Printable View
složit ćete se sve da kad ste prvi put ugledali to malo stvorenje znali ste da nikoga na svijetu ne možete voljeti više od njega!
mene već neko vrijeme muči kakvi osjećaji prevladaju kad dobijemo drugu bebu, isti ili drugačiji. stalno se bojim da nikoga neću moći voljeti kao Dominika i da će to Emili osjetiti. ipak je on bio sam i imao je svu moju ljubav i pažnju, a Emili će ju dijeliti s njim.
kakva su vaša iskustva?
U trudnoći identična tvojim. Isto sam tako razmišljala.
Možda to sad ne možeš pojmiti, no ovo drugo dijete je tvoje dijete. :mrgreen:
Ne možeš ga ne obožavati. Sad, kao mama dvoje djece, mogu ti samo reći da ne brineš...
I još nešto: ja ni prvi ni drugi put nisam doživjela tu ljubav na prvi pogled. Možda grozno zvuči, no tako mi je bilo.
Nisam doživjela taj osjećaj da te odjednom osupne ljubav prema djetetu.
Moram potpisati Anci. Jesam jedva sam je čekala, ali svaki dan sam se zaljubljivala u nju sve više. Kada sam došla doma bilo je vrijeme prilagodbe i suza i sumnje da li ja to mogu i hoću li biti dobra mama. Ali evo sada 8 mj. nakon poroda obožavamo se.
A što se teme topica tiče, to pitanje muči mene. Ali više opet ovo isto, kako ću ja to i hoću li ja to moći opet i to davati se duplo. Ja sam bila jako umorna prva 2 mj. I teško nam je išlo. Hvala MM-u i nonama što su bili uz mene.
Ljubav se ne dijeli, množi se :heart:.
Osjećaj je savršen, ja uživam u svakom pogledu, dodiru, svakoj novoj "vještini" koju savlada...
Lola je princeza, obožavana od prvog dana, a rođenjem brata dobila je prekrasan dar, kada ih vidim zajedno topim se...
Sve će doći na svoje, nakon par dana ćeš se pitati kako si uopće mogla imati jedno dijete kad su dvoje tako savršeni :heart:
joj kako je to mene mučilo prije nego sam rodila Ninu, stalno sam mislila... kako ću ju voljeti kao i Luku? hoću li Luku zanemarivati zbog nje? ili obrnuto?
no, što kaže Frida, ljubav se množi... volim ih isto i svakim danom sve više i više
ima dana kad ne bih najradije niti jedno od njih uopće ispustila iz zagrljaja
:heart: :heart: :heart: :heart:
joj, mene muče isti problemi ko božanu :(
kad se rodio Tin, ljubav koju sam osjetila taj tren kad sam ga ugldala davala mi je snage za izdržati sv što je bilo pred nama. i rasla je zajedno s njim urezavši u moje srce neke uspomene zlatnog sjaja.
kad sa ostala drugi put trudan, čitv dan sam preplakala od straha i sumnje kako ću ja to, hoću li ga znati voljeti sad kad su stvari toliko promjenile.
i onda se rodio Joško. zaljubila sam se u to malo biće jednako jako kao i u tina prvi put, ali i ponovo u svoje veliko diojete koje sam sad gledala kroz jednu drukčiju prizmu.
danas, dvije odine kasnije, prepoznajem u mlenom neke crte ovog velikog koje u meni ponovo bude one uspomene, a kad ih gledam skupa kako se igraju, kako se paze i vole, moje je srce prepuno :heart:
Mene zanim kako su razmišljale cure koje su bile ili su sad treći put trudne...
Jel opet isto, ili sad znaju da nema straha...
Moja mama kaže da joj je najsretniji dan u životu bio kad je rodila mene (a drugo dijete sam) - sestra je bila sama pet godina i onda sam došla ja, isto se bojala čega se bojite i vi, ali kad je mene ugledala, shvatila je da je njezino srce još veće, i da se ljubav samo umnožila. Treći put se uopće nije brinula, znala je da će joj srce opet narasti. :heart: U njenom srcu uvijek ima mjesta za nas sve tri ;) Zato, ne brinite, vjerujem da ćete biti još ispunjenije svakim novim djetetom.....
potpisujem babyboys
Ja se uopce toga ne bojim. Pa to ce biti nase drugo dijete i ne vidim razloga da ga ne obozavam bas kao i prvo. Tako i za trece, cetvrto... Dijeljenje vremena i posvecenost su druga stvar, ali o tom potom.
mene je mučilo isto,a uz to mi je prva bila prekrasna i svi su joj govorili kako je divna;osim što sam mislila hoću li drugu voljeti kao i prvu,stalno sam se molila da ne bude ništa manje lijepa od prve i da se ne osjeća zakinuta;čim sam je rodila,sve su dvojbe prestale,bila je potpuno različita,ali ljubav je bila iste veličine,i danas kad ih gledam potpuno su različite izgledom,karakterom,ponašanjem,ispoljavanjem osjećaja;volim ih jednako i sve više i više (a mislila sam da je nemoguće imati toliko ljubavi u sebi)
nema straha ;)Citiraj:
Anci prvotno napisa
zapravo ja ga niti u prvoj situaciji nisam imala. nekako mi je to bilo jasno. pa daj zamislite one roditelje koji imaju, da lupim, 10 djece. ispalo bi da više niti jedno ne vole, ili da niti jednom nisu privrženi ili da je njih 9 stalno jadno. a nije
cure, stvarno se nemate čega bojat. najjednostavnije je objasnila Frida.
ljubav se množi :heart:
nema djeljenja. i ne morate to probat zamisliti. nejde to tako. to se doživi :zaljubljen:
Volim ih oboje, rekla bih u istoj "količini" (ako je to ikako moguće izmjeriti), ali na različite načine, jer su različite osobe. I tako osjećam od prvog dana: svatko ima svoje posebno i drugačije mjesto u mom :heart:
Inače, mene trenutno muči baš obrnuta situacija: malac je u ovoj dobi tako smiješan, sladak i zabavan da se nekad pitam pokazujem li jednako puno ljubavi i razumijevanja prema svojoj hiper-emotivnoj, pričljivoj i zvrckastoj skoro-četverogodišnjakinji :/
Nema straha. Kad si treći put trudna ( i četvrti, peti pretpostavljam) onda ti je jasno da nema šanse da ne voliš sljedeće dijete i ja mogu za sebe reći da sam tek treći put zapravo i bila skroz opuštena. U drugoj su me mučila takva pitanja-oću volit bebu kao prvo dijete, kako ću se snaći, oću li se uopće snaći ili će to biti cirkus, kako ću ja sa curicom :mrgreen: i tisuću drugih pitanja koja su se kasnije ispostavila smiješnima. U trećoj trudnoći sam baš uživala. Sve mi je bilo poznato, nisam se bojala ničega a i veći gušt je bilo to što su i braco i seka čekali bebu skupa s nama. I sve ono nakon poroda mi je bilo savršeno jer sam bila totalno pripremljena na sveCitiraj:
Anci prvotno napisa
Trina :)
Nisam trudna :mrgreen: , samo sam baba pa me zanima... :mrgreen:
Tu drugu trudnoću sam isto kao ti bila opterećena, i L je bila mala još, pa kako će biti, hoću li ikoga moći voljeti kao nju ... i sto pitanja.
Zato sam i mislila da treći put, kad si već prošla ovu drugu trudnoću kad si opterećena tim pitanjima, pa rođenje drugog djeteta... toga valjda nema... jer skužiš da si bezrazložno brinula :)
potpisujemCitiraj:
summer prvotno napisa
Tako je :heart:Citiraj:
Frida prvotno napisa
hvala vam, drago mi je da ima još onih koje su se tako osjećale pa se razuvjerile. jedva čekam onda da se umnožimo :heart:
Hvala na ovom postu jer se ja isto osjećam.
Cijela druga trudnoća mi je nekako usput, D. mi je centar svega.
Ima 4 godine.
Sestra ima bebu od 3 mjeseca. D. ga obožava i hoće ga maziti i dirati, a ja kao kobac kraj njega: nemoj skakati kraj F. on je jako mali, polako ga mazi on je jako mali, ne u teniskama u sobu bebe F...a pokušavam sve to polako i nježno da ne pošalje bebu F. k vragu
Sad ga pitamo bi li on doma jednu takvu bebu, on kao iz topa odgovara - ne.
Znam da će se sve s vremenom promjeniti, ali mi je lakše podijeliti s vama trenutne zebnje ;) i malo mi je drago da nisam jedina
Mislim da ja nemam tih problema jer imam drugačiji pristup. Meni nije Neva centar svijeta.Centar svijeta smo mi mi kao "pleme"! MM, Neva, ja (naš pas i papigice :P ) i zato jedva čekam da se to naše stado proširi, jer će se sa svakom novom "ofčicom" ta ljubav između nas samo duplicirati...triplicirati...kvatri...
Potpisujem.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ja sam od kad sam rodila drugo dijete ko na teškim drogama od sreće i veselja. To se ne da opisat. Spremna za dalje i za još.
I kad gledam starijeg sina samo se pitam zašto ih nisam imala prije, pa da ih već sada imam još više.
Ljubavi ko u priči!!!
I meni je znalo koji put u trudnoći pasti na pamet hoću li i ovog mišića voljeti kao Svena iako je bio dugo čekan i zavoljela sam ga i prije nego smo ga napravili. I svaki put bi tada kao mantru ponavljala ono što su cure pisale po forumu, da se ljubav ne dijeli nego množi, a srce još više raste.
I stvarno, čim sam rodila srce mi je naraslo za barem dva broja.
A da je ljubav drugačija, kao krojena za svakog po njegovim mjerama, je. Neda se to riječima opisati, to se jednostavno doživi i osjeća.
A i ovo potpisujem. Ovo me opako muči. Ako se posvetim jednom, peče me savjest za drugog, i obrnuto. Stalno imam osjećaj da mi je dan prekratak da obojici pružim onoliko koliko bih željela.Citiraj:
summer prvotno napisa
Citiraj:
summer prvotno napisa
Ovako je kod mene!Citiraj:
argenta prvotno napisa
e, to je i kod mene najveći upitnik...Citiraj:
argenta prvotno napisa
Iste stvari sam se bojala i ja.
A sad ne mogu vjerovati da ih imam dvojicu i da ih mogu voljeti toliko puno, toliko jednako i toliko različito. A kako sam tek narasla iznutra, u sebi, od kad imam još jedno dijete, to mi je još jedno čudo. Totalno cool.
Klinci su zbilja ogroman dar. Ljubavi ne možeš imati premalo. A to što drugo dijete nema tebe kao što te imalo prvo, onako na samo, to ja tako ne vidim, jer gledam Iana kako uživa u Patriku i ta sreća koja se ogleda u njegovim očima kad ga gleda, dira i smije se s njim, jednostavno je neopisiva. Drugi su bogatiji za brata ili sestru. A prvi su bogatiji za to single iskustvo. No mislim da nitko nije zakinut.
Upravo tako. Taj sjaj u Leonovim očima kada ugleda Svena koji mu se skriva po sobi je fenomenalan. Mislim da se nikome ne veseli toliko koliko njemu. Čim ga vidi osmjeh mu je od uha do uha :)Citiraj:
gledam Iana kako uživa u Patriku i ta sreća koja se ogleda u njegovim očima kad ga gleda, dira i smije se s njim, jednostavno je neopisiva. Drugi su bogatiji za brata ili sestru. A prvi su bogatiji za to single iskustvo
X od prvog do zadnjeg slovaCitiraj:
Frida prvotno napisa
Nisam se bojala da neću moći voljeti drugo dijete kao prvo, ali si to nekako nisam mogla niti predočiti.
Ljubav se ne dijeli, ona raste - to je tako točno, predivan osjećaj. Obožavam ih obojicu. Još više uživam u majčinstvu sad kad ih imam dvoje, nekako sam opuštenija i uživam biti s njima.
super si to sročila :*Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
i roko obožava hedu ali jednostavno, nebrem a da mi ne padne na pamet ono kaj sam prije gore poboldala (što je argenta napisala)... kaj da ti velim, ovak kak si ti to sad jednostavno napisala, nikad nisam razmišljala, a trebala sam... valjda me još peru nekakvi hormoni :P
uglavnom, htjela sam ti napisati da si mi dala novi kut gledanja situacije i hvala ti na tome :love:
Bipsić :love:
a u vezi onog boldanog - tu tekužim. Mislim da je super što se pitaš takve stvari, jer sigurno onda o tome i razmišljaš - ja sam pazila na nekoliko bitnih sitnica koje starijeg mogu ubit u pojam.
Npr. kod mene je zabranjeno sve tipa - nemoj on je mala beba, pazi, ne viči, ne tako ne ovako.. jer i Patrik je mala beba (bar meni) i on treba pažnju, a bome nije toliko nečist da ne bi smio dirati brata i ni mali nije baš lomljiv. I iz toga ne paženja i ne opominjanja se izrodila ta silna nježnost i puno fizičkog kontakta (što se super vidi na onom mom filmiću "love story").
Ja sam se brzo istrenirala, MM je isto brzo prihvatio, bake i djeda smo malo više upozoravali ali koristilo je.
Zatim, pazim da svatko dobije kvalitetno vrijeme, pazim da imamo Patrik i ja svoje trenutke, idemo solo nekud (bar u dućkas) i da se osjeća ta neka povezanost. Isto tak s malim. A ako ne mogu - tada ih strpam na hrpu :mrgreen: pa se igramo i mazimo zajedno.
Prekrasno je.
Primjer: Patrik vadi slatkiše, igračkice i mandarine iz one ukrasne čarape za S. Nikolu - i nabraja, pa eli Ovo je za mene, ovo za bucu bacu.. A svaki je dobio svoju.
Primjer 2: Vozim ga u vrtiić. Pričamo o svemu i svačemu. Pa veli, Mama, dođi poslije po mene. I ti, i tata i buco baco. Nemoj doći bez njega. :heart:
..pa je svima u vrtiću pokazivao svog bucu bacu. :)
Tiwi :heart: :heart:
pa kako si malenom predočila da se mora postupati s bebom, ne bih je ni ja baš htjela :mrgreen:Citiraj:
-Sanja- prvotno napisa
pročitaj post od tiwi, super se postavila u sličnoj situaciji :)
mislim da je ovo najbitniji element.Citiraj:
pazim da imamo Patrik i ja svoje trenutke, idemo solo nekud (bar u dućkas)
nebi ni ja bebu koja je ko porculanska lutkica koju se niš ne smije. I meni je jasno da je D neće :/Citiraj:
-Sanja- prvotno napisa
Ovako smo i mi.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Dolazila mi je čuvalica starije kćeri i šetala bebu dok smo nas dvije brijale okolo. :)
Ona je to obožavala. I ja isto.
Meni je najveći problem taj što me nema tko zamijeniti s malim. MM radi od jutra do sutra, baki i dedi malac neće, a za čuvalicu nemam para :( Tako da na prste mogu nabrojati solo trenutke sa starijom otkad se on rodio. U drugim sam stvarima radila isto kao Tiwi, pa i ona njega obožava (osim kad joj ruši legiće :mrgreen: ili je pokuša udariti :/ ) i stvarno nismo ama baš nikad imali problema s njene strane.
Mislim da će biti bolje kad mali poraste... a tek kad uđe u terrible twos --- onda će mi se ona odjednom činiti k'o malo zlato, što i je.
Tiwi, rastapam se :heart:
Meni se isto nekad dignu sve dlake na glavi kad Jura taman zaspi, a Leona ga zgrabi za glavicu i krene obasipati pusama za koje samo ona misli da su nježne :lol:
Ali sam isto od početka stavila zabranu na paničarenja zbog toga i zapravo je zadivljujuće kako bebe stoički i hrabro podnose izljeve nježnosti od starije braće :lol:
Stavimo li na stranu smiješnu trapavost tog čina, meni je srce veliko ko kuća kad ih gledam zajedno. Leona doslovce kipi od ljubavi, a mali, koliko god da je mali i sa svojih mjesec dana još ne zna proizvesti pravi socijalni smješak, ali doslovce se smije očima kad nju ugleda :love: :heart:
Zato nemaj straha, imati dvoje je upravo predivno :heart:
Ooooo, da! Mom su Namiku svako malo oči pune Eminine kose dok se ona mazi po njegovom licu. Nikad joj ne govorim da ga ne miluje po glavi, samo sam joj objasnila da je ona mekana i da bude nježna. Danas je prehlađena pa smo se dogovorili da ga ne ljubi dok ne ozdravi, ali u opće ne paničim oko tog fizičkog kontakta. Kao što je Tiwi rekla, nije E. nečista (a sigurno je čišća nego ja matora, a ja ga stalno ljubakam :heart: ), a dovoljno je i velika da bude sasvim dovoljno nježna. A Namik doji, pa ne škodi ni njena tiha imunizacija.
Način na koji Namik gleda u Eminu, način na koji se okreće za njom kad mu se izgubi iz vidokruga, način na koji ona podmeće svoju glavu da bi je on gurao svojim nogicama dok ga presvlačim je razlog zašto sam ih željela, zašto bih rodila još, zašto se trudim da ih približim jedno drugom na sve načine.