da čujem vaša mišljenja...

dakle ovako...ja i kompletna familija od MM-a smo u jako lošim odnosima, zapravo skoro ni ne komuniciramo...postoje veliki problemi koji su se jednostavno na njihovu inicijativu stavili pod tepih...a ja ih nemam namjeru vraćat na sunce jer nisam ta koja bi trebala učiniti 1. korak...
e sad...oni su skloni tome da svoju ljubav i prema svojoj djeci i prema unucima i valjda prema poštaru pokazuju isključivo na materijalan način- dakle, kupovinom skupih igračaka, robe i sl.
mojeg sina su u 13 mj. vidjeli niti 10 puta (kako koji pojedinac iz familije) ali su mu zato do sada nakupovali hrpetine igračaka i markirane robice...neku nikada nije ni obukao..
već dosta dugo govorim MM-u da im kaže da mu više ništa ne kupuju osim ako će mu baš nešto trebati...takav dogovor imam i sa svojima i kad mu žele nešto kupiti posavjetuju se samnom oko mojih tj. njegovih potreba, veličine i sl...
danas opet- oni su u Trstu i zovu MM-a da pitaju koji broj noge mali ima da mu kupe između ostalog tenisice- ja kažem nemoj da mu kupuju tako nešto na slijepo- ionako ima dovoljno cipelica a i mora ih probati...
naravno da su oni izignorirali našu molbu i vjerojatno mogu opet očekivati pun šleper nepotrebnih stvari...
kao 1.- ne želim da moje dijete u životu gleda na njih kao nekoga kod koga će uvijek moći dobiti sve i svašta...a moji grozni roditelji ga ne obasipaju s tim svim- tako će dijete to protumačiti
kao 2. ne cijene moj i MM-ov stav oko toga
kao 3. ne želim uzet paket tih stvari i baš i baciti i li pokloniti nekome jer bi s tim još više potpalila vatru među nama

kako i na koji način se nosite sa takvim izazovima, ako ih itko uopće ima??!!

Kod nas je identična stvar samo s jednom razlikom da je moje starije dijete više puta jednostavno poklonjenu igračku nakon nekoliko minuta igre,samo odbacilo u kut sobe ,da robicu nije htjelo niti probati, da su cipelice bile premalene...i tako u nedogled.Mislim da ih je to dovoljno prizemljilo i da sada više razmišljaju o kupnji,jer se prema mlađem djetetu ne razbacuju .

Kod nas je identična stvar samo s jednom razlikom da je moje starije dijete više puta jednostavno poklonjenu igračku nakon nekoliko minuta igre,samo odbacilo u kut sobe ,da robicu nije htjelo niti probati, da su cipelice bile premalene...i tako u nedogled.Mislim da ih je to dovoljno prizemljilo i da sada više razmišljaju o kupnji,jer se prema mlađem djetetu ne razbacuju .

Prestani tome pridavati toliku pažnju. Kada mu donesu dar pristojno zahvali i to je to. Možda baš zato to rade jer ti toliko govoriš da ne.

Mozda je razlog prekomjernoj kupnji bas to sto ga rijetko vidjaju. Zasto jednostavno ne sjednes s njima ili ne nazoves i kazes im sve ovo sto si napisala, da mali ima i previse, da bi bilo dobro da se posavjetuju oko toga sto mu treba, a da ne kupuju napamet. Npr. sto ce mu u toj dobi peta kosuljica ili trece traperice, ako je uglavnom u tuticama/trenerkama. Pa da ih usmjeris. Tesko da ces ih odgovorit od kupnje u potpunosti, ali bar da ona bude ciljana tj. prema potrebi. I usput dodas kako to materijalno nije bitno, da bi ti voljela da ga cesce vidjaju tj. da vise vremena provode s njim. Mozda na taj nacin i popravite cjelokupne odnose. A ako i ne, znas da si pokusala na najbolji nacin, i da si se ponijela korektno. I to koristis kao argument za slijedece svadje :mrgreen: .

Citiraj:

---

lucij@ prvotno napisa

Prestani tome pridavati toliku pažnju. Kada mu donesu dar pristojno zahvali i to je to. Možda baš zato to rade jer ti toliko govoriš da ne.

---

X

kazes hvala lijepo, sto ti se svidja ostavis, ostalo poklonis
tako barem ja radim

očito da je njima stalo do vas samo neznaju kako da riješite probleme pa se ovako trude,bez obzira na vaše svađe dijete treba baku i djedove, nemoj mu to uskratit zbog nekih gluposti pa valjda možeš popit kavu s njima 1 na mj, jer ne živite zajedno.

Kako su cure vež rekla, pokušaj ih usmjeriti da mu kupe ono što treba,
a za ostatak što misle potrošiti, neka mu otvore neku štednju i neka mu uplaćuju,
trebat će mu novci kad tad, a zašto ne uzeti ako već može dobiti.
Tako bi ja napravila.

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

kao 1.- ne želim da moje dijete u životu gleda na njih kao nekoga kod koga će uvijek moći dobiti sve i svašta...a moji grozni roditelji ga ne obasipaju s tim svim- tako će dijete to protumačiti

---

Ne stignem sve komentirati, ali samo ovaj istaknuti dio.

Tatina strana je bila "imućnija" od mamine, tako da sam od njih kao klinka dobivala uvijek nešto, za razliku od mamine strane, pogotovo što kao dijete hranu ne doživljavaš kao poklone ili čarape :mrgreen:

I nikad, ali baš nikad ih ja i buraz nismo zbog toga manje voljeli ili da nam je to smetalo ili ne daj Bože mislili da su zbog toga grozni.

Mislim da je stvar u odgoju roditelja i usađivanju vrijednosti djetetu koje će kužiti onda što je važno, a što nevažno. Bar mislim da je to ono što smo mi kao klinci kužili i stoga nismo imali zaključke navedenog tipa.

A i mama je ko papiga ponavljala kako treba biti skroman i kako je najbitnija ljubav, obitelj itd., isprala nam je mozak time.

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

kao 1.- ne želim da moje dijete u životu gleda na njih kao nekoga kod koga će uvijek moći dobiti sve i svašta...a moji grozni roditelji ga ne obasipaju s tim svim- tako će dijete to protumačiti
kao 2. ne cijene moj i MM-ov stav oko toga
kao 3. ne želim uzet paket tih stvari i baš i baciti i li pokloniti nekome jer bi s tim još više potpalila vatru među nama
!!

---

1. tvoj odnos prema materijalnom i tvoj odgoj će presuditi tome, bez obzira koliko oni toga nakupovali
2. nikad i neće
3. pa potpali vatru ako se TM slaže sa tim

bezobrazni ljudi će reagirati kad im se obratiš na njihovom jeziku: bezobrazno

Tvoja situacija je light verzija moje situacije i mogu ti samo reći - ne živciraj se. Ima to svojih velikih prednosti. Požalili smo svaku, ali baš svaku inicijativu zatopljavanja odnosa. Slobodno zaboravi da ćeš ikada ostvariti ravnopravan odnos, a obzirom na dijete - nikakav drukčiji odnos apsolutno niti ne dolazi u obzir.

Možda zvuči nekako sotonski, ali isplati se održavati stanje ne-odnosa do trenutka kada se dogodi mogućnost ravnopravnog odnosa, čak i ako se to ne dogodi baš nikad. A ni tada nisi na gubitku.

(moji su doznali za prinovu tek kad se rodio :saint: )

Pretpostavljam da je TM odabrao stranu i nema nekih jakih dvojbi (ja nemam).

Pusti sve što ti je višak neka malo odstoji u ormaru pa prodaj na burzi kad zaborave što su nakupovali. Ne živciraj se, ti si svoje rekla, ako oni ne slušaju što više možeš učiniti?

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Kako su cure vež rekla, pokušaj ih usmjeriti da mu kupe ono što treba,
a za ostatak što misle potrošiti, neka mu otvore neku štednju i neka mu uplaćuju,
trebat će mu novci kad tad, a zašto ne uzeti ako već može dobiti.
Tako bi ja napravila.

---

oooo pa štednje već ima...i to po čitavoj europi u bankama...za svakog unuka za svaki rođendan po 1000 EUR...mislim halo???

Indi ja sam odgojena da ne gledam stvari kroz materijalno i svijesna sam da odgojem mogu neke stvari promjenit tj. uputiti ga na pravi put ali me živcira da se ja moram dodatno boriti itrošiti svoju energiju na njih...nije mi nikada ništa falilo u životu...i moji su jednako imućni ali oni to ne stavljaju svugdje i svakome na nos...ja sam se rano osamostalila i imam namjeru naravno tako odgajati dijete ali ti kao njegova baka ili deda (to se odnosi i na moje) imaš poštivati ono što ja kažem vezano za moje dijete...ako nećeš, e pa neću ni ja te tvoje stvari poštivati...

Davor sviđa mi se ova misao: isplati se održavati stanje ne-odnosa do trenutka kada se dogodi mogućnost ravnopravnog odnosa, čak i ako se to ne dogodi baš nikad. A ni tada nisi na gubitku.

to mi od sad nova ideja vodilja :lol:

hvala svima na mišljenju, slobodno nastavite jer mi ovakvi komentari samo daju snage da i dalje guram po svom...

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Kako su cure vež rekla, pokušaj ih usmjeriti da mu kupe ono što treba,
a za ostatak što misle potrošiti, neka mu otvore neku štednju i neka mu uplaćuju,
trebat će mu novci kad tad, a zašto ne uzeti ako već može dobiti.
Tako bi ja napravila.

---

oooo pa štednje već ima...i to po čitavoj europi u bankama...za svakog unuka za svaki rođendan po 1000 EUR...mislim halo???

---

Meni ovo uopće ne bi smetalo. Nek mu slobodno uplaćuju na štednu knjižicu, dapače!
Za 18 godina će mu to biti dobra školarina gdje god bude htio studirati.

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

oooo pa štednje već ima...i to po čitavoj europi u bankama...za svakog unuka za svaki rođendan po 1000 EUR...mislim halo???

---

Pa u čemu je problem? Skupit će se dovoljno do njegove punoljetnosti da mu se plati školovanje vani, kupi stan ako će studirati u drugom gradu ili sl. korisna stvar (znači ne mislim da skupi auto za 18.ti roćkas).

Moji roditelji imaju istu foru, L ima više para na računu od svoje mame i tate. Pa?
Dobro je što s njegovim deviznim računom raspolažemo mi (po hr zakonu ne može nitko osim roditelja djeteta, bez obzira tko uplaćuje) tako da neka oni slobodno pune taj račun, zadnju riječ u trošenju ćemo imati MM i ja.
(iako mi s mojima imamo odličan odnos).

I zašto se uzrujavaš ako kupovine nepotrebnih stvari? Gledaj pozitivno - tu robicu možeš prodati, pokloniti, iskoristiti.

A ako odnos ne ide, ne ide. Ti si pokazala dobru volju. A oni su odrasli ljudi, ne možeš ih siliti da se promijene. Ili ih prihvatiš ili svedeš susrete na minimum.

njihovi novci - njihov problem. uzmi, zahvali se i stavi sa strane, za mjesec-dva prodaj ili pokloni... i stvar rješena, nema tu potpaljivanja vatre...

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Kako su cure vež rekla, pokušaj ih usmjeriti da mu kupe ono što treba,
a za ostatak što misle potrošiti, neka mu otvore neku štednju i neka mu uplaćuju,
trebat će mu novci kad tad, a zašto ne uzeti ako već može dobiti.
Tako bi ja napravila.

---

oooo pa štednje već ima...i to po čitavoj europi u bankama...za svakog unuka za svaki rođendan po 1000 EUR...mislim halo???

---

Meni ovo uopće ne bi smetalo. Nek mu slobodno uplaćuju na štednu knjižicu, dapače!
Za 18 godina će mu to biti dobra školarina gdje god bude htio studirati.

---

nije da mi smeta...bit će 18 000 eura i zahvalna sam im na tome ali ni to nisu napravili u dogovoru sa roditeljima...ja smatram da sve pa i najmanja sitnica mora ići preko mame i tate djeteta...stvar je u tome da se oni guraju odgajati svoje unuke i da vječito preskaču roditelje i da se zapravo prave kao da smo prozirni- osobito ja- na mene su se najviše napikirali...
inemam problem sa time da oni kupuju...pa i moji kupuju ali prvo me mama ili tata nazove i kaže: e čuj sad sam tu i tu i vidim super šuškavac za maloga..trebaš?? a ako joj kažem da ne kupuje ona to bez uvrede i povrede časti i napravi jer mekao svoje dijete i kao majku njenog unuka POŠTUJE!!
stvar je vrlo jednostavna...

Moji starci su mojoj djeci isto htjeli otvoriti štedne knjižice, ali nisu mogli bez mene i mojih dokumenata. Kako je to uspjelo tvojim svekrima :?

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

inemam problem sa time da oni kupuju...pa i moji kupuju ali prvo me mama ili tata nazove i kaže: e čuj sad sam tu i tu i vidim super šuškavac za maloga..trebaš?? a ako joj kažem da ne kupuje ona to bez uvrede i povrede časti i napravi jer mekao svoje dijete i kao majku njenog unuka POŠTUJE!!
stvar je vrlo jednostavna...

---

Pa ne znam...ja osobno bih se uvrijedila da kupim nešto npr. šogorici, a ona kaže "neću, ne treba mi". I nemam običaj ikoga nazivati da provjerim smijem li mu nešto kupiti ili ne (iako sam provjeravala okolo naokolo kad sam nećaku kupovala auto na akumulator - no čisto da vidim hoće li on to uopće koristiti).

Možda naprosto pokazuju ljubav materijalnim stvarima - ima i takvih ljudi (i ne moraju nužno biti zločesti i ne poštivati te).

A ovo za štednju mi zaista nije jasno zašto misliš da je problem - OK da su djetetu u ruke dali 1000€ pa nek' troši nekontrolirano.
No, otvoriti račun kojeg vi kao roditelj kontrolirate - što je tu loše?

Pa ako vam smeta da dijete ima toliko novaca, dignite ih i odite, štajaznam, u Disneyland.

Mislim da malo pretjeruješ.
Možda baš zato kaj klinca ne viđaju često, hoće pokazati da se brinu za njega i da im je stalo. A možda imaju i puno love pa im je gušt kupovati stvari za dijete.
Meni mama često zna kupiti nekaj za malu za obući i sl. iako ja velim da ne treba, ali ona je baš bila u dućanu i nije mogla odoljeti. Bezveze bi mi bilo da me baš za svaku stvar zove i pita da li treba. Naravno, ne kupuje gluposti, ali i da kupi bio bi njen problem kaj bezveze troši novce, ako P to nikad ne bi nosila. Kad ja velim da ne mora ništ kupovati ona meni veli da ona to kupuje svojoj unuci i kaj mene briga i ja to ne doživljavam kao nepoštivanje. Isto kao što i meni ponekad nešto kupi ili neće da joj vratim lovu i tak. Mogu ja sto put ponoviti da nam ništ ne treba, da imamo love (iako ja 2 mj. nisam dobila plaću) ali njoj to na jedno uho uđe na drugo izađe. Bolje da je tak nego obrnuto.

Ne treba zaboraviti poruku o osobnom integritetu koja se time šalje djeci.

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

ja smatram da sve pa i najmanja sitnica mora ići preko mame i tate djeteta...stvar je u tome da se oni guraju odgajati svoje unuke i da vječito preskaču roditelje i da se zapravo prave kao da smo prozirni- osobito ja- na mene su se najviše napikirali...

---

Ako viđaju G. manje nego jednom mjesečno, ne odgajaju ga. Ne boj se. A tvoj odnos s njima je tvoj odnos a ne Grgurov.

Kod mene je malo drugačiji slučaj...moji starci su ti koji non-stop nešta kupuju...pogotovo su u početku kupovali, ali kako s njima imam normalan odnos, ispoštovali su moju želju da me odsad prvo pitaju treba li joj šta i želim li ja uopće to (hodaljku npr. nisam željela ni vidjeti, a kupili su joj :mrgreen: ).

Dok opet s druge strane- MM-a roditelji se skoro nikada ne češu po džepu. Što me i ne bi smetalo da ne vidim i ne čujem koliko kupuju djeci svoje kćeri. Hajde da je kćer siromašnija od nas, pa bi mi i bilo normalno, nego ima bar duplo više nego mi- dakle to ne može biti razlog razlike među djecom koju prave.

Ali što se mene tiče- ne treba joj nitko ništa ni kupovati, sve što treba dobije od nas. Jedino mi je bitno da se ne osjeća pred nikim manje vrijedna!

u ovakvim situacijama često se dogodi da nešto što od svojih roditelja doživimo ne shvatimo kao nešto strašno, a kada nam svekiji to naprave, onda je frka.
moja mama je vjerojatno dosadnija i više pametari od sveki, ali njoj mogu reći da je dosadna bez da to naruši naše odnose, dok MM-ovim roditeljima tako nešto ne bih rekla.
i na naše smo roditelje navikli na takve kakvi jesu dok svekije tek zapravo upoznajemo pa smo skoncentriraniji na sve što kažu/naprave, a time nam više i smeta.

Pretpostavljam da u cijeloj priči postoji dublja pozadina jer mi je malo trivijalno raditi problem samo oko poklanjanja (koje je ponavljam, pod roditeljskom kontrolom, nije da se djetetu u ruke daje novac, kupuju opasne igračke i sl).

Bake i djedovi (naravno uz pretpostavku da su "normalni") su poželjne figure u dj. životu i djetetu ne treba braniti / ograničavati kontakt bez stvarno valjanog razloga (oprosti, ali meni kupovanje poklona bez maminog blagoslova nije veliko zlo).

A i materijalnim stvarima ne treba davati toliko važnosti - a upravo to radimo kad stalno brojimo što je tko kupio (a mi nismo blagoslovili).

Imam osjećaj da ti ništa što oni naprave zapravo ne bi odgovaralo, jer ti nisu nikako "legli".

Ne valja kada djetetu kupuju bez vas, a da svaki puta kada požele kupiti cipelice ili odjeću zovu tebe da odete zajedno u grad odabrati, išli bi ti na živce, kažeš da viđaju unuka jednom mjesečno i to ti se ne sviđa, a da ti dolaze svaki dan na ogled djeteta bi opet bila nezadovoljna...

Griješim li? :mrgreen:

meni su moji svekiji u zadnje vrijeme počeli dosta ići na živce, ali prije bi si jezik pregrizla nego to ikako pokazala ili rekla, a pogotovo pred Sofi

ona baku i didu voli, voli biti tamo, a šta ću ja jadna neg se potrpit :P

nisu ni moji baš uvijek cvijeće, uostalom

istina je...problem je jako dubok i velik a ovo je samo nešto što me extra živcira zbog tih problema...

štednja ne glasi na nikoga od nas...valjda na njih...ja taj račun nikada nisam vidjela a niti MM...pretpostavljam da je plan ovakav: unuku moj sretan ti 18. rođ i izvoliš 18 000 EUR pa si kupi što želiš.... a što će tada biti ako do toga dođe- ne želim ni zamišljati!!

da je situacija ok, ne bi radila probleme oko takvih naizgled sitnica ali...

ne znam kako ste krivo protumačili...ne viđaju oni njega 1 mjesečno...oni su ga u 13 i pol mjeseci vidjeli niti 5 puta, ne zato što ja ne dozvoljavam, nego oni jednostavno ne traže...a ja ga sigurno neću gurati nekome pod nos...ko ga hoće vidjeti i družiti se s njim, može, bez obzira čiji je i tko je...
...ja kad sam ga rodila nisam dobila niti sms od njih- čestitam...do dana današnjeg...a kad su njih kao baku i dedu zvali da im čestitaju na unuku oni su se izjasnili u stilu: čestita se samo na prvom unuku a on to nije...

ima tu još puno toga...ali vidite li poantu...ne želim da takvi ljudi na krivi način utječu na njegov život i vode ga na krivi put...

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

...ne želim da takvi ljudi na krivi način utječu na njegov život i vode ga na krivi put...

---

ako su ga u 13 mjeseci vidjeli 4 puta, i to pretpostavljam nisu cijeli dan proveli zajedno, to bi značilo da će do njegove 10 godine provesti s njim maksimalno mjesec dana.
pa teško da mogu imati bilo kakav utjecaj. :mrgreen:

[quote="zhang"]u ovakvim situacijama često se dogodi da nešto što od svojih roditelja doživimo ne shvatimo kao nešto strašno, a kada nam svekiji to naprave, onda je frka.
potpisujem I ŠTO JE S ONOM PAMETNIJI POPUŠTA!?
pa nisu ni mene moji svekiji nazvali kad sam rodila a prvo im je unuče i nikom ništ!

Citiraj:

---

zhang prvotno napisa

u ovakvim situacijama često se dogodi da nešto što od svojih roditelja doživimo ne shvatimo kao nešto strašno, a kada nam svekiji to naprave, onda je frka.
moja mama je vjerojatno dosadnija i više pametari od sveki, ali njoj mogu reći da je dosadna bez da to naruši naše odnose, dok MM-ovim roditeljima tako nešto ne bih rekla.
i na naše smo roditelje navikli na takve kakvi jesu dok svekije tek zapravo upoznajemo pa smo skoncentriraniji na sve što kažu/naprave, a time nam više i smeta.

---

Ima istine u tom što kažeš.

Ja sam ti jedna tvrdoglava tovarica koja kada joj se netko zamjeri nikada ga više ne čuje i ne vidi.
E pa meni i MM-u su se jako jako i ponavljam jako zamjerile i moja i njegova obitelj. Bez detalja ponijeli su se izuzetno loše. Bila sam odlučila nikada ih više ne viđati. Uz utjecaj strica malo sam popustila, fizički ne emotivno.
A onda sam ostala trudna i rodila. Moji osjećaji prema onome što su nam napravili nisu se promijenili ali ne želim bebi uskratiti djedove, bake i ostale.
Moja teta stalno nešto kupuje i ne trudim se spriječiti ju jer ionako ne bih ništa postigla. Moji roditelji kupuju samo zato što im je bed da teta kupuje a oni ne :roll: A svekri, ovako u 6 mjeseci i tjedan dana kupili su jedan slinček, ali je svekrva dosta toga i isplela, iako mi se čini da je prolaze gušti jer već 3 mjeseca nema niš novoga :mrgreen: Moji su bili u posjetu oko 5 puta, svekri možda 3 (usput već s vrata je svekrva vikala i naglašavala da su došli vidjeti bebu a ne mene :roll: MM lud ali ja sam se samo nasmiješila, ne možeš ljude mjenjati), teta najviše, desetak puta. Mi radi mira odlazimo nedeljom na ručkove kod mojih, barem ne moram kuhati, a kod svekra tu i tamo ali uvijek uspiju reći nešto jako krivo pa se ne pojavimo i po mjesec dana.
Što sam željela reći? Da se ne opterećuješ. Muž te podržava i to je najvažnije. Djetetu treba proširena obitelj kakva god da je. A ti ne troši vrijeme i živce razmišljajući o njima (imaš kreativni kutak na forumu) toliko možeš sretnija biti trošeći se na dijete :mrgreen:

cvijeta73 i achan :klap: :klap: :klap: :klap: :klap:

moram primjetiti da su svi previdjeli prvu stvar, a to je da grgurova mama sa svekijima ni prije nije imala neki odnos zbog problema koji su očito veliki i njima ili njoj nepremostivi.
ali zašto dijerte ispašta zbog tog, nije mi jasno. jer ako djed i baka ne požele u 13 mjeseci vidjeti dijete više od 5 puta, nego ljubav kupuju poklonima, onda meni to spada pod manipulacijui kupovanje lažnih emocija i odnosa zbog kojih će na kraju dijete ispaštati.
jer ljubav se ne očituje u štednjama po europskim bankama, robi i igračkama koje bi ja pred njima, ako mislim da mi stvarno ne treba slagala na hrpu za-nazorovu, karitas, burzu ili neku treću opciju. ionako si niste dobri, pa zašto bi te brinulo što će misliti? možda se naljute i prestanu kupovat.
možda tvom mužu kažu da si zla i naopaka, loš izbor za njega... on tu sve sigurno zna, a još je tu, zar ne?
grgu8ru neće faliti ako prestanu dolaziti , jer ih ionako ustvari nema, a koga nema bez njega se može. pogotovo dijete može koje s 13 mjeseci ima moć koncentracije moljca (bez uvrede ijednom skoncentriranom djetetu).
odnosi baka i djedova io unuka su predivna stvar, ali ona traži trud i zalaganje, traži davanje ukoje nije materijalno, u kojem se poklanja sebe, čitavo svoje srce,jer imati unuke može biti najbolja stvar na svijetu, samo je treba cijeniti i njegovati.
djeca rastu i odnosi se mijenjaju. i možda će im biti zahvalan za 18 godina na 18000 €, ali sa 8 će mu više značiti nogomet sa dedom i sladoled kod bake, a toga neće biti. i ti sigurno nisi kriva za to.

Moji su roditelji u usporedbi sa mmovim dosta hladni, uz to puno rade, pa unučicu vide max 10 puta godišnje, i to većinom kad ja odem tamo. Kad dođu k nama uvijek mama dopoteže cijelu spenzu, a tata tutne kuvertu. Meni bude malo neugodno jer se to odvija pred svekrvom i svekrom sa kojima živim, pa mi je bed da ne pomisle da se ja nedajbože tužim da smo gladni.
Ovako je meni mama objasnila: nismo ti u mogućnosti pomoći sa čuvanjem male, voljeli bi učiniti nešto, tebe smo odgajali kad nismo imali ništa, mi želimo nešto učiniti. Onda sam im ja jednostavno prebacila neke "odgovornosti". Za rođendan nema plišanaca, nego im točno naručim što mi treba, čak i ako je to mašina za šivanje robice :) Svi sretni. Ja dobijem točno ono što mi treba, oni dobiju osjećaj da su potrebni i važni u našim životima, i da, moj tata jednostavno nezna neke stvari izreći, s time sam se pomirila, novce stavlljam maloj na štednju ili ga koristim za crni fond, ja sam si zamislila da je to njegov način da mi reće, uvijek ćeš biti moja kćer, volim te... :)

Citiraj:

---

Achan prvotno napisa

Ja sam ti jedna tvrdoglava tovarica koja kada joj se netko zamjeri nikada ga više ne čuje i ne vidi.
E pa meni i MM-u su se jako jako i ponavljam jako zamjerile i moja i njegova obitelj. Bez detalja ponijeli su se izuzetno loše. Bila sam odlučila nikada ih više ne viđati. Uz utjecaj strica malo sam popustila, fizički ne emotivno.
A onda sam ostala trudna i rodila. Moji osjećaji prema onome što su nam napravili nisu se promijenili ali ne želim bebi uskratiti djedove, bake i ostale.
Moja teta stalno nešto kupuje i ne trudim se spriječiti ju jer ionako ne bih ništa postigla. Moji roditelji kupuju samo zato što im je bed da teta kupuje a oni ne :roll: A svekri, ovako u 6 mjeseci i tjedan dana kupili su jedan slinček, ali je svekrva dosta toga i isplela, iako mi se čini da je prolaze gušti jer već 3 mjeseca nema niš novoga :mrgreen: Moji su bili u posjetu oko 5 puta, svekri možda 3 (usput već s vrata je svekrva vikala i naglašavala da su došli vidjeti bebu a ne mene :roll: MM lud ali ja sam se samo nasmiješila, ne možeš ljude mjenjati), teta najviše, desetak puta. Mi radi mira odlazimo nedeljom na ručkove kod mojih, barem ne moram kuhati, a kod svekra tu i tamo ali uvijek uspiju reći nešto jako krivo pa se ne pojavimo i po mjesec dana.
Što sam željela reći? Da se ne opterećuješ. Muž te podržava i to je najvažnije. Djetetu treba proširena obitelj kakva god da je. A ti ne troši vrijeme i živce razmišljajući o njima (imaš kreativni kutak na forumu) toliko možeš sretnija biti trošeći se na dijete :mrgreen:

---

:naklon: pogotovo za boldani dio

babyboys
dapače, mislim da je sve od tog prvog problema i krenulo. Ali u onoj mojoj maloj ispovjedi se vidi da sam imala vrlo sličnu situaciju. Ponavljam, bez detalja, da su stvarno nešto vrlo vrlo ružno napravili.
Ali osječati stalnu gorčinu ne pomaže Grgurovoj mami a još manje malom Grguru. Tako sam i ja osjećala, trošiti vrijeme na gorčinu je zbilja uzaludno, radje sam se glupirala da izazovem smiješak na bebinom licu. Nema te svekrve koja može zamijeniti T-jin osmijeh :mrgreen:
Nisam pobornik opraštanja, ali sam pobornik pusti neka prođe. To što svekri rade nije ništa po život opasno.
Nitko od mojih djedova i baka nije bio uključen u moj život, ja sam se sama uključivala u djedove živote jer su mi bili zanimljivi a oni su mi to dozvoljavali. Sa jednim sam liječila male životinjice, obrađivala vrt i radila sa drvom. Sa drugim sam pecala, kopala po vanbrodskim motorima i plivala po lučici. Nisu me oni vukli, ja sam se nametala.
Sve su to razni vidovi odrastanja i svi sa sobom vuku i veselje i pouke.

eto upravo sam se zato i odvažila staviti svoj problem ovdje kod ljudi koji me ne poznaju, kod ljudi koji će iznjeti svoja iskustva i poglede na situaciju...

molim vas da nastavite jer mi svaki vaš odgovor širi vidike, daje osjećaj da nisam jedina i daje nove poglede na situaciju...

ja sam inaće veliki emotivac, bila i prije a naročito od kada sam postala majka i sve jako burno osjećam...svijesna sam da najbolje rješenje ovakvog problema leži u meni i da ako pokušam gledati na to i na sve ostale slične probleme na takav "flegma" način...bit će mi puno lakše i jednostavnije a da ne govorim kako ću kvalitetnije provoditi život uz svoju zvijer... :)