vrištanje u snu

pretprošlu noć ako mi srce nije stalo-nikada ni neće. počelo je prije 2-3mj.iz ne znam kojeg razloga,moja kćer 4,5g,stalno je govorila da ju netko gleda,pa da vidi oči iz šume,pa je jednu noć jako plakala ,ja sam došla do nje,uzela ju u krilo i ona je počela vikati-gleda me,vidi mama na zidu je,vidiš mu oči,hoće me.!!! umrla sam od straha.... dugo je trebalo dok je rekla da je to vuk. gotovo svaku noć je dolazila do nas u sobu se pomaziti i rekla da je sanjala strašnog vuka...pomazili bi se i tražila je natrag u svoj krevet...plač je počeo 1-2 puta na tj. i uvijek je sanjala strašnog vuka da ju hoće pojesti. pretprošlu noć.....vika jooooj,joooj,pa glasan plač i muž je skočio,ona je bila pokrivena po glavi,on ju je uzeo u krilo a ona je počela iz sveg glasa- UPOOOMOOOĆ!!! VUK ME NAPADAA!!! i onda 3 vriska da mi se krv sledila u žilama-probudila je cijelu kuću. :cry: već dugo pričamo s njom i pokušavamo svaliti na šalu-
reci vuku da ide mami i da mu odreže nokte.... :lol:
ako opet dođe mi ćemo mu odrezat i nalakirat nokte.... :lol:
možda se izgubio pa te htio pitati kako da se vrati kući....
i brdo sličnih gluposti,ali ništa ne pali.
NIKADA JU NISMO NIČIM PLAŠILI!!!! osobno mrzim plašenje tipa-sad će te ovaj striček,sad će te vuk,doći će vještica.... ili ucjenjivanja-ako ne budeš dobra odvest će te,ostavit ću te.....niti smo je ikada zatvarali samu negdje... zbilja i ja i muž jako pazimo na takve stvari.
kako da joj pomognemo? :? :(

ja bih na vašem mjestu otišla do homeopata ili nekog drugog holistički nastrojenog stručnjaka.
tko zna gdje je to pokupila, taj strah. lako moguće s TV-a. ja sam sada išla kod homeopata s bebom zbog problema sa spavanjem, pričale smo tako usput i rekla mi je baš da homeopatija dobro uklanja noćne strahove

ja bih otišla psihologu. ona je dovoljno velika da se s njom može razgovarati, a dobar dječji psiholog može pomoći. s djecom se radi kroz igru, crtanje, razgovor...

vuk može biti i simbol nečeg što ju plaši (ne mora baš biti pravi vuk ;) ).

da li si probala ostaviti upaljeno svjetlo? možda bi joj mali izvor svjetlosti olakšao noć.

ostavljam joj one male utikače što svijetle kad se stave u utičnicu. pitat ćemo doktoricu,pa možda do psihologa...on joj je pomogao kad je imala prometnu sa mužem prije 1.5 god. :( pa je piškila u krevet (iako je bila već tada odviknuta od pelene)i stalno ponavljala-tata vozi i....duuuum! bojala se voziti s mm,iako se neka luđakinja zabila u njih. sa nama nije htjela pričati,ali se kod dr.opustila i raspričala.

ona ti ima sto se zove "night terrors". ne radi se o vuku kao takvom nego o dogadajima sto ih prozivljava tijekom dana, pogledaj si na internetu iskustva o tome.

govorim iz prve ruke, nazalost :cry: . doslovno se probudis i dalje pri otvorenim ocima videci prikaze koje si sanjao... ali nije to pravi san, jer dolazi prije REM faze. dakle, cim zaspe ili u prvih pola sata nakon, ne?

najbolja pomoc kad se dogodi: probuditi je do kraja i onda njezno i dugo grliti i uvjeriti da je sve u redu.

jos nesto: u 99% slucajeva isti se cas prestajes sjecati sto te preplasilo, pa ne trazite previse pojasnjenja...

ako te jos nesto zanima, pitaj ...

Pokušajte prije spavanja moliti se da se to ne događa.Djetetu pričajte kako je Bog voli i ne želi da se ona plaši,zato će ju čuvati od svega toga.Poslje molitve pjevajte nekakvu Kršćansku pjesmu o Isusu i njegovoj zaštiti.Moju djecu uvjek ljepo uspavam molitvom i pjesmicom te nikad nemaju strahove.Zaista vam želim Božju pomoć i pusa vašem djetetu. :*

njoj se to događa tek oko 3 ujutro,ne ranije. od kada se prva kćer rodila mm i ja se svaku večer zajedno pomolimo i molimo Isusa da nas čuva....i bake,dide.....sada se molimo sa sve tri zajedno.... danas je muž bio sa curama na misi,kao i svake nedjelje,pa su se pomolili i da klara lijepo sanja.... :saint: :heart: :heart:

Citiraj:

---

ribica tina prvotno napisa

njoj se to događa tek oko 3 ujutro,ne ranije. od kada se prva kćer rodila mm i ja se svaku večer zajedno pomolimo i molimo Isusa da nas čuva....i bake,dide.....sada se molimo sa sve tri zajedno.... danas je muž bio sa curama na misi,kao i svake nedjelje,pa su se pomolili i da klara lijepo sanja.... :saint: :heart: :heart:

---

ipak si procitaj, just to be safe ;) :

http://www.wtoctv.com/Global/story.a...6&nav=0qq6VDc5

I moj D.ponekad tako zavrišti, baš kako si rekla, da ti se krv sledi u žilama. skočim iz kreveta i ni sama neznam kud idem. tako sam sada počela ostavljati svjetlo u kupaonici kako se nebi ubila dok trčim u njihovu sobu. primjetila sam da se takvi strašni snovi događaju ako taj dan gledaju nešto grozno na televiziji, jer sad u zadnje vrijeme stvarno ima svakakvih prizora u vrijeme dok su klinci budni, tako da pazim kaj gledaju i što više vremena provodimo vani. teško je sprječiti takve stvari jer i mi odrasli ponekad sanjamo ružne snove i isto se osječamo grozno kad se probudimo, pa je tako i kod male djece. znači ono što sanjaju povezano je događajima koje doživljavaju kroz dan. jedino što sam primjetila je da postoji razlika što moj stariji sin koji je baš jako osjećajan po prirodi puno češće ima takve snove, dok ovaj mlađi vrlo vrlo rijetko, možda dva-tri puta u svoje četri godine.
isto tako kad smo se taj dan puno zabavljali i smijali, noću se u snu smije na glas.

Citiraj:

---

ribica tina prvotno napisa

njoj se to događa tek oko 3 ujutro,ne ranije. od kada se prva kćer rodila mm i ja se svaku večer zajedno pomolimo i molimo Isusa da nas čuva....i bake,dide.....sada se molimo sa sve tri zajedno.... danas je muž bio sa curama na misi,kao i svake nedjelje,pa su se pomolili i da klara lijepo sanja.... :saint: :heart: :heart:

---

Molim se da to prođe, :heart:
Malo pripazite šta djete gleda na televiziji.
Ja svojima baš nedam neke stašne filmove da gledaju.
Rinama ima jako dobar savjet.
Puno podrške :saint:

Mislim da se tu ne radi o utjecaju TV-a nego o nečem dubljem, o čemu bi trebalo razgovarati sa stručnom osobom. Poznam obitelj čije je dijete patilo od noćnih mora - to je trajalo godinama, s napadima panike, nemogućnosti buđenja i sl.

što se tiče crtića,imamo sve disneyeve kazete,dvd-e koji su izašli u zadnjih 10g.oko 80ak, :oops: štrumfove,medvjediće dobrog srca,pony,jagodica... :D curama nikada nisam dala da gledaju one kinesko-japanske sotonističke strahote sa nove tv,a i sa rtl-a(po meni to nisu crtići za mlađe od 12....). :evil: gledamo još spužvu boba i žutokljunca. tako da mislim da tv nije uzrok.
najrađe se zabavlja slažući puzzle ili crtajući svim tehnikama ili se igra sa sekom i samnom vani,kuhamo,mijesimo... jedino nad čim nemam kontrole je vrtić,pa ako se tog trebam bojati.... :?

Jeste li joj možda čitali neku priču sa vukom tipa Crvenkapica ili 3 praščića ili nešto drugo. Djeca znaju sami složiti svoju priču od onoga šta su čuli i vidjeli. Ponekad ih to plaši. Za svaki slučaj pokušajte se obratiti stručnjaku.

Sa M smo imali situaciju da je on baš oko 3. i 4. godine tvrdio da mu svjetlo u sobi stalno nešto priča. Rekao je da se ne boji, ali da mu smeta jer mu ne da spavati. Na pitanje što mu priča znao je reći da ga nekad nasmijava a nekad priča ružne stvari, nekad prijeti i da ne smije reći roditeljima. Tek smo nakon godinu dana skužili o čemu se radi: Auti koji prolaze ulicom osvjetljavaju strop, a kako svjetlo prolazi kroz čipkaste zavjese, stvara na stropu svjetlosne i sjenovite šare koje se kreću. Kako dijete ne može ustanoviti izvor svjetlosti, mislilo je da dolazi iz stropne svjetiljke, kao i inače. Djeca u toj dobi ne mogu u potpunosti razlučiti stvarno od nestvarnoga pa je njegova mašta počela dekodirati „poruku koju mu šalje lampa“. M se još i danas toga sjeća i smije se tome kako je on stvarno mislio da mu lampa pokušava nešto reći.
Možda je o sobi tvoje curice nešto što u mraku zaista poprima odraz vuka. Ne treba joj negirati da postoji nešto što vidi. Uredu, vuk je u sobi. Što možemo učiniti da se oboje osjećaju dobro. Mislim da je šala jako dobra stvar samo ako nije poruka šale: ne vjerujem ti pa karikiram. Pokušaj odspavati jednu ili više u noći u sobi promatrajući kako soba izgleda u polumraku i kako funkcionira igra svjetla i sjene.
Spavaj zagrljena s djetetom nekoliko noći da vidiš trza li se kad zaspi prvi san - to je siguran znak da dijete preko dana proživljava stres.
Konačno, psiholog je pomoć u svakoj nedoumici.

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Sa M smo imali situaciju da je on baš oko 3. i 4. godine tvrdio da mu svjetlo u sobi stalno nešto priča. Rekao je da se ne boji, ali da mu smeta jer mu ne da spavati. Na pitanje što mu priča znao je reći da ga nekad nasmijava a nekad priča ružne stvari, nekad prijeti i da ne smije reći roditeljima. Tek smo nakon godinu dana skužili o čemu se radi: Auti koji prolaze ulicom osvjetljavaju strop, a kako svjetlo prolazi kroz čipkaste zavjese, stvara na stropu svjetlosne i sjenovite šare koje se kreću. Kako dijete ne može ustanoviti izvor svjetlosti, mislilo je da dolazi iz stropne svjetiljke, kao i inače. Djeca u toj dobi ne mogu u potpunosti razlučiti stvarno od nestvarnoga pa je njegova mašta počela dekodirati „poruku koju mu šalje lampa“. M se još i danas toga sjeća i smije se tome kako je on stvarno mislio da mu lampa pokušava nešto reći.
Možda je o sobi tvoje curice nešto što u mraku zaista poprima odraz vuka. Ne treba joj negirati da postoji nešto što vidi. Uredu, vuk je u sobi. Što možemo učiniti da se oboje osjećaju dobro. Mislim da je šala jako dobra stvar samo ako nije poruka šale: ne vjerujem ti pa karikiram. Pokušaj odspavati jednu ili više u noći u sobi promatrajući kako soba izgleda u polumraku i kako funkcionira igra svjetla i sjene.
Spavaj zagrljena s djetetom nekoliko noći da vidiš trza li se kad zaspi prvi san - to je siguran znak da dijete preko dana proživljava stres.
Konačno, psiholog je pomoć u svakoj nedoumici.

---

E ovo je baš zanimljivo, a sad me podsjetilo zašto moj M.nije htio sam u kupaonicu.
Jednom dok je sjedio na Wc-u, panićno me počeo dozivati, jer je u tuš kabini čudovište s jednim okom.
A ja, ma kakvo čudovište, to ne postoji, a on kaže vidi, i stvarno, na staklu od tuš kabine od vode i kamenca napravio se oblik sličan nečemu s jednim okom, a što je njegova mašta pretvorila u čudovište.
i ja sam se naježila, a kako je tek djetetu.

:D hvala puno,ovo mi nije palo na pamet,ali znam da sam i ja vidjela svakakve oblike dok sam bila mala...npr mamina bunda u hodniku je stalno izgledala kao da netko stoji u hodniku ,pa me svaki put presjeklo kad bi noću kroz hodnik išla na wc. :shock: malo ćemo pratiti.... :heart:

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Spavaj zagrljena s djetetom nekoliko noći da vidiš trza li se kad zaspi prvi san - to je siguran znak da dijete preko dana proživljava stres.

---

Ivana2, mene zanima, ako ti nije problem, ovo trzanje...procitala sam puno o nocnim strahovima, morama i trzanju a na takvu tvrdnju nisam nigdje naisla pa ako mi mozes malo pojasnit....mislim na povezanost trzanja sa stresom

To nije moja struka pa mogu pogriješiti u nekoj tvrdnji. To se najviše temelji na mom osobnom iskustvu s mojim djetetom, sjećanjima iz mog djetinjstva i razgovora s rođakinjama i prijateljicama koje imaju djecu.
Do sad se to pokazalo kao vrlo pouzdano pravilo. Evo drastičan primjer:
Kad je M. razbio bradu pa smo išli na šivanje u Klaićevu, te večeri kad je zaspao trzao se svake 2-3 minute, neki put slabije, neki jače. Nakon javnog sata u glazbenoj, iako je bio u podne, navečer sam osjetila da se povremeno blago trgne. Kad je u prvom razredu (prvi tjedan škole) ostavljen jedan sat da sam čami na hodniku jer učiteljica nije znala što s njim, on je plakao 30 minuta. Ja sam tu večer po njegovom trzanju znala da je nešto bilo u školi, ali mi nije htio reći kako ne bih saznala da je plakao u školi. Kasnije sam saznala od jedne mame koja ga je vidjela. Zapravo, prva dva mjeseca prvog razreda bila su mu zaista stresna i to je pratilo to blago trzanje u prvom snu.
Mislim da se radi o tome da se mišići teže opuštaju nakon napetih događaja tijekom dana. Ne mora to biti stres kao trauma. Može biti jednostavno jako aktivan dan pun novih događaja.
Ja sam kao dijete isto tako reagirala. Možda neka djeca uopće tako ne reagiraju, ali ja za svoje dijete znam, ako se trza a znam da nije bilo nekih „kontroliranih uzbuđenja“, znači da vjerojatno imamo problem.
E sad, nemoj misliti da ja svaku noć namjerno ležim kraj djeteta i pratim ponašanje u snu. Našu osmogodišnju mazu još uvijek netko mora prigrliti da bi zaspao pa nešto tako ne može proći nezapaženo.

Ako netko zna o tome nešto stručno, neka još doda ili ispravi. Ja budem jako zahvalna. :mrgreen:

Mogu reći da i mi proživljavamo se što nam se dogdi tokom dana. Svaku večer zapemo oko 20:00 onda do 00:00 imamo trzaje,traženje po krevetu izgubljenih stvari,plakanje,jecanje i kasnije spavanje inače to mi se događa kod kćeri koja će u 5mj navršiti 3god,a sin ima izljeve plača tu i tamo ja opravdavam da mu zubići rastu.Kad jedno super spava drugo se budi i tako u nedogled ja osobno nikako ne mogu doćekati prospavanu noć nekad se i budim već i navike. Nadam se da ćemo do škole uspjeti doći do prospavane noći. :/

Ivana2 :love:

moj malac se takoder trza dok tone u san. posto je imao feb.konvulzije ja sam u prvim danima nakon konvulzija pojacano dozivljavala svaki znakic pa sam trzanje (koje sam i prije zamjecivala ali me nije zabrinjavalo) shvatila kao alarmantno. procitala sve sto sam nasla i obavjestila neuropedijatra koja me pozvala u bolnicu jedno vece bez uputnice da ona prati sina kad tone u san. po mojoj prici bila je blago zabrinuta medutim kad je sama vidjela zagrlila me, nasmjesila se i zamolila da se opustim. upravo kao sto si rekla misici se opustaju a nervni sustav nije jos potpuno razvijen...primjetila sam da se to trzanje dogada i mom muzu kad zaspe...

- takoder sam primjetila da je nekad jako blago ili ga uopce nema a nekad malo jace - i povezala to sa uzbudenjem umorom i dogadajima toga dana

- mozes mislit da me znaju sve sestre na odjelu i svi doktori KAO ZABRINUTU MAMU SKLONU PREUVELICAVANJU :roll: iako su jako susretljivi ;)

mi smo promijenili stranu kreveta,sad spavamo di su bile noge,više ne plače :D ,ali jučer i danas vidim da joj je kosa mokra-žvače i grize kosu. :? u vrtić voli ići,inače je jako vesela,ali se lako naljuti i pobjegne u sobu. dal bi to mogla biti reakcija na bebu???damo joj da ju kupa,pomaže u presvlačenju,drži da podrigne,vozi u kolicima,leži s njom u krevetu i maze se....jedino što ima naviku da se zaleti i strasno ju poljubi kada mala spava i to me izluđuje jer ju uvijek probudi. :shock:

Andrej je prije nekih mjesec dana prolazio vrištanje u snu, ta je faza, srećom, prošla dosta brzo (iako je bilo naporno), a sad svake noći priča u snu.
Noćas je tražio puzzle s avionima, a onda mi je u mraku pokazivao sjene (šare od posteljine) i tvrdio da je "ovo jako teško složiti". Govorio je to potpuno budnim glasom, a znala sam da spava.
I tako svaku noć. Nije dramatično, ali nije baš ni zabavno (u 1,30 u noći, npr.)