Hoce tudje igracke

Ma drage moje, imam djecaka od 13 mjeseci, vrijeme igre do sada smo provodili s djecom mojih prijateljica. I to je funkcioniralo odlicni, svatko se igra sa svacijim igrackama i nema placa i scena. Pred mjesec dana smo dosli u inozemstvo jer MM radi vani , i ja i maleni odlazimo na igru u obliznji park. E sad, to su nam sve nepoznata djeca tj. nepoznate mame, ali moj N. uzima tudje igracke, i samo su mu one interesantne. Njegove ga ne zanimaju i dopusta drugoj djeci da se igraju s njima.Njega igracka drugog djeteta interesira ravno dvije minute (koliko i moze interesirati djete te dobi) i onda je bez problema vrati. Problem se javlja kad to dijete ne da svoje igracke, a N. sav u cudu prilicno burno protestira. A jos veci problem se javlja (a vjerujte mi to je vrlo cesto) kad se u sve to upetlja djetetova mama koja silom trga iz N-ovih ruku igracku. Ja to ne mogu vjerovati! A mom djetetu sto vise nesto branis on to vise zeli...Ja svoj toj prici prilazim potpuno drugacije ,mozda je to pogresno-zato i trazima vase misljenje. Ucim ga da daje svoje stvari, da podjeli hranu i da se ne treba puno vezivati za stvari vec za ljude, i on iako mali to shvaca.Npr. gricka grisine i nudi i drugu djecu pored sebe.Kad zapne za tudju stvar, pokusavam mu odvratiti paznju na nesto drugo ali ako to ne upali, Boze moj, zasto se ne bi DVIJE minute poigrao s tom igrackom i zasto to ta druga mama ne moze objasniti svom djetetu. Sad mi se cini da je on najcudnije dijete u tom parku, svatko gleda svoja posla a on seta od klupe do klupe, istrazuje i zeli sve sto je novo uzeti i pregledati.Uh jesam se raspisala, ali sva sam zajapurana od tog parka i od ove zemlje, dajte neki savjet, neko misljenje.Kako djeteu objasniti da ono daje svoje igracke a ne uzima tudje, i da li je to uopce posteno?

Mislim da ces to tesko uspjeti objasniti tako malom djetetu. Njih sve interesira, oni istrazuju, i ne mogu shvatiti odnose moje-tvoje-njegovo. Nemoj to smatrati problemom. Mozda da ponudis drugom djetetu njegovu igracku da ju pogleda?
Ako drugo dijete stvarno ne da, imaj nesto kod sebe (u dzepu npr) cime ces svojoj bebici odvratiti paznju i odvesti ga u drugom smjeru :)

Imas pravo, on je sad zbilja premalen za objasnjavanje.Ali kako se postaviti u buducnosti?A da ispadnes fer i prema njemu i prema drugoj djeci.I da, uvijek ponudim tu djecu s njegovim igrackama i on se ne buni, zapravo te igracke i nosim zbog druge djece. Sto se tice odvracanja paznje, ne pali!!!!N. je prilicno uporno dijete.

Ne znam, čudi me ponašanje tih mama. Kad je M. bio u toj dobi primjećivala sam da se sva djeca tako ponašaju, odnosno svima su tuđe igračke zanimljivije od njihovih vlastitih. Ali, mame su sve bile razumne i dozvoljavale drugoj djeci da uzimaju igračke njihove djece i poučavale svoju djecu da daju svoje igračke drugima. "Posuditi" je bio jedan od M.ovih glavnih glagola. Dakako, da je on radije uzimao tuđe nego davao svoje, ali šifra "posuditi" je otvarala sva vrata. Na kraju smo dolazili u parkić sa svojim igračkama, samo da imamo što razmjenjivati, jer se je on cijelo vrijeme igrao s tuđima. Pokušaj naći neku mamu koja ti se čini Ok ili možda porazgovarati s nekima.

ponašanje tvoga djeteta je sasvim u skladu s njegovom dobi. i naravno da mu ne možeš "objasniti" da je to tuđe. za njih, što je na vidjelu, predmet je znatiželje i tu znatiželju jednostavno ne možeš, čak ne smiješ sputavati...

prekjučer su kod nas bili frendovi s 8-mjesečnom bebom, koja je veselo puzala po podu i igrala se svime što bi našla... Jakovu je (također 13 mj.), naravno, uvijek bilo najzanimljivije ono što bi bebač imao u rukama... pa bi mu uzeo... i zanimljivo je bilo promatrati kako stvari kojima je svakodnevno okružen i za koje više ne pokazuje pretjerani interes, zanimljive postanu tek onda kad su zanimljive nekome drugome... a to nije više pitanje predmeta, vlasništva i lijepog odgoja, već način na koji se djeca socijaliziraju i postavljaju okvire za međusobne odnose. moj Jakov je stariji, motorički superiorniji i njegovi postupci su bili u skladu s tom činjenicom. bilo bi van svake pameti da smo mu to svojim restriktivnim reakcijama pokušali osporiti.

stajališta sam da se u takve odnose među djecom roditelji ne bi trebali miješati. ipak je dječja igra sfera u kojoj mali ljudi uče svoje prve lekcije o društvu i sebi kao jedinkama...

sve do trenutka primjene sile, roditelji bi trebali biti tek promatrači... a ako do primjene sile dođe (npr. Jakov je u par navrata, u trenucima kad nismo čučali pored njih, bebača klepnuo po glavi), roditelj bi se trebao uključiti i kanalizirati reakciju (pa kad je Jakov ponovo zamahnuo, primila sam mu ručicu i pokazala mu kako da, umjesto da ga udari, bebača podraga po glavici... to mu se svidjelo i nastavio je maziti bebača onoliko koliko mu je to koordiniranost njegovih pokreta dozvolila)
naravno, za sve ovo potrebna je suradnja roditelja drugog djeteta...

najviše što bi ti mogla napraviti u takvim situacijama je da porazgovaraš s mamama i pokušaš im to objasniti, a ako ne razumiju, nađite društvo u kojem će odrasli imati malo više razumijevanja za djecu... kako tuđu, tako i svoju...

Hvala cure. osobito Dzez na ovim krasnim odgovorima. Lijepo je otvoriti forum i vidjeti da se neko potrudio odgovoriti na tvoje pitanje.Jos jedno veeeliko hvala!!!!