instant adjustment ili tako nekako

moji klinci redom su stari 11,5, 9,5, 6, 2,5 g i najmladja 8 mj.
ono sto mene zanima prije nego pocnem pucati po savovima je:
KAKO se u isto vrijem prilagoditi svima, jer me svi trebaju "bas" u istom trenutku i pri tom ostati ap roditelj? kako ne eksplodirati kad nitko ne moze pricekati ni trenutak, ukljucujuci i mm?
u takvim trenucima mislim da AP nije za mene, da je batina stvarno iz raja izasla i da bi ih najradije sve dobro nalupala..... :oops:
jos uz sve bolujem od kvocka sindroma....kad ih nema fale mi...ako odu u setnju fale mi...fale mi cak i kad odu samo u ducan...
sto se tice batina... ne tucem ih... otkad imam forum i rode (a imam ih vec dobrih sest god ili vise) moj se zivot stubokom promijenio... nabolje... davno prije znala sam i lupiti dijete(govorim o ove dvije najvece) i zaurlati da su se prozori tresli....i sad si to ne mogu oprostiti, jer sam isla linijom manjeg otpora... kao sto je nedavno pisalo na portalu, najlakse je slomiti dijete.... sad te pogreske pokusavam ispraviti, nadam se da steta nije prevelika i da ce mi djeca jednog dana to moci oprostiti...
ali kako sad kad mama dodje do granica izdrzljivosti, kad para pocne na usi izlaziti i kad vise ni jedna metoda nema ucinka... ni time out djece, ni time out mame....
kako ostati AP i biti u isto vrijeme prilagodjen svim njihovim potrebama???
najstarijoj su proradili hormoni, onoj drugoj pred pubertetske bubice, treca hoce bas sad voziti bicikl, cetvrtoj se gubi dah od plakanja za najdrazim taticom koji je jelte na poslu a peta sad trazi cicu???

kako? kako? puknut cu!!!

daphne, kako te dobro razumem, mada sam u minusu za tri princeze u odnosu na tebe...
strasno zelim i trece dete, ali se ponekad pitam kako cu uskladiti potrebe tri generacije dece u kuci.
kada vidim da sam pred "pomracenjem", onda sednem pa sebi lepo objasnim da nisu one, vec mi zeleli da ih imamo i da prosto MORAM u sebi naci snage i strpljenja za sve sto treba.
mozda ce ti pomoci taktika jedne moje prijateljice koja ima cetvoro, od toga dvoje mladjih blizance. ona cesto provodi vreme sa jednim od dece i posvecuje se iskljucivo njemu, pa makar i na pola sata. to doslovno znaci da napuste kucu i u setnji malac primi optimum paznje i neznosti. to je jedino sto joj pomaze. jer, kako ona kaze, nekad su nesnosni upravo zato sto svako pokusava da ugrabi mamu samo za sebe.
sretno i javi kako ide!

a ja znam da sam ih ja sama htjela imati.... i to je ono sto me muci, zbog cega me pece savjest jer se ne mogu klonirati na jos 5 dijelova da budu svi sretni... a da sa svakim odem samo na pol sata u setnju, ne bi me bilo cijeli dan u kuci...
zaista se danas osjecam lose, na rubu svojih granica izdrzljivosti...
totalni raspad sistema.......

ja se ponekad pitam kako biti ap mama samo jednoj princezi pa ti baš i nisam od neke koristi.

mogu samo reći da ti se divim :love:

Daphne, a da ove starije curice ukljucis malo da ti pomognu? ;)

ma pomazu one meni koliko to mogu....
npr ova od devet godina ima savrsen grif za uspavati bebu od 8 mj...
ona najveca pospremi sudje, baci smeceitd... ali zasto JA ne mogu biti u isto vrijeme prema svima AP a da MENE to ne frustrira??

hej! možda nije mjesto, ali umirala sam od smijeha na tvoje opise 8)

ono što meni pada na pamet je da se probaš uključiti na neki forum gdje ima još ap mama koje imaju nekoliko malih ljudi doma.. jer naravno da je drastična razlika između jednog i pet. sjećam se da sam u searsovim knjigama gutala dijelove kako martha hendla njihov copor klinaca i da joj nije uvijek pjesma (ja ih planiram (samo) tri kom), ali da postoje neke fore kako ona puni baterije da može toliko davati svima. možda da pogledaš na njihovom siteu, vjerujem da ti ne treba puno više od spoznaje da ih ima još u takvoj situaciji i da je normalno da neki dan pukneš. i normalno je da i djeca to vide (jer svi znamo da nitko nije savršen) jer je važno i da vide kako se nositi s tim.

šaljem puse i molbe da nam pišeš kako je!! :love:

Hej Daphne draga da ti samo pošaljem jednu pusu i malo vibri za snagu ~~~~~~~~~~~~~~
AP si u srcu i one to osjećaju bez obzira na ovakve trenutke ludila kojih u ovako mnogobrojnim obiteljima naravno ima u izobilju :mrgreen:
Možda bi najbolje bilo da uih u takvom trenutku nekako zaposliš da se brinu jedni za druge a ti pokušaš napraviti nešto samo za sebe, nešto što te veseli i što ti napuni baterije.. Jel to nekako izvedivo? I onda im se vratiš i vidiš da sve klapa odlično jer si ti odlična, velika, jaka i ponosna što odgajaš 5 curica odjednom.. Ja sam ponosna na tebe :D

sun :love:
znas sta... skuzila sam da sam ja u stvari malo u depri a malo pod stresom...
stan mi renoviraju, klinci su iz mene iscrpli svaki moguci atom energije ovo ljeto, mm je doma na godisnjem i sve je nekako kao neorganizirano...
jedva cekam skolu, da se konacno vrati sve u "normalu" klinci imaju svoje obaveze, mm je na poslu, srednja princeza u vrticu, ja doma sa dvije najmanje... to je nekako ko po spagici... osim toga meni pocinje pilates(a nadam se i trbusni ples) pa ce bit sve bolje. a do onda imam svoj forum :heart:

Kad čitam Daphne sjetim se svoje mame :* Bilo nas je troje, ja sam najstarija, seka 5 g mlađa, brat 9 g mlađi. I onda je još uzela na čuvanje bebu bratića (godinu mlađi od mog brata) i susjedinog klinca isto tak malenog. Bilo nas je brdo ali ja se ne sjećam da je ta žena ikad digla glas na nekoga, ili da je bila gruba. Ja sam doduše ponekad osjetila da joj je teško i pokušavala joj pomoći i to joj je značilo jako puno. Vjerojatno psihički. I danas smo jako vezane, puno pričamo o tim vremenima i jako se volimo.

Znam da ti je nekad teško, to je ljudski. Ovo sam željela napisati ne kao mama nego iz pozicije nečije kćeri. Ti ćeš uvijek biti bogatija od mnogih za ljubav svojih klinaca i tvoje je srce sigurno puno!

:love: [/b]