Vinogradska zakon - drugi put ili Treća sreća
Javljam se na brzinu iako sam iz rodilišta došla prije tjedan dana. Osjećam potrebu podijeliti sa svima vama veselje i odlične utiske koje sam ponijela iz Vinogradske bolnice. Neočekivano sam ostala u bolnici jer su mi sa nepunih 38 tjedana na ultrazvuku procijenili bebu na 3910 g, što je mene i mog muža prilično uspaničilo. S obzirom na ružno iskustvo poslije prvog poroda nakon kojeg mi je ostala doživotno hendikepirana djevojčica, drugi porod u Petrovoj ( sin 4300 g ) samo je s božjom pomoći protekao u redu odlučili smo ovaj puta ne riskirati. Unatoč tome što je doc. Herman smatrao da bi porod mogao proteći normalno, uzeli su u obzir sve otežavajuće okolnosti i moje psihičko stanje i odlučeno je da se može porod okončati carskim rezom. Pozdravljam na prvom mjestu pravilnu odluku i poštivanje naše želje jer smatram da roditelji trebaju biti ti koji će u kritičnom momentu odlučiti. Ja sam svjesno ugrozila svoje tijelo i zdravlje pod cijenu svojeg živog i zdravog sina. Potpisala sam hrpu papira i to mi je sasvim uredu. Bila sam sretna pri pomisli da će moj sin uskoro ugledati svjetlo dana. U bolnici sam provela ukupno 11 dana i mogu napisati sve najbolje i to sa svih odjela. Provela sam neko vrijeme u rađaoni jer je bila gužva s krevetima. Bila sam svjedokom hrpe poroda i mogu samo riječi pohvale reći za sestre, babice i doktore. Niti jedna ružna riječ, samo riječi ohrabrenja, pacijentice zovu imenom a kad počne porod atmosfera je slična navijanju na utakmici. Moja priprema za operaciju bila je najljepše iskustvo koje ću ikada doživjeti u takvim okolnostima. Cijela ekipa na čelu s predivnom anesteziologinjom kojoj, na žalost, ne znam ime bila je angažirana oko mene da me opusti i zabavi. Doslovce su napravili pravi tulum i u cijeloj toj zezanciji u roku od tri minute bila sam prikopčana na sve one užase koje prate operaciju. Još mi je u glavi bilo mamurno a sestra mi je već nosila Vjeku da ga vidim i poljubim. Bila sam joj beskrajno zahvalna misleći kako ga više taj dan neću dobiti. No, već popodne donijela mi ga je ponovo jer sam se dobro osjećala. Rekla je da ga ne moram dojiti, neka se barem mazimo. S obzirom da mi je to treća beba , ja sam ga nekako prevrnula i dojila cijelo vrijeme. Tako su mi ga donijele i naveče i taj dan na intenzivnoj bio mi je zahvaljujući tome predivan. Sutradan sam smještena na odjel gdje mi je bilo SUPER. Sestre na odjelu su divne, sa bebama također. Atmosfera je prisna i gotovo domaćinsaka, dan ispunjen do maksimuma a bebe s nama gotovo cijeli dan. Uzimali su ih samo za vrijeme vizite, jela i posjeta. Posljednja četiri dana samo sam uživala u oporavku i svom krasnom djetetu. Mnoge sestre, doktori i doktorice su divne, no ja bih ipak na prvo mjesto stavila dr. Kunu. On je definitivno naj ljubazniji i najdivniji doktor i bila mi je čast što sam ga imala prilike upoznati i biti njegovom pacijenticom. Ovo je moj posljednji porod, no ako mi život slučajno izrežira četvrtu sreću ova će bolnica sigurno biti moj odabir. Želim samo još napomenuti da sam ja obična građanka koja nikoga nije poznavala, nikome ništa platila platila i nikome ništa poklonila niti me je itko tražio. Inače, Vjekoslav je rođen s 38. tjedana plus dva dana, bio je težak 3700 g i 50 cm i donio je ogromnu sreću cijeloj našoj obitelji. Svi smo kronično zaljubljeni u njega i vjerojatno ću ubuduće puno manje visiti na internetu a više uživati u svojoj dječici.
