Naše iskustvo s tetom čuvalicom
Namjera ovog posta nije da uznemiri obitelji koje imaju svoje dobre tete čuvalice već da obrati pozornost. Molim moderatorice ukoliko smatraju da je post nepriličan da ga maknu ili premjeste kamo već treba.
Naša priča počinje otprilike ovako... Odlučili smo djetetu naći tetu čuvalicu kad mama počne raditi. Odakle krenuti, kome vjerovati... postavilo se puno pitanja. Između ostalog, dobrotom jedne mame ovdje na forumu dobili smo preporuku za jednu tetu. Njeno dijete ju je obožavalo, barem je ona tako mislila. Nakon što smo se našli s tetom, popričali i moje je dijete dobro reagiralo, nekoliko se puta još sreli, sve 5. Živjela je blizu nas, onako u hodu, sve je odgovaralo.
Istina jest da meni cijelo vrijeme neki crvić sumnje nije dao mira, ali dijete je bilo zadovoljno pa sam nemir pripisivala tome što je čuvalica kod nas sve prekopavala, proučavala, što bi ja primjetila odmah. Indirektno sam joj to dala do znanja, međutim to ploda urodilo nije. Naravno, rekla sam joj da može kod nas jesti misleći pritom da to znači doručak, kavu, kad kuha djetetu, može nešto i sebi. I nije mi se jednom desilo da dodjem s posla s mišlju što ću kuhati, a ono hop, nema se toga više... No, sram me na taj način i pisati, pa nisam škrta za hranu. Opet ono, dobra je s djetetom, nemoj se petljati, valjda doma nema ili štogod, nek se tu najede. Dijete i dalje na nju reagira ok, kad dodje ujutro, veseli joj se, ono ne plače kad mama ide raditi, maše pa pa, puse šalje, susjede koje su doma mi komentiraju kako redovito idu u šetnju i kako imamo dobru čuvalicu, da je dijete baš sretno.
Dijete nije ludo za hranom, još uvijek doji, ali njoj je stalno pojelo puno, što bi ja vidjela i po količini stolice i čudom se čudila kako joj to uspije. A ja i dalje nemam mira.
Na vidnom mjestu u kući stoji mala kasica, otvorena, u nju sipamo kovanice. Jedne nedjelje primjetila sam da nedostaje nešto i pomislila da je MM uzeo, pitam ga, nije. E tu sam pukla i uključili smo video nadzor. Kako smo stalnoj nekoj gužvi i prepirci s vremenom, povremeno bi nešto snimili, ali nismo redovito pregledavali. Sada mi je žao.
I tako jedan dan, evo mene kući s posla, totalno neočekivano dijete mi zaspi. Kuham ručak i sjetim se snimaka, kao idem vidjeti što su radili danas kad je tako umorno. I imam što vidjeti...
Prizor hranjenja. Dijete fino kaže: „Ne, ne“, to je meni signal kad više neće jesti, ona odgovara da mora, ono opet: „Ne, ne“, ona povisuje ton: „Žvači, žvači, ne pljuvat, ne pljuvat...“. Viče na moje dijete. Dijete zove mamu, kaže ona: “Nema mame!“. Dijete diže ručice, želi van iz hranilice, onda mu ugura žlicu u usta, kaže žvači, ne pljuvat, dijete je pljunulo na što ga je pljusnula zvučno. Dijete ostaje u šoku, tužna lica, plače. Ona se ne da, gura mu hranu u usta, a kad je dijete zatvorilo usta, počela ga je šopati, nakon čega je dijete povratilo. Onda ga je još prekorila, dijete sad već jako plače, zove mamu, što je nju izbacilo iz takta totalno te ga je primila za glavicu i stresla. Dijete grčevito plače, spustila ga je na pod prijekorno... dijete plače.
Ono što sam tad osjetila ne želim ni jednoj mami, nikome nikad... Ono je moje najvrijednije što imam, nikad nisam dozvolila da plače, radi se jednom zadovoljnom djetetu, jednom „attached parented“ djetetu.
Ovo je čuvalica s dvije preporuke. Obavjestila sam obje osobe koje su mi ju preporučile i ispostavilo se da je bilo sumnji, ali kako su djeca uvijek dobro na nju reagirala, svi su zanemarivali ovo njeno ostalo loše i sumnjivo ponašanje. Bilo je još nekih stvari preko kojih sam prešla i tad mi se odvrtio film. Dali smo joj trenutni otkaz s napomenom da ću kontaktirati ljude koji su mi ju preporučili i upozoriti ih.
I to nije sve, javila se ona mami koja ju je meni preporučila te kao razlog odlaska od nas navela da joj nismo dali piti kave, a smjela je jesti samo jedan obrok. Žao mi je što nisam reagirala na prvu, što nisam puhala na hladno, a nadam se da se ništa strašnije nije desilo.
Morala sam vam ovdje to napisati, ako sam već ja zakazala i reagirala s odmakom, nemojte i vi, reagirajte na i najmanju sumnju u bilo što, nemojte biti slijepi kao ja.
Tužna mama :( :cry:
