Meni je problem što sam 99% vremena sama
sa djecom,a kad se MM pojavi pun je prigovora (zašto smo jeli to,
šta smo radili to, zašto ne luftamo ) Ja sam ga
zamolila da mi ne prigovara pred djecom jer to dovodi u sumnju
moju kompetenciju i autoritet, nego da to riješimo kasnije, ali nikako
da to prijeđe u praksu.
Također mi je problem što i kad je MM kod kuće ja obavljam
skoro sve oko djece, a MM statira i onda kad recimo između mene i dijeteta dođe
do "konflikta" a ja postanem stroža,on ulijeće da tješi dijete, jer "mama je nervozna".
Zamolila sam ga da to ne radi, jer ako se dijete nije obuklo a rekla sam mu 2-3 puta,
ili sam ga nešto drugo zamolila, a nije učinilo onda ja moram razgovarati sa djetetom
i mi to moramo riješiti, a ne da on ulijeće kriveći mene.
Dijete dobiva poruku da se skroz ok ponaša, a ja sam eto nervozna pa ga pilim.
Inače napominjem da sam rijetko nervozna,prema djeci skoro nikad, (vjerovali ili ne )
Imate li ideju kako da to riješim?