Nje nema, a ja ne znam kako dalje...

Prošlo je skoro godina i pol,a meni je sve teže...Nakon dvije neuspješne trudnoće, napokon su mi doktori tvrdili da mogu ostati trudna i biti sigurna da će sve biti u redu, a i mi smo bili spremni. Nitko nije bio sretniji od mene kad sam na testu vidjela plusić. Naravno morala sam se jako paziti, stalno sam ležala ali za moju srećicu ništa nije bilo teško, nekad samo psihički ipak me bilo strah da opet bude uzalud. Kada sam u 31. tj osjetila trudove mislila sam da ću umrijeti od straha, završila sam u bolnici gdje su mi uspjeli zaustaviti trudove ali samo na nekoliko dana kada je opet krenulo. Doktor mi je savjetovao carski rez zbog bebice. Nikada neću zaboraviti najljepši trenutak u životu, kada su je izvadili i dali mi da je poljubim...suze su mi potekle od sreće nisam ni slutila da sam je tada poljubila i prvi i zadnji put. Odmah su je odveli u inkubator, i nisam je mogla vidjeti dva dana. Muž mi je slikavao da je mogu gledati, a ja sam samo mislila kada ću je opet vidjet. Nažalost moja mrvica je otežano disala pa su je nakon tjedan dana prebacili u Split,jer put do Zagreba ne bi podnijela... Ja i muž smo krenuli za njom... Tamo smo proveli dva tjedna, svaki dan smo je posjećivali dva puta, mazili, pričali joj, čekali da otvori okice i bili sretni jer su prognoze bile dobre, imala je upalu pluća ali doktori su tvrdili da je sve pod kontrolom i da odlično napreduje, zahvaljujući mom mlijeku...Zadnji dan su rekli da ćemo uskoro kući...A onda ŠOK!!! 3 sata ujutro zvoni mobitel, u nevjerici slušam muža koji prenosi doktorove riječi "vaša curica je loše dođite odmah, već smo je jedanput oživljavali" Toliko smo se žurili, vjerovala sam da će ipak biti sve u redu, ali već je bilo kasno, kada smo stigli naša ljubav je već zatvorila zauvijek okice i preselila se među anđele. To je bol koja se ne može opisati riječima :cry: ... Jedino objašnjenje koje smo dobili bilo je da je upala pluća često pogubna za nedonoščad. Ne znam kako dalje, borim se, nastojim ponekad mi se čini kao da mi je malo lakše, ali onda me opet nešto podsjeti,a najteže mi je kada čujem stihove " Otkada te znam ja virujen u anđele, otkada te znam ja virujen da postoje.." Jedino olakšanje osjećam kad odem na grob, samo se tamo osjećam smireno, blizu mom anđelu...A najviše od svega me muči što je nisam nikada ni primila u ruke, strah me da nije osjetila moju prisutnost, da nije osjetila koliko je volim. Nemam više snage, tako bi htjela bebicu ali ne znam kako da skupim hrabrost, što ako opet osjetim gubitak, mislim da to ne bi podnijela?!?

Draga Mrvice uzsno mi je zao zbog tvog gubitka,tvog andjela,to je zaista strasno iskustvo i dok sam citala tvoje rijeci suze su same potekle,nemam rijeci kojom bi te utjesila jer ona ustvari i ne postoji,samo ti znas kako ti je,koliki je tvoj bol,al budi jaka draga i ne dozvoli da te bol savlada jer mi smo jaci od nje,tvoj andjeo zna da je mama voli da je bila uz nju ako ne fizicki onda srcem i dusom i da je najvise od svega htjela svoju bebicu...ona je tu uz tebe iako je ne vi
dis...budi jaka draga :love2:

Nema riječi da te utješim i kažem nešto pametno. Iza mene su 3 neuspjele trudnoće, hrpa pretraga, mišljenje raznih dr. Zadnju bebu izgubila sam pred 2. mj u 6.mj trudnoće. Upala plodnih ovoja...infekcija a nema razloga. Na ovom mjestu svakako ćeš nać razumijevanje, podršku jer je ovo mjesto u kojima sve proživljavamo najveću bol i najbolje te razumijemo jer smo to i doživjele. Meni na neki način prestavlja i veliku utjehu kad vidim da puno mama nakon nejasnih razloga imaju živu, zdravu i prekrasnu dječicu. Vrijeme na neki način pomaže...al bol je stalno prisutna. Daj si vremena, isplači se...ja ponekad pišem, uglavnom čitam na ovom forumu postove i to me na nekin način vodi dalje.
:love2:

jako mi je žao na gubitku..
nažalost i sama se borim s time, nakon 3 i pol godine i živog i zdravog sina, ja se još uvijek patim i borim svaku večer s time :(

Hvala vam cure, ja sam imala osjećaj da me nitko ne može razumjeti, čak ni MM u potpunosti, i sada vidim da sam se javila na pravo mjesto...ipak najbolje znaju one majke koje su to proživjele. Svaki dan se borim iznova,samo da preživim dan,neki su lakši od drugih ali guram. Ono što mi je sada najteže je stah koji me koči u želji da imam bebu. Ipak bi 4. gubitak bio previše. Prvo sam mislila da trebam čekat da prođe neko vrijeme, da u međuvremenu napravim nešto za sebe, a sad mi se čini da nikad neću biti u potpunosti spremna za preživjeti 9.mj straha, a tako bi htjela....nemam čak ni hrabrosti poći na pretrage:-(

mrvicadraga jako mi je žao!znam što prolaziš!nemoj kriviti sebe jer si učinila najbolje što si mogla i znala!tvoj anđeo je sad uz tebe i čuva te i želi da joj mama bude srtena i pokušava naprijed.Vrijeme polako liječi rane.Samo polako , tuguj, plači koliko ti treba, mi smo ovdje za tebe!:love2:

Žao mi je,ali stvarno smo prošle slične stvari.Nama su isto rekli da su pluća najkritičnija,ali mi smo imali male izglede od početka,a vi ste bile tako blizu sreće, Maris je otišla na samoj granici,kad je već sve trebalo biti u redu,bit će da je Bogu bila isto toliko draga kao i tebi,kad ju je uzeo.Možda to i nije neka utjeha,ali sad nam samo to ostaje.

Draga Mrvice, žao mi zbog gubitka tvog anđela, ne znam što bi ti moglo pomoći da te utješim ili da ti pomognem... Nebo je dobilo još jednog anđela, a nažalost ti sada moraš biti hrabra, isplači se, skači, piši nam, mi ćemo biti uz tebe... bit ću iskrena i reći ću da ne znam kako je to nositi se s takvom boli, ali ću biti uz tebe... (sestrična mi je nedavno pobacila u 25 tjednu i nisam znala kako se nositi s time, jer smo nas dvije trebale biti skupa trudnice...)

Da li su ti spominjali išta u vezi tvog grlića maternice?

Vjerujem da ti je sada teško, a da li si razmišljala o posvajanju bebice, jer ima puno bebača koje su nemarne mame ostavile same na ovom svijetu...
Moji prijatelji su uspjeli posvojiti krasnu bebicu u ZG (pokušavali su dobiti svoju bebicu 4 godine.. slična situacija), te je prijateljica nakon posvojenja zatrudnila, i rodila jednog malog pišulinca... uvijek ima nade.... uz tebe sam!!!!!!!

Draga Mrvice, žao mi zbog gubitka tvog anđela, ne znam što bi ti moglo pomoći da te utješim ili da ti pomognem... Nebo je dobilo još jednog anđela, a nažalost ti sada moraš biti hrabra, isplači se, skači, piši nam, mi ćemo biti uz tebe... bit ću iskrena i reći ću da ne znam kako je to nositi se s takvom boli, ali ću biti uz tebe... (sestrična mi je nedavno pobacila u 25 tjednu i nisam znala kako se nositi s time, jer smo nas dvije trebale biti skupa trudnice...)

Da li su ti spominjali išta u vezi tvog grlića maternice?

Vjerujem da ti je sada teško, a da li si razmišljala o posvajanju bebice, jer ima puno bebača koje su nemarne mame ostavile same na ovom svijetu...
Moji prijatelji su uspjeli posvojiti krasnu bebicu u ZG (pokušavali su dobiti svoju bebicu 4 godine.. slična situacija), te je prijateljica nakon posvojenja zatrudnila, i rodila jednog malog pišulinca... uvijek ima nade.... uz tebe sam!!!!!!!

Draga Mrvice, neću ti govorit da si na pravom mjestu i da te razumjemo, jer cure su ti to sve rekle, i kad si ovdje znaš da češ tu naći potrebnu podršku za dalje. Samo ti želim dati malo ohrabrenja, mnoge nas ovdje, nažalost, proživjele smo više gubitaka, i nakon toga dočekale svoje sunce, svoje maleno čudo. I znam da te je sad najviše strah da se tragedija opet ne ponovi - ali vjeruj mi, sve mi preživimo, i kad napokon dobiješ svoje dijete u ruke živo i zdravo, shvatiš da je sva tuga i muka i patnja koju si prošla prije, našla smisao u tom malenom biću.
Nemoj gubiti snagu, jača si nego što misliš da jesi, i ne dao Bog novog gubitka, preživjela bi ga. ALi ja ti od srca želim da ti sljedeća trudnoća donese samo sreću i zadovoljstvo, i da nam kroz godinu dana pišeš kako tvoje novo dijete ima oći tvoje curice i kako je prepoznaješ u njemu.

Rekli su mi da jedan od razloga može biti i grlić maternice koji je oslabio jer su mi u prvoj trudnoći morali izazvati porod u 20.tj( sy Turner i razne malfomacije koje su dovele do smrti bebe), ali smatraju da postoji još puno pretraga koje moram napraviti, jer je moja druga trudnoća završila u 28.tj kada je bebici jednostavno prestalo kucati srce( a amniocinteza je pokazala da je sve u redu i beba je navodno dobro napredovala da bi mi nakon poroda rekli da je bila premala za svoju gestacijsku dob), tako da ja imam tri mala anđela... Razmišljali smo i o posvajanju ali želimo najprije obaviti pretrage i znati što je razlog svemu. Razlog mora postojati, ali u jedno sam sigurna imam toliko ljubavi za pružiti da ću sigurno ako ne uspijem imati svoju bebicu krenuti na posvajanje. Zna li netko možda može li postojat povezanost između 2. i 3. trudnoće, jer su mi i kada sam rodila M rekli da je dobro ali da je malo premala??? Zašto mi je beba uvijek premala, a koristila sam folnu, vitamine jela zdravo...čak doktor na pregledu nije nikada primjetio da sporo napreduju?

draga moja, glupo je reći da si na dobrom mjestu, ali jesi! :heart:
skupiti ćeš snage za dalje, vidjeti ćeš! uvijek će biti teško, nositi se sa gubitkom, sa raznim dijagnozama, sa novom trudnoćom, ali onda ćeš doživjeti svoj mali sretni smotuljak i život će odjednom postati drugačiji!
i vjeruj mi opet ćeš se smijati, i voljeti, i biti vesela!
tuga će uvijek postojati! nama će sada biti 4 godine kako smo izgubili prvo dijete, i ja se opet svake ned rasplačem kad čujem : ja vjerujem u anđele...
ali nakon puno gubitaka, tuge, boli, i pomisli da zauvijek odustanem sada pored sebe imam jedno divno malo stvorenje! :heart:
drži nam se, trebati će snage za dalje! ali mi smo tu uz tebe, piši nam kad god osjetiš potrebu, što god ti je na duši, razumijemo te jer smo sve to prošle! :love2:
je, izgubili ste dijete, ali ste zauvijek dobili malog anđela čuvara...:heart:

Draga Mrvice, kao što je Bzara rekla, nažalost, ali na pravom si mjestu.
Kada mi je bilo jako, jako teško stvarno sam pronašla utjehu na forumu i među ovim divnim curama.
za sebe isto imam tužnu priču ali isto tako imam i jednu slatku četrnaestomjesečnu curicu. I zato ti želim reći evo pokušaj svoju bol podijeliti ovdje s nama ali nikada ne odustaj.:love2:

Draga Mrvice, cure su ti ispričale sve što vrijedi znati i čega se trebamo svakodnevno prisjećati...
Meni je jedino pomoglo potražiti stručnu pomoć - psihijatricu, koja je bila divna i puna razumijevanja, te mi pomogla razumijeti zašto tugujem na ovakakv način koji sama sebi nisam mogla pojasniti... iako su svi bilki uz mene i nastojali mi pomoći, jedino mi je ona uspjela posložiti misli i natjerati me da "odradim" svoju bol kako treba...

Nadam se da ćeš pronaći svoj način i uskoro biti u miru sa samom sobom...

mrvice strasno mi je zao sta si dosla tu medu nas mame andela!
neznam sta da ti napisem a da ti bude lakse.
i ja sam mama 3 andela i jednog divno djecaka koji sada spava kraj svog tate. i znam da ti nije lako i da ti je jakkkooo tesko.
jednom kad se osjetis spremnom, doci ce tvoja beba i ostati tu kraj tebe u tvojim rukama. nemoj samo sebe kriviti da sam ovo, da sam ono..... ti nisi za nista krvia, niti najmanje... ona je osjetila tvoju ljubav i zna da ju volis.
meni svaki put produ trnci kad cujem isto pismu "ja virujem u anđele" a pogotvo onaj stih "i oluja se dize, jer ja virujem da postoje, i siguran stižem...."

Mrvice i ja sam jedna od onih koje znaju kako ti je. Prošlo je godinu i pol i ti još nemaš hrabrosti. Možda će ti naše riječi dati tu hrabrost da opet pokušaš. Jer treba pričati s nekim, odtugovati svoju tugu, a ne ju skrivati u sebi. Mislim da bi ti bilo lakše da nađeš nekoga tko će te saslušati i dati ti snage da opet zatrudniš i konačno imaš svoju bebu u rukama.

Nova beba je najbolji lijek, iako, moram ti to reći, onu koja je anđelić nećeš nikada zaboraviti. I ne treba biti zaboravljena, neka ona zna da ima svoju mamu. Ja sam uvijek nalazila hrabrosti, iako se je trebalo vraćati u normalan život tri puta nakon gubitka, četvrti put je bilo sve u najboljem redu. Meni je trebalo 7 trudnoća, četiri poroda na termin i imam troje djece. Nemoj gubiti nadu, čitaj sve cure koje pišu na roditeljima anđela, vidjet ćeš da je svima preteško, ali krenu dalje. Nakon što otkriju zašto se dogodila tragedija, ili ne otkriju. Želim ti sve najbolje.

Mrvice :cry:..
ništa pametno ti ne mogu reći, i uopće nije istina da lakše postaje vremenom, svaka od nas nađe način kako se nositi s time, gubitak mi tako ružno zvuči, a ne znam kako da se drugačije izrazim..meni nekad dođe da samo nestanem jer nisam nikad znala da bol može biti tako jaka, i dan danas..a prošlo je više od godine dana, pa onda još jedan gubitak...i opet se suze vrate..
a ima dana kad osjećam da moji anđeli prostiru predamnom jedan lipi put, kad osjećam da me vode tamo di trebam ići, i onda mi se vrati osmijeh na lice, onda se opet podsjetim kako sve ovo ima smisao, kako sam itekako bogatija jer njih imam, kad se osjećam blagoslovljeno što sam Bogu dala najveće blago, i tako dan za danom :heart:
i sve smo još tu, žive smo, tragamo za nečim boljim u životu, čekamo opet one slatke trenutke kad iščekujemo pluseve na testu, ne odustajemo nikad, i kad tu slavimo one najlipše trenutke kad netko javi za trudnoću, kad nam stignu dugo očekivane bebice i kad slavimo njihov dolazak :zaljubljen:..
zato nemoj nikad odustati, biti hrabar nekad može biti užasno teško, al sve nas kad tad dohvati sreća i onda dobijemo najveću nagradu :heart:

:cry:
Pretuzna sam da ti ista pametno napisem...
Tu smo uz tebe! :love2:

Poznajem tvoju bol, i ja sam mama dva mala anđela :(

Ono što sam ja napravila kada sam bila na tvom mjestu je sljedeće:
napravila sam hrpu pretraga, stvarno hrpu, imunološke, nefrološke, ginekološke, endokrinolga...sve što mi je itko savjetovao provjerila sam.
Nisam imala povjerenja u doktore u svom gradu, jer jedno moje dijete je anđeo baš zbog njihovog neznanja, pa sam trudnoću vodila u ZG, kod dr. koja je priznati stručnjak na području patologije trudnoće i to je ono što smatram ključnim.
Prije sljedeće trudnoće moraš pronaći doktora koji se bavi patološkim trudnoćama.

Puno srece ti želim.

draga mrvice :love2: ,
i ja sam mama dva anđela, jedan izgubljen pred sam kraj trudnoće, a jedan na pola, isto upala plodovih ovoja.
teško je, nema riječi za opisati tu bol, znamo je samo mi koje smo to prošle. meni je između ostalog pomoglo što sam si dala vremena, puno više nego sam mislila da ću moći izdržati, do sljedeće trudnoće. tako sam onu najjaču bol isplakala, a kad sam se osjetila dovoljno jakom da krenem dalje, tek onda sam krenula. no i sad, kad imam hvala Bogu zdravo djetešce, ono prvo izgubljeno još uvijek mi beskrajno nedostaje :heart:.
bit će lakše kako vrijeme bude prolazilo. Vrijeme (ja vjerujem Bog) stvarno liječi rane.
:heart: za tvoju curicu.
veliki :love2: od mene!

Možeš li mi molim te preporučiti nekog doktora u ZG? Ja nekako još nisam spremna, sada sam napravila nešto za sebe, upisala sam faks od kojeg sam davno odustala i ide mi odlično nekako mi okupira misli. Radim po skoro cijele dane a onda učim samo da mi bude lakše, a kada pretjeram tu je MM koji mi je beskrajna podrška. Nego da se vratim na ginekologa. Ja živim u Dalmaciji i isto nisam previše oduševljena doktorima, prije nego se odlučim na iduću trudnoću htjela bi naći ginekologa u zg koji će me uputiti na sve moguće pretrage, kojem će stvarno biti stalo, a i rečeno mi je da ću iduću trudnoću svih 9 mj morati ležati u Petrovoj tako da sam osuđena na ZG. Ništa mi neće biti teško samo mislim da bi bila puno mirnija kad bi uspijela saznati u črmu je problem prije iduće trudnoće...

Cure moje beskrajno vam hvala na podršci, jako mi je drago kada vidim kako su neke nakon kiše dočekale sunce to mi daje veliku nadu.Višnja ti si me posebno dirnula, ja isto mislim da vrijeme ne liječi rane. Istina nakon prva dva anđela mi je s vremenom bilo lakše, ali sad mi se ponekad čini da mi je nekad teže nego mi je bilo prvih dana i mjeseci. Kako ste se vi osjećale odmah poslije gubitka? Je li itko bio u šoku, jer ja prvih mjesec dana nisam bila sva svoja, uopće ponekad nisam bila svjesna što mi se dogodilo. Kako sam dobila trudove prerano, iznenada rodila pa onda i izgubila bebicu bila sam u totalnom šoku! sjećam se da bi se probudila u noći i pomazila trbuh jer sam mislila da sam još trudna i tako dugo vremana:cry: Oprostite što vas ovo pitam i podsjećam na vašu bol, ali me stvarno zanima ima li još netko tko nije ni mogao plakat kada bi mu došli prijatelji u posjetu. Ja sam bila potpuno odsutna, poslije sam mislila da će ti ljudi reći da nisam normalna, da ne plačem..ali ja sam plakala samo kad sam bila sama i mrzila sam posjete i poglede pune sažaljenja samo sam htjela da me svi puste na miru...

Mrvica :love2:
ja sam nakon gubitka prve bebe, brzo došla k sebi, samo iz velike želje da ponovno ostanem trudna. doslovno sam brojala vikende kad možemo ponovno početi raditi na bebici!
međutim kad mi je umrlo drugo dijete, slomila sam se! ja sam mislila nakon nekog vremena da sam bolje, jer me držao taj obilazak doktora da nađemo razlog! kad ga nismo našli i kad su mi doslovno neki rekli neka više ni ne pokušavam tu sam se slomila! nakraju sam počela dobivati napadaje panike, da bi uskoro došla do toga da više nikako nisam mogla funkcionirati! tek nakon posjeta psihologu i razgovora s njom stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto!
i onda puf trudnoća sa šansama 50:50 da sve bude u redu! :-( ali sam toliko vjerovala u to maleno biće, i da gore netko mi neće priuštiti da moram još jedno dijete sahraniti! i rodilo se zdravo, divno malo biće! bez previše doktora, bez pretraga, bez mirovanja.
samo jedan doktor je vjerovao u mene i moju curicu i uvijek ću mu biti zahvalna na tome! :heart:

tuga je još uvijek prisutna za onima koje smo izgubili ali ovo malo biće pored mene daje mi snage za dalje, tjera me da budem vesela, nasmijana, sretna!

inače meni je isto okupaciona terapija najbolja terapija, tako da te potpuno razumijem što se toga tiče!

drži nam se, i piši nam, puno je lakše kad možeš istresti iz sebe sve što te muči! :heart:
:love2:

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

Mrvica :love2:
ja sam nakon gubitka prve bebe, brzo došla k sebi, samo iz velike želje da ponovno ostanem trudna. doslovno sam brojala vikende kad možemo ponovno početi raditi na bebici!
međutim kad mi je umrlo drugo dijete, slomila sam se! ja sam mislila nakon nekog vremena da sam bolje, jer me držao taj obilazak doktora da nađemo razlog! kad ga nismo našli i kad su mi doslovno neki rekli neka više ni ne pokušavam tu sam se slomila! nakraju sam počela dobivati napadaje panike, da bi uskoro došla do toga da više nikako nisam mogla funkcionirati! tek nakon posjeta psihologu i razgovora s njom stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto!
i onda puf trudnoća sa šansama 50:50 da sve bude u redu! :-( ali sam toliko vjerovala u to maleno biće, i da gore netko mi neće priuštiti da moram još jedno dijete sahraniti! i rodilo se zdravo, divno malo biće! bez previše doktora, bez pretraga, bez mirovanja.
samo jedan doktor je vjerovao u mene i moju curicu i uvijek ću mu biti zahvalna na tome! :heart:

tuga je još uvijek prisutna za onima koje smo izgubili ali ovo malo biće pored mene daje mi snage za dalje, tjera me da budem vesela, nasmijana, sretna!

inače meni je isto okupaciona terapija najbolja terapija, tako da te potpuno razumijem što se toga tiče!

drži nam se, i piši nam, puno je lakše kad možeš istresti iz sebe sve što te muči! :heart:
:love2:

---

Bravo za tebe, baš ti je slatka bebica...takve priče mi daju nadu

Cure, evo promijenila sam avatar da vas upoznam s mojom malom anđelicom, ovo je slikano onaj dan kad se rodila, žao mi je što nemam više slikica kad je malo narasla, mislila sam bit će vremena a da nije bilo MM ne bi imala ni ovu:cry:

Malo zlato :heart:..


Što se tiče izbora doktora za pretrage prije nove trudnoće kad budeš spremna za nju, svakako odi u Zagreb, tamo su zbilja stručnjaci (posebno mislim na Petrovu). Osobno bi preporučila prof. Ivanišević i prof. Đelmiša. Ja sam samo kraće ležala u Petrovoj na početku trudnoće, i tamo također kod njih obavila sve pretrage prije trudnoće. Ljudi su stručni i dragi. E da, i meni su rekli da ću cijelu trudnoću preležati u Petrovoj, ali nisam, bilo je hvala Bogu sve u redu i nije bilo potrebe, tako da ne moraš to dugotrajno leženje uzeti zdravo za gotovo.

Mrvice, prelijepa je :cry: :heart:
stvarno je nebo dobilo jednog predivnog anđela... :heart:

... znaš da ćeš ju jednom ponovno vidjeti!

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

Mrvice, prelijepa je :cry: :heart:
stvarno je nebo dobilo jednog predivnog anđela... :heart:

... znaš da ćeš ju jednom ponovno vidjeti!

---

Stvarno je malena prelijepa... i bzara ima pravo... pravi anđeo čeka tebe i čuvat će te do kraja i davati ti snagu da nastaviš dalje...

mrvicamalena je prekrasna, prekrasni anđeo!
ja sam iz Dalmacije i prporučujem ti da nađeš dr u Zg i obaviš sve pretrage. OVdje stvarno često pusta zas.....

mrvice bebica je pravi mali anđeo,
saljem ti :love2:

Citiraj:

---

V&NMama prvotno napisa

Malo zlato :heart:..


Što se tiče izbora doktora za pretrage prije nove trudnoće kad budeš spremna za nju, svakako odi u Zagreb, tamo su zbilja stručnjaci (posebno mislim na Petrovu). Osobno bi preporučila prof. Ivanišević i prof. Đelmiša. Ja sam samo kraće ležala u Petrovoj na početku trudnoće, i tamo također kod njih obavila sve pretrage prije trudnoće. Ljudi su stručni i dragi. E da, i meni su rekli da ću cijelu trudnoću preležati u Petrovoj, ali nisam, bilo je hvala Bogu sve u redu i nije bilo potrebe, tako da ne moraš to dugotrajno leženje uzeti zdravo za gotovo.

---

Slažem se.
Prof. Ivanišević, prof. Djelmiš, prof.Škrablin...to su liječnici iz Petrove koji vode problematične trudnoće.
Prije trudnoće javi se nekom od njih na eventualne pretrage.
I ja sam bila pripremana na ležanje u bolnici cijelu trudnoću ali nije bilo potrebno, išla sam na kontrole svaka 3 tjedna a hospitalizirana sam po dogovoru sa 32 tt.

Mrvica, ne mogu smisliti ništa pametno da ti kažem.. bez riječi sam, na žalost dobro znam kako ti je i suosjećam s tobom. Budi hrabra, a ako ti ikako mogu pomoći (ja sam iz ZG, imam kontakte i ponešto iskustva s nekima od doktora koji glase kao najveći stručnjaci), bilo bi mi drago da mi se javiš..

Mrvica prekrasna je, imaš savršenog anđela na nebu :heart:

Ja ti isto savjetujem Prof Ivanišević i prof Đelmiš, iz Petrove. Meni je trudnoću sa sinom vodila dr. Ivanišević u njihovoj klinici Pronatal u Zagrebu, i više sam nego zadovoljna, prezadovoljna. Nek ti je sa srećom draga :love2:

Hvala na preporukama, ja sam mislila ići negdje privatno, ali vidim da svi na ovom PDF-u savjetuju doktore it Petrove pa ću sigurno ići tamo kad se odlučim. A što vi mislite da prvo napravim neke pretrage pa onda idem u Petrovu s nalazima ili da odem u Petrovu pa da mi oni preporuče koje sve pretrage napraviti. Oprostite što vas gnjavim, ali ovaj put ne odustajem dok ne saznam što nije u redu.

Ja ti savjetujem, narući se u Pronatal kod dr Ivanišević u Tratisnkoj (to je doktorica koja radi u Petrovoj, Pronatal je njena privatna praksa). Em što dobiješ puno osobniji pristup i vrijeme da ispričaš svoju priču, em kad već dođeš u Petrovu imaš nekog tko će paziti na tebe - znaš kako to funkcionira.

Tako bih i ja.. Prvo privatno u Pronatal, ili kod dr. Ivanišević (za topliji, ženski pristup) ili dr. Đelmiša (on je navodno najtemeljitiji), oboje su vrhunski stručnjaci. Onda imaš nekog u Petrovoj. Razmislila bih i o Podobniku, bar što se ključnih uzv pregleda tiče (on slovi kao vrhununski ultrasoničar i ima najmoderniji uzv).

Cure moje beskrajno vam hvala na savjetima, to mi je bilo najpotrebnije, znati koji je idući korak. Baš sam razgovarala s MM i odlučili smo prihvatit vaš savjet pravac Pronatal, ali neka nas još malo da skupimo snagu i energiju za sve što nas čeka. Kako jedva čekam da dobijem malo zlato. Valjda ću i ja uspijeti ostvariti san:heart:

I ja sam u poziciji kao ti, baš doslovno pokošena gubitkom i u paničnom strahu za idući put.. Razumijem te. Više ništa ne doživljavam kao lijepo i sigurno. Strah mi se uvukao u sve aspekte života. Ali, moramo skupiti hrabrosti i vjerovati, jer bi ni ne pokušati bila najgora opcija. Priznale bi poraz i ostalo bi na tome. To je pretužno.
Baš kao što bih sve do zadnjeg atoma dala za svog sinčića, i za svoje ću se buduće dijete, koje još ne poznajem ali ga već obožavam, boriti do kraja.
Tu su mnoge mame koje su uspjele, da nas hrabre..

Mrvice,:love2:.
Nisam proživjela ništa ni približno slično i oprosti što sam kao takva zalutala ovamo.
Želim ti reći samo jedno. Tvoje dijete, tvoja djevojčica je sigurno svih 31 tjedana osjetila tvoju ljubav, u tvome tijelu, pod tvojim srcem.
Sigurno je osjetila koliko je željena, koliko ju voliš.
I dalje osjeti.
Tuguj, vrijeme će donijeti svoje. Izgubila si dio sebe.
Ma, ne mogu ni zamisliti kako ti je. :cry:
Neka ti dragi Bog da snage za dalje, a dalje mora biti, kako god.
Tvoji te anđeli čuvaju!
:heart:

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Mrvice,:love2:.
Nisam proživjela ništa ni približno slično i oprosti što sam kao takva zalutala ovamo.
Želim ti reći samo jedno. Tvoje dijete, tvoja djevojčica je sigurno svih 31 tjedana osjetila tvoju ljubav, u tvome tijelu, pod tvojim srcem.
Sigurno je osjetila koliko je željena, koliko ju voliš.
I dalje osjeti.
Tuguj, vrijeme će donijeti svoje. Izgubila si dio sebe.
Ma, ne mogu ni zamisliti kako ti je. :cry:
Neka ti dragi Bog da snage za dalje, a dalje mora biti, kako god.
Tvoji te anđeli čuvaju!
:heart:

---

SikaPika Hvala ti na lijepim riječima, puno mi znače kad dolaze od jedne mame, jer i one mame koje nisu doživljele gubitak bebe najbolje znaju koliko mame vole svoju djecu i da život bez njih ne mogu ni zamisliti:love2: