ne mozemo se sloziti oko postupanja s djetetom

ljudi moji, na rubu sam zivaca.
mm i ja nikako da se slozimo oko stvari vezanih uz dvogodisnje dijete.
stalno se prepiremo i to ispred nje, i to me uzasava svakim danom sve vise. :-(
on se stalno vrti oko manje-vise istih stvari tipa:
-nije dobro obucena (ne prihvaca cinjenicu da se treba oblaciti jednako kao mi, pa i kad je obucena bolje od nas, njemu to nije dovoljno),
-treba joj kapa na glavi cim malo puse,
-ne smije spavati s otvorenim prozorom, a zapravo ne bi trebalo ni kucu prozracivati ako je ona unutra,
-ne treba dugo boraviti vani ako je mrak/kisa/vlaga/puse,
-puno stvari joj brani da radi da ne bi pala, jer tek kad padne onda je uzas,
-ne da joj da pije puno vode jer je to njemu bespotrebno nalijevanje,
-ako se ona buni ne treba joj prati zube (nek ih pere sama)...

ima toga jos, da ne nabrajam.
kako da mu objasnim da pretjeruje, da mora neke stvari promijeniti i prihvatiti kao normalne?
nadam se da ste me shvatile sto pitam :-)

Za početak, nemojte se prepirati pred njom.

Zatim, vidi koje od navedenih stvari ti nisu pretjerano bitne (ja bih, recimo, odustala od provjetravanja stana, a pozornost uputila nečem ozbiljnijem - to je, naravno, stvar vlastitog odabira). Za stvari koje ocijenim važnima temeljito bih se informirala i isprintala mužu kratke, jasne i nedvosmislene tekstove u kojima stručnjaci (ako već meni ne vjeruje :roll: :mrgreen: ) objašnjavaju zašto je npr. potrebno prati zubiće.

da, provjetravanje sam samo navela kao primjer, vec odavno to radim kad on nije u blizini. :(
vec sam mu nekoliko puta objasnjavala da recimo svi strucnjaci kazu da se dijete oblaci jednako kao i mi, cak sam dva puta pitala to isto i njenu pedijatricu, ali ni to mu nije dovoljno jer 'on ima osijecaje prema njoj pa on zna bolje'.

Možda je samo prezabrinut. Dozvoli mu da to bude. Vi ste oboje roditelji. Sve su ovo sitnice. Probaj naći neku sredinu. Kompromis je prava stvar u braku.

Bebi neće biti ništa ima li jednu majicu ili dvije, nosi kapu ili ne..., ali će joj smetati ako sluša mamu i tatu da se pred njom prepiru oko toga.

mozda bi pomoglo da se dogovorite da oboje imate pravo biti u pravu ;-) a da onaj drugi prihvati (presuti, preskoci, zakoluta ocima u sebi ili vec nesto) ono sto onaj drugi, za odredjenu situaciju (jednokratno!) odluci prije njega...

da pojasnim -

spremate se u setnju. ti kazes tm-u da pripremi dijete. on dijete obuce po svom "osjecaju". ti ne komentiras (iako bi najradije i komentirala i presvukla dijete i stosta mu jos usput "objasnila" ;-)).

ili - spremate se u setnju. ti kazes: spremna sam, ja cu spremiti bubicu. i spremis je po svom "osjecaju". on - pregrize i ne komentira.

ili - vas dvije ste kuci, tm se vraca od nekud, a vas dvije sjedite za stolom i rucate nesto. naravno, moze vam se pridruziti, al ne i komentirati sto i kako i koliko dijete jede...

ili - tm navecer kaze - bubice, dodji da te spremim za krevet, odvede je, okupa/presvuce/ne opere zube/procita pricu-dvije-tri/skacu po krevetu/igraju se skrivaca/legnu spavat... ti se ne mijesas...


mislim da je osnova da oboje shvatite i prihvatite da oboje imate jednako pravo donositi odluke vezane uz dijete. jednako pravo na odluke, jednako pravo na odgovornost. i jednako ste odgovorni za sve svoje odluke, i sve ishode koji iz tih odluka proizlaze - znojna kosa zbog kape na glavi, karijes zbog neopranih zuba, tuga zbog ovog ili onog, plac zbog ogrebanog koljena...

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

mislim da je osnova da oboje shvatite i prihvatite da oboje imate jednako pravo donositi odluke vezane uz dijete. jednako pravo na odluke, jednako pravo na odgovornost. i jednako ste odgovorni za sve svoje odluke, i sve ishode koji iz tih odluka proizlaze - znojna kosa zbog kape na glavi, karijes zbog neopranih zuba, tuga zbog ovog ili onog, plac zbog ogrebanog koljena...

---

Litala :heart: bas si ovo lijepo rekla i u sridu.

Ja cu dodati ne mora biti idealno da se u svemu slazemo sa partnerom, svatko od nas je individua i ima svoje granice ... probaj to sagledati sa strane da i dijete na taj uci da razliciti ljudi imaju i razlicite granice.

I ja se sa MM tesko nalazim u nekim situacijama vezanih za kcer, reagiram ako mislim da je dovodi u opasnost npr kupili smo joj konjica a ona ima tek jednu godinu i ja smatram da je treba strogo nadgledat da ne padne a on je samo pusti nek se njise...neki dan ju je ostavio na stolu da sjedi dok se on protegel da odlozi tanjur...poludila sam, kako neko moze imat tako malen mozak da ne shvaca da se dijete u toj sekundi moze okrenut da vidi sta on to radi i past dolje i polomit se...doslo mi je da ga zadavim jer nesrece se desavaju u sekundi.
e sad neke druge situacije , pustim ga da bude po njegovom il ga fino upozorim da nije u pravu...i meni je izuzetno vazno da se ne svadimo pred djetetom, pokusavam naci vremena da razgovaramo o stvarima vezanih za nju kad ona spava...

Demi jel ti to prvo dijete? :)
Moje drugo se s manje od godinu (dok jos nije hodala bez pridrzavanja) sama penjala na male plasticne tobogane u igraonici i spustala. Ja sam bila pored ali sam ju pustila samu. Sama se penjala na ikeinog sobica i njihala sa 10ak mjeseci. Znala se i popesti gore i stati tamo gdje se sjedi. Bila sam pored ali sam ju pustila. Ima jos puno primjera... ali vidjela sam kako je mm opusteniji s prvom curom od mene i rezultat toga je super spretno dijete koje se samo ljuljalo u parku s 20 mjeseci na onim starinskim ljuljackama s drvom (bez naslona) i to bi se jako zaljuljala (opet sama)...
Jest padnu dosta puta, lupe se, imaju koju cvrgu ili masnicu ali rezultat je veca spretnost i samostalnost.
Moj stav je pustiti im da sami istrazuju svijet a ti si im kao sjena, za petama (dok su mali) i pazis da se nesto strasno ne dogodi...

je smedja, prvo mi je dijete a MM vec ima iz prijasnjeg braka...mozda previse pazim ali ipak mislim da je on prenosalantan i povrsan.
neki dan je nosi do auta a vjettar puse, pada snjeg, ma mecava, ja sam jedva disala a dijete se skroz mucilo...a on je okrene od sebe umjesto da je privije uz sebe sto je i inace prirodno. pa sad ti reci ko je u pravu.

Citiraj:

---

smedja prvotno napisa

Moj stav je pustiti im da sami istrazuju svijet a ti si im kao sjena, za petama (dok su mali) i pazis da se nesto strasno ne dogodi...

---

x

Citiraj:

---

smedja prvotno napisa

Demi jel ti to prvo dijete? :)
Moje drugo se s manje od godinu (dok jos nije hodala bez pridrzavanja) sama penjala na male plasticne tobogane u igraonici i spustala. Ja sam bila pored ali sam ju pustila samu. Sama se penjala na ikeinog sobica i njihala sa 10ak mjeseci. Znala se i popesti gore i stati tamo gdje se sjedi. Bila sam pored ali sam ju pustila. Ima jos puno primjera... ali vidjela sam kako je mm opusteniji s prvom curom od mene i rezultat toga je super spretno dijete koje se samo ljuljalo u parku s 20 mjeseci na onim starinskim ljuljackama s drvom (bez naslona) i to bi se jako zaljuljala (opet sama)...
Jest padnu dosta puta, lupe se, imaju koju cvrgu ili masnicu ali rezultat je veca spretnost i samostalnost.
Moj stav je pustiti im da sami istrazuju svijet a ti si im kao sjena, za petama (dok su mali) i pazis da se nesto strasno ne dogodi...

---

XX
nekad je to strašno naporno. Naporno je pustiti dijete da samo jede, pa satima ribati ostatke s drvene (o, ko me naćero) stolice.
Ili 25min čekat da obuje čizmice.
Ali...samostalnost i spretnost ima cijenu.

Leptirko,
ja sam slična kao TM, a MM je često glas razuma.
Mi se ne svađamo oko bebe zato jer smo već odavno uigrani, on razumije što se događa u mojoj glavi.
Vjerojatno bi pomoglo da shvatiš koliko se on zapravo boji i da stekne povjerenje u tvoje postupke.
Kada MM misli da pretjerujem ja se često oslonim na njega bez vjere u ono što govori ili radi, ali s ogromnim povjerenjem u njega i najčešće ispadne dobro.

Kod nas je više kao kod Leptirko, ja bih pustila dijete golo i boso, a mm je više zabrinut, pada u paniku kad se ona ozlijedi i sve bi joj popustio.
Morali smo postići dogovor da se ne svađamo previše pred njom, pogotovo ne da dođe do situacije kad jedan pokušava riješiti tantrum a drugi ulijeće i prigovara.
I ja sam morala naučiti da mu nekad dozvolim da radi po svom (u zadnje vrijeme on joj drži stranu kad ne želi ići spavati a ja demnostrativno odem i spremim sebe na spavanje :mrgreen: ) ali mu kasnije onako neobavezno pošaljem neki link na istraživanja koja pokazuju da sam u pravu, ili pričam što sam čitala na netu o toj problematici (u konkretnom slučaju dokazujem da kasno odlaženje na spavanje može loše utjecati na razvoj štitnjače, ali pokušavam ne živčaniti što recimo danas nije otišla na spavanje a već je 22h).
Kako je dijete sve veće tako smo i nas dvoje sve opušteniji pa ide na bolje. Ima nade :)

Pa iskreno ni moja situacija nije baš najbolja, ali u obrnutom smislu. Ja sam svetinja, Biblija i što ja kažem to je tako, jer on smatra da na sve godine forumiranja, učenja, majčinskog instikta, on jednostavno nema što dodati. Ajde oko robe, oblačenja i sl. nemamo problema, jer se više manje u tome slažemo, ali ostalo...on pita, ja ne naređujem, uvijek pokušavam njega staviti u poziciju da je važan i da odlučuje, ali u dubini duše znam da nije tako.
Mi svoje stavove i sl. rješavamo u noćnim satima, kad zajedno legnemo gledati film ili sl.

Ja na svaku svoju imam argument i zašto to želim tako, možda mu ti argumenti daju sigurnost da radim ispravno, ali ispravno za svoje dijete.

Leptirko, kod nas je slična situacija. Odnosno, nekada bila. Istina, nije da smo se nešto baš svađali jer bih poput Pepite znala odbrusiti, reći da ja valjda znam najbolje, a on nije osoba koja bi se svađao, nametao pa je popuštao.
No, već je Litala negdje pisala o tome (dobro, ne samo ona, misim da je bio topik o ulozi oboje roditelja u djetovom životu) i od onda drugačije razmišljam.
MM i ja smo različiti. Bolje rečeno, nismo jednaki jer te razlike nisu velike. NO on je jednako roditelj kao i ja i ima jednako pravo u odgoju djeteta, svom mišljenju kao i ja. A ako je brižan, pa blago nama. Što bismo da imamo nekog kretena kojeg boli dupe ima li dijete kapu ili ne. (Kad smo kod kape, moram priznati da moje dijete ne ide nikuda bez kape već duuugo vremena jer njima fontanele ne zarastu do 18. mj., a osim toga često imaju malo i slabu kosicu i mislim da je KAPA OBAVEZNA).

Meni se počelo osvećivati to moje prigovaranje za svaku sitnicu. SAd što god radi s njom, svaku me sitnicu ispituje što i kako. Brate mili, napravi kako znaš, baš me briga. No, kaže da se boji kako ću ja reagirati. Jadničak. Valjda će vratiti moje povjerenje.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Možda je samo prezabrinut. Dozvoli mu da to bude. Vi ste oboje roditelji. Sve su ovo sitnice. Probaj naći neku sredinu. Kompromis je prava stvar u braku.

Bebi neće biti ništa ima li jednu majicu ili dvije, nosi kapu ili ne..., ali će joj smetati ako sluša mamu i tatu da se pred njom prepiru oko toga.

---

x

Ja bi njemu sve dala po njegovu, svejedno, jedino ne bih dala da se ne peru zubi. Ali ako malo negdje popustiš, možeš negdje i stisnuti. Inače, on je izgleda brižan otac i hoće se angažirati. Bolje nego da ga nije briga. Gledaj veselu stranu :)

Ne obrusim ja, svoju volju nametnem taktički kad smatram da bi trebala, sve onako umotano u celofan.
Nisam sigurna kuži li, jer mu s druge strane dajem veliku važnost.

Slazem se u svemu s Litalom, svatko od vas u nabrojanim stvarima ima pravo na svoj nacin i svoje pogreske (izuzimam situacije ako bi jedno od vas prakticiralo batine kao metodu discipliniranja), ALI, ne bih se slozila da treba popustiti oko pranja zubiju. Meni osobno to spada u nesto sto kod nas nije podlozno raspravi i "trgovanju", tako da u tome ne bih popustila. :)

Ja radije sve napravim sama mada sam na kraju dan slomljena tak da mi se vrti od umora, ali kad mi moj tupavi MM dodje pomagat pa zeli uspavat dijete tako da ju zastrasuje, nejdi s kreveta dolje je pas ili nejdi van iz sobe - vani je teta...ma onda radije i haluciniram kad je tupko tako glup, nego da mi dijete ima nepotrebne strahove.
jest da odma skoci ako padne pa zaplace ili slicno ali inace je bas tup...metode iz srednjeg vijeka ima....imam i ja argumente i tumacim mu ali nazalost ima kratko pamcenje pa makar se slozi samnom, uskoro opet ponavlja istu pricu.

Demi nasmijala si me sa opisom.

Koliko ćemo popuštati ili ne ovisi prvenstveno o našim karakterima.

Demi, ha ha, tako nekako i moj. Ne da joj da hoda s palicama od bubnja (njezinog, plastičnog) jer ako padne, nabost će se na njih. Onda sam mu rekla da je najbolje da joj odrežemo prste jer bi se mogla i na njih nabost. No, nije upalilo (ne to da joj odrežemo prste...) pa asam odustala.
Mog su tako odgojili i strašno se trudim da to ne prenesu i na Mašu. Zato joj ja dopuštam te "opasne" stvari, kopanje po zemlji, rastezanje glista...

Ja popustim - ne da mi se svađati, a najčešće su to neke takve banalne stvari da mi nije problem malo progutat knedlicu, i nastavit dalje u miru. Držim se one pametniji popušta :mrgreen:

problem je sta se ja brinem i sve radim oko nje. on ne radi skoro nista, jer sve sto mu kazem da napravi, on ne zna. :roll:
al zato zna stalno prigovarat kako nesto nije kako je on zamislio. najgore je to sto ja popustim (i onda kad treba i onda kad ne treba), a on nastavi dalje pilat kako je on u pravu. :-(

Ostaviš ih malo same, samo njih dvoje, iznenadit ćeš se kako zna "sve" oko nje.
Mojoj nekad bude bolje i moram priznati jednostavnije nego sa mnom.
Mnogo stvari sam mislila da "znam", ustvari, nije stvar bilo znati, nego raditi na svoj način.
Ako on radi nešto na svoj način, ne znači da ne zna.

Pa kad zna sto je najbolje ostavi ga slobodno cesce s njom pa nek vidi.Moji isto u pocetku nisu prali zube kako sam ja htjela pa sam se ja sjetila i odvela ih u dm-a da si izaberu pastu , cetkicu i onaj pjescani sat koji oznacava koliko treba prati zube.Da vidis srece i veselja kad su dosli kuci .Mene je vise mucilo sto moj muz za svaku temp.priko 37 odmah treba ici kod dok.Ja bih poludila.Koliko god ja njemu objasnjavala da ne treba na svaku skakati on je imao svoju teoriju.Jedva sam mu to izbila iz glave.Sad smo na mukama oko skole, on misli da djete treba svu nasu pomoc oko svega a ja mislim da bas i ne jer kako ce se nauciti ako malo ne razmislja.Kad zapne naravno da cu mu pomoci .Sto ja vise zelim da oni budu samostalniji on to vise od njih pravi budale i nesposobnjakovice.Polako ispravljam njegove ideje ali se nikad ne svadjamo pred njima niti raspravljamo o temi.Dovoljno mu je moj pogled da zna kad je pretjerao i da ce poslije cuti .....

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

mislim da je osnova da oboje shvatite i prihvatite da oboje imate jednako pravo donositi odluke vezane uz dijete. jednako pravo na odluke, jednako pravo na odgovornost. i jednako ste odgovorni za sve svoje odluke, i sve ishode koji iz tih odluka proizlaze - znojna kosa zbog kape na glavi, karijes zbog neopranih zuba, tuga zbog ovog ili onog, plac zbog ogrebanog koljena...

---

Litala svaka ti na mistu!

Leptirko, oprosti što ću se nadovezat na tvoju temu, jer nemam rješenje, ali imam sličan problem. Naime, ja se "borim" sa svekrom i svekrvom koji se oglušuju na moje uporno ponavljanje da mi bebu (3mj) ne nosaju, a mm se u teoriji slaže sa mnom, ali ispred njih ništa ne kaže! Naš sinčić im je drugo unuče, inače su mladi ljudi (osim mm-a, imaju još 3 djece) i nije mi teško od njih zatražit savjet...ALI...
Prvi savjet moje sveki bio je da "ga ne naučim na ruke", jer "puno ga nosim" i sl. Nosila sam ga i sad to radim samo kad on to želi. Inače nije neka maza i samo se uznervozi kad ga se pretura iz ruke u ruku..Međutim, kako je malo porastao, oni su se "namečili" stalno dolazit i uporno ga ljubakaju, nose, rastežu, a meni dobacuju tipa: Ne budi sebična, rodi sebi drugo i sl :evil: Moji žive 100-njak km od nas, ali iako im je 1 unuče, veoma su razumni i rade u dobrobit djeteta. Uglavnom, nakon pola sata takve "razmjene" mali se rasplače i uznervozi da ga po tri ure ne mogu smirit! Šta da radim??? Ljuta sam ko pas!!! :-x

smajlich, kako se kaže : sit gladnom ne vjeruje! kad je moj sinčić bio malo veći, a mm u americi mi smo danima bili sami samcati- obitelj mog muža nije imala vremena posjetiti nas (živjeli smo na 15 min pješice). znaš, meni je dugo vremena bilo teško jednom mjesečno rezervirati termin za susret. možda te ljute što ga natežu , ali vjeruj da je puno žalosnije imati obitelj koju unučići baš i ne znaimaju.

Ma to da, naravno da je ljepše, meni su moji baba i dida bili sve, obožavala sam ih. Neću ja njima ništa zabranjivati, oni zaista mogu vidjeti svoga unuka kad god požele, ali se u sve miješaju. Od nošenja, oblačenja, mog dojenja do toga da su previše "prisutni" u našem životu. Oni su tip ljudi koji bi po cijele dane jeli , pili i ćakulali (čitaj:tračali sve i svakoga), dok se ja grozim toga, a i mm-u nije baš zabavno, ali im ne želi ništa reći, jer eto, naljutit će se. Totalno smo različitih pogleda na život i odgoj, grozim se na pomisao povratka na posao. :-(

Ja svom dragom nedam da išta govori svojoj mami, tati, baki i sl, jer kako god on to rekao i prikazao UVIJEK će biti da sam to ja rekla i da sam ja kriva, tim gore što je kao on mlakonja koji prenosi ženino mišljenje i želje.
Stoga sam ja jasno i glasno svima dala do znanja što želim i kako želim i gledaj čuda, svi me poštuju i kad ja nešto rečem to je zadnja, iako znam da iza zatvorenih vrata svojih soba tračaju i tračaju, ali ne smeta me, tračanje im pomaže da se nose s osjećajem da nisu ni mama ni tata mom djetetu.
Preživili smo, danas Laura ima dvije godine i malo je toga s čim se ja ne slažem. Napokon smo skladna obitelj svi zajedno!

Ne slažem se baš u potpunosti s litalom, mada većinu potpisujem.
Ako smo oboje roditelji i zajedno ćemo, onda ćemo zajedno sve, a ne samo što nam odgovara.

Meni je problem što sam 99% vremena sama
sa djecom,a kad se MM pojavi pun je prigovora (zašto smo jeli to,
šta smo radili to, zašto ne luftamo :)) Ja sam ga
zamolila da mi ne prigovara pred djecom jer to dovodi u sumnju
moju kompetenciju i autoritet, nego da to riješimo kasnije, ali nikako
da to prijeđe u praksu.
Također mi je problem što i kad je MM kod kuće ja obavljam
skoro sve oko djece, a MM statira i onda kad recimo između mene i dijeteta dođe
do "konflikta" a ja postanem stroža,on ulijeće da tješi dijete, jer "mama je nervozna".
Zamolila sam ga da to ne radi, jer ako se dijete nije obuklo a rekla sam mu 2-3 puta,
ili sam ga nešto drugo zamolila, a nije učinilo onda ja moram razgovarati sa djetetom
i mi to moramo riješiti, a ne da on ulijeće kriveći mene.
Dijete dobiva poruku da se skroz ok ponaša, a ja sam eto nervozna pa ga pilim.
Inače napominjem da sam rijetko nervozna,prema djeci skoro nikad, (vjerovali ili ne :))
Imate li ideju kako da to riješim?

Citiraj:

---

krojachica prvotno napisa

Ja sam ga
zamolila da mi ne prigovara pred djecom jer to dovodi u sumnju
moju kompetenciju i autoritet, nego da to riješimo kasnije, ali nikako
da to prijeđe u praksu.

---

To su zapravo stvari koje čovjek radi nesvjesno, najčešće prema usvojenom modelu ponašanja svojih roditelja... bude naporno, ali treba biti svjestan da se to ne rješava preko noći.
Sigurna sam da ti se digne kosa na glavi u tim situacijama, ali treba pristupiti problemu konstruktivno - ja sam imala običaj (i još to ponekad napravim) da se maknem i prepustim mm-u da rješava problem, ako je već smatrao da je potrebno da se umiješa. A prigovore ostavim za kasnije, i nastojim da to obavim mirno i argumentirano (bar ponekad :mrgreen: ). Ima rezultata, ali se treba ići korak po korak.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Demi, ha ha, tako nekako i moj. Ne da joj da hoda s palicama od bubnja (njezinog, plastičnog) jer ako padne, nabost će se na njih. Onda sam mu rekla da je najbolje da joj odrežemo prste jer bi se mogla i na njih nabost. No, nije upalilo (ne to da joj odrežemo prste...) pa asam odustala.
Mog su tako odgojili i strašno se trudim da to ne prenesu i na Mašu. Zato joj ja dopuštam te "opasne" stvari, kopanje po zemlji, rastezanje glista...

---

sikaPika mislim da si ovdje pogodila pravu stvar!!!

ne stignem pojašnjavat ali to je to.

Citiraj:

---

smedja prvotno napisa

Demi jel ti to prvo dijete? :)
Moje drugo se s manje od godinu (dok jos nije hodala bez pridrzavanja) sama penjala na male plasticne tobogane u igraonici i spustala. Ja sam bila pored ali sam ju pustila samu. Sama se penjala na ikeinog sobica i njihala sa 10ak mjeseci. Znala se i popesti gore i stati tamo gdje se sjedi. Bila sam pored ali sam ju pustila. Ima jos puno primjera... ali vidjela sam kako je mm opusteniji s prvom curom od mene i rezultat toga je super spretno dijete koje se samo ljuljalo u parku s 20 mjeseci na onim starinskim ljuljackama s drvom (bez naslona) i to bi se jako zaljuljala (opet sama)...
Jest padnu dosta puta, lupe se, imaju koju cvrgu ili masnicu ali rezultat je veca spretnost i samostalnost.
Moj stav je pustiti im da sami istrazuju svijet a ti si im kao sjena, za petama (dok su mali) i pazis da se nesto strasno ne dogodi...

---

potpisujem i ovo, moja sveki ne može ni trenutak maknut pogled od moje male, stalno je mora imat naoku, a to je tako naporno,ne ovo ne ono, sve što postoji je opasno, e pa nije...zato L. ide u vrtić u kojem joj je supeeeer :-)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

To su zapravo stvari koje čovjek radi nesvjesno, najčešće prema usvojenom modelu ponašanja svojih roditelja... bude naporno, ali treba biti svjestan da se to ne rješava preko noći.
Sigurna sam da ti se digne kosa na glavi u tim situacijama, ali treba pristupiti problemu konstruktivno - ja sam imala običaj (i još to ponekad napravim) da se maknem i prepustim mm-u da rješava problem, ako je već smatrao da je potrebno da se umiješa. A prigovore ostavim za kasnije, i nastojim da to obavim mirno i argumentirano (bar ponekad :mrgreen: ). Ima rezultata, ali se treba ići korak po korak.

---

i ovdje potpis, i sad prestajem s potpisivanjem drugih :-)

sori, pepita, nisam bas shvatila - gdje sam rekla da ne mozemo sve zajedno (zajedno s partnerom) raditi i da cemo raditi samo ono sto nam odgovara? ne kuzim. :)


moja je poanta i dalje upravo u zajednistvu. al to zajednistvo ne podrazumijeva da se oko svake dlake bas moramo sloziti. sasvim mi je normalno i razumno da smo dvoje razlicitih odraslih osoba, i koliko se god voljeli - i koliko god osnove naseg odnosa cinile iste bazicne vrijednosti i vjerovanja i prioriteti - nijanse mogu biti razlicite :)

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

sori, pepita, nisam bas shvatila - gdje sam rekla da ne mozemo sve zajedno (zajedno s partnerom) raditi i da cemo raditi samo ono sto nam odgovara? ne kuzim. :)


moja je poanta i dalje upravo u zajednistvu. al to zajednistvo ne podrazumijeva da se oko svake dlake bas moramo sloziti. sasvim mi je normalno i razumno da smo dvoje razlicitih odraslih osoba, i koliko se god voljeli - i koliko god osnove naseg odnosa cinile iste bazicne vrijednosti i vjerovanja i prioriteti - nijanse mogu biti razlicite :)

---

Mislila sam na situaciju gdje nema zajedništva, kao recimo kod mene. Mm cijeli dan radi i uopće u nekim stvarima niti ne sudjeluje, pa ako pola toga MORAM samo ja, jer on ne može, onda mora prihvatiti činjenicu da se oko nečeg što on "može" ne moramo složiti. Srećom kod mene to tako i funkcionira i većinu toga mi vjeruje, pita me i sl, ali da nije tako, da hoće u nekim segmentima nametati svoju volju, mislim da zasigurno ne bi valjalo.

Mada, iskreno, najviše što mogu na ovom svijetu poslušam, popustim i trudim se da funkcionira u obitelji maksimalno.
Nije kriv što mu je posao takav. No, tu sam ja, supruga i majka, koja drži tri kantuna našeg doma i kao i oko

sorry ode mi...

Kao i oko svega trudim se i da to dovedem do neke normalne razine, gdje se ne miješam, a ujedno mislim na Lauru, prvenstvno kao prioritet.

I mm radi po cijele dane i ide na teren. I ja se ne petljam u "njihove stvari".

MM kupa djecu, ja niti ne ulazim u kupaonu osim ako me ne pozovu da vidim nešto fora i sl.

mm je samo nedjeljom doma na doručku i on smatra da djetetu neće biti ništa ako pojedu malo salame i ja se ne petljam iako im ne dajem salamu. I bombone im je počeo kupovati, rijetko pa neka im....

Dok je bio na terenu i po 2 tjedan u komadu pa dan-dva doma pa opet teren, petljala sam se, tj. mm se konzultirao sa mnom jer je to bilo vrijeme uvođenja dohrane pa nije uvijek znao šta dijete jede i do kud je stiglo.

To su samo nijanse.

...aha evo baš danas situacije u kojoj on nije mogao izaći na kraj s njom pa zove mene. Samo sam kazala NEMA ME!
Ja sam mama i djetetu autoritet i prijatelj na svoj način, a on svoj način mora naći i što ga prije nađe bit će mu bolje, jer će ga pametnica izluditi :)
Na kraju je scenarij bio takav da je Laura iz svega izašla kao pobjednik, jer ga je svojom diplomacijom navela na to!