Zasto tate ne vole porode???

Vec mi je vise puta zapalo za oko kako tate ne vole bit' na porodima. :shock: :roll: :shock:
I kako ima mama koje u stvari ne zele da tate budu prisutni. :?: :shock: :?:

Kod' nas to nikako nije slucaj ... kako sve pokusavamo rijesiti prirodno tako i porod smatramo najprirodnijom stvari na svijetu. Znaci nista hospitalizacija, pomagala, pomoc, epiduralna i sl. MM rodjenje svoja dva sina smatra najljepsim danima svog zivota. A na pitanja poznanika kao: "Zar si smio??", nikako nisam mogla odsutjeti!!! Zaboga, pa nije on mrao radjat' nego ja :oops:

Kakva su vasa iskustva??

Ovdje ti jos uvijek ne daju u svim rodilistima tatama da budu prisutni, i stalno ti kruze price o tome kako ce past u nesvjest ili kako je to nesto grozno i uzasno i truc, bla... :roll:

Pa kriza i price da su rijetke zene koje mogu dojiti ali mi znamo bolje!

Meni je MM prvi puta kad sam ga pitala želi li biti na porodu rekao: "Kako ti hoćeš, meni je svejedno." na što sam ja totalno poludila. :evil: Pa kako mu može biti svejedno? Nakon kraćeg razgovora sam shvatila da on ustvari misli da će tamo samo smetati. Onda sam mu lijepo objasnila da je meni bitno da imam podršku u tim trenucima i da će se osoblje bolnice sigurno pristojnije ponašati ako on bude tamo. Pomogla je i Sanjina emisija "Tate na porodu". Mislim da muškarci uopće ne znaju šta ih tamo očekuje.

Ma po meni je to isto kao i sa dojenjem. Ludi uopste nemaju dovoljno informacija. Nisu upoznati sa znacajem istog. Kod nas se prisustvo ni ne nudi, da tako kazem - muzevi i zene moraju skoro pa insistirati na tome pogotovu na Kosevu, jer su pobogu sale premale. Give me a break!
Ja sam rodila carskim, al je MM svo vrijeme bio ispred sale i prvi je vidio malca. Bio je i u intenzivnoj kad sam se probudila i to mi je znacilo najvise na svijetu. Ne mogu zamisliti kako bih se osjecala da sam se probudila bez njega.

Mayah, potpuno se slazem.

Iskreno, mojeg MM-a svi blijedo gledaju kad kaže da smo skupa rodili i da mu je to bio jedan od najljepših doživljaja u životu

Naš tata ni u jednom trenutku nije htio nešto propustiti, naravno da je prerezao i pupčanu vrpcu, pa i nakon 2 mjeseca jednako revno sudjeluje u svemu (osim što ne doji!).

Na porodu je bio fantastičan, a i da sam ga htjela odbiti od prisustva na porodu - ne bi uspjela. Toliko je toga pročitao, informirao se, nijedno predavanje na tečaju nije propustio (štreber! :wink: ), jedino u nekim situacijama oko bebača pita mene "a šta tvoj instinkt kaže?".

Kad ga se pita za porod, njemu jednostavno ne ide u glavu da bi mogao biti na bilo kojem drugom mjestu osim uz ženu i dijete.

Ja se sama ponekad pitam kako bi ja preživjela porod, ali da sam na njegovom mjestu? :oops:

MM nije bio sa mnom na porodu i jako mu je zao. Razlog je jednostavan zato sto u nasim bolnicama moras povuc debele veze da otac bude prisutan. A doc-a kad pitas za prisustvo muza ostane :shock:. Tako da sam ja jakooooooo :evil: i ogorcena zbog toga. Ali on sad pokusava da nadoknadi to sto nije bio prisutan pa ucestvuje u svemu osim u podoju :D. I to mi mnogo znaci a i mojoj Lejlici :wink:

Ja sam imala tako dug i zayeban porod da bi vjerojatno pobjegla doma i odbila roditi da mi nije bilo MM-a :lol: :lol: :lol:

Bio mi je apsolutno predivan i zaista s ponosom možemo reći da smo zajedno rodili našu djevojčicu i jedva čekam da naraste dovoljno velika da joj mogu ispričati kako je bilo i kako divnog oca ima...fali mi sad smajlić srčekooooo :D

A brijem da se muški inače boje poroda zato jer ne znaju što se tad zapravo događa, ma yebem ti, ne zna ni puno žena kako teče recimo neki normalni porod, a kamoli neki malo teži :?

E,a pošto se mi ljudi najviše bojimo nepoznatog, ja si to pretpostavljam kao vjerojatan odgovor :?

Ja sam na svom porodu isto zbog toga poludila. :evil:

Ok, priznajem, do zadnjeg dana MM nije bio 100% siguran da li želi sa mnom ili ne, ali su mi svi doktori rekli da nema problema, da samo mora kratko popričat s dežurnim doktorom da zna šta ga čeka i da će ga pustit meni. (Vinogradska, nek se zna)

Da bi tu večer ja molila i kumila i babice i doktoricu da ga pozovu kad je meni zagustilo, i nakon dvosatnog ignoriranja se kravetina (da, vrijeđam i nije me briga) otresla na mene da kaj ona njega ima molit, da šta nije 9 mjeseci imao da se odluči...Ja joj pokušam objasnt da će on DOĆI ali da ga mora ionako dovest...i to je ignorirala. :twisted: :twisted: O ostatku poroda mogu samo reći hvala bogu dragom da je bio kratak i relativno bezbolan jer mislim da bi ubila jednu od njih zbog odnosa prema meni i diskusije koja se odvijala meni preko glave kao da sam komad smeća koji su psi dovukli s ulice.

S druge strane vrata, on je zvonio dva puta i pitao može li meni i oba puta dobio odgovor 'još nije rodila' i zalupljena vrata pred nosom.

Kasnije sam čula od Karlovog kuma da je dr Herman njemu rekao da je tu večer bio neki komplicirani porod pa da 'valjda zato nije mogao unutra'...osim što mi znamo bolje - zadnja žena koja je rodila prije mene je bila na promatranju barem sat i pol prije nego sam tražila da mi ga dovedu, a cura koja je rodila prije nego je meni posteljica izašla van je uredno bila s mužem.

I onda da pitam - tko je ovdje lud??

Dovoljno je da vam naglasim da idući put idemo na Sv. Duh, i da je MM rekao da nema šanse da me pusti samu u rađaonu, da ga Bog sam ne bi maknuo od mene...

MM se za prvi porod malo neckao, ali ga nisam nista silil i na kraju me prisustvovao porodu i rekao da mu je to bilo najljepse i nezaboravno iskustvo.
Drugom porodu smo se zajedno veselili, ali je stigao prekasno. Kada sam mu u hodniku pricala kako izgleda nas Tin bio je jako tuzan sto ga nije vidio.

ja imam totalno drugačiji dojam, tj. SVI muževi SVIH mama koje ja znam bili su na porodu, to im je bilo nešto najljepše što su doživjeli, neki su se prije nećkali, ali niti jedan nije požalio, dapače. MM je također bio sa mnom svih 8 sati, pomagao mi, masirao mi leđa, vlažio usta, disao sa mnom, hrabrio me..bio je divan i uzbuđen kao i ja. Rođenje djeteta je najdivniji događaj u životu i tate ga ne bi smjeli propuštati, iako razumijem da ima ljudi koji se pri pogledu na krv onesvještavaju, ili su jednostavno previše izvan sebe od uzbuđenja, kao i žena kojima ne odgovara da su im muževi s njima - npr. jedna moja frendica koja kaže da joj je muž na prvom porodu bio tolko izbezumljen pored nje da ju je totalno dekoncentrirao...Porod je nešto najprirodnije i najljepše, bez obzira na bolove i krv i sve ostalo što se događa, sve je u funkciji rađanja novog života - i prisustvovati tome...ma to je neopisivo lijepo.

MM je prije nego što sam ostala trudna rekao da želi biti s menom na porodu. :lol: Kad sam ostala trudna bio je na svakom pregledu, informirao se kao i ja i pažljivo pratio kak naša beba raste u trbuhu. Kad je došao dan D, bio je smiren i staložen ( bar je tako izgledao ) i da nije bilo njega u rađaoni, mislim da bi me uhvatila panika na onom najtežem dijelu poroda. On me je cijelo vrijeme smirivao i bodrio i to ne samo riječima već je i sama njegova prisutnost bila dovoljna.
:D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D

tu su ocevi prisutni na porodu unatrag 100 godina, vec je odavno moguce da je otac prisutan i kod carskog

ja od debilnih situacija pamtim da se mats skoro ispovracao kad mi je dodavao posudu za povracanje nakon sto sam dobila epiduralnu, mislim bio je presmjesan dok je onako glavinjao po sobi i pokusavao ne povratiti

jos mi se urezalo kako mi je u strci nakon toga kako sam bila dehidrirala stalno morao dovlaciti vodu i uporno je dovlacio neku mlakuljavu vodu pa sam citavo vrijeme pijuckala mlacnu vodicu, bljak

i sjecam se kako ga je puknuo adrenalin kad se pojavila bebina glavica, mislim da je tad tiskao skup samnom, hehe

Mislim da to kakav stav tate imaju prema porodu ovisi JAKO o sredini u kojoj žive. Znam više muškaraca kojima je potpuno nestvarna ideja o prisustvu porodu, smatraju to nečim smiješnim, nestvarnim, jer "oni su svoj posao obavili prije 9 mjeseci" :roll: . Ali što je još žalosnije, čak i neke žene se čude samoj ideji da njihovi muževi budu uz njih, to im je čudno.
Uglavnom, ti ljudi koje ja poznajem, misle da je najbolje moguće, a i najprirodnije mjesto za oca neka birtija u kojoj će se opijati s prijateljima.
S takvima ne nastavljam pričati o toj temi jer ma tako razljute da me strah što ću sljedeće reći ;) .
No, srećom, ima sve više ljudi koji shvaćaju da je dijete zajedničko, pa je najprirodnije da ga zajedno i dočekaju.

Ih, a kao da je u tim trenucima lako biti u birtiji. Pa ne brani se očinski dignitet baš svaki dan.

uopce nije bilo govora da on nece biti prisutan na porodu. to je jednostavno uzeto zdravo za gotovo da cemo nasu bebu oboje zajedno docekati i da ce biti uz mene onda kad mi je u stvari i najpotrebniji.
gore od onog kad muskarac kaze da nece biti na porodu jer nema tamo sta raditi je kad zena kaze da ne zeli da joj muz prisustvuje iz straha da mu se poslije ne zgadi :shock: :shock: :shock: :shock:
to mi je miljun puta gluplje razmisljanje nego ijedno drugo a muskarci koji su prisustvovali porodu svi su zadivljeni snagom svoje zene i ljepotom tog magicnog dogadaja kad se radja novi zivot.

Ja moram priznati da znam većinu prijatelja od svog muža koji su bili na porodu i rekli da im je to najljepše iskustvo u životu :D

dapače, čak neke moje prijateljice odgovaraju muževe a oni hoće prisustvovati .... mislim da svi koji su bili imaju o tome apsolutno pozitivna iskustva..... (najgore je što još u većini hrvatskih rodilišta to ne prakticiraju kao normalnu stvar) :oops:
dečki....samo naprijed ;)

Ja svog muža moram pohvaliti jer je dao sve od sebe da i trudnoću i porod obavimo zajedno.

Na tečaju za trudnice bio je jedini tata koji je vježbao s nama disanje i tiskanje.
Nekima je bilo smiješno vidjeti jednog muškarca među 10 trudnica kako tiska i zamišlja trudove, ali se čovjek trudio. Odlazio je ranije s posla (i jurio autom iz ZG u KA), samo da bi bio uz mene.
Ja sam tada bila najponosnija na njega.

Kad smo išli u obilazak rodilišta, bio je i moj muž, a pojavio se još jedan budući tata. Dakle, samo dvojica od mogućih deset.

A za porod ne moram ni govoriti koliko mi je značilo što je bio uz mene. Od prvog truda do zadnjeg šava.

E sad, što je ponukalo MM da prođe sve to i bude uz mene?

Već samim tim što me voli i što je to biće koje dolazi naše i toliko željeno, bilo bi mu žao da provede taj trenutak bebinog dolaska negdje drugdje i da se zajedno ne razveselimo, poljubimo i rasplačemo od sreće.

Nema dana kad ne pomislimo na taj trenutak i prisjetimo se nekog događaja s poroda.
Naravno, uočavamo i propuste pa kažemo da ćemo na sljedeći porod ići malo bolje organiziraniji. :mrgreen:

Meni je čudno da neki tata ne želi biti na porodu. Od poznanika svi su ili bili ili željeli ali im nisu dali (oni koji su "davno" dobili djecu). MM je oduvijek govorio da on želi biti prisutan. I bio je super i drago mi je što je bio uz mene. Ja sam se malo predomišljala da bude ili ne jer će me biti sram pred njim vikati i da mu se ne bi svidjelo to sve, krv i ja sva nikakva... Ali ipak sam odlučila da bude jer je to i njegovo dijete, i ako me i nas voli toliko koliko veli izdržat će sve sa mnom jer je to nešto najviše u našim životima...

MM je išao sam u bolnicu i uplatio tečaj za tate i svakako želi dočekati svog pišonju sa mnom i svaka mu čast kao jednom Dalmatincu!EEEEEEEEE! :love:
A moj tata inače svjetski čovjek i jako liberalan al je rekao da što silim jadnoga muža kad to nije prirodno :? :x . Da je u Newsweeku pročitao najnovije istraživanje koje pokazuju da je to velika trauma za muške i da čak to djeluje podsvjesno na trudnicu pa da se porod zakomplicira :? .
Sva sreća nisam ga slušala al me omekšao: da MM ne želi ići ne bi ga se odrekla, što bi zasigurno učinila prije 1 godinu...A šta ćemo s njima...

Citiraj:

---

uopce nije bilo govora da on nece biti prisutan na porodu. to je jednostavno uzeto zdravo za gotovo da cemo nasu bebu oboje zajedno docekati i da ce biti uz mene onda kad mi je u stvari i najpotrebniji.

---

Ovako i mi razmisljamo. Uopste o tome i ne razgovaramo, niti imamo dilemu da li ce biti na porodu, to se zna, oboje cemo docekati nase dijete :love: :love: :love: :love: :love:

Kod nas isto nije bilo govora o tome da MM ne bude na porodu. Žao nam je što nije mogao i u predrađaonu. Tako je i kod svih naših frendova koji imaju klince.

Tako mi je lijepo to kad čitam vaša mišljenja o tome, pa se pitam gdje ja to živim. I meni i MM je to najprirodnija stvar na svijetu, ali nažalost u ovoj sredini gdje sad živim te smatraju malo čudnim ako ti je normalno da zajedno dočekate svoje dijete. Ali nadam se otići iz ove sredine u roku par godina i prijeći među ljude koji razmišljaju kao vi. ;)

inga, nemoj otici iz te sredine ili dok si jos tu pokusaj pomalo promijeniti njihovu svijest o pristutvu oca na porodu :)
mozda jos naidjes na nekog sa slicnim misljenjem...i eto, tako se stvaraju promjene :)

Ma ionako još ne mogu otići, to je plan kojem treba par godina da se ostvari. Ali kad ja kažem da je nešto normalno da tate budu na porodu ili kad kažem da je epiziotomija najčešće nepotrebna, dobijem takve poglede i čuđenje da ostanem bez teksta, vjerojatno zato što nemam djece, a i nisam još trudna (iako osobno mislim da se bolje informirati ranije). Ali naći će se valjda netko tko misli isto, vjerujem da takvih ljudi ima oko mene, iako mi je ionako najvažnije to što se u takvim stvarima moj dragi potpuno slaže sa mnom.
Za sada se trudim koliko mogu promijeniti mišljenje o takvim stvarima u svojoj bližoj obitelji jer je tu trenutno najpotrebnije (beba stiže za 3 mjeseca :heart: ). Nadam se da ću barem malo uspjeti.

inga, kad se sjetim rodine prve peticije, kad smo samo nas tri splitske rode sjedile na rivi za standom gdje se potpisivala peticija za prisustvo bliske osobe rodilji, za mogucnost izbora klistira i epi itd. tresla su nam se koljena i svima smo bili kao vanzemaljci...da samo znas komentara :roll: ...

danas, svi u mom gradu pricaju o ocu na porodu, o izboru, odnosu prema rodilji, o mogucnosti odbijanja klistira, pokusaju izbjegavanja epija - kao necem normalnom :) :D 8) a meni draaaaaago :D i sretna sam sto vidim da se stvari ipak mijenjaju

Eh zrinka, ma samo da mi je naći par istomišljenica u slavonskom brodu, ja bih sigurno podržala inicijativu da se nešto napravi, a i mm bi isto. Ovako sama ne mogu baš nešto napraviti, ai ne znam šta. Ali ja se nadam da će doći i taj dan kad ćemo organizirano krenuti "u napad".

Citiraj:

---

inga prvotno napisa

Eh zrinka, ma samo da mi je naći par istomišljenica u slavonskom brodu, ja bih sigurno podržala inicijativu da se nešto napravi, a i mm bi isto. Ovako sama ne mogu baš nešto napraviti, ai ne znam šta. Ali ja se nadam da će doći i taj dan kad ćemo organizirano krenuti "u napad".

---

Evo mene istomisljenice ;) , vec su nas dvije! ;)

moj muz nije zelio prisustvovat porodu. objasnjenje je bilo glupo, ali iskreno: ljubavi.... ja to ne bih.... ali ako ti bas inzistiras... doci cu... ali nije da mi se bas ide....

nisam inzistirala jer mislim da bi to bilo pogresno. takav njegov stav mi je bio malo neobican s obzirom da je kroz trudnocu bio na svakom utz-u, totalno okupiran dolaskom djeteta, citao je knjige, aktivno sudjelovao u kupnji opreme, a i kao otac se kasnije pokazao savrsenim.

kaze da misli da bi trenutak kad je davida prvi put vidio par sati nakon poroda ostao u njegovom sjecanju i nakon teske lobotomije.

ali, i dalje ne pokazuje nikakvo zaljenje sto nije prisustvovao porodu.

MM je kad sam ostala trudna rekao da će prisustvovati ako je to meni važno jer je inače dosta gadljiv i ne može vidjeti krv. No kako je trudnoća odmicala sve je više pokazivao želju da bi htio i on vidjeti rođenje našeg djeteta. Upisali smo se na tečaj za trudnice i oduševio se. Kad sam dobila trudove, nije bilo ni riječi o tome da on ne ide. Sjeli smo u auto i odvezli se u bolnicu. Bio je sa mnom cijelo vrijeme, držao me za vrijeme trudova jer sam bila na lopti, bodrio me, pa naravno u svom stilu i nasmijavao kad smo imali predahe. Kad se Fran rodio prerezao je pupčanu i prvi ga je nakon mene držao u naručju. Taj prekrasan prizor kad on drži mrvicu, onako nespretno i uplašeno u rukama nikad neću zaboraviti. :heart:
Sad svim budućim očevima govori da obavezno moraju to doživjeti.

Ne znam da li se moj bojao, mislim da uvijek ima malo straha i neizvjesnosti. Meni nije padalo na pamet da ga tjeram ili nagovaram da bude prisutan. Jos nisam bila ni tri mjeseca trudna kad su njegova mama i sestra pocele 'inzistirati' i vrsiti pritisak da kakav bi to nacin bio kada ne bi isao sa mnom (one su racunale na porod u bolnici) iako on nije govorio da nece, jednostavno je jos bilo rano i nismo o tome ni pricali.

Cak je i odluka o tome hocemo li ostati kod kuce ili ici u bolnicu evoluirala s vremenom. On je bio za bolnicu, u meduvremenu smo pricali o razlicitim varijantama i znao je da 'sto se mene tice' moze se odmaknuti kad god hoce. Rekla sam da mi je svako tjeranje na nesto glupo i neka se ne brine o tome sta cu ja misliti ako odluci ne biti tu.

Na kraju je ispalo tako da se nije mogao/smio odmaknuti a nije bas ni imao gdje jer smo ostali kod kuce pa je asistirao ucenici primalji koja je jedina stigla na vrijeme. :D

Sad govori da je kod kuce najbolje i uopce ne sumnjam da ce i eventualno drugi puta biti tu (i da cemo ostati kod kuce).

MM je bio sa mnom na porodu i to je od prvog dana trudnoće govorio...pred kraj trudnoće je doktor u šali rekao da je sve ok i da mogu u miru i doma roditi. MM se toliko za to uhvatio da je stalno govorio kako bi bilo super da doma rodim, a da on asistira... :D :D ...mislim da u HR uđe u praksu porod kod kuće ja bi bila među prvima koja bi to 'morala' napraviti... :D :D :D

:)


(zar nije isteklo vrijeme ovim bozicnim smajlicima?)

MM nitko nije mogao odgovoriti od te pomisli. Bio je samnom na porodu i stalno me je zasmijaovao. Kad bi mi god dolazio trud on bi bubnuo neku glupost da sam gutala knedle al se i smijala.Al naj veca je glupost bila kad mi je rekao 30 min. prije nego sto cu roditi da ce izici zapaliti cigaretu i nije ga bilo 20min. a ja :evil: :x . Kad se vratio rekao je da je isao kupiti sampanjce :shock: . Zamalo ga nisam ubila.
Kaze da ce biti i na drugom porodu sa zadovoljstvom (al tada mu nece biti dozvoljeno da ide po sampanjce).

Ja ću na porodu svog djeteta biti i po nikakve glupe šampanjce neću ići (nit se neću napijati to je gluuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuupo). Nego ću vjerojatno od sreće imati ovakva krila :angel: i biti blizu svojoj supruzi :love: ali naravno u nekom drugom gradu :mrgreen: a ne u ovoj rupi gdje sad živimo :/ .
P.S. Slavonija is shit :roll:

Pametno zboris Dobrice ;) jer i ja mislim da se pravo gluuuupooo napijati al ta muska taktika se ne moze promijeniti a i vjerovatno su rijetki koji misle kao i ti sto je steta :/ .

Ja nikada nisam bila u Slavoniji al sam je uvijek zamisljala nekako domacinski i ugodno. Neznam zasto al tako je .

Da mi nije bilo mm-a na porodu poludjela bi! U predrađaonu sam ušla u 03,00 ujutro a rodila u 18.40! On je bio sa mnom negdje od 15 sati i spasio me......
Cijelu trudnoću se nije izjasnio ni za ni protiv prisustva, odlučio je negdje pred kraj i kaže da si ne bi oprostio da nije bio. Slikao je sve i sad imamo najljepše prve fotkice naše princeze, doktore, sestre..... čak je i nas dvoje slikao jedan doc i mene u gro planu sa raširenim nogama, uh.... :lol:
Moram priznati da od tada osjećamo posebno poštovanje jedno prema drugom, on mene hvali jer sam bila hrabra i sve prošla bez ijednog jauka što nije očekivao a ja njega jer je jednostavno bio super..... :love:

Mislim da žena ne radi sebi ustupak što je muž na porodu, ako joj se i samo jedna dlaka iza uha lijevo nervira zbog prisustva voljenog. E sad da li je ona svjesna te dlake to je drugo pitanje....

S druge strane meni je moj muž bio na oba poroda velika podrška i nije mi smetao.
Muževi nisu svi isti kao ni mi žene kao ni kombinacije partnera.

Odent je jednom napisao da je postotak bilo kakvih zahvata u toku poroda bio puno veći kod poroda kojima su prisustvovali muževi (partneri) jer oni navodno ne mogu gledati kako im se žena muči.