Printable View
Imam bebu koju Sears definira kao dijete s visokom razinom potreba... drugi ju definiraju kao zahtjevnu, tvrdoglavu itd..
Provodimo AP i odlicno nam se sve cinilo do trenutka kad je navrsila 10-11 mjeseci i postala jako mobilna.
Sad je potrebno jasnije postavljati ravnotezu i granice (?) ali kako to s takvim djetetom? Kako ga odgajati?
Molim roditelje sa slicnom djecom za koji savjet i ako postoji kakva knjiga za odgoj takve divne ali zahtjevne djece da mi preporucite
hvala
Moja nekad zahtjevna beba, sad je zahtjevni osmogodišnjak. O ovome što govoriš mogla bih knjigu napisati.. a, osnovno je da nastojiš upoznati okidače problematičnih situacija, biti korak ispred djeteta, uspostavljati autoritet, postavljati čvrste granice, a istovremeno znati gdje i kada mu dati više prostora i pomaknuti granice, biti puno s njim, a ostavljati prostora i za sebe, dati sve što zahtjevnom djetetu treba, ali ne dozvoliti mu da "pojede" ostatak obitelji. Takvo dijete te uvijek tjera da razmišljaš o odgoju, da čitaš i savjetuješ se- naporno je, ali je utješno što takvo dijete ne raste kao gljiva. I, iz vlastitog iskustva mogu ti reći, da takvo dijete puno zahtijeva, ali i puno vraća.
Još bih nešto htjela dodati: zahtjevna djeca su u velikom broju djeca vrlo visoke inteligencije, tako da dio rješenja problema leži u tome da im se da dovoljno sadržaja. Kad se s nečim bave i to ih zaokupi, svoju ogromnu energiju usmjeravaju u nešto konstruktivno.
draga smedja,
kako te samo razumijem 8)
moja teško odgojiva curica ima skoro godinu dana. traži jako puno (dobije još i više) ali puno i daje. da je naporno, naporno je, da se može, može se (ali do kad?!)
ona je toliko uporna i zna što hoće da joj ponekad zavidim :lol: Nema šanse da kad si nešto utuvi u glavu to nešto ne dobije. npr. hoće vazu sa cvijećem. možemo je maknuti od toga, to maknuti od nje, pokušat je zabavit nečim drugim ali NEMA ŠANSE da odustane. vratit će se na vazu čim prestanemo pratit :roll: Ustvari, jako je znatiželjna. kad npr. tu vazu lijepo prouči, vidi što se njom može a što ne može, onda više ne gnjavi jer je zadovoljila svoju znatiželju.
jako se voli igrati sama. igračke joj nisu posebno bitne, ona si sama smišlja igračke (daj šta daš, sve je dobro, papir, prazna boca, kutija, zdjelica, kuhača...), već će ona naći način da se s tim igra. i to satima. ali mora nas imati na oku (ili uhu), ne želi se igrati s nama ali ne želi ni biti sama (možemo raditi bilo što bilo gdje, važno je da nas čuje)
tako i mi. samo što je ona postala jako mobilna sa oko 6 mjeseci (malo prije) kad je počela puzati, dizati se na noge i 10 dana kasnije hodati uz namještaj :shock: Ponekad zavidim majkama djece koja u to doba leže/sjede u viperu i gledaju :lol:Citiraj:
smedja prvotno napisa
Nikada nije dala da joj se presvlači pelena, možemo skinut ali stavit...ni u ludilu. kad je bila jako mala onda je lamatala nožicama ali bi je uspjeli ukrotiti. kad se počela okretati s trbuha na leđa i obrnuto (sa 3,5 mjeseca) došao je kraj 'idile' oko presvlačenja. makli smo stol za prematanje jer je skoro odletila s njega više od nekoliko puta, pa smo je presvlačili na krevetu, uvijek u paru jer jedna osoba nju NE MOŽE presvući (jedino ako je nepoznata, to joj je onda zanimljivo...ali nemam dovoljno nepoznatih osoba za svako presvlačenje hihi). sada je situacija malo lakša jer je mogu presvući i sama ali samo u hodu, tj. ona stoji ja navlačim pelenu, držim je nogama stavljam joj majicu, onda je okrenem pa joj stavljam hlače...Mislim da je ipak malo popustila 8)
bojim se da je upornija od mene i da će me 'obrlatit' da dobije sve što hoće.
tako da se pridružujem molbi smedje...dajte nam koji savjet i preporučite literaturu, voljna sam čitati koliko god treba (mislim, i sad čitam, da ne bi bilo zabune hihi)
i ti svoje dijete nazivaš zahtjevnim :shock: :mrgreen:Citiraj:
puntica prvotno napisa
ajaj puntice ne znaš ti što je zahtijevno dijete :mrgreen:Citiraj:
puntica prvotno napisa
Moj Novi je jako zahtevan, sad ima 3 i po, i nekako se snalazimo.
Neke stvari zbog kojih bi svako lagano ludeo sam tolerisala, ali nisam odustajala od ideje da cu provesti neko postavljanje granica onda kad budem osetila da je trenutak.
Uspevalo mi je za skoro sve do sada.
E sad, on je ipak jos mali, izazovi ostaju, ja se nadam :)
Ja sam njemu s negde 7-8 meseci prestala da oblacim pelenu po kuci jer je postalo bukvalno nemoguce. Sva sreca ideja bespelenasenja mi je bila bliska. :)
nekako sam misljenja da se mala djecica, npr., od 10 mjeseci, ne odgajaju. s njima se igra i samo lagano usmjerava. npr., necemo ih pustiti da guraju prstice u uticnice i sl.
moja curica ima skoro 2,5 godine. da li je zahtjevna? kao i svako dijete. svatko ima nesto svoje. moj necak, iste dobi, voli trcati, vikati, igrati se gusara.
moja Tara voli da joj se cita, imamo jako puno knjigica, ona svaku zna naizust, voli da se s njom crta, pa izrezuje sto smo nacrtale. naravno, i ona skace i trci.
postavljanje granica je kod nas potpuno jasno i tu nema popustanja, i zbilja se jako trudim biti dosljedna u tome.
stvari koje se ne smiju, ne smiju se i kad sam ja lose i dobre volje.
postavi dvije stotine pitanja dnevno, i pokusava natjerati vodu na svoj mlin, ali to je ipak jedno znatizeljno dijete. ponekad, kad nije po njenom, pocne plakati, onako, bez suza, prava gluma, i kad skuzi da ne reagiram, odustane. tu se jasno vidi da ispituje gdje je granica i gdje cu popustiti.
ali, kako je nas odgoj poprilicno liberalan i puno stvari koje ona voli, mi smatramo normalnim, nemamo nekih vecih problema. moja mala ljepotica brzo sve skuzi
:heart:
mislim da i moj sin spada pod kategoriju "djeca, koja traze vise". on je svaki dan i cijeli dan pod 120% radnom snagom, cak i nocu prica i okrece se kao po danu. trazi paznju non-stop, da se s njim zabavljas non-stop, da mu pises, crtas, citas, slazes kocke, kuhas, cistis, slazes...u svemu tome on mora sudjelovati i to aktivno! bit je u tome, sto ima tek 20 mjeseci! sve razmije, sve shvaca - kada hoce, kada mu je kontra volje, pocne glumiti da place i jako se ljuti, ali se isto tako opet brzo razveseli.
priznajem, tesko mi je ponekad (sad u trudnoci vise), ali on daje toliko ljubavi, da je to neopisiva sreca!
nemam neki savjet za literaturu. i ja sam tek nedavno shvatila, da je moj sin, mozda malo "naporniji" od drugih....
ali kljuc svakog dobrog odgoja je ljubav i razumijevanje - to me vodi, zasad bez vecih zastoja!
Anita; jako zahtjevna.
Nemam previse savjeta. Citaj juula. Osluskuj dijete, cesto i mnogo. Ignoriraj tupljenja okoline da je razmazena. Pise u necijem potpisu - strpljenja, trpljenja i ljubavi. Nadi nesto sto ce ti okupirati duh da ne poludis.
Voli, cuvaj.
I sve sto je Zdenka rekla.
S vremenom ce biti lakse.
potpisujem punticu u svemu osim ovom sama se igra :? ima i takve djece :shock:
:heart: s mojom H se stalno mora biti 24/7, taman kad sam bila na rubu kupila na interliberu knjigu AP i pri kraju knjige procitala pasus o toj djeci i o potpunoj iscrpljenosti majke, ne bi ju ja bolje opisala... a i brak nam je poceo stekati jer sam bila konstantno premorena i nezadovoljna... sad se mm opet ukljucio 100% i puno mi pomaze pa mi je puno i lakse...
Neki se zgrazavaju kak "ne stignem" kuhati uz nju, pospremati, peglati i etiketiraju me kao lijenu ali ja tvrdim da zahtjeva potpun angazman i ja joj to ne zelim uskratiti
Imam(o) puno strpljenja za nju, neki dio sire obitelji nesto manje :roll: ali mm ima nekad strahove da ce biti "razmazena" jer odavna tocno zna sto zeli i sto ne zeli i iskazuje to (i ja joj jako zavidim na tome). Kao sto rece zdenka s takvom osobnosti cesto ide i nadarenost... bistra je sto imponira bakama i dedama, a zadnjih mjeseci je velika maza i pokazuje empaticnost sto opet jako veseli mene...
Sto je meni tesko je sto namjerno razvlaci granice, testira do kuda moze ici, zna da nesto ne smije i gleda me u oci dok pokusava 100ti put (struja najvise) i ostati smiren kad zeli nesto sto ne smije...
Da nije bilo rodinih stranica o roditeljstvu i AP clanaka moje djete ne bi bilo ovako zadovoljno i puno pouzdanja.... a i potvrdilo se sto sam tada procitala da ce AP odgoj donijeti djete koje ce biti hodajuca reklama za taj odgoj, kojem su se bake i dede (pa i mm u pocetku) protivile svim silama
Molim te pojasni šta je to AP i Sears. Skim si se od stručnih osoba do sada konzultirala?
Zdenkine upute su super.
AP - instinktivno, "Povezujuce roditeljstvo", W. i M Sears
na portalu pod roditeljstvo imas Attachment parenting i tamo tekstove iz knjige, zgodni i jako korisni :)
to se mi roditelji zahtjevnih samo tako tješimoCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
znam ja njih par koji su inteligentna djeca, a kam ih staviš tamo jesu, još se cijelo vrijeme i dobroćudno smiju, dočim moja zahtjevna cijelo vrijeme njurga i traži pažnju, i nešto joj treba, i s nečim nije zadovoljna
također, moja frendica koja je cijelo djetinjstvo presjedila bez glasa, eto je sad, snalažljiva čudo jedno..ta bi se snašla i na arktici, valjda..pretpostavljam da je i inteligentna, ako se tako nešto mjeri završenim fakultetom
seka je kod mene i zabavlja juniorku pa evo za one koji nisu imali knjigu pri ruci (jer vidim da na portalu nema nista o tome)
Profil djeteta s visokom razinom potreba:
- rijec raspored ne spada u rjecnik takvog djeteta. Nepredvidljiva su i tesko se navikavaju na rutinu
- zahtjevaju stalan tjelesni dodir. placu kad ih spustite s ruku i smiruju se tek kad ih ponovo uzmete. toj djeci koljevke, ljuljacke itd nisu zadovoljavajuca zamjena za roditeljske ruke
-cesto sisu tijekom cijelog dana i noci koliko zbog hrane toliko i utjehe. nista ne moze zamijeniti majcinu dojku
- naci dadilju? zaboravite, ne zadovoljavaju se zamjenom za roditelje
- te "cicak bebe" ne vole spavati same. one svama dijele krevet, a dijele i vas prostor za spavanje: one kao da su zalijepljene za ,majcine grudi
- sve osjecaju intenzivnije, glasnije placu i tako zahtjevaju pozornost. roditelji brzo nauce na njihov plac odgovarati bez odlaganja...
- ona su stalno u pokretu, kao da ne znaju sto znaci biti miran. no kako budu rasla naucit ce usmjeravati tu energiju u citav niz aktivnosti....
-
ajme majko... ja imam DVA takva djeteta.
nisam se naspavala 7,5 godina i dođe mi da kažem da mi je svega dosta. taman smo neke stvari uspjeli savladat, našli ispušni ventil (košarku) i onda sve ispočetka s drugim...
ali su divni jer me drže budnom u duhovnom smislu, uz njih sam i ja postala ponovo gladna znanja i konačno naučila organizirati svoj dan...
da, i ja sam bila takvo dijete :heart:
Eh kod mene je jedina razlika sto nisam spavala 4 godine.... :mrgreen:
Smedja, mene je upravo rutina spašavala. Možda se zahtjevna djeca teže navikavaju na rutinu, ali svakako je više trebaju. To što je M. imao određeni poznati ritam u jelu i spavanju puno je značilo. Ovo što govoriš o svom djetetu - zahtjev za pažnjom 24/7, potpuni fokus, neprihvaćanje zamjene za roditelja (čitaj mamu), neprekidna potreba za tjelesnim dodirom - sve smo to prošli, tako da znam o čemu govoriš.Citiraj:
smedja prvotno napisa
Sofke, nisam htjela reći da je nemir i zahtjevnost = visoka inteligencija i da mirna djeca ne mogu biti bistrići. To nisam rekla niti mislim - poznam puno darovite a vrlo mirne djece. Međutim, imala sam prilike vidjeti djecu koja su po sebi bila vrlo zahtjevna, a postajala su još zahtjevnija jer nisu imala dovoljan intelektualni input za svoje potrebe.
Ajme, kak je pogodena tema! Danas mi je i teta u vrticu potvrdila da mi je dijete iznimno zahtjevno i tvrdoglavo. Kaze da jos nije imala priliku radit s takvim djetetom. On privlaci paznju tako da radi stvari koje ne smije i to ga strasno zabavlja. Zabrane kod njega ne vrijede, ja mu 100 puta, kad najvise dramatizira zato sto mu nedam npr. da dira laptop, govorim "ja sam tvrdoglavija od tebe!" I sama teta mi prica da cesto razmislja kako i cime da ga zabavi na par minuta dok ona ode npr. presvuc drugo dijete.
Na prvi dojam on je mirno i drago dijete, koje se puno smija i brblja. Ali ima onaj pogled, onaj preko ramena kad krene prema gumbicima na tv-u a ja po 1000-ti put govorim "ne". Al on po svom, sa (zlocestim) smjeskom na licu., gledajuci me u oci, i ne staje dok taj gumbic i ne stisne.
Okolina ga, naravno, tretira kao razmazenog. Ali ja znam da nije, jer sam cvrsta i dosljedna i kao sto sam vec rekla, tvrdoglavija od njega.
ovo potpuno potpisujem. moj d je super kod zubara, okulista, kad se čita ilijada, kad se igra sa prijateljem neku konkretnu igru. ostavi ga u slobodnoj igri u hrpi vršnjaka i prizivaš katastrofu. dobro karikiram, ali u biti zdenka je to savršeno sročila :)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ovo potpuno potpisujem. moj d je super kod zubara, okulista, kad se čita ilijada, kad se igra sa prijateljem neku konkretnu igru. ostavi ga u slobodnoj igri u hrpi vršnjaka i prizivaš katastrofu. dobro karikiram, ali u biti zdenka je to savršeno sročila :)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ja mislim da je moja Mara zahtjevno dijete u punom smislu riječi. Nakon zahtjevne Rine mislila sam da drugo dijete ne može bit zahtjevnije. I eto mi sad. Od jutra do večeri plače, nosiš li ju nije dobro jer bi samo nekud htjela, baca se, trga iz ruku, sad je tu, sad tam. Niš joj nije zaprav, s ničim se ne može zabavit ni minutu, uglavnom ja ju po cijeli dan prenašam po kući i pokušavam zabavit, a ona samo njurga i protestira. Ko nema takvo dijete, ne zna kaj je to. O pospremanju i kuhanju ne bih, naravno da kraj nje to nije baš moguće, doduše, sve se to napravi kad navečer zaspi, između buđenja :mrgreen:
Evo moje zahtjevno baš igra šah s tatom, a danasu autu dok smo tražili parking po centru kao dvogodišnjak. suze lije samo od dosadne vožnje sunce mamino, a šest mu je godina. :/
eto, opis mog djeteta. :shock:Citiraj:
smedja prvotno napisa
ponekad mi se čini da smo joj mm i ja kao neke lutkice kojima ona upravlja po volji. kad nas treba ljepi se za nas, kad nas ne treba nema šanse da nas uopće pogleda. ne vozi se u kolicima (osim ponekad ali ne duže od pola sata), samo je jednom u kolicima zaspala, (zato spava u mei tai-u, slingu, marami, bez problema) kad mene nema ne spava, naravno da spava s nama u krevetu, naravno da visi na sisi ko da ima mjesec a ne godinu dana...
jedino što nikad ne plače, osim u stvarno iznimnim slučajevima (ne plače ni kad se udari, mora svarno jako jako lupiti u nešto da bi plakala), ali kad zaplače nema je šanse smiriti dok ne dobije što hoće. mm i sveki su je danas pokušavali smiriti 20 min i nisu uspjeli dok nisam ja došla, očito je htjela mene :roll:
potpuno se slažem s tim ALI... Kako naviknuti dijete na rutinu kad ne mogu naviknuti ni sebe?! :oops: Ja sam isto (bila) takvo dijete, rutinu mi nisu uspjeli usaditi...sad se mučim da je usadim sama sebi. a vidim da bi njoj itekako dobro došla. a bome i meni :oops:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
evo, napokon, definicija moje k. dok ju nisam rodila, mislila sam da ljudi malo pretjeruju kad pisu da imaju takvu djecu :oops:Citiraj:
smedja prvotno napisa
na rukama mi je otkad se probudim dok ne idem spavati. ostavim ju dok odem na wc i dok se oblacim ali pod koju cijenu--ona se zaplace tako da kad ju pogledas suze ti krenu, kako jadno i tuzno izgleda. navecer malo osdpava bez mene (f. je s njom u krevetu pa ju valjda to prevari :mrgreen: ), ali kako ja dodem, lijepi se za mene i to je to.
najgore mi je sto md-a cesto nema danima i tjednima, pa se trudim pohvatati zivot s njom a da ni f. ne bude zakinut. naravno, u svemu tome najvise stradam ja, padam s nogu i psihicko stanje mi je diskutabilno. ali tjesim se, bit ce bolje, proci ce i to..
Mislim da i mi možemo da se pišemo na listu. Sa 18 meseci sam uspela, jedva da nam uvedem neku rutinu. I od tada je lakše i meni i njoj.
Žalila sam se već milion puta ovde na forumu da mi je teško, fizički mi je bilo teško dok nije prohodala a sad je psihički.
ALi istina je da takva deca puno i daju, to sad počinjem da uviđam.
vi koji govorite da vam takva djeca puno daju možete li reći što to? pitam vas kao majka koja izdržava dan sa posljednjim atomima snage i mislim se kako mi može dati jedino slom živaca u bliskoj budućnosti. moj nije bebica, moj je hahar od blizu 2 godine....glasan, brz, nikad ne staje, nikad ne miruje, uvijek, ali uvijek traži da sam uz njega, uz sve to prolazimo i teške faze prkosa, bacanja na pod, urlanja "neeeeećuuuu"....preporuke? osim tableta za smirenje....hvala, njih sam već nabavila....knjige? čitam sve te popularne i pametne autore koje navodite, al hm...mislim, mnogo toga mi je kao mrvo slovo na papiru - čisto teoretiziranje. hoću konkretna rješenja. ima li ih?
eh...ajd, ako i ne dobijem nikakav dgovor bar sam se malo ispuhala..... :)
... i ja bi jedno tako zahtjevno dijete :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ne bi, sigurno :mrgreen:Citiraj:
.kala. prvotno napisa
priznajem, kako sam napisala ispada da se ona po cijele dane sama igra, kad ono JOK. mislila sam napisati da se ponekad zna zaigrati sama, satima. PONEKAD, da ne bi bilo zabune. i samo kad otkrije neku novu igračku...
Isto tako znam zagrliti moje koljeno i ne puštati me (a ja recimo, kuham :roll: )
pitanje za sve vas: kako uopće uspjevate išta po doma napravit?
meni je stan koma. jednom u nekoliko tjedana svekrva uzme malu u šetnju na pola sata pa ja čistim koliko stignem (a stan ima 90 neurednih kvadrata). s njom ništa ne mogu. krenem spremat ona za mnom 'rasprema', usisavanje mi je utopija, podove perem noću (ponekad ni ne usisam prije, baš paliti usisavač u 10 navečer nije fora), kupaonicu perem dok spava (ako taj dan spava), kuhinju spremamo skupa...
jedva čekam da mm dođe s posla da se otuširam, operem kosu...
Moj dan završava u 8 kad ona ide spavati, tj. počinje spavati, pa se budi svakih pola sata do 10, a onda odspava do 12, a opet pol sata sat i tako cijelu noć. ne mogu se maknut od nje...
kako vi to hendlate?
Moja je mama meni uvijek govorila "da si bar rodis takvo dijete kakva si bila ti". Zelja joj se ostvarila.
Ja jedino znam da je naporno i da sam prije godinu dana bila na rubu snage... danasnji dan me bacio u ocaj.
Kako pospremam po doma?
Nikako kad je ona budna ili kad smo nas dvije same doma. Za pospremanje moram cekati MM da dodje s posla i prosece psa (ne prije 18 sati) onda on preuzme vecinu divljanja na sebe dok ja sumanuto pospremam, ako preskocim jedan dan znaci da slijedeci moram duplo vise zapeti. Dobar izbor je izaci van no kuda otici kad je dijete od Bozica bolesno :/ ?
malo sam se pojadala jer mi je danas stvarno bio los dan.
pospremanje, što je to?
spremam vikendom, kad smo svi doma, dok J spava, a T se zabavlja sa mm. preko tjedna živimo u neurednih 60 kvadrata.
Pitao je netko što nam to daju takva djeca?
već sam rekla da osim što u meni bude glad za znanjem, jer njih zanimaju područja koja mene nisu nikad, pa zajedno učimo i otkrivamo svijet, uz njih sam stekla novo samopouzdanje da mogu SVE, jer sam naučila stizati. naučili su me maštati i ponovno uživati u stvaranju, a to je sve bilo zapostavljeno u meni...a najsretnija sam kad u totalno neočekivanom trenu vidi da su moje riječi pale na plodno tlo, da moj trud ima smisla.
babyboys je napisala:
koksy je napisala:Citiraj:
ali su divni jer me drže budnom u duhovnom smislu, uz njih sam i ja postala ponovo gladna znanja i konačno naučila organizirati svoj dan...
a najsretnija sam kad u totalno neočekivanom trenu vidi da su moje riječi pale na plodno tlo, da moj trud ima smisla
Potpisujem sve ovo. Puntice, sama si negdje napisala da je dijete upornije od tebe i da će te uvijek obrlatiti. E pa budi ti upornija od nje. Kad god mi je bilo teško podsjećala sam samu sebe da sam ja odrasla osoba i da ja njega odgajam. Naravno, primala sam i utjecaje u drugom smjeru, ali ja sam bila ta koja je njega morala voditi za ruku. On je bio jak, ali ja sam bila jača od njega.Citiraj:
Okolina ga, naravno, tretira kao razmazenog. Ali ja znam da nije, jer sam cvrsta i dosljedna i kao sto sam vec rekla, tvrdoglavija od njega.
Pospremanje? Pospremala sam koliko sam mogla. Ne volim nered, ali nisam ni rob reda. Pospremala sam najčešće tako da sam uključivala i njega. Jednom mi je oprao kupaonicu sokom od borovnice :dancingfever: , ali išlo je zajednički nekako.
Što se tiče rutine, djeca je žele i onda kada joj se opiru, možda tada i više nego inače. Puntice, odgovor si sama dala - dijete ti nema rutinu, jer je ti nemaš. Moraš uspostaviti svoju rutinu. Za sebe i MM mogu reći da smo dosta uložili u to da M. dobije rutinu - jako smo pazili na to da on uvijek može odspavati u svoje vrijeme - ako smo nekamo išli planirali smo to tako da on može odspavati u autu; sve dogovore smo prilagođavali njegovoj rutini spavanja (što nije bilo lako, jer je spavao jednu rundu ujutru, jednu poslijepodne i navečer u 9). Uvijek sam naročito brinula o tome da ne bude gladan - kod takve djece su često nezadovoljene fizičke potrebe okidač. Navečer smo smirivali situaciju jedan sat prije nego što je trebao ići na spavanje, gasili TV, prigušivali svjetla, razgovor. I tako je uspostavljena rutina ranog odlaska na spavanje koja traje još i sad kad on ima 8 godina.
Još želim dodati da je teško reći koliko će to trajati kod kojeg djeteta. Moj sin je na neki način ostao zahtjevan, ali to je daleko od onoga što je bilo u najtežim periodima. Prva prava prekretnica mi je bila kad je tečno progovorio, nakon druge godine - tada smo se počeli dogovarati i objašnjavala sam mu zašto nešto radim i zašto nešto tražim od njega. Ono što je shvatio, prihvaćao je. Kroz te razgovore smo gradili i naš vrlo čvrsti odnos kojem se posebno radujem i ponosna sam što sam ga izgradila s njim. Konačno mi je laknulo i bitno se promijenio (nije više bilo tantruma) kad je navršio 4 godine. I još jedna velika prekretnica u smislu ozbiljnosti i smirivanja je bila škola.
joj kako mi je dobro sjeo ovaj topik danas :love:
mi smo trenutno u fazi da zara izjeda cijelu obitelj i ja sam psihički na rubu snaga.
otisla je na dva dana kod bake, a ja presretna što se od nje svi troje mozemo odmoriti :oops:
nemam ništa pametno za reći, ona je rođena zahtjevna i ostala zahtjevna i ja sam to odavno prihvatila tako. i većinu vremena to dobro podnosim. al ima dana kad bih joj svašta rekla i napravila, i uvijek u takvim fazama naiđem na topike slične ovom pa me utješe
Moj Isidor je isto cicak beba, ne spava uopste bez mene a danju ni u krevetu, samo na rukama i ponekad malo na sisi, ali je nekako sav drag pa mi je lakse nego s Novijem koji je uz zahtevnost bio i ljutko.
Isidorov smajl mi stvarno pomaze :)
Kod mojih je i munjevit motoricki razvoj kao i potpuna razbudjenost nakon rodjenja jos jedna od stvari koje povecavaju zahteve.
htjela sam još reći da je ključ u razgovoru. ja po čitave dane s njima pričam , objašnjavam, prepričavam....
niti jedno pitanje se ne ostavlja bez odgovora, a nikad nije zadovoljavajući odgovor zato ili jer ja tako kažem...
Moj T od dvije godine ne spava po danu i njegov dan traje od 7 ujutro do pola 10 navečer kada uz proteste odlazi u krevet. zna on da mora, ali tako mu se ne da...
Lut, jel Zara rođena 26.07.?Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Ne mora to ništa značiti i ja nisam tip od horoskopa, ali baš mi sada palo na pamet?
Danas sam jedva, ali jedva dočekala da ga ostavim u jaslicama jer od sinoć me maltretira sa cicanjem, sa tim da moram napraviti Boba graditelja od plastelina i našu kuhinju. Najveći tantrum jutros je bio kada sam neispavana provalila kako u nekoj sniježnoj rupi u nekoj njegovog knjizi živi puh. Naravno da nije puh, nego tuljan pa sam dobila po nosu kako to ne znam :roll:
Ovo sada nekome izgleda bezveze i to su inače uobičajene situacije koje mi više-manje dobro hendlamo i podnosimo, ali baš mi je jučer i danas nekako težak dan.
I do prije mjesec-dva imala sam mira dok je gledao neki svoj crtić. Trenutno se i te faze prisjećam sa nostalgijom jer i crtiće moramo zajedno gledati, prokomentirati svaki pokret, riječ, ptičicu, kukca.... :roll:
:yes:Citiraj:
Lut, jel Zara rođena 26.07.?
:lol: :heart:
he he heCitiraj:
mikka prvotno napisa
nadam se da se nisi iscudjavala takvim ljudima, ali znam dosta ljudi koji su govorili/govore da to nije moguce da ja (i slicni) izmisljamo i najcesce im drugo dijete bude bas takvo.... :shock:
Nego... da me se krivo ne shvati, meni iskreno ona pase po temperamentu, a i mm. Jos kada smo saznali da je curica ja sam rekla nadam se da ce biti neka mala huliganka kao ja a ne neka tiha dobrica (igrala se s deckima, sanjala da cu igrati u muskoj! :lol: kosarkaskoj reprezentaciji kad cu biti velika, u 1 razredu skakala po klupama jer mi je bilo dosadno, setala za vrijeme sata :oops: ) tako da mi je dosla kao narucena... istina sto kazete, ta djeca te drze budnima, cine te boljim roditeljem jer iz tebe izvuku vise nego si mislio da imas, intelektualno su izazovnija sto pomaze i tebi, imaju antene i osjecaju apsolutno sve...
moja isto ne place, osim ako se probudi a ja nisam doma, onda urla dok se ne vratim (bili jednom u kazalistu - izasli usred predstave :oops: , jednom na svadbi - bili sat i pol... nakon sto sam ju uspavala i dok se nije prvi put probudila i zatrazila cicu)
rutinu nekakvu odrzavamo... prije podne spava, a zadnje vrijeme je prestala spavati popodne pa je preumorna....
spava samo u nasem krevetu ili u autu (tu se moram posipati pepelom i reci da ja klecim pored nje i dam joj cicu dok se vozimo jer inace urla cijelim putem a tako ako je umorna cesto zaspi, nema rasprave oko AS ali ja se tada ne vezem :/ )
dakle ne mozemo nikud ako nije prijepodnevnu turu odspavala doma u krevetu, popodne moze i u autu..
istina da ako je gladna zlo i naopako pa moram uvijek na vrijeme pripremiti rucak. tocno zna kad zeli cicu a kad neku drugu hranu i super je sto mi to jasno i "kaze" - navlaci majicu i vice njam njam njam ili me vodi u kuhinju ili pokazuje hranilicu (u kojoj stoji dok jede :/ ili negdje stoji na podu i ja ju hranim...)
vozila se u kolicima prvih mj dana dok nam nisu dijagnosticirali zelucani refluks pa nije smjela biti u lezecem polozaju i dva tjedna kad je tek prosjedila pa je bila ushicena time sto sjedi i htjela se voziti. Ostalo vrijeme sling, baby bjorn (kad je jos bljuvala pa nije mogla u sling) i ruke.
Zivjeli smo u neredu dugo vremena... svaka 3 tj bi mi dosla gospodja i napravila generalno spremanje, sada smo se mm i ja malo bolje organizirali pa osim sto ona dodje mi ostalo rjesavamo kad ona spava nocu... mm stavi sudje prati i ujutro ga izvadi, ja skuham navecer ili pripremim sve da samo stavim u pecnicu, stavim ves prati objesi ga mm ili ja dok ujutro ona spava...
Puno su mi pomogli savjeti sa stranica o dojenju kako "pobjeci" iz kreveta kad di :/ jete zaspi, do tada sam spavala kad i ona jer bi ona spavala s cicom u ustima a i meni bi dobro doslo jer sam bila potpuno iscrpljena... Spava s nama u krevetu, cica cijelu noc....
Obozavam ju :heart: