ni naprijed ni nazad....

Bok svima!
Čitam vas već duže vrijeme... I svaka čast svima koje ste imale hrabrosti i snage sve to proći i dalje nastaviti.
Naime, u braku sam tri godine i imam sina od 2,5 god. Prije par mjeseci nas je svekrva na fin način istjerala iz kuće i sada smo u stanu. Ja sve sama financiram, muž neda ni lipe u kuću. Odnosi su nam strava. Pričamo čisto službeno. U par navrata je bio i fizički nasilan(šamar, guranje i navlačenje)...
I preko toga ne mogu preći a zaboraviti nikako.
Nakon jedne takve svađe sam mu rekla da se hoću rastati i da ne želim više tako živjeti.
Naravno da se prijetio da će mi uzeti sina itd.
Rekla sam mu da se iseli što prije ili ću ga sama iseliti, ali on se ne da nikuda.
Mislim da ni nema kuda otići. Da se vrati kod mame mislim da bi mu krv popila, jer je i ona saznala za te fizičke obračune i očitala mu bukvicu.
I mi tako sada živimo zajedno, a ne živimo...
A ja jednostavno nikako da sakupim snage da kažem sada je dosta.
I tako sam ni na nebu ni na zemlji, a dani prolaze.
A sin je sve veći.
Govorim sama sebi ajde da probam spasiti taj brak, kao promijenit ću se, ali kada dođem doma i kada ga vidim ne ide... Ne mogu ga više smisliti, sve mi smeta na njemu. MIslim da ga jednostavno više ne volim. A i on se trebao promijeniti i potruditi a nije. I ono što bi mogao napraviti neće. Jedva da pričuva dijete. Lakše ga je odvesti kod bake..
Ma, mogla bih pričati do sutra.
Tako da ja tapkam na mjestu...
Eto malo sam si olakšala dušu, nemojte zamjerit.....

Citiraj:

---

I preko toga ne mogu preći a zaboraviti nikako.

---

i ne smijes.

Citiraj:

---

Naravno da se prijetio da će mi uzeti sina itd.

---

blefira, jer zna sto ti je najbitnine u zivotu. ne daj se obeshrabriti...

njemci imaju jednu dobru poslovicu koja veli (prijevod): bolje kraj s uzasom (tj. uzasni kraj), nego uzas bez kraja.

kao prvo ne moze ti uzeti dijete,to su ekstremni slucajevi kad otac dobije skrbnistvo,drugo nemozes fizicko nasilje oprostiti jer kada jednom pocne ne staje-ja sam pustala do broja sedam i zamalo zavrsila pricu na zemlji kad sam pobijegla pod jednog bivseg. dovoljno si sposobna da sama zivis s djetetom. a ako nece sam van iz kuce a ti ga zaista ne zelis u svom domu-stvari pred vrata i ako te pocne maltretirati zovi policiju-topli savijet jer kad krene popustanje to ide u nedogled i na kraju ti izvices opet batine i uvrede a tvoje dijete to gleda-moj savijet ali ti odlucujes a ne nitko od nas :love:

Curke su ti sve rekle. Od srca ti želim da doneseš pravu odluku!

vjerujem da ti nije lako, ni tebi ni djetetu....
on nikako ne smije biti nasilan prema tebi, to je nedopustivo zato neka ti to bude vodilja
ucjene da ce ti uzeti dijete su glupe, jer centar uvijek dodijeljuje dijete mami...vazno je da ti imas posao i ostalo
skupi snagu i donesi pravu odluku, samo da vas dvoje budete sretni :D

sretno :love:

Ne mogu vjerovati koliko sličnosti. Kod mene jedino nije bilo nasilja. Također nema više ljubavi. Uopće ne komuniciramo, ne pozdravljamo se, ne jedemo zajedno, kućanski poslovi su apsolutni na meni. Jedva da surađujemo oko djece, a i na tom polju mi najčešće prkosi, jer zna da me baš tu boli.
I tako ja otežem i otežem, jer on isto prijeti djecom. Rekla sam mu nedavno da ode, a on kaže da onda i djeca idu s njim. I da će otići kad sudski budemo razvedeni.
I mene je naravno strah za djecu. Što ako baš ja budem neka iznimka, pa moju djecu dobije otac u skrbništvo. Umrla bih istog trena.
Je li mi pametno otići do CZSR i pitati ih baš o tome kakva je praksa što se tiče skrbništva nad djecom?

Citiraj:

---

I mene je naravno strah za djecu. Što ako baš ja budem neka iznimka, pa moju djecu dobije otac u skrbništvo. Umrla bih istog trena.

---

sama si rekla da su kucanski poslovi na tebi, pretpostavljam da i oko djece se bas nije pretrgao radeci. sto mislis da takve osobe poput njega nisu itekako svjesne sto znachi imati djecu na skrb? da to znachi ustajati ujutro kad se djeci ustaje (il po noci), praviti im obroke, igrati se s njima, voditi i dovoditi ih iz jaslica/vrtica/skole, prati, cistiti za njima. nema onda izlazaka i izlezavanja na kauchu pred tv-om, dok zena obavlja kucanske poslove.

djeca su ti jos dosta mala (vidim iz potpisa)... pretpostavljam da luciju i dojish ? koliko znam u takvim slucajevima se djeca uglavnom daju majci. mislim da nema brige, samo treba biti samouvjeren i ne dati se obeshrabriti blefom, ne ulazit u rasprave takvog tipa (drugo je konstruktivna rasprava gdje bi se sporazumno dogovorili oko skrbnistva nad djecom) i hladno odgovoriti: vidjet cemo sto ce reci sud.

sretno!

Naravno da ste paralizirane strahom kad vam se prijeti oduzimanjem djece, to je i namjera. No, negdje duboko sigurno znate da ne postoji istinska namjera da vam se ona oduzmu, to je samo način zastrašivanja i pritiska. Tako mala djeca, ukoliko im majke nisu ovisnice i zlostavljačice, dodjeljuju se na skrb majci.
bdina, po mojem iskustvu nema smisla ići kod socijalaca pitati za praksu jer je mala šansa da će ti se odgovor svidjeti. Oni ti ne mogu niti ne smiju reći: da, gospođo, dati ćemo preporuku da se djeca dodijele vama! Pričat će ti birokratskim jezikom koji će te samo još više obeshrabriti. Za svjedočanstvo o praksi dodjeljivanja djece na skrb jednom od roditelja samo se okreni oko sebe. Za koliko si samohranih očeva, a za koliko majki čula!? ... a prevaga nije na ženskoj strani zato što očevi nisu tražili skrbništvo...
Cure, želim vama i vašoj dječici puno snage i sreće!

Bdina, mislim da nisi jedina sa kojom imam toliko sličnosti samo što dosta njih možda nema snage progovoriti o tome.
Sve više razmišljam o mojoj situaciji i imam punu podršku roditelja što sam se iznenadila. Čak me i oni nekako malo forsiraju da to sve prekinem i nastavim dalje. Jer kažu da me ne mogu gledati kako se uništavam i propadam. Imaju donekle i pravo. Smršavila sam 15 kg, osušila se doslovce...
U cijeloj ovoj situaciji mi jedino odgovara što ujutro prije posla ne moram spremati i voditi malog kod bake, nego ga muž spremi i odvede ili kod moje ili kod njegove mame. I što ga nekad, nekad on malo pričuva kada je doma.
A kada malo bolje pogledam sve, ako mi je samo zbog toga dobar.... Čemu onda živjeti zajedno.Pa to mogu i sama. Ustati ranije pa ga sama odvesti kod mame. A i nje mi je žao... Ima dosta svojih problema i bolesna je, još da i njoj nakalamim sina da ga čuva cijeli dan. Žao mi je nje. Ali ovako ne ide.
Da je muž normalan pa bi to sve bilo lakše. Dogovorili bi se kojim danima bi bio kod njega, tj. kod njegove mame, a kada kod moje.
A sama ne mogu plaćati stan, režije, vrtić.
A od njega ni ne očekujem da bi mi mogao plaćati alimentaciju, a moji mi ne mogu pomoći novčano... Ionako imaju dosta svojih problema.
Sve bi bilo drugačije da imam stalan posao ili makar malo bolje plaćen...
Sve u svemu kada razmotrim moju situaciju sama sebi kažem može biti i gore. Glavno da smo zdravi, a ostalo ćemo već nekako srediti.
E da sam bila pametna pa da se nisam udala...
Mlado- ludo tako kažu...

newa, pa zašto se bojiš da nećeš sve troškove moći sama plaćati, pa već ih sad sve sama plaćaš! I možda zvuči grubo, ali ako tvoj muž ode više će ti novaca ostati za tebe i dijete. Prema tome, financijska strana cijele priče te ne bi smjela kočiti. Pišeš da nemaš stalni posao - ako ostaneš bez posla kao samohrana majka vjerojatno ćeš imati i neku (bar simboličnu) potporu od države, a i tvoji će nekako pripomoći (u cijeloj priči je jako bitno da su oni na tvojoj strani - nisi sama i dijete ti neće biti gladno).
Bdina, mislim da se nemaš razloga bojati da bi ti mogao uzeti djecu. Možda sad i djeluje da on to ozbiljno misli, ali vjeruj kad malo promisli da bi sam morao brinuti o troje djece, brzo će se otrijezniti, lakše će mu biti plaćati alimentaciju.
Cure, nemojte misliti da vas nagovaram na nešto, samo sam iznijela svoja razmišljanja kao objektivni promatrač. Želim vam puno sreće, što god da odlučite.

HVALA AUDREY!!!!

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

sama si rekla da su kucanski poslovi na tebi, pretpostavljam da i oko djece se bas nije pretrgao radeci. sto mislis da takve osobe poput njega nisu itekako svjesne sto znachi imati djecu na skrb? da to znachi ustajati ujutro kad se djeci ustaje (il po noci), praviti im obroke, igrati se s njima, voditi i dovoditi ih iz jaslica/vrtica/skole, prati, cistiti za njima. nema onda izlazaka i izlezavanja na kauchu pred tv-om, dok zena obavlja kucanske poslove.

djeca su ti jos dosta mala (vidim iz potpisa)... pretpostavljam da luciju i dojish ? koliko znam u takvim slucajevima se djeca uglavnom daju majci. mislim da nema brige, samo treba biti samouvjeren i ne dati se obeshrabriti blefom, ne ulazit u rasprave takvog tipa (drugo je konstruktivna rasprava gdje bi se sporazumno dogovorili oko skrbnistva nad djecom) i hladno odgovoriti: vidjet cemo sto ce reci sud.

sretno!

---

Ja mislim da MM istinski želi da njemu ostanu blizanci. Prije nego smo nas dvoje dospjeli u ovakvu bezizlaznu situaciju znao je prilično zapeti po kući i dosta toga napravit. Ovo što su sad kućanski poslovi na meni to je čisto tjeranje inata.
Točno, Luciju još dojim, ali iskreno, za nju me i nije strah, nekako znam da s njom on nema šanse, ali za B i K se užasno bojim.

Citiraj:

---

bdina prvotno napisa

ali za B i K se užasno bojim.

---

Ma, nema šanse!!! Pa, oni imaju samo tri godine!!! Samo hrabro!!!

Ja sam izgleda ovdje uzurpirala temu, ali zanima me još koliko traje proces razvoda ako se podnosi tužba.
MM ne želi ni pogledati moj prijedlog za sporazumni.

Citiraj:

---

bdina prvotno napisa

Ja sam izgleda ovdje uzurpirala temu, ali zanima me još koliko traje proces razvoda ako se podnosi tužba.
MM ne želi ni pogledati moj prijedlog za sporazumni.

---

Niti ne može biti sporazumni, ako ne postoji suglasje o tome kome će pripasti djeca. Jedan termin pokušaja mirenja je obavezan, bez obzira da li je zahtjev sporazuman, jer ste roditelji malodobne djece. Već sam negdje pisala o tome: u mojem slučaju ja sam predala tužbu, on je tražio skrbništvo, što je odužilo utoliko što smo oboje morali ići na psihotest, socijalka je došla u moju i njegovu kuću i jednom sam morala doći s djetetom da procijeni našu interakciju. Na sudu je sve bilo gotovo za pola sata.

bdina,ništa nisi uzurpirala,bilo bi dobro kada bi ti mogli pomoći,ali to
prvenstveno ovisi od tebi :)

Ja samo iz vlastitog iskustva mogu komentirati i znam da se u jednom trenu sve u meni prelomilo. Bio je to moment nasilja koji mi je otvorio oči(teletu nije bilo dovoljno što je bio loš otac i suprug )
I znam da je strah ono što momentalno prevladava, ali vjeruj da se mnogima od nas upravo to dogodilo.
I prijetio da će uzeti cure, da će me diskreditirati( što se i dogodilo ),da će me sahraniti ( što se nije dogodilo,kao što vidiš :lol: ),da ću mu se vratiti na koljenima... :lol: , da će me financijski uništiti...

Noćna mora je naravno bila mogućnost da će uzeti cure,a bilo je osnove!
Ipak je to mala i konzervativna sredina i samo spominjanje
homoseksualnosti je dovoljno skaredno,a kamoli mogućnost da takvo što
egzistira u njihovoj blizini! :shock:
Draga bdina, ono što bi sud trebalo zanimati je vaš odnos sa djecom,dob djeteta,uvjeti stanovanja, itd., a prvenstveno se gleda na dobrobit djece.

Kao što su ti cure već rekle, u slučaju spora oko skrbništva, uglavnom se ide na psihološko vještačenje(zajedno sa djecom,ako su odgovarajuće dobi) i to obično plati strana koja je zatražila vještačenje.
Vrijeme trajanja procesa je relativan pojam i ovisit će o tvrdoglavosti jedne ili obje strane.
Kako nisi zlostavljačica,alkoholičarka,narkomanka,psihičk i bolesna osoba;
čemu bojazan?!

Moje cure su kao posljedicu necivilizirane rastave(ne želim ponavljati riječi koje je on izgovorio pred djecom u dobi od 5 i 7 g.)više od pola godine
išle na terapiju ka dr.Urli i to je bio jedan od pametnijih poteza koji sam
napravila u tom kaotičnom razdoblju. :naklon:
Generalno; prijetnje,nasilje,kaznene,selidba,hitna,policija,k rediti,sudovi,proganjanje,
strah,neimaština; NIŠTA od gore navedenog nije moglo pokolebati moju potrebu za mirom.
Naglašavam, nije to bila hrabrost, čista POTREBA. :)
Ako ti nešto znači, mi smo tu... :)

babyface, puno ti hvala!

I da, stvarno, često si mislim - nisam alkoholičar, narkoman, nisam ni pshički bolesna (dok me MM do toga ne dotjera), obožavam svoju djecu, dajem im maksimum, cijeli moji dani su posvećeni samo njima (još sam na porodiljnom), pa zašto se onda bojim. Oni su svi troje dosta vezani uz mene, ja ih uspavljujem, hranim, oblačim, kupam, vodim u šetnje, tješim, igram se s njima, čitam, učim ih. Ja ih vodim doktoru kad su bolesni, ja im dajem lijekove, mjerim i spuštam temperaturu. MM u svemu tome sudjeluje mizerno, ali on ipak odlazi na posao. Dobar je on s njima, kad je doma ima se volje s njima igrati. Ali tu je uglavnom granica, jer kako bi meni otežao ne želi preuzeti druge obaveze.
Svejedno, bojim se da socijalnim radnicima neće teško "zamazati" oči, jer on stvarno zna odglumiti pravo janje.

Dajte mi koji savjet, neznam šta više da radim.
Muž neće ići van iz kuće!
U kući smo kao podstanari i rekao mi je da on ne ide nikuda.
U par navrata sam mu rekla da se iseli ili ću ga ja iseliti, ali on se neda nikuda.
I šta sada da ja napravim?
Dođe mi da spakiram stvari i pokupim dijete i da odem. Ali nemam kuda. Za stan nemam, jer ovdje plaćam pola cijene jer mi je to prijateljica iznajmila kuću.
nisam više pametna.... ovo ne vodi nikuda

A mozes li kod mame za prvu pomoc? :?

Citiraj:

---

Za stan nemam, jer ovdje plaćam pola cijene jer mi je to prijateljica iznajmila kuću.

---

tvoja prijateljica tebi iznajmila, a on bi ostao a ti da ides ?? :? ako se ne mozes dogovoriti, ja bih rekla prijateljici da vas oboje izbaci iz stana :P koliko god da placas, za te pare /za kucu/ mozes naci malu garsonijeru, zar ne bi?? :?

ja sam u takvoj slicnoj prilici prije veze s tatom od tonceka,nakon ruznog kraja sama otisla iz stana koji sam ja placala!!!! ono sto sada placas mozes i dalje,naci ces smjestaj,a sigurno postoji osoba koj ace te primiti na tjedan dana s djecom dok ne najdes,i ne vjerujem da ti roditelji nebi pomogli. tio si jaka zena i nemoj dozvoliti da netko ko te noje vreddan te unistava i povlaci djecu. jako je tesko,vjerujem ti i znak kako ti je,ali moras misliti na sebe i djecu.ok on nece van,ti sew spremi i bok a on neka si misli-uf fuj

Draga Newa.... potpuno te razumijem i shvaćam kako ti je teško. Plače ti se s jedne strane jer ti nije jasno kako si dospjela u ovu situaciju, voljela bi ga zadaviti čim ga vidiš, a opet ponekad tražiš tračak nekoga koga si voljela i u koga si se zaljubila.... Sve je to normalno i ne možeš to prekinuti jednim potezom.

Ali svejedno pokušaj biti sada s dvije noge na zemlji i učiniti ono što je najbolje za tebe i dijete. Kad sama shvatiš što zapravo želiš i učiniš to, bit će ti svejedno dal si u sobici kod roditelja ili dal si u nekom stančiću sa jednim krevetom. Mučiš se sa odlukama....

Lako je nama svima reći i davati upute, a isto smo sve dugo dugo trpile dok nam do mozga nije došlo da će biti samo sve gore i da popravka ovdje nema i da idemo spašavati sebe i svoju budućnost a odma će i s djetetom biti bolje.

Nitko ti ne može reći što točno učiniti... Ali draga, prekini ovo mučenje... kakve koristi djetetu ako se mama razboli....

Čuvaj se....budi dobra prema sebi.... :)

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Dajte mi koji savjet, neznam šta više da radim.
Muž neće ići van iz kuće!
U kući smo kao podstanari i rekao mi je da on ne ide nikuda.
U par navrata sam mu rekla da se iseli ili ću ga ja iseliti, ali on se neda nikuda.
I šta sada da ja napravim?
Dođe mi da spakiram stvari i pokupim dijete i da odem. Ali nemam kuda. Za stan nemam, jer ovdje plaćam pola cijene jer mi je to prijateljica iznajmila kuću.
nisam više pametna.... ovo ne vodi nikuda

---

onako nabrzinu odgovor,jer bih rekla da ti je hitno.
Kao sto si vec procitala jedan savjet; neka vas prijateljica oboje izbaci,ali tebe samo formalno( :) ),pa se ti odmah vratis.
Evo sad kad sam se procitala,zvuci mi djetinjasto,ali u ovoj
situaciji bi to bio moj potez.
Jer sudski to traje...(ukoliko uopce ima pravne osnove..)

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Dajte mi koji savjet, neznam šta više da radim.
Muž neće ići van iz kuće!
U kući smo kao podstanari i rekao mi je da on ne ide nikuda.
U par navrata sam mu rekla da se iseli ili ću ga ja iseliti, ali on se neda nikuda.
I šta sada da ja napravim?
Dođe mi da spakiram stvari i pokupim dijete i da odem. Ali nemam kuda. Za stan nemam, jer ovdje plaćam pola cijene jer mi je to prijateljica iznajmila kuću.
nisam više pametna.... ovo ne vodi nikuda

---

onako nabrzinu odgovor,jer bih rekla da ti je hitno.
Kao sto si vec procitala jedan savjet; neka vas prijateljica oboje izbaci,ali tebe samo formalno( :) ),pa se ti odmah vratis.
Evo sad kad sam se procitala,zvuci mi djetinjasto,ali u ovoj
situaciji bi to bio moj potez.
Jer sudski to traje...(ukoliko uopce ima pravne osnove..)

Govorila sam si da nema šanse da ja odem iz stana, jer sam ga ja našla i ja ga plaćam.
Izgleda da ću ipak ja otići, a kolegica neka mu onda naplati punu cijenu.... Pa još režije... mislim da bi se brzo vrati mamici.
Baš moram biti đubre...

nisi ti đubre,netko drugi je to u ovoj prici.pa ako ima obraza biti parazit ostavi ga u stanu i nađi si drugi mila,makar i manji ali neka ti imas svoj mir a djeca da uz sebe imaju smirenu mamu.njima nije lako gledati i osijecati kako se mucis.
i da svima nam je lako govoriti,no ti moras odluciti kako ces se izvuci iz te situacije s najboljim rijesenjem za sebe i djecu. neka ti mi budemo primjeri..smogni hrabrost za svoju odluku :love: :love:

Hvala, a valjda će i meni zasjati sunce....

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Hvala, a valjda će i meni zasjati sunce....

---

jedna stara (narodna) svicarska pjesma upravo to tvrdi: nakon kise uvijek dodje sunce, nakon plakanja se treba smijati. samo hrabro :heart: jassi ti je odlicno napisala. :love:

:*

:*

:*

Grozno mi je ovo vrijeme blagdana.
Kada bi trebala biti sretna što imam obitelj..Sin je skoro 3 godine i već uživa u svemu tome... lampice, borovi, kičenje kuće...
A ja nemam volje za ništa.
Kod mame pečemo kolače kada ja dođem sa posla. U stan dođem samo prespavati.
I muka mi je kada pomislim da ću biti par dana doma zajedno sa mužem jer su blagdani.
Mislim da ću cijele dane biti kod mojih. Tamo mi je obitelj :cry:

budi tamo gdje ti je lijepo i gdje se osijecas sigurno,ako ne zelis ne idi kuci niti spavati-spavajte na podu kod mame ako ti je lakse.znam kako je to,pogotovo za blagdane,i meni je tesko,jos i toncek ima 5.1 rockas tako da mi je sve spojeno,drugi bozic sami nas dva.........ali moras radi malih biti nasmijana,kuzis. a da bi to mogla budi tamo gdje ti jr ugodno-kod svojih :love:

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Grozno mi je ovo vrijeme blagdana.
Kada bi trebala biti sretna što imam obitelj..Sin je skoro 3 godine i već uživa u svemu tome... lampice, borovi, kičenje kuće...
A ja nemam volje za ništa.
Kod mame pečemo kolače kada ja dođem sa posla. U stan dođem samo prespavati.
I muka mi je kada pomislim da ću biti par dana doma zajedno sa mužem jer su blagdani.
Mislim da ću cijele dane biti kod mojih. Tamo mi je obitelj :cry:

---

uh... i meni je sve to ove godine grozno, s tom razlikom da ću ja stvarno bit doma cijelo vrijeme. Tek dan nakon Božića idem kod svojih. A sve ove dane i on će bit doma.
Sad ću pričekat iza Nove godine da pokrenem razvod, ako skupim hrabrosti, jer mi koljena klecaju na samu pomisao.

bdina-sretno. :taps:

pa odi kod frendice ili rodjaka.evo ako zelis dojdi k meni kuci s klincima i biti ce ti lijepo :*

Žene želim Vam sve najbolje povodom blagdana. Najviše zdravlja, čeličnih živaca i hrabrosti za odluke!
Sretno i pusa najmanjima!!!

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

pa odi kod frendice ili rodjaka.evo ako zelis dojdi k meni kuci s klincima i biti ce ti lijepo :*

---

:*
Ali radi se o tome da su to i njegova djeca i da i on ima pravo s njima proslavit Božić. Mi imamo neki prešutni dogovor da ne odvodimo djecu na više od 1 dan. Pa ako ja ne želim da on to meni napravi ne mogu ni ja njemu.
Iako je za djecu super što imaju tatu koji se spreman boriti za skrbništvo nad njima, meni je to prava noćna mora. Sebično možda, ali stalno mi se mota po glavi ta mogućnost da on to i dobije, mislim da bi, ne pala u nesvijest, nego u komu i nebi se ni probudila.

A evo da se sad ovdje i pohvalim. Jučer navečer kod uspavljivanja kaže meni Karlo "Kalo jako voli mamu Dinu". Kad sam ga zbog toga dobro izljubila i nahvalila to isto sam čula i od Brune.

Zaboravih napisati da se topim. :zaljubljen:

ako se rastanete biti ce i vise od 1 dana razdvajanja.ali ako z asada funkcionira ovako kako tako zbog klinaca ok. drzi se i ako bude frka u dusi,srcu,bilo kako mozes kod mene,imam jedan trosjed u sobi i kindac putni i mozes doci. kako god uz tebe sam :love: