ne mozemo se sloziti oko postupanja s djetetom
ljudi moji, na rubu sam zivaca.
mm i ja nikako da se slozimo oko stvari vezanih uz dvogodisnje dijete.
stalno se prepiremo i to ispred nje, i to me uzasava svakim danom sve vise. :-(
on se stalno vrti oko manje-vise istih stvari tipa:
-nije dobro obucena (ne prihvaca cinjenicu da se treba oblaciti jednako kao mi, pa i kad je obucena bolje od nas, njemu to nije dovoljno),
-treba joj kapa na glavi cim malo puse,
-ne smije spavati s otvorenim prozorom, a zapravo ne bi trebalo ni kucu prozracivati ako je ona unutra,
-ne treba dugo boraviti vani ako je mrak/kisa/vlaga/puse,
-puno stvari joj brani da radi da ne bi pala, jer tek kad padne onda je uzas,
-ne da joj da pije puno vode jer je to njemu bespotrebno nalijevanje,
-ako se ona buni ne treba joj prati zube (nek ih pere sama)...
ima toga jos, da ne nabrajam.
kako da mu objasnim da pretjeruje, da mora neke stvari promijeniti i prihvatiti kao normalne?
nadam se da ste me shvatile sto pitam :-)