zabrinuta mama vs. coolerica

U koju skupinu spadate?

Ja sam definitivno u prvoj i u zadnje vrijeme se pokušavam malo skockati zato jer sam skužila da sam pretjerala i da to više nije dobro kak sam mislila.

Da objasnim o čemu se radi. P. se nikad nije razboljela, uvijek pazim da je prikladno obučena, da nije predugo vani ako je hladno, da se ne zadržavamo puno tamo gdje ima bolesnih. Do sad nikad nije imala temperaturu, ni najmanju prehladu, ništa. Vidim po drugim mamama u okolini da su klinci prehlađeni, imaju upale uha, vani su bez kape kad puše vjetar i uopće se oko toga ne uznemiraju.

Puže samo po stanu, naravno nikad ju ne bih pustila da puže po vani. Ne brišemo stalno pod, ali joj nakon nekog vremena na podu idem prati ruke i pazim da ih ne stavlja u usta. Na te stvari malo manje pazim od mm-a koji se više brine zbog bakterija. Ima onih koji pužu po parku, po cesti, po kafićima, stavljaju u usta sve što stignu i mame se baš ne zabrinjavaju.

Mene zapravo najviše brinu ozljede i zbog toga mi mm prigovara da sam preopterećena. Npr. kad se počela dizati uz namještaj, ja sam uvijek bila uz nju. Ostavila sam ju samu na puzzlama i nešto radila par metara dalje samo kad sam vidjela da se zaigrala, čim se digla ja sam bila kraj nje. Par puta mi je pala i lupila se glavom po podu (po tepihu) i baš mi je grozno bilo zbog toga. Kad je bila starija, udarila se 2-3 puta i po parketu. S 14,5 mjeseci je prohodala, ali još ni sad nije baš sigurna i ponekad izgubi ravnotežu i padne, pogotovo kad se okreće, nešto nosi s obje ruke i sl. Sad ju već pustim kad je na tepihu, ali i dalje sam uvijek kraj nje kad hoda po stanu. Ima dobre obrane i sve to, i nema problema kad je na većem prostoru, ali kaj ako padne i udari po rubu stola ili kreveta ili po ormariću u hodniku, ili glavom u zid, ili štok od vrata? Znam da se većina zbog toga uopće ne uznemirava ali ja si to ne mogu zamisliti. Izbjegavam onaj topic o padanju bebe s kreveta jer to ne mogu ni čitati.

Ponekad sam stvarno zavidna cool mamama koje mogu smireno reći “ništ mu nije, samo ima 38,5 temp jer je malo prehlađen“ ili „ima čvrgu na glavi jer je pao na pod s kreveta“ ili „dijete mi je pokupilo drek na cesti i pojelo“ (mislim da je ovog zadnjeg bilo na forumu).

Ima li još ovakvih ili ste uglavnom cool? Ako niste, kako se nosite s tim?

Definitivno spadam u grupu coolerica. Nisam bogom dana takva već me je sila naterala. Šta želim reći ustvari?

Imam blizance. Da sam im perkala ruke svako malo ili padala u očaj zbog svake temperature ili modrice završila bih na psihijatriji. Pošto sam uvek bila sama sa njima morala sam ostati prisebna u svakoj situaciji jer onako pogubljena uopšte ne funkcionišem. Ako bi me i dohvatila drhtavica dohvatila bi me kad sve prođe.

E sad, moji blizanci su dovoljno porasli da se znaju i sami pričuvati nezgoda. Ali i pre njihovog dolaska na svet a i sada kad su porasli umirem kad vidim dete sa razbijenim kolenom ili modricom na čelu. U nekoliko navrata sam bila prisutna kada je neko dete tresnulo nekim delom tela u nešto i nisam se mogla smiriti satima iza toga :/

Dakle, za svoju decu sam cool, za tuđu paničarim. Kakva sam ja to majka :mrgreen: ?

Pa ako se usporedujem s tobom onda sam reltivno cool. Nije da se ne zabrinjavam zbog mogucih ozljeda ali ne trcim za njim posvuda, ako se dogodi da padne, a dogodi se, dam pusu di se udario, zagrlim ga, utjesim ako place i nastavljamo dalje. Sad je npr. u fazi penjanja, najdrazi mu je tabure, ja ga pustam, ako padne, padne. Past ce na tepih s pola metra visine, nece mu se nista dogodit a smatram da ce tako najbolje naucit da penjanje moze biti opasno. Sto je stariji to ga manje nadgledam. I ustvari je on sad postao jedan vrlo oprezan mali penjac, koji voli testirat svoje fizicke granice ali je pritom jako pazljiv.

Kad je puzao, puzao je svuda. Naravno, ne bas po jako prljavom, po blatu ili negdje gdje ima psece kakice, ali sve ostalo je mogao istrazivat, svako malo sam mu obrisala ruke vlaznim maramicama i dobro. Nisam mu dala da stavlja svasta u usta, to ipak ne.

Kad je bolestan, ne panicarim, pomognem mu kolko mogu, ako neide idemo pedijatru i kraj price.

ful kul za svih.

odakle da krenem uopce :mrgreen:

puzali po svuda, ruke brisala po potrebi ili kad bi se sjetila ili kad bi ih utrpala u kadu... ovo vrijedi za nasu kucu i dvoriste, kuce/stanove prijatelja i rodbine. kad smo bili u gradu - onda sam im brisala ruke i ogranicavala puzanje i diranje svega i svacega (mm doduse puno vise od mene)...

oblacim ih po filingu, ne smatram da bas uvijek i po svakom vjetru trebaju imati kapu na glavi ;) jako pazim da im ne bude prevruce - na to pazim cak i vise nego da im ne bude prehladno (jer im rijetko kad moze biti bas toliko prehladno - zimi ih oblacim "zimsko" - a stvar je u tome da se pregrijati mogu lako i zimi i ljeti)...

kad padnu, ne panicarim, pruzam pomoc i utjehu. ne pamtim da sam se tresla ni "post festum" :unsure: kod bolesti isto tako. rijetko im i mjerim temperatru, uglavnom samo ako mi se na dodir cini da je jako visoka. i ne mjerkam tada svakih pet minuta... lijecniku vodim po osobnoj procjeni da je vrijeme da odemo... mogu reci da nismo neki cesti gosti tamo...


pazim ih svo cetvero, trudila sam se uvijek i trudim se i dalje da uocavam potencijalne opasne stvari i situacije. radije sprijecim i maknem nesto nego da se uzdam u objasnjavanje da se nesto ne smije dirati ;)

sto se tice motorike - puno vremena na podu svi cetvero, motoricki napredovali bez pomoci, prohodali samostalno, nikad bili nestabilni i nikad srljali "ko bez glave"... pustam ih da, uz nadzor, istrazuju svoje motoricke sposobnosti (iako mi cesto dodje da bi iz kuce izbacila sve osim deke i jednog jastuka :lol:)

Prema tvojoj 'sistematizaciji', ja sam coolerica. I to (što bi clumsy rekla) - bogom dana.
To ne znači da ne brinem o nekim stvarima već da dopuštam da dijete ima 'prostor za učenje'.
Kad bi živjeli na apsolutno 'siguran' način koji bi garantirao nula ozljeda, mislim da ne bi uopće živjeli.

Ja sam negdje u sredini, s tendecijom prema zabrinutijim mamama. Kad je moja N. bila beba, pazila sam jako na sve stvari koje si i ti navela oko higijene. Nije bilo šanse da mi dijete puže po cesti, parku i sl. I sada mislim to isto i nema šanse da to dopustim i drugom djetetu. Oni argumenti nekih cool mama, kak mu/joj nije i ne bude ništa, me ne zanimaju, jer vrč ide na vodu dok se ne razbije (ili tako nekako :mrgreen: ). Drugim riječima, može djetetu ne biti ništa 100 puta, pa 100 i prvi puta pokupi neki gadost i za sve one prethodne situacije kada nije ništa pokupilo.
Također, iz vlastitog iskustva vidim da čuvanje djeteta (ne govorimo opet o staklenom zvonu) ne znači da će dijete biti lošeg imuniteta i sl, što neke cool mame vole jako davati kao argument. Moja "čuvana" N. ima za sada odličan imunitet, i sa svakom temperaturom koje su ionako rijetke se izbori uglavnom sama. U 3 i pol godine - 2 puta antibiotik. S vremenom, smo dakako popuštali s "čuvanjem", točnije otkad je krenula aktivno u park (1,5 godina - tako je padalo proljeće), ali i dalje su uvijek tu vlažne maramice (kad smo vani) i brišu se ruke prije jela, nakon parka i sl.
Što se tiče padova i udaraca, moram priznati da je tu uvijek više skakao MM. N. je dosta kasno prohodala, ali nakon toga je bila jako stabilna i spretna, tako da nije niti imala tendenciju nekim padovima i ozljedama. Također, jako dobro sama ocjenjuje svoje mogućnosti, pa se i ne upušta u akcije kada nije sigurna u sebe. Kada je bila mala beba, gledali smo da je sve child friendly, da su na podu strunjače, da umjesto malog stolića u dnevnoj sobi imamo velik tabure (jedna od boljih investicija - i sada obožava skakati po njemu). Udaraca glavom u zid, stolić i sl. kod nas je bilo minimalno, tako da sam nekako uvijek bila opuštena u tom pogledu, ne vidim tu stvarnu opasnost, malo boli i prođe (a da ne izađu čvoruge, nama uvijek pomaže malo putrića namazanog na mjestu udarca - i ja sam mislila da je bapska priča, ali je provjereno).
Meni je bilo prihvatljivo opustiti se do jedne granice koja je racionalno opravdana i uživati. I tebi želikm isto!

Nisam ja ni mislila da coolerice ne brinu, nego je to subjektivan osjećaj o čemu treba brinuti o čemu ne. Dopuštamo i mi prostor za učenje, ali možda na neki drugi način. Ne mislim ako dijete padne i udari se da je bilo što naučilo, ako je palo jer je izgubilo ravnotežu a ne zato jer nije pazilo.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Ne mislim ako dijete padne i udari se da je bilo što naučilo, ako je palo jer je izgubilo ravnotežu a ne zato jer nije pazilo.

---

Ako padne jer je izgubilo ravnotežu, drugi put će 'drugačije' držati ravnotežu (teoretski).
Svoju zadaću vidim u tome da 'osiguram prostor' a ne da 'spriječim padove'.
Naravno da ništa nije crno-bijelo i upravo zato imam toliko navodnika u gornjim redovima.

a teško je reći. kad hodamo po prometnoj cesti, nisam ni malo cool. obavezno su u AS (kad se voze u autu). sklanjam vrele tekućine i oštre predmete iz njihovog dohvata.

s druge strane, ne operu ruke baš svaki put kad dođemo izvana. puštam ih da se igraju u pješčaniku ako nije vidno prljavo. i primjer od neke večeri- dok sam ja tipkala po facebooku, Lucija je gledala crtić i zaspala, obučena, na parketu :oops: :mrgreen:

I ja sam cool, u smislu da ih budno pratim (okom) ali ne vrebam nad njima k'o kobac (ne stojim kraj njih svaki put kad se penju, hodaju, skaču ili sl.)
Da li zbog toga ili ne, obojica su jako spretni i nema suza ako padnu - samo se dižu i idu dalje. (dok su bili skroz mali, kad bi pali, prvo bi mene pogledali da vide da li ih boli - ako sam ja bila cool, nikad nisu zaplakali, ma nijedan nijednom)

Ma da sad ne nabrajam, otprilike kao litala.

Ja ko i moja uzor mama Litala :heart:
Ful cool 8)

Joe, nisam ni mislila na autosjedalicu, promet, oštre predmete i sl., vjerujem da na to većina pazi, nego na malo manje opasne stvari.

Litala, što se tiče kape, mislila sam konkretno na primjer kad smo mi bili vani u šetnji, bila je jesen, prohladno i lagano vjetrovito, i MM i ja smo bili :shock: kad smo vidjeli mamu s bebicom od max. 2-3 mjeseca na rukama bez kape, a kosica joj leprša na vjetru. Mene glava boli kad me napuše, mogu si misliti kak je bebi.

Hrčkić, slažem se u vezi imuniteta. Moja P. ima jako dobar imunitet, MM je nekoliko do sad bio bolestan i nije se zarazila, nedavno se igrala s bolesnim klincem i ništ joj nije bilo (došli u goste, nismo znali da su bolesni), sva druga djeca koju znam su bolesnija, imaju prehlade, proljeve, razne viruse itd.

Angie75, ja se isto trudim biti cool kad se udari i uopće ne reagirati. Ne zaplače, samo pokaže da se udarila i malo cendra, osim kad je umorna ili kad se uplaši. Onda se dere.

Baš sam razmišljala da sa sljedećim djetetom neću biti tak jer neću imati ni vremena ni energije da ga/ju pazim cijelo vrijeme pa ću se valjda morati skulirati

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

I ja sam cool, u smislu da ih budno pratim (okom) ali ne vrebam nad dok su bili skroz mali, kad bi pali, prvo bi mene pogledali da vide da li ih boli - ako sam ja bila cool, nikad nisu zaplakali, ma nijedan nijednom

---

ovo sam bila napisala pa mi pobjego post. Ista stvar ( samo s mlađom braćom i s nećacima, ja svoje 1. dijete tek čekam)
koliko sam puta vidjela da mame zabrinuto plaču sa svojim djetetom kojem u stvari nije ništa.
Ja sam za cool, nadam se biti takva. Neće im ništa biti od malo bakterija :mrgreen: mi smo podove lizali kad smo mali bili

Cool skroz 8) , drugo ime mi je apaurin :mrgreen: .
Moje djete jede kad je gladno, spava kad joj se spava, puzala je po vani po podu.
Ako ima temperaturu do 3 dana ne idemo doktoru, ako je duže od tri dana idemo (ali to se još nije dogodilo).
Ne uzrujava me ako stavi zemlju u usta, kad je bila manja često je jela s poda (padne joj pa ona uzme), ne smeta me ako tri dana ne želi jesti ništa osim kruha...

Samo da još dodam - moji roditelji ne bi rekli da sam cool iz jednostavnog razloga: ne dam da moju djecu voze okolo bez AS i nisam dala da im bilo što guraju u usta prije navršenog 6. mjeseca, a i nakon toga sam ja određivala što im smiju dati. Oni su, naravno, mislili da pretjerujem.
Toliko o generacijskom shvaćanju pitanja iz naslova. Oni bi rekli da pretjerujem.

Sirius Black, ja sam kao i ti, miljama daleko od neke cool mame. Mozak mi radi 100 na sat i procijenjuje i kalkulira sve moguće posljedice i rizike. :mrgreen:

Angie75, opet potpis.
Već vidim kurlanje očima na moje isključivo dojenje do 6 mjeseci (nadam se) i AS.
Al što se ostalog tiče, pristup im je bio ok

Čini mi se da bi trebale (mi mame :mrgreen: ) naginjati k tome da nađemo sredinu između te dvije krajnosti.. Naravno da ne treba puzati bilo gdje, pobornik sam da dok su u fazi puzanja pužu samo po stanu...Ali ne mogu zamisliti da bih bila uz dijete stalno, čim se ono digne..Mislim da bih i ja izludila, a i dijete, kad bih mu stalno bila za petama...Dok su moje cure bile bebačice, ja sam to rješavala "prostorom" - uredila sam im sigurnu okolinu koju mogu istraživati, a ja ih mogu promatrati iz određene udaljenosti.Mislim da je pravo umijeće znati tu "sigurnu okolinu" prilagođavat uzrastu djeteta, ali da je u tom rješenje...Dakle, kako je dijete starije, tako i okolinu obogaćivat predmetima i rekvizitima koje dijete smije koristit..I naravno da je dok su još sasvim mali poželjno i jedino suvislo sve iole opasne stvari sklonit (dignuti po ormarima :mrgreen: ), ali treba znati procijeniti kad i kada koja od tih "stvari" može "ići dolje".
Eto, izfilozofirah... :D

Ja sam ja....pa kao takva variram, od ekstremne panicarke do ekstremne kulerice. No, kad je panika u pitanju...mene hvata ona naknadna....u trenutku dok se nemila situacija desava, funkcionisem, ali poslije me uhvati drmotres.

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

Cool skroz 8) , drugo ime mi je apaurin :mrgreen: .
Moje djete jede kad je gladno, spava kad joj se spava, puzala je po vani po podu.
Ako ima temperaturu do 3 dana ne idemo doktoru, ako je duže od tri dana idemo (ali to se još nije dogodilo).
Ne uzrujava me ako stavi zemlju u usta, kad je bila manja često je jela s poda (padne joj pa ona uzme), ne smeta me ako tri dana ne želi jesti ništa osim kruha...

---

ovako nekako i ja

ne, Anin, pravo zboriš :)

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

kad je panika u pitanju...mene hvata ona naknadna....u trenutku dok se nemila situacija desava, funkcionisem, ali poslije me uhvati drmotres.

---

Tako i ja.

mislim da sam negdje između-stan nam je child frendly-po mm-u malo previše, ali ne dramim oko padova niti visim nad njima 100%.

do polaska u vrtić nisu ni moji bili previše bolesni, otada malo češće.
ne smatram da je bilo koja prehlada uzrokovana nenošenjem kape (iako ih moji nose). isto tako smatram da nije baš zdravo ne biti prehlađen ili bolestan uopće-ima i to svojih posljedica.

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

isto tako smatram da nije baš zdravo ne biti prehlađen ili bolestan uopće-ima i to svojih posljedica.

---

Kakve posljedice to može imati?

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Sirius Black, ja sam kao i ti, miljama daleko od neke cool mame. Mozak mi radi 100 na sat i procijenjuje i kalkulira sve moguće posljedice i rizike. :mrgreen:

---

Pridružujem se klubu zabrinutih....Iako mislim da napredujem puževim koracima nakon njegove treće :oops: .

Sirius -trebala si me vidjeti do tada ,ovo što ti pišeš je recimo pola moje panike općenito. Inače sam kontrol frik i samo ako nešto nije kako sam si ja zamislila, postajem prava paničarka,baš over control .
Moje dijete nikada nije puzalo vani (Bože sačuvaj),konstantno sam mu brisala ruke i lice (i danas to radim) ,nikada nije bio teže bolestan i ja to pripisujem jelte,svojom preventivom iako znam da nije u tome bit,ali ne mogu si pomoći i dalje!
Nema šanse da izađemo van bez kape ili neadekvatno (po mom mišljenju) obučeni!
Nikad ga ni sekunde ne puštam bez nadzora a tek kod ozljeda sam luda ko šiba :mrgreen: ....

E da...ne nosim se s tim nikako...ustvari,i ja očekujem neki konkretan savjet.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

isto tako smatram da nije baš zdravo ne biti prehlađen ili bolestan uopće-ima i to svojih posljedica.

---

Kakve posljedice to može imati?

---

Pa djeca manjim bolestima "treniraju" imunološki sistem. Preboljavanjem se po malo imuniziraju. Naravno da ćeš izbjegavati gripozne situacije, ali šmrkljanje i pokoja temperaturica te upala grla nisu katastrofa, i naravno da je nećeš ti namjerno dovesti u situaciju da se razboli. Ali draga Sirius, vjeruj mi, da se tvoje djete trebalo razbolit ono bi se razbolilo i pod staklenim zvonom.
Ja sam bila relativna kulerica sa prvim, u smislu da sam smatrala da je čistoća samo pola zdravlja, ali sam stražarila nad njenim teturanjem ko da će se neznamšta desiti ako padne na guzu. Zato je kasno prestala teturati i krenula sigurnim koracima.
Sa drugim sam full cool, možda nekad malo i pretjeram :mrgreen:

Kada čitam sve ove postove...
Jako je teško odrediti gdje je granica između zabrinutih i cool. Čini mi se: gdje god da bila - na pravom je mjestu, sve dok ti ne predstavlja opterećenje (i djetetu i okolini).

NE ZNAM

Valjda sam coolerica izvana, a iznutra paničar.
He, he...

Prigladno ih odjenem kada smo vani, pazim da im nije prevruće ili prehladno.
Nije da odmah peremo ručice, ali ne volim niti da imaju crne noktiće ili da su zamusane.
Nikada nisam trčala za njima i konstantno ih upozoravala da ne padnu, da se ne popiknu i sl.
Puštam ih da istražuju svoje mogućnosti iako mi je ponekad knedla u grlu zbog toga.


Kada su bolesne, ne trčim odmah k doktoru. Čekam razvoj situacije i time izbejgavam maltretiranja s vađenjem krvi ili čekanja po 2 sata...

E, sad...kada su bolesne, iznutra me stalno nešto ždere i stalno ih pipkam da vidim imaju li temp.
Po noći ih idem pokrivat ili samo poslušat kako dišu, a često se preselim k njima u krevet ( ili one k nama).

Znam se grist i zbog toga što su tužne zbog neke nepravde u vrtiću, ili kada se zbog nečeg posvađamo, ili kada ne znam odgovor na neko njihovo pitanje tipa život poslije smrti i sl.

pa ja bi po ovome bila cool.
puzala je po svuda, bilo je prošlo ljeto i razbijenih koljena.
naravno da pazim da se baš ne zabije u nešto, ne lupi u neki vrh ...
pokušavam eliminirati opasne stvari. i da, upozoravam ju. ali ponekad nakon x upozorenja pustim da padne, da vidi zašto sve to pričam.
uvijek imamo vlažne maramice pri ruci pa prebrišemo ruke.
nije mi ni najmanje stalo da ostane čista, igra se u pijesku, blatu, lokvama ...
e sad, što se bolesti tiče, nije da paničarim ali nije mi svejedno.
Upale uha ima svake godine, bez obzira na to što ima kapu na glavi, kako je rekla pedica jednostavno je sklona. i nos joj curi povrevemeno, ali mislim da je od toga ja ne mogu zaštititi.

cool 8)
mnogo mnogo puta oprana zbog toga
al samo odgovorim da je to moje dete
za njegovo jako dobro zdravlje i imunitet
zasluzni smo dragi bog i ja.

Citiraj:

---

Maruška prvotno napisa

Kada čitam sve ove postove...
Jako je teško odrediti gdje je granica između zabrinutih i cool.

---

Nda...nekome je možda nešto pod normalnim,a nekome to isto uopće nije..
I voljela bi više biti cool (što god to značilo) ,odnosno manje se opterećivati stvarimo "što bi bilo kad bi bilo".

Naš stan izgleda kao Božićni bor na Trgu..... Ništa nije na dohvat ruke....

J je na podu od 5. mj jer je tad počeo gmizati, pao dva puta s kreveta, ja i danas imam noćne more (glupo, ali što je tu je).... budim se po noći, vičem neeee i hvatam mm-a. Sad je već toliko navikao da se samo okrene i nastavi spavati....

Totalno sam opsjednuta time da mu ne bude prevruće jer se bojim dehidracije/pregrijavanja.... mislim da je to opasnije od hladnoće jer kad je hladno, dijete obučemo (nekad i previše), a kad je vruće teško ga je rashladiti....

Ne steriliziram, ne perem igračke nakon što padnu na pod, pod perem jednom tjedno..... J je stalno na podu.... puže i diže se iz iskoraka uz pomoć namještaja.... (sam se namjesti do iskoraka, a onda se povuče) ima 8 mj....

Ne mjerim tepm osim ako mi se ne čini vruć.... jednom je bio šmrcav nekih tjedan dana.... nismo išli kod ped.... koristili aspirator i pratila opće stanje...

Druge majke me smatraju totalno cool ili totalnom nemajkom.... valjda sam onda u sredini... sve je to subjektivno....

Mislim da spadam u cool mame.
Ne nerviram se ako nisu jele.
Oblacim ih kao i sebe, poput litale, vise se bojim da ce im biti pretoplo nego hladno.
Kao bebe bile su umereno ciste - puzale su po podovima naseg stana ili kod prijatelja, pre odlaska u krevet sledilo bi ribanje kolena i ruku.
Na uzasavanje mnogih koje poznajem, od 1. godine se kupaju u (ne bas najcistijem) Dunavu, valjaju se i igraju u pesku, hodaju bose po travi i pesku uz reku...ako dobiju crevnu infekciju, izlecimo se, pa opet jovo-nanovo, to uzivanje kada su uz vodu mislim da nema cenu.
Osamostaljujem ih prilicno odvazno, same idu u prodavnicu, na igranje iza zgrade, Ivana u skolu preko vise prometnih raskrsnica...
Duboko verujem da im ovakav pristup daje neophodno samopouzdanje za hod kroz zivot. Sto, naravno, ne iskljucuje nadzor i brigu u svakom momentu...
Ipak, na kraju svog posta samo jos da dodam da za mene cool mame NISU one koje pustaju dete da baulja parkom bez kontrole i trpa sve zivo u usta, koje ce mu radije dati smoki nego da mu nesto skuvaju i koje se nece zabrinuti da li mu je hladno. Takve vec svrstavam u nemarne. ali, verujem da ta sorta ni ne svraca ovde.... 8)

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

isto tako smatram da nije baš zdravo ne biti prehlađen ili bolestan uopće-ima i to svojih posljedica.

---

Kakve posljedice to može imati?

---

prije par godina čitala sam o istražvanju po kojem ljudi koji ne oboljevaju od obične gripe, prehlade, nemaju povšenu temperaturu imaju povećanu vjerojatnost oboliti od neke ozbiljnije bolesti (npr. tumor).
sad, ne vodim se time jer i sama znam kako su istraživanja često vođena napucima naručitelja, ali ako malo bolje razmislite sam zaključak i nije tako "blesav". Tijelo se kroz povišene temperature bori protiv virusa, bakterija, štetnih tvari. Ako to izostane, organizam se ne čisti...i stvarno, čini mi se realnim da može dovesti do težih oboljenja.

ok, ovo je debelo off, ali, eto, kad si pitala...

Ja o sebi mislim da sam brižna majka, ali rijetko kad sam zabrinuta. A često se ta dva pojma izjednačavaju.
I moj mozak je stalno uključen i svaka situacija je dobro procijenjena, ali niti ja želim živjeti u strahu od opasnosti, niti želim da moje dijete raste s porukom da je svijet opasno mjesto za život.

Mislim da nije moje da spriječim padove (malog istraživača, ne mislim na bebu s kreveta) koji su dio učenja i nisu ništa negativno, nego je moje da spriječim ozbiljnije posljedice, odnosno da prilagodim prostor.

Moj B nije puzao po asfaltu jer u tome nisam vidjela nikakve koristi i ništa zanimljivo. Ali je gologuzi puzao po plaži, istraživao, češere prinosio ustima i sl. Na jesen kad je tek prohodao uživao je u lišću do koljena i padao pa bi mu bilo i preko glave.

Imao je do sad jednu trodnevnu virozu i jednu prehladu. Je li ih pokupio zato što sam ja super kul ili zato što sam bila prebrižna? Ili je relativno zdrav zahvaljujući tome što radim baš sve ispravno? Ne bih se usudila u to vjerovati. Previše je faktora koji na to utječu. Mislim da je dobro znati da ih ne možemo sve kontrolirati.

Citiraj:

---

Ms. Mar prvotno napisa

Mislim da nije moje da spriječim padove (malog istraživača, ne mislim na bebu s kreveta) koji su dio učenja i nisu ništa negativno, nego je moje da spriječim ozbiljnije posljedice, odnosno da prilagodim prostor.

---

I ja prilagodim prostor koliko mogu, ali ne mogu npr. maknuti radijator i krevet iz sobe. Ne sprečavam padove, ako su to padovi na guzicu ili naprijed na ruke i koljena. Ali još uvijek je dosta nestabilna kad hoda pa se ponekad zanese i izgubi ravnotežu, pogotovo kad nešto nosi, npr. veliku i tešku slikovnicu s tvrdim koricama, košarkašku loptu i sl. i onda nespretno pada. A to je nezgodno kad je okolo sve puno oštrih rubova. Zato jedva čekam proljeće i toplo vrijeme.

Palo mi je napamet da se svi vjerojatno brinemo oko stvari koje i nama osobno smetaju. Npr. ja sam prilično nespretna i ravnoteža mi je katastrofa. U školi nisam htjela raditi vježbu na gredi, jer sam padala i s niske grede kad sam to radila, pa nema smisla da uopće probam na visokoj kad ionak znam da ću pasti. Inače imam strah od padova i tjelesnih ozljeda i izbjegavam takve situacije koliko god je moguće. MM nema tih problema jer se uvijek bavio nekim sportom, ozljeđivao se, trgao ligamente, imao potres mozga i sl. i njemu to uopće nije big deal ko meni. On veli "pa kaj onda ako padne", a meni nije "pa kaj onda" ni da ja tak padnem, a kamoli ona.

s prvom sam bila zabrinuta, s drugom coolerica, skužila sam da je isto i što se tiče škole (kod starije control feak, a mlađa sve sama radi, ja samo bacim oko ); iz svoje okoline primjećujem da si više cool što imaš više djece (da li na to utječe iskustvo ili jednostavno to što nemaš vremena, ne znam), ono bitno što sam primjetila na djeci : da su skoro 100% odraz našeg ponašanja, moja starija sve voli imati pod kontrolom (što je odraz mog ponašanja prema njoj), a mlađa je fleksibilnija; na sreću na vrijeme sam uočila da sam malo previše freak pa sam modificirala svoje ponašanje i primjećujem da smo svi opušteniji, a svakako sam primjetila i da djeca (barem starija) više vole mame coolerice;

Ja sam veliki mix panike i smirenosti, i nečega u sredini. U panici sam oko stvari koje su mene boljele kao dijete, cool oko stvari koje mi nisu važne... povremeno skužim da je potrebno oladit malo oko stvari oko kojih paničarim, ali i da treba malo više uložit u stvari oko kojih sam previše cool. I tako. Dinamično...

Mislim da sam negdje u sredini.
Ne paničarim ako neće jesti. Kad bude gladan tražit će i jesti će.
Ne trčim za svakim njegovim korakom. Već više od pola godine ide sam po stepenicama, naravno u početku sam ja bila uz njega, a sad sam siđe dolje.
Kad smo vani pustim ga da trči koliko hoće (mm stalno viče polako past ćeš) i u biti imao je jako malo padova. Prošlo ljeto se zaredalo par situacija kad je pao na asfaltu i razbio koljeno i to nekoliko puta otkinu krastu, nakon toga ništa (kuc kuc).
Nismo česti gost pedijatra. Koliko mogu pomognem doma, ako baš vidim da je tura visoka danima (3-4 dana) onda ju prije nazovem ako kaže da dođem, dođem, ako ne poslušam savijete koje mi je dala. Ne mjerim svako malo turu.

ja sam brižno cool.

znači ne brinem pretjerano oko padova (bezazlenih, zbog razbijene Tove arkade sam plakala pola sata od muke), ne glancam svakodnevno podove ne peru ruke sto puta dnevno...

ali mi je jako bitno da su adekvatno obučeni (ali ne uvjek s kapom na glavi), da jedu kako treba, da idu u krevet u normalno vrijeme...

doktoru idemo samo ako procjenim da je neka promjena kojun ne mogu svrstati u normalne (kao npr. začepljen nos - to je kod moje djece normalno od 10 do 3 mjeseca svake godine).

moj moto je go with the flow