Ne zanima ga "zabava"

Ne znam kako da formuliram naslov...

Uglavnom..Jana uopće ne zanimaju neke "fun" stvari kao većinu ostale djece!
Primjerice - kazalište, nema šanse. Pokušali opet (nakon godinu dana) ići u Malu scenu na Priču o oblaku - nije ni htio ući unutra. Ne plače ni ništa, jednostavno ne želi ući. Kaže da se boji. A prije samog odlaska smo pričali puno o predstavi, kako će biti, o čemu se radi, bla, bla...
Onda..recimo... luna park! Probali ići par puta. No way. Em mu je preglasno, na one vlakiće i autiće ne želi...ok, idemo doma...
Zatim...igraonice! Recimo oni dvorci za skakanje. Ma kakvi. Jednom je samo skakutao jer smo bili na jednom ročkasu ali to je bilo prije godinu dana. Kasnije, ni jedanput nije htio.

Bliži se Božić i sve one zabavne stvari u Zagrebu, poput vlakića na Trgu, Djeda Mraza, Božićnih koncerata, predstava...
...i mislim da na ništa nećemo ići.
Za vlakićima je lud, ali ovaj vikend kada je prošao pored nas i kada sam ga pitala hoćemo li se voziti, rekao je da neće. Prošetali smo malo do Trga i čim je čuo da je tamo neka gungula i da netko priča (mislim da je bila gužva oko Baltazara) odmah je htio da se vratimo i da idemo doma...

E sad, mislila sam da će se njegov strah od gužve i svega gore navedenog smanjiti, ipak će on za desetak dana 4 godine, ali nisam očito bila u pravu. Ok, nekih strahova se riješio..recim ušao je u more ove godine :))

Ono što me muči je to da li da ga i dalje vodim na takva događaja pa pod cijenu da odemo čim dođemo ili da jednostavno pričekam neka bolja vremena.
Možda mu jednostavno takve stvari nisu zanimljive (dok mami itekako jesu)
:mrgreen:
Jer, realno, on bi najradije bio cijeli dan doma, vozio autiće i igrao u hodniku nogomet!

i moja mala više voli autiće i doma nogomet, nego graju i gužvu
3,5g

moram priznati da ni ja, zajedno s klincima, nisam uspjela shvatiti zabavu u svemu tome, meni i klincima je to sve uglavnom dosadno, zabavnije je biti doma i zezati se ili otic u sumu i penjat se po drvecu, ili otic kod nekod grugog prijatelja i zezat se tamo...

Eh...nije on ni ljubitelj dječjih rođendana! Zna da će biti gužvastično!
A većinom i bude malo too much što roditelja što djece...

ali zato se svom veseli :)

Mislim da ne treba od toga raditi problem, možda dijete jednostavno ne voli gužvu i buku, pa nije to ništa neuobičajeno.

Ja bi na tvome mjestu, čekala da on sam izrazi želju za nečim takvim ipak je već dovoljno velik, a ti mu možeš samo davati kroz priču informacije o eventualnom izboru zanimacija.

A što se tiče love koju bi rado potrošila na njegovu zabavu, možda da mu staviš sastrane za svaku predstavu na koju bi ga vodila, za svaki lunapark, vlakić i sl. pa kad sakupiš neku svoticu iznenadi ga i reci da sad od toga on može izabrati šta bi njega zabavilo...igračka, slikovnica, crtić ili šta već poželi.

Moja četverogodišnjakinja puno radije bere cvijeće u vrtu i crta na balkonu, nego uživa na takvim mjestima. Doduše, ni meni to što si navela kao zabavu nije zabavno, osim dječjih predstava koje ipak voli.

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

moram priznati da ni ja, zajedno s klincima, nisam uspjela shvatiti zabavu u svemu tome, meni i klincima je to sve uglavnom dosadno, zabavnije je biti doma i zezati se ili otic u sumu i penjat se po drvecu, ili otic kod nekod grugog prijatelja i zezat se tamo...

---

xxx

uvijek se sjetim kako niel u SD summerhilla govori kako su ljudi koji vole gledat parade sve neka neizzivljena djeca, sputana roditeljskom stegom...meni sve to nekako prazno i jedva cekam da odemo doma, a vidim i mnogo djece koja bi rado, al roditelji ne daju :/

a ako dijete ima veliki otpor prema guzvi, buci, ljudima, vodi...ja bi posumljala na probleme sa senzornom integracijom. istina, moze djetetu bit tesko to podnijeti i ako inace ne odlazi u grad di je buka i puno ljudi nego zivite u nekom idilicnom kvartu, al ovo odbijanje vode bi me ipak 'svrbilo'

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

niel

---

pardon, neill

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

moram priznati da ni ja, zajedno s klincima, nisam uspjela shvatiti zabavu u svemu tome, meni i klincima je to sve uglavnom dosadno, zabavnije je biti doma i zezati se ili otic u sumu i penjat se po drvecu, ili otic kod nekod grugog prijatelja i zezat se tamo...

---

Ja isto ovako, osim što imam jedno dijete. Mada i meni valjda ne paše baš gužva i gungula. Nije mi nikad palo na pamet da bi išli u lunapark, vlakiće i slično. :/

Još jedan potpis.

Od malena ni sama (ni mm, srećom) ne volim gužvu, a takva su i djeca ispala... Kazalište prolazi (ali tek otkako su krenuli u školu, prije toga eventualno lutkarske predstave na poznatom terenu lokalne knjižnice) a druge bučne i gadne stvari ne... Mogli bi na prste nabrojiti koliko puta smo bili u kinu (prebučno, prljavo... ma fuj). To radije obavljaju kod dede i bake u malom provincijskom gradiću kad nema gužve.

Lunapark - slabo (voljeli su neku "gusjenicu" koja je dječja verzija rollercostera i to jedino pamtim), cirkus - nikako, žao im je životinja u kavezima, čak ni nogomet baš ne obožavaju i nikad nisu...

ALI oba od malena obožavaju muzeje gdje u miru božjem mogu pogledati sve što ih zanima. Tražili su nas nedavno (kad smo prošli po zelenom valu) da ponovno odemo na Moć boja u Etnografskom muzeju.

A kao i majoslava i njeni klinci - obožavamo grunt i šume u blizini. Od gužvovitih mjesta podnosimo jedino bazene i to NE zagrebačke... :mrgreen:

Citiraj:

---

Shiny prvotno napisa

Ne znam kako da formuliram naslov...

Uglavnom..Jana uopće ne zanimaju neke "fun" stvari kao većinu ostale djece!
Primjerice - kazalište, nema šanse. Pokušali opet (nakon godinu dana) ići u Malu scenu na Priču o oblaku - nije ni htio ući unutra. Ne plače ni ništa, jednostavno ne želi ući. Kaže da se boji. A prije samog odlaska smo pričali puno o predstavi, kako će biti, o čemu se radi, bla, bla...
Onda..recimo... luna park! Probali ići par puta. No way. Em mu je preglasno, na one vlakiće i autiće ne želi...ok, idemo doma...
Zatim...igraonice! Recimo oni dvorci za skakanje. Ma kakvi. Jednom je samo skakutao jer smo bili na jednom ročkasu ali to je bilo prije godinu dana. Kasnije, ni jedanput nije htio.

Bliži se Božić i sve one zabavne stvari u Zagrebu, poput vlakića na Trgu, Djeda Mraza, Božićnih koncerata, predstava...
...i mislim da na ništa nećemo ići.
Za vlakićima je lud, ali ovaj vikend kada je prošao pored nas i kada sam ga pitala hoćemo li se voziti, rekao je da neće. Prošetali smo malo do Trga i čim je čuo da je tamo neka gungula i da netko priča (mislim da je bila gužva oko Baltazara) odmah je htio da se vratimo i da idemo doma...

E sad, mislila sam da će se njegov strah od gužve i svega gore navedenog smanjiti, ipak će on za desetak dana 4 godine, ali nisam očito bila u pravu. Ok, nekih strahova se riješio..recim ušao je u more ove godine :))

Ono što me muči je to da li da ga i dalje vodim na takva događaja pa pod cijenu da odemo čim dođemo ili da jednostavno pričekam neka bolja vremena.
Možda mu jednostavno takve stvari nisu zanimljive (dok mami itekako jesu)
:mrgreen:
Jer, realno, on bi najradije bio cijeli dan doma, vozio autiće i igrao u hodniku nogomet!

---

ja nebi rekla da to njemu nije zanimljivo (ne znam kojem djetetu nisu privlačni lunaparci, vrtuljci isl) nego da se boji i bori sa svojim strahovima. Ide li u vrtić? Da li normalno funkcionira među više djece?

4god? Hm, što ga više tjeraš, manje će htjeti.
Možda pali obrnuta psihologija, često da.
U drugom slučaju pali "navlačenje", kad vidi kako je drugima fino, a da ga ti ignoriraš... ono u stilu "najslađe je zabranjeno voće"...
Ne mora biti da se stvarno boji, možda mu je samo fora kontrirat.
Ako se boji, svejedno ne treba to preuveličavat.

Citiraj:

---

Shiny prvotno napisa

Ono što me muči je to da li da ga i dalje vodim na takva događaja pa pod cijenu da odemo čim dođemo ili da jednostavno pričekam neka bolja vremena.
Možda mu jednostavno takve stvari nisu zanimljive (dok mami itekako jesu)
:mrgreen:
Jer, realno, on bi najradije bio cijeli dan doma, vozio autiće i igrao u hodniku nogomet!

---

Pričekajte bolja vremena ;)
Nije ni Andrej ljubitelj gužve, a na Djeda Mrazove i slična događanja više ne idemo (naučili smo na vrijeme) jer se boji kostimiranih figura.
Napredak je, ipak, utoliko što sad (5 g.) bolje kontrolira svoj strah. Prije godinu dana još je panično bježao kad bi u gradu ugledao povorku maškara. Prošli tjedan su im u vrtić došli kostimirani Hlapić i Gita (miševi, ofkors), i pričao mi je kako su bili, i kako ih je on gledao, ali se sklonio da bude dovoljno daleko od njih.
S druge strane, luna parkove i slične šareno-bučne gluposti obožava, ali to mu se isto razvilo s vremenom. Ali i tu zapravo ima nizak prag tolerancije na buku, samo to još ne zna dobro formulirati (ja prepoznajem o čemu se radi, pa prekidam "zabavu" na vrijeme, kao prava partibrejkerica).
Ako neke stvari zbilja ne voli, ja bih to poštovala. Ipak i djeca na taj način uspostavljaju svoje granice.

BC je par mjeseci stariji od Jana. voli ici u kazaliste, dapace stalno ispituje kad cemo ici na neku predstavu. ali igraonice i nisu njegov favorit. ne zato sto mu se ne svidjaju sve sto nude, vec ne zeli biti tamo sam, bez nas. bilo gdje da je guzva prilicno se nesigurno osjeca sto jasno mogu shvatiti po njegovom stisku ruke.
rodjendane podnosi ali samo na one koji se odvijaju u kuci slavljenika, jer tad je siguran da smo i mi tamo. zadnji rodjendan od nase dobre frendice bio je u igraonici. ostao je samo jer je i MM ostao tamo s njim. inace na takvim rodjendanima redovito se pojavimo, urucimo dar i odemo nako 5 min.
ponekad me to smeta, ali kako vrijeme ide ja sam se navikla, da potrosim sat vremena na put, oblacenje i povratak, jer on zeli otici ali ne zeli i ostati :roll:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

ja nebi rekla da to njemu nije zanimljivo (ne znam kojem djetetu nisu privlačni lunaparci, vrtuljci isl) nego da se boji i bori sa svojim strahovima. Ide li u vrtić? Da li normalno funkcionira među više djece?

---

Ide u vrtić, od prve godine života! Ali ni u vrtiću ne voli kada je predstava.

Što se tiče više djece, više voli igru jedan na jedan...kada mi dođemo u goste ili netko k nama nego recimo rođendan s dvadesetero djece.

Ja bi isto rekla da se bori s nekim svojim strahovima. Prošle godine kada nam je firma organizirala doček Djeda Mraza, išao je, bradica mu se tresla, ali je ipak dao pet Djedu i uzeo poklon...eh...

niti ja niti MM ne volimo gužvu,buku i ostalo tako ni mala ... ide u vrtić,išla je i u jaslice ali jednostavno više je individua i crta,slaže puzzle i ostalo nego da skače po sobi...voli društvo ali ne divljanje

Možeš spojiti nešto što ne voli s nečim što voli, pa da ga tako oslobađaš strahova?
npr idemo pobrojati koliko ima autića u luna parku ;)

Citiraj:

---

bubica27 prvotno napisa

Možeš spojiti nešto što ne voli s nečim što voli, pa da ga tako oslobađaš strahova?
npr idemo pobrojati koliko ima autića u luna parku ;)

---

A čemu uopće navikavati dijete na luna-park :?

meni isto nije jasno
ja bi provjerila ovo o čemu meda priča, a dalje-ako neće u luna park--još bolje, idemo doma čitat knjigu, korisnije i uštedim 30kn :mrgreen:
moj, nažalost, voli luna parkove i slične gluposti.

Ne treba to bit luna park, može brojat i djecu u kazalištu :mrgreen: ako mu želi smanjit strah od ljudi.
Po meni, potrebno je naći sredinu, ne se baš zavući doma zbog toga, nego ipak pomalo i izlaziti na primjerene mu sadržaje :)

Možda mu jednostavno takve stvari nisu zanimljive (dok mami itekako jesu)

Meni se cini da je u ovome lezi odgovor na tvoje pitanje...
Tebi je sve to fora, vjerojatno si zamisljala kako cete se ti i tvoja djeca super zabavljati na takvim stvarima ... a kad ono - tvojem se djetetu ne da!!!
Mislim da to treba postovati. S druge strane, ako zelis nesto napraviti od onoga sto si navela - zasto mu to tako i ne kazes. Da su to TEBI super stvari i da bi voljela da ode s tobom.
Mozda ce htjeti, a mozda i nece...
Ako ne, onda "nabavi nekog necaka, kumce ili sl." kojem se ovo da pa uzivaj ti tamo s njim. A sa svojim djetetom radi ono sto se njemu svida.
A ukoliko te nesto pretjerano brine, porazgovaraj s psihologom u vrticu...

Shinny, sjećam se tvojih ranijih postova o opsjednutosti tvog djeteta brojevima. I moj Filip je bio opsjednut brojevima i zazirao je od svih mjesta gdje je bila masa nepoznatih ljudi i djece.

Sada ima 4 i pol godine. Negdje s 4 godine potpuno je zaboravio na brojke i slova, opustio se i ubacio u gomilu na maškarama, trampolinima, dvorcima, autićima... I dalje nije osobito druželjubljiv i ne voli komunicirati s nepoznatima, ali se sada usudi ući u gomilu, a onda je ignorirati da bi ispunio svoju želju za skakanjem.

Pitala sam ga da li se sjeća da prije nije volio dvorce i sl., a on mi je rekao: "Ma da, ja sam mislio da me svi gledaju. A još sam mislio da sam najmanji i da se neću moći popeti na tobogan i da će mi se svi smijati!"

Eto, tako je to meni objasnio Filip koji je uspio prebroditi svoje strahove i sramove.

Sva djeca imaju faze ali ja ga isto nebi zatvarala u kuću i ograničavala mu zabavu na vlastitu sobu i igračke. Treba ga na neki način ohrabriti da se oslobodi pred ljudima i djecom. Ne zbog lunaparka, kazališta itd nego zato što ti se dijete boji.

Citiraj:

---

topluvodu prvotno napisa

I dalje nije osobito druželjubljiv i ne voli komunicirati s nepoznatima, ali se sada usudi ući u gomilu, a onda je ignorirati da bi ispunio svoju želju za skakanjem.

---

Ovako je nekako i kod nas, trenutno.
I htjela bih samo dodati - na postove koji naglašavaju činjenicu da se dijete boji - koliko sam mogla vidjeti, to zaziranje od gužve, buke i mnoštva ljudi nisu fobije u klasičnom smislu riječi, pa da bi se trebalo "rješavati strahova". Neka djeca (a ima i podosta odraslih) to jednostavno ne vole. Kako dijete raste, tako i prevladava neke averzije, a neke ostaju (ja cijeli život nisam podnosila buku i jake zvukove i tako mi je i dan-danas, i ne smatram to strahom koji treba rješavati, nego dijelom svog karaktera).
Shiny, ja vjerujem da će se i tvoj dječak s vremenom više opustiti, kako bude postajao sigurniji u sebe. A siguran će postati, između ostalog, i tako da ga se ne tjera da sudjeluje u nečem što mu nije ugodno ;) Do tada, prilagodite se njegovim potrebama, pa ako ne voli "zabave", ne voli ih. Uživajte i u tom detaljčiću :mrgreen:

Ja imam dijete koje je po prirodi promatrač prije nego se opusti i upusti u druženje i poštujem to, čak mi je i drago da je opreznija nego da srlja.
Ali gledala sam (čak i snimila 8) ) neku raspravu na tv-u i baš je psihologinja rekla da je zadaća roditelja dijete opuštati, uvoditi ga u svijet i socijalizirati, poticati na druženja i razne sadržaje, i da je to važno čim prije (kako bi kasnije dijete bilo prihvaćeno u svojoj sredini itd).
Pa se trudim naći tu sredinu, ne siliti ništa, ali ipak je malo potaknuti i na one radnje na koje se ona sama ne bi usudila.
Da ne pričam onda o njenom ponosu nakon toga (odgledane predstave i sl) :mrgreen:

Malo sam ljubomorna :oops:
N. ima 2 godine i uživa samo na mjestima gdje ima milion ljudi, vlakići, igraonice, buka, galama, neon... a MM i ja se grozimo takvih mjesta.
Pokušavali smo je animirati na 100 načina za šetnje prirodom, vožnju barkom preko ljeta, branje biljčica i inog, ali sve joj je to dosadno...
Valjda sve ovisi o temperamantu djeteta, ali ja se sve nekako nadam...možda s 4 godine :taps:

Arilu, i moja M. je takva od malena... samo izlasci, ljetne zabave, glazba :sing: , ples :dancingfever: , maškare, rođendani.... gužva, buka ... partijanerica od rođenja... a šta će biti sa 15-16??? A L. je isti MM... pusti me doma da se igram u miru sa legićima... glazba mi je preglasna, umoran sam, ja bi rađe bojao nego plesao (pa mi cure plešemo na nekom trgu, a L. sjedi do nas na pločniku i boja :lol: ) Ali vrtić obožava, i igru u parku, sa prijateljima, i igraonice, lunaparkove...

tko nema takvo dijete to naprosto ne razumije. kao da čitam o svom:) i da, kao manji bio je opsjednut brojevima. sad ima pet i dva mjeseca, u kazalištu smo bili 3 puta :D jer je konačno to fora, a fora su i neke stvari koje donedavno nisu bile. i da, treba to poštivati i pronaći drukčiju zabavu, ali mu nuditi s vremena na vrijeme. kod nas je recimo palilo kad bi se u nešto takvo upustili s nekim njegovim prijateljem ili prijateljicom. kupanje u moru, buka od žive izvedbe, kostimirani likovi, graja cika vika...sve su to stvari koje su kod njega izazivale averziju, doduše danas sve manje. mislim da se radi o dvije stvari koje su možda i povezane ili jedna drugu uvjetuju. kad je buka u pitanju onda sam duboko uvjerena da je stvar u hipersenzibilnosti (ne simboličnoj nego vrlo stvarnoj, njih buka boli, oni savršeno osjete i razlikuju mirise, i svaki i najmanji dodir). ovo je drugo je mješavina straha i srama da neće zadovoljiti, sebe ili druge. recimo, uvjerena sam da moje dijete neće ući u vodu dok neće biti sigurno da će moći zaplivati - sad ulazi do struka. iako je znao sva slova i brojeve s dvije godine, još uvijek ne zna spajati slova u riječi jer ne želi to ni probati - jer šta ako ne uspije. iako se svrstavamo u roditelje koji svoje dijete prihvaćaju kakvo je, i nikad ga nismo na silu gurali u nešto što mu izazviva averziju, a mislim da niti nemamo previsoka očekivanja i ne žurimo s napretkom, ne uspoređujemo ga s vršnjacima - možda je taj sram i strah potekao negdje od nas, i možda nas upravo kopira a da nismo ni svjesni. ovo je produkt višegodišnjeg sporadičnog promišljanja o svim tim stvarima:)

Shiny, ako te tješi, to prođe... recimo. ili se barem ublaži s vremenom.

moje veliko dijete od 8,5 godina je isto takav bio, prvi put u kinu sa skoro 5 godina, u kazalištu isto tako. u parku nakon 10 minuta smo išli doma, na rođendane jako rijetko, u lunaparku - žali bože vremena....

a sve je sjelo na svoje mjesto kada je ON otkrio što mu je u svemu tome zabavno, ne ja.

e da, čini se i da ima nešto u toj fiksaciji na brojeve... i moj je takav

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

e da, čini se i da ima nešto u toj fiksaciji na brojeve... i moj je takav

---

Ja sam zaključila da je to njihov način da uvedu red i logiku u kaotičan svijet koji ih okružuje.

Iako ga je dio tih fiksacija prošao i u zadnje vrijeme je puno opušteniji u društvu, Andrej i dalje, kad se nađe u grupi ljudi, automatski krene prebrojavati "koliko nas ima" :mrgreen:

Jučer smo bili na prvom "vrtićkom" rođendanu, Jana je pozvala prijateljica iz vrtića doma..i on je bio druga osoba.
Uglavnom su bila poznata mu djeca, njih 5 iz vrtića i da vidite...cika, vika, galama, smijeh, igra...ja nisam mogla vjerovati!...nisam ga mogla odvući doma!
Baš je uživao...i tako mi je bilo drago :)

U uvodnom postu sam prepoznala svog 4-godišnjaka. Ni prije,a ni sada ( ima 4 godine i 3 mjeseca) nisu ga zanimale takve stvari. I mi ga i ne forsiramo, ne voli i to je to. Voli nešto drugo npr. s tatom igrati tenisa, igrati se s drugom djecom ispred zgrade, voli bojiti, crtati, šetati s bratom i s mamom. Na dječjim rođendanima je uvijek u početku pripijen uz mene dok ne ''snimi'' situaciju, a onda se uključi u igru ( mada ide u vrtić i ''navikao'' je na djecu). Nikada nije volio igračke koje ispuštaju neke zvukove i tako...
Mislim da ih samo ne treba silom gurati u nešto što ne žele. U konačnici,zašto je za njega toliko važno da se zabavlja na svim onim čudima u luna-parku? 8)

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Sva djeca imaju faze ali ja ga isto nebi zatvarala u kuću i ograničavala mu zabavu na vlastitu sobu i igračke. Treba ga na neki način ohrabriti da se oslobodi pred ljudima i djecom. Ne zbog lunaparka, kazališta itd nego zato što ti se dijete boji.

---

debeli potpis X.

Možda nema veze s ovom tvojom pričom ali ja ti imam jednu priču iz prošlosti a tiče se meni jedne jako bliske osobe. Dječak koji se bojao ljudi. Išao je u vrtić, iznimno inteligentno, dobroćudno i milo dijete, u vrtiću je sve funkcioniralo super. Imao je dosta prijatelja, igrao se..jedino što se uvijek morao vezati uz jednu osobu radi osjećaja digurnosti, u vrtićkom slučaju to je bila teta. Kući savršeno dijete, sve štima. Vani, kad bi naišli na više ljudi skrivao se iza mame i sramio se pričati. On je imao gadnu obiteljski situaciju i bojao se. mama nikad nije forsirala niti ga motivirala da se oslobađa nego je poštovala njegove osjećaje i želje i ignorirala svo to poašanje, bila 100% uz njega. Danas je to čovjek od svojih 35 godina, totalno nesređen, neodrastao, neoženjen, ovisan o majci (nikad to nebi priznao ali to je tako očito), sramežljivosta pokušava nekako prikriti ali prisutna je, nesiguran, nezreo, neodrastao. I sigurna sam da je majka napravila grešku broj 1 u čitavoj toj priči. previše ga štitila i napravila sranje. ne kažem da je tvoje dijete takvo ali kažem da se mi mame znamo malo zaletiti u zaštiti i svemu što ide s tim

zaboravila sam reći još jednu njegovu osobinu a to je da je postao veliki emocionalni manipulator. To nema previše veze s bojažljivošću u ranoj dobi ali ima s krivim postavljanjem mame koja je dopuštala da se po njoj gazi i koja nije znala odgajati dijete nego mu je bila samo prijatelj, bez granica, bez oštrine i odlučnosti.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

a ako dijete ima veliki otpor prema guzvi, buci, ljudima, vodi...ja bi posumljala na probleme sa senzornom integracijom. istina, moze djetetu bit tesko to podnijeti i ako inace ne odlazi u grad di je buka i puno ljudi nego zivite u nekom idilicnom kvartu, al ovo odbijanje vode bi me ipak 'svrbilo'

---

potpisujem, to je jedan od vecih simptoma

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

zaboravila sam reći još jednu njegovu osobinu a to je da je postao veliki emocionalni manipulator. To nema previše veze s bojažljivošću u ranoj dobi ali ima s krivim postavljanjem mame koja je dopuštala da se po njoj gazi i koja nije znala odgajati dijete nego mu je bila samo prijatelj, bez granica, bez oštrine i odlučnosti.

---

procitaj si vise o aspergeru i autizmu, smjesno je kak se ljudi zabavljaju "sam svoj majstor" psiholoskim analizama. ovime ne napadam tebe, to je tipicna reakcija roditelja NT djece koji nemaju pojma kakvo je iskustvo dijete koje ima simptome iz spektra a na njima se fizicki ne vidi nista i onda ljudi vele "sto oni misle o tome"

kad je u igri spektar najlakse je osuditi roditelje koji nisu u stanju naci pravi put. kad se na to doda nikakva pomoc od educiranih dobijes to sto vidis u tom covjeku o kojem pises

"emocionalna manipulacija" je vrlo prisutna u spektru jer oni ne reagiraju kao NT pa NT vole izdefinirati cijeli proces kao manipulaciju jer nemaju pojma da ljudi iz spektra tako dozivljavaju realnost i tako reagiraju na odredjene situacije

Pa nisu sva djeca autistična. Ne napadam ni ja tebe ali na svakoj temi di mame pišu o nekakvom odskakanju od "normale", ti spominješ autizam. Razumijem da ti imaš autističnog sina i vidim da si strašno načitana i educirana, po tom pitanju i po pitanju tvoje požrtvovnosti skidam ti kapu ali u svemu vidiš elemente autizma

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Pa nisu sva djeca autistična. Ne napadam ni ja tebe ali na svakoj temi di mame pišu o nekakvom odskakanju od "normale", ti spominješ autizam. Razumijem da ti imaš autističnog sina i vidim da si strašno načitana i educirana, po tom pitanju i po pitanju tvoje požrtvovnosti skidam ti kapu ali u svemu vidiš elemente autizma

---

aha

a hrpa ljudi nije

ogromna kolicina aspergera prodje kroz zivot ne dijagnosticirana, ljudi ih opisuju kao manipulatore, cudakovice, nezrele, neodgojene i slicno