Djeca uce na posljedicama svog ponasanja - dajmo primjere!

Vjerojatno znate onu poznatu ideju koja se provlaci mnogim suvremenim knjigama o odgoju djece - dajte djeci da osjete i dozive posljedice svog ponasanja. Pri tome ne mislim tu na drasticne primjere koji ugrozavaju sigurnost djeteta (da se opece pa da ne dira vatru) niti iskljucivo na primjere koji ukljucuju "lose" ponasanje, vec na one svakodnevno zivotne.Neki od problema u odgoju se takvim pristupom dosta lako rjesavaju - evo 2-3 nasa primjera:

Vedran se ne zeli obuci ujutro prije vrtica (uvijek ga obavijestimo kad je 10 minuta do polaska i da zelimo da se do tada obuce) - posljedica takvog ponasanja je da ide s nama u pidzami pa se oblaci pred ulazom ili u autu (naravno, ovo ne primjenjujemo kad je vani recimo ispod nule)

Kucno pravilo je da svatko iza sebe pospremi stol nakon jela. Ako on to ne ucini tada ga upozorimo na taj obicaj. Ako svejedno to ne napravi tanjur ostane na stolu do slijedeceg jela i serviramo ga u prljavi tanjur (toliko daleko jos nismo morali ici ;) ).

Bilo je faza kad se nije zelio skinuti prije tusiranja pa je bio otusiran obucen.

OK nam je ako se igra u blatu, no posljedica prekomjernog blacenja je da se mora presvuci u drugu odjecu (kad je imamo).

Mozda su ovi primjeri malo predrasticni za neke, no oni su mi prvi pali na pamet ... ima i drugih manje drasticnih.

Ono sto pise u literaturi i sa cime se potpuno slazem je da je potrebno da posljedica bude direktno povezana sa ponasanjem (dakle, necu ga kaznjavati negledanjem crtica ako razbaca igracke, jer to nema veze jedno sa drugim) i da posljedica bude vremenski blizu uzroka (ako u medjuvremenu prodje tjedan, dva i vise tad vec svi, a pogotovo djeca zaboravimo o cemu se rdailo i koja je bila poruka).

Ja bih zelio cuti kakva su vasa iskustva sa ovom metodom te imate li nekakve zgodne primjere za neka druga nezeljena ponasanja tipa razbacivanje igracaka (ne svojih, vec od brata/sestre - otpada mogucnost da dobije odredjenu zabranu igre sa njima), opasna jurnjava po sobi, vikanje i upadanje u rijec ...

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Ja bih zelio cuti kakva su vasa iskustva sa ovom metodom te imate li nekakve zgodne primjere za neka druga nezeljena ponasanja tipa razbacivanje igracaka (ne svojih, vec od brata/sestre - otpada mogucnost da dobije odredjenu zabranu igre sa njima), opasna jurnjava po sobi, vikanje i upadanje u rijec ...

---

Mi baš nemamo puno iskustva s tom metodom jer za sada objašnjenja pomažu, ali recimo sjetila sam se jednog primjera:

Kad baci koju svoju igračku uzmem igračku, kažem mu ova igračka tebi očigledno ne treba kad ju bacaš, onda ću ju ja baciti u smeće i lijepo uzmem i stavim u kantu (naravno poslije kad on ne gleda ju izvadim i odnesem na tavan).

Evo i jednog pozitivnog primjera baš od jučer. Bio je u igraonici i obično klinci na kraju pomognu teti pospremit igračkice ali jučer nisu, no ja uvijek inzistiram da on pokupi barem dio. Prvo nije htio a onda smo našli taktiku da stavlja igračkice u kolica i vozi do mjesta gdje stoje. Oduševljeno je pospremio igračkice i kad smo odlazili teta ga je zaustavila i rekla da je zaslužio bombon i otvorila ormar i dala mu bombona, bio je ponosan i presretan jer je jedino od dobio bombončiće i vidio je da je njegov trud naglašen.


Što se tiče tvojih pitanja kako riješiti situacije poput juranjave po sobi nama tu nije pomoglo ni iskušavanje na vlastitoj koži jer je u jednom danu u roku od sat vremena razbio usnicu, odnosno nabio zube i nos, ali je čim je krv stala pitao kad će se on ponovno moć ić borit :/

Što se tiče razbacivanja sestrinih igračaka, ne znam, ja bi u tom slučaju odvela sestru do njegovih igračaka i rekla joj nek ona razbaca njegove.

S upadanjem u riječ i vikanjem isto tako, kad bi on želio reći nešto važno ja bi ga prekidala, i ne bi dala da dovrši. Mislim da je on dosta veliki da skuži.

Tak smo mi Roku kad ne bi htio nešto poslušat što mi kažemo, kad je on nešto govorio nakon toga ja bi samo rekla, žao mi je ne čujem te što govoriš, malo prije nisi čuo ti mene.

Citiraj:

---

Roko_mama prvotno napisa

[njegov trud naglašen.

---

Treba biti nagrađen, a ne naglašen sory

Citiraj:

---

Kucno pravilo je da svatko iza sebe pospremi stol nakon jela. Ako on to ne ucini tada ga upozorimo na taj obicaj. Ako svejedno to ne napravi tanjur ostane na stolu do slijedeceg jela i serviramo ga u prljavi tanjur

---

tatek, hvala na ideji. Ja i Leda pospremamo, ali MM... :roll:

Tatek, ovi primjeri koje ti navodiš su za moj pojam prestrogi, jako prestrogi.

Moj M. ima 6, 5 godina - ja od njega očekujem da zna neki red, ali ne zahtijevam bespogovornu vojničku disciplinu. Ovo što ti nazivaš posljedicama, po mom mišljenju nisu posljedice nego ipak produkt tvoje odluke i odluke TŽ. Moj M. se vrlo često ne želi ujutro obući ili se ne želi kupati. Ja tada potrošim desetak minuta više, nagovorim ga i on na kraju posluša. Ako ne želi poslušati ponekad i podviknem. Što se tiče kupanja, najgora posljedica koja bi mu se mogla desiti je da ostane neokupan. Katkad mu dopustim da odgodimo kupanje za sutra, ali ako mislim da se stvarno mora okupati, nagovorim ga. Još se nije dogodilo da bi to odbio, samo to nekad traži više vremena i strpljenja.
Od M. isto tako tražimo da odnese svoj tanjur u sudoper i on to redovito čini. Ako to slučajno ne učini, odnesemo ga MM ili ja i ne pravimo od toga pitanje.
Ako razbaca svoje igračke, zamolim ga da ih pospremi i pomognem mu u tome. Sestru nema, ali kad bi je imao postupila bih jednako. Ovakve metode kao bacanje igračaka u smeće ili savjet "Razbacaj ti njegove" mi se isto ne sviđaju, to mi je neka vrsta odmazde i negativnog pristupa odgoju.

Ja odgajanje pomoću posljedica vidim sasvim drugačije - vidim to kao proces koji se odvija u djetetu - kada dijete razmišlja o nekoj situaciji, vidi svoju ulogu u tome, izvuče zaključak i promijeni ponašanje. Za to treba vremena i sazrijevanja, a ja tom procesu pomažem objašnjavanjem i nekim emotivnim reagiranjem. Što se tiče moje aktivne reakcije kao posljedice, ona također postoji, ali u blažem obliku. Npr. neki dan sam cijelo jutro nagovarala M. da izađemo van, da vidimo što se događa na zgb. fašniku. Bilo je sim-tam, hoću-neću, meni je to dokuferilo i rekla sam mu da ću ja, kad dođe tata, sama otići van. Tako sam i učinila, eto to je bila posljedica (i bilo mi je odlično vani). Otprilike tako uvijek reagiram na "vozanje" koje ne podnosim, ali ne tako drastičnim mjerama koje ti, Tatek, navodiš.

i ja mislim da je to malo prestogo

meni je seni jednom otvorila oci, bas je bila prica o ininu oblacenju
i da, shvatila sam da ponekad previse ocekuje od njih

ne mogu ocekivati od mog petogodisnjaka da ce se uvijek htjeti obuci kad treba, ili istusirati, ili pokupiti svoje stvari
pa ni od sebe to ne ocekujem, i ja cu sebi reci, e danas mi se ne da to i to, iako bi bilo dobro, ali- ne mogu...

tako da ga pokusavam nagovoritit, pricati, objasniti zasto je to vazno i zasto bi bilo dobro napraviti

najgore se ponasa ako igramo igru moci, tad nastojim maknit se, ako vidim da nisam ok, onda mm preuzme ili obrnuto...

i da, svaki put mu se ispricam, ako pretjeram....

Tatek moram priznat da mi se ne sviđa ova tvoja metoda.

Mislim da je pametnije ulozit kvalitetnih 10 minuta razgovora nego provodit bezpogovorno svoju volju.

O.K. nisi ga lupio ali mislim da nije ovo nista kvalitetnija metoda.

Uvijek ali UVIJEK kad razgovaram sa svojim dijetetom se pokušavam stavit u njegovu poziciju i moram priznat da bi se osjecao bijesno i povrijeđeno da me netko istušira obucenog ili mi stavi hranu u tanjur zmazan i pun bakterija.

Živjelo mito i korupcija! :lol:

Eh, sad vi mislite da ja sa njim uopce ne razgovaram i da ga tusiram obucenog 5 puta tjedno ... :shock:

Istusirao sam ga obucenog dosad dvaput u 3 godine jer je bio prljav k'o prase, a htio je takav u krevet i ne samo da se nije sam htio skinuti nego nije uopce htio suradjivati da mu ja pomognem se skinuti (sto inace radim svaki dan) vec je sizio u kupaonici. Zadnji put se to desilo prije cca godinu dana.

Sto se zmazanog tanjura tice - u njega jos nije nikad dobio klopu, iako bi ju dobio ako bi se inatio oko toga.

Sto se jutarnjeg oblacenja tice tu je situacija slozenija - nekad imam i volje i vremena pomoci mu obuci se, no nekad manjka ili vremena ili volje (cesto imam jos puno drugih obaveza za obaviti ujutro) ili oboje. Situacija varira iz dana u dan no zna se desiti ne tako rijetko da se on krene igrati sa necim i ne samo da se sam ne zeli obuci nego ne dopusta ni nama da mu pomognemo pa se valja po podu, cereka se i slicno dok smo mi svih troje ostalih spremni. E, tu nema milosti! Ja se budim u 05:45, obavljam sve sto mogu prije budjenja djece oko 07:00 i tada imaju cca pola sata (obicno se protegne to i na 45 minuta) da se izvuku iz kreveta, odu na WC i obuku za sto Vedranu treba 5 minuta kad je raspolozen. Ja nemam tu fleksibilnost na poslu da mogu iz dana u dan doci na posao u 9h i otici u 15:45h (uz sve druge obaveze koje tu i tamo moram napraviti u radnom vremenu) po njih u vrtic.

Sto se tice igara moci, nekad sam upadao cesti u tu zamku, sada vrlo rijetko i to dijelom bas i zahvaljujuci ovakvom pristupu ... jer oblacenje duze od 45 minuta ne mogu zaista nazvati nikako drugacije nego zafrkanciju (pogotovo jer je cesto popraceno bas cerekanjem i afektiranjem).

Iskreno, ja mislim da je kod nas doma disciplina blaza nego u 3/4 drugih obitelji i nama je to OK, ali neke granice su ipak zadane (bilo nasom voljom, bilo visom silom - tipa posao) tako da se njih treba pridrzavati.

Citiraj:

---

TATA MATA prvotno napisa

Mislim da je pametnije ulozit kvalitetnih 10 minuta razgovora nego provodit bezpogovorno svoju volju.

---

Prije nekog vremena sam pokusao izracunati koliko dnevno razgovaram sa klincima - bas onako kvalitetno, da sam usredotocen na njih (mogu raditi nesto i pricati sa njima - voziti auto, prati sudje itd), bez da slusam radio, gledam TV, citam nesto jednim okom. Dosao sam do, za mene, porazavajuce brojke da preko dana, od 7 ujutro do kada ih ostavim u vrticu, pa od cca 16:00 kada ih uzmem iz vrtica do spavanja oko 21:30 h gotovo nista drugo ne radim nego razgovaram sa njima. Ali zaista, pratio sam to nekoliko dana - izuzetno su rijetki trenuci, mozda to bude svaki drugi dan po pola sata, da ne razgovaram bilo sa Zrinkom, bilo sa Vedranom ili sa oboje istovremeno (znaci, galama). Zasto porazavajuce brojke? Zato sto smatram da bih trebao imati ipak makar malo vise mira za srediti svoje misli, razmisliti o ovome ili onome, odmoriti usi ... na zalost ili na srecu, kod nas je ovako, oboje su vrlo razgovorljivi, vecinu vremena se natjecu za paznju, upadaju jedno drugom u rijec i tisina je kod nas doma gotovo nepoznat pojam.
Znam da je to dobra stvar, no ponekad i zamorna, moram reci ...

Uglavnom, zasto sam i poceo pisati ... sve konfliktne situacije su protkane razgovorom, pokusajima mirnog rjesenja (cesto to i uspijemo) i tek kad to propadne onda idemo na "druga sredstva" (vidi "posljedice" gore).

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

potrebno da posljedica bude direktno povezana sa ponasanjem (dakle, necu ga kaznjavati negledanjem crtica ako razbaca igracke, jer to nema veze jedno sa drugim) i da posljedica bude vremenski blizu uzroka (ako u medjuvremenu prodje tjedan, dva i vise tad vec svi, a pogotovo djeca zaboravimo o cemu se rdailo i koja je bila poruka).

---

s ovim se slažem i primjenjujem, ali u navedenim slučajevima (koje si, btw. već više puta opisivao) mi se čini da inzistirate na obrascima ponašanja koje dijete Vedranove dobi mogu samo isfrustrirati.

ja primjenjujem metodu koju je opisala Zdenka:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

vidim to kao proces koji se odvija u djetetu - kada dijete razmišlja o nekoj situaciji, vidi svoju ulogu u tome, izvuče zaključak i promijeni ponašanje. Za to treba vremena i sazrijevanja, a ja tom procesu pomažem objašnjavanjem i nekim emotivnim reagiranjem.

---

dakle, primijenjeno na sporne situacije:

- tuširanje: ne da joj se, zaigrala se... ok, ne mora odmah, ali u neko dogledno vrijeme (pitam ju hoće li biti spremna za npr. 10 min. najčešće kaže da hoće jer u tome vidi da ipak ima još neko vrijeme za igru, ali da je tuširanje nešto što ne može izbjeći... nastavlja igru, ali ovaj put sa sviješću o tome što slijedi. kad kažem da je prošlo dogovorenih 10 min., već je spremna za tuširanje jer sam joj ostavila vremena da prethodnu aktivnost privede kraju onako kako je zamislila)
ako se ne želi otuširati jer je pospana npr., objasnim joj (da, svaki put ispočetka) kako je tuširanje osnova dnevne higijene i pitam ju npr. da li je taj dan, da prostite, kakala... kad se sjeti da je, sama zaključi kako ne bi bilo baš ugodno uzgajati bakterije na guzi :P

- jutarnje oblačenje - dosta frustrirajuće iz raznoraznih razloga, najčešće zato jer joj se ne da ići u vrtić, ostala bi doma... navečer se dogovorimo da ćemo se buditi uz glazbu, a iznenađenje će joj biti moj odabir glazbe... ustanem se malo ranije, upalim CD koji nije davno slušala, pripremim joj odjeću i odem skuhati kavu... kad se vratim, ona sjedi na krevetu, neki put prigovori mom izboru pa mijenjamo outfit, ali spremna je za oblačenje... neki put je mazno raspoložena, pa ju obučem ja (to nam je prilika da iscrpnu jutarnju ćakulu, jer joj je jezik u pogonu i prije nego otvori oči :roll: ). nakon pranja zuba i češljanja, veselo se obuva i sve na vrijeme stižemo.

- jelo - ne inzistiramo na tome da svatko pospremi svoj tanjur za sobom, ali redovito negoduje kad treba pospremiti bojice/papire/igračke/whatever sa stola prije nego serviramo stol za ručak... pale polu-neozbiljna objašnjenja tipa: ja sam spremila ručak i nemam ga kamo staviti, smetaju nam tvoje stvari... bilo bi dobro da pospremiš to na pola sata, pa ćemo kasnije sve vratiti da se možeš nastaviti igrati...

- pospremanje igračaka: dooooosadno!!! ali mislim da je reakcija takva zato što u vrtiću tete često izdaju naredbe toga tipa prije nego što su djeca dovršila omiljenu igru... zbog ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti u vrtiću je to tako i "nadrapaju" ona djeca čiji roditelji kasnije stižu po njih pa oni odrađuju ta pospremanja (ja sam među njima :/ )... doma uvijek naglašavamo da je pospremanje igračaka dio igre i da svaku aktivnost trebamo privesti kraju da bismo počeli s drugom. potkrijepimo primjerom tipa: zamisli ovako - ja spremim ručak, poručamo, ostavimo sve na stolu i odemo van... vratimo se doma i na stolu nas dočeka nered... a ti bi baš htjela crtati za stolom... da je stol uredan, mogla bi, ali ovako... shvati poantu i nije baš oduševljena, ali tako je to u životu...

- ako joj brat učini kakav "dišpet", zna ga nama iza leđa čupnuti onako u prolazu... najčešće je potrebno reći samo ovo: Laura, dijete, pa pogledaj ga... ah, braco moj mali slatki, ma ne može se čovjek ni naljutiti na tebe... pa ga počne ljubiti i mrcvariti i ispričavati se što ga je čupnula :roll:

Vidim da je potrebno jos jedno objasnjenje (vec stavljeno u mojim posljednjim postovima), jer mozda nisam bio dovoljno detaljan u pocetnom postu: one "posljedice" se primjenjuju kada metoda razgovora vise ne pomaze i kad su iscrpljene sve druge mogucnosti ... ovo sve sto ste vi, zrinka, zdenka i dzez i tata mata napisali vrijedi i kod nas i razgovorom rjesavamo 95% takvihituacijai ne drzimo se tih "posljedica" k'o pijan plota ... ALI:

- sto radite kad se dijete ne zeli niti samo obuci niti zeli da mu vi pomognete nego vas zafrkava i tako pola sata (a vama se zuri na posao i svi ostali su spremni za polazak)?
(ovo nam je relativno cesta situacija)

- sto radite kad je dijete prljavo k'o prase (blatan ili sa ostacima hrane po rukama ili popisan/pokakan) i ne zeli samo u kadu niti uz vasu pomoc, a razgovor i cekanje od pola sata nije donijelo ploda
(ovo nam se desilo svega dvaput)

Ja vjerujem da dosta roditelja ni ne dolazi u takvu situaciju jer im ili djeca prije popuste ili oni sami (kao sto ni mi ne dolazimo u situacije svadja oko filmova ili PC-ija), no eto, svaka obitelj ima svoje problematicne tocke.

Ja uglavnom rijetko kreiram sama posljedice B ponašanja, posebice negativne ali se trudim obratiti mu pažnju na posljedice koje su prirodna posljedica njegova ponašanja, pogotovo na pozitivne.

Citiraj:

---

sto radite kad se dijete ne zeli niti samo obuci niti zeli da mu vi pomognete nego vas zafrkava i tako pola sata (a vama se zuri na posao i svi ostali su spremni za polazak)?
(ovo nam je relativno cesta situacija)

---

u vrijeme polaska mi se obucemo, i izadjemo van iz stana i pozovemo lift. u roku minute je spremna za izlazak.

Citiraj:

---

sto radite kad je dijete prljavo k'o prase (blatan ili sa ostacima hrane po rukama ili popisan/pokakan) i ne zeli samo u kadu niti uz vasu pomoc, a razgovor i cekanje od pola sata nije donijelo plod

---

mora ostati u kupaoni dok se ne opere, ili dok ne odluci da ju mi operemo (kod blata i kakice. za ostatke hrane me bas briga, ne mora se oprati).

s tim da u obje te situacije kod nas nema razgovora, dogovora i pregovora, a pogotovo ne onih od pola sata. ja cvrstim i ozbiljnim glasom kazem da to treba uciniti i gotovo. ako nece, onda ovo gore.

opet naglasavam da tako rjesavamo samo ovakve krajnje situacije. ako se nece bas taj dan kupati, a nije blatnjava od glave do pete, onda se dogovaramo i pregovaramo (ocemo ipak danas, ocemo sutra ujutro....).

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

sto radite kad se dijete ne zeli niti samo obuci niti zeli da mu vi pomognete nego vas zafrkava i tako pola sata (a vama se zuri na posao i svi ostali su spremni za polazak)?
(ovo nam je relativno cesta situacija)

---

u vrijeme polaska mi se obucemo, i izadjemo van iz stana i pozovemo lift. u roku minute je spremna za izlazak.

---

Da, to mi se cini najefikasnije ... no, moram tad ponijeti stvari za obuci jer je on tad cesto jos potpuno u pidzami.

hm, da, naravno da joj ne kazem samo "operi se" i ako ona nece, ostavim ju u kupaoni, nego kazem "danas si bas strasno zmazana, imas blato po licu, rukama i nogama, moras se oprati (ili ostati u kupaoni dok se ne operes) jer ces inace zmazati i nas i cijeli stan i igracke.... pa ubacim jos i bakterije i bla bla..."

niti se sutke obucemo i izadjemo iz stana nego "mi sada moramo krenuti jer cemo inace zakasniti i mi na posao, a i ti na dorucak u vrtic. stvarno moramo krenuti. idem pozvati lift"

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

sto radite kad se dijete ne zeli niti samo obuci niti zeli da mu vi pomognete nego vas zafrkava i tako pola sata (a vama se zuri na posao i svi ostali su spremni za polazak)?
(ovo nam je relativno cesta situacija)

---

u vrijeme polaska mi se obucemo, i izadjemo van iz stana i pozovemo lift. u roku minute je spremna za izlazak.

---

Da, to mi se cini najefikasnije ... no, moram tad ponijeti stvari za obuci jer je on tad cesto jos potpuno u pidzami.

---

ako ti se cini da je jutro takvo da ce dugo zezati, a vi se spremite i izadjite 5 minuta ranije nego inace, pa ga stignete obuci kad se predomisli.

s tim da sam ja svjesna da je zara mladja, i nemam pojma do kad ce ovo funkcionirati

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

TATA MATA prvotno napisa

Mislim da je pametnije ulozit kvalitetnih 10 minuta razgovora nego provodit bezpogovorno svoju volju.

---

Prije nekog vremena sam pokusao izracunati koliko dnevno razgovaram sa klincima - bas onako kvalitetno, da sam usredotocen na njih (mogu raditi nesto i pricati sa njima - voziti auto, prati sudje itd), bez da slusam radio, gledam TV, citam nesto jednim okom. Dosao sam do, za mene, porazavajuce brojke da preko dana, od 7 ujutro do kada ih ostavim u vrticu, pa od cca 16:00 kada ih uzmem iz vrtica do spavanja oko 21:30 h gotovo nista drugo ne radim nego razgovaram sa njima. Ali zaista, pratio sam to nekoliko dana - izuzetno su rijetki trenuci, mozda to bude svaki drugi dan po pola sata, da ne razgovaram bilo sa Zrinkom, bilo sa Vedranom ili sa oboje istovremeno (znaci, galama). Zasto porazavajuce brojke? Zato sto smatram da bih trebao imati ipak makar malo vise mira za srediti svoje misli, razmisliti o ovome ili onome, odmoriti usi ... na zalost ili na srecu, kod nas je ovako, oboje su vrlo razgovorljivi, vecinu vremena se natjecu za paznju, upadaju jedno drugom u rijec i tisina je kod nas doma gotovo nepoznat pojam.
Znam da je to dobra stvar, no ponekad i zamorna, moram reci ...

Uglavnom, zasto sam i poceo pisati ... sve konfliktne situacije su protkane razgovorom, pokusajima mirnog rjesenja (cesto to i uspijemo) i tek kad to propadne onda idemo na "druga sredstva" (vidi "posljedice" gore).

---

Pa kaj nije ovo sad tvoja ventilana...hoces rec da radis na poslu bez da dizes glavu od posla ?
S druge strane pa i nije neka zrtva pricat sa djecom od 17 do 21.
Znam, znam...dobar si ti tajo, nemoj me krivo shvatit ali ponekad tako zakompliciras sam sebi zivot ovim dugim postovima, a internet je sranje jer ti iz svakog posta moze netko zlocet izvuc nesto negativno i onda tomu nema kraja.

Moja je jos mala i lako meni pametovat ali tusirat obuceno dijete...nema šanse.

Mislim da ce nekon sto mu tri puta ponovim i objasnim u boji moga glasa shvatit da je presla granicu !

Imas pravo, tatamata, ova tema je otisla u nezeljenom smjeru ... steta.

Vjerojatno sam i ja tome doprinio svojim postovima, a s druge strane zaista je puno drugacije sa velikim klincima nego sa malima ... a kad ih je jos dvoje ... :shock: ... a i klinci k'o i svi ljudi su svaki prica za sebe ... tako da ne mogu ocekivati da ce bas svi shvatiti mene i moje/nase probleme pa je onda mozda i bolje neke stvari ostaviti za sebe i sam s time izaci na kraj.

Stari, nitko nije savršen i svi mi imamo svoje žute minute ali nije se za net...znas i sam kakvih ljudi ima !
:love:

Citiraj:

---

TATA MATA prvotno napisa

Stari, nitko nije savršen i svi mi imamo svoje žute minute ali nije se za net...znas i sam kakvih ljudi ima !
:love:

---

;)

Citiraj:

---

- sto radite kad se dijete ne zeli niti samo obuci niti zeli da mu vi pomognete nego vas zafrkava i tako pola sata (a vama se zuri na posao i svi ostali su spremni za polazak)?
(ovo nam je relativno cesta situacija)

---

To je i nama relativno česta situacija. Ja sam to rješavala na više načina. Prvo i osnovno strpljivošću i objašnjavanjem cijele situacije i moje pozicije u tome. Drugo, rekla sam mu koje bi po mene bile posljedice zakašnjavanja na posao i odvela ga na svoj posao da mu to ne bi ostalo apstraktno. Predavanje počinje u onoliko sati u koliko počinje i profesor mora biti tamo. I inače mu stalno govorim o svojim obavezama, potrebama i osjećajima i ukazujem mu na to kako se njegovo ponašanje reflektira na mene, tatu i ostale.
Razlikujemo dane kad se nama jako žuri i kad nam se ne žuri. Treće, ako ne pali objašnjavanje, dignem se i odem iz prostorije. Onda ipak popušta. Četvrto, ponekad i podviknem, jer ne mogu potrošiti pola sata na ponavljanje jednog te istog. Isto kao i kod Lutonjice, vidim da na njega djeluje kad se ja spremim i pokazujem namjere da krenem. Inače, kod njega nikakva nasilna metoda ne bi palila, tek bi se onda "ukopao". Moj M. je dijete iznimno snažne volje, a ja se s tim nastojim nositi kombinacijom između velike strpljivosti i velike odlučnosti u mom nastupu.

Citiraj:

---

- sto radite kad je dijete prljavo k'o prase (blatan ili sa ostacima hrane po rukama ili popisan/pokakan) i ne zeli samo u kadu niti uz vasu pomoc, a razgovor i cekanje od pola sata nije donijelo ploda

---

Takve situacije se obično događaju kad je jako umoran, pa ih nastojim preduhitriti time da to riješim prije nego se on umori. Katkada je njemu dan prekratak, ako je prije toga bio vani, u muzičkoj školi ili negdje, on bi se radije još pomazio ili pogledao crtić nego na kupanac. Što se tiče pranja ruku, tu ne pristajem na kompromis. To rješavam tako da ne pristajem ni na kakvu drugu aktivnost prije nego opere ruke. Kad je popišan ili pokakan sam želi da ga operem, jer mu se to gadi. Ako je on jako umoran i lijepo me moli da ga ne kupam, dogovorim se s njim - obrišem ga vlažnim maramicama i pustim ga. I sve bude OK. Ili se dogovorimo za kompromis: samo tuširanje, bez pranja kose.

Događa nam se relativno često da ne želi u kadu kad baš mora, ali na kraju ipak popusti. Ja tu upregnem svu svoju strpljivost, premda se ponekad dogodi i da to traje pola sata, pogotovo ako je on umoran ili bolestan. Zadnji put se to dogodilo sad kad je imao gripu, a ja sam ga morala otuširati, jer nije još bilo prošlo dovoljno vremena da mu dam novu dozu Pliceta, a temperatura je rasla. Malo pomalo sam ga skidala, on je plakao i vikao, ali je vrlo brzo skužio da se puno bolje osjeća nakon tuširanja. To je učenje preko posljedica - drugi puta će znati da tuširanje pomaže kod visoke temperature.

Tatek, ja se pridružujem Tati mati u stavu da nema nikakve osude usmjerene prema tebi. Ti si sve u svemu dobar i brižan tata. Ali, to sam ti već i prije znala napisati, mislim da previše tražiš i očekuješ od V. Također, razmisli malo o tim drastičnim posljedicama, pa ćeš vidjeti da su vrlo nasilne. Mislim da bi mog M. manje pogodilo da dobije po guzi nego da ga ubacim obučenog u kadu ili da ga u piđami iznosim iz kuće. Iskreno, mislim da mi to do kraja života ne bi zaboravio ni oprostio. Osim toga, sumnjam u učinkovitost takvih metoda, dapače, mislim da dijete zbog toga pruža još veći otpor, jer ima potrebu da zaštiti svoju osobu. I što ćeš za par godina, kad ti bude pružao otpor, a ti ga nećeš moći fizički staviti u kadu ili iznijeti iz kuće?

Ne poznam osobno ni tebe ni tvog V. pa i ne mogu dati one savjete koje se odnose na njegove osobne specifičnosti. No, mislim da treba izbjegavati nasilne metode i u krajnjim slučajevima, jer se to onda svodi na ono tko je u tom trenutku jači.


anchie76 popravila citiranje

Ovo citiranje mi nije baš uspjelo, ali mislim da ćete shvatiti što je moj, a što tatekov tekst.

tatek zasto je prirodna posljedica prljavog djeteta koje se ne zeli prati - tusiranje u robi, to nije prirodna posljedica - po meni je prirodna posljedica da tad bude zaprljan, smrdljiv i sl...

mucio me je tvoj primjer cijeli dan, eto mozda zbog ovog gore

flower, on će biti zaprljan i smrdljiv ali ne samo za sebe, on će tu nečistoću ostaviti svugdje po stanu i po svemu što bude dirao. Ne vidim zašto bi ostali ukućani (i naravno ja koja bih to trebala čistiti) trpjeli posljedice toga što se on ne želi presvući. Moji su imali faze da nisu htjeli izuti cipele, e pa molim, onda će i boraviti u dijelu stana gdje jedino smiju biti u cipelama, a to je hodnik.

mislim da flower nije zagovarala ideju da dijete ostane prljavo, nego je pokazala razliku izmedju nametnute posljedice i prave prirodne posljedice

Ali ako njemu nije bed biti prljav, kakva je to za njega posljedica?

kazem, nisam to shvatila kao ideju tipa "onda neka ostane prljav", ili kao savjet sto uciniti ako se dijete nece oprati, nego samo kao komentar sto jest, a sto nije prirodna posljedica

Citiraj:

---

Audrey prvotno napisa

Ali ako njemu nije bed biti prljav, kakva je to za njega posljedica?

---

Nikakva. Ta posljedica nema utjecaja na dijete. Ne treba zato "stvarati" posljedice koje imaju utjecaja. I po guzi je posljedica, ali umjetna.
U ovoj situaciji bih ja onda rekla da nema šetanja po stanu. Prljav stan bi meni stvarno smetao. A ni djetetu neće biti ugodno u hodniku da bi poželjelo ostati prljavo. Ili ako bi poželjelo, može u hodniku.

ja glasam za ostajanje u hodniku
dijetetu je ostavljen izbor, odluku donosi samo, ništa nije na silu

AUDREY - POTPUNO SE slazem (otislo veliko :oops: ), to bi bio nastavak price - prljava si pa sad ne mozes ovdje itd...

Citiraj:

---

dijetetu je ostavljen izbor, odluku donosi samo, ništa nije na silu

---

Ovako nešto sam i ja pokušala primijenit prošli tjedan kad smo bili kod zubara a Mia nije htjela otvoriti usta ni za živu glavu. I ne samo to, ponašala se kao da je tek dovedena iz šume gdje su je godinama odgajale divlje životinje. Ja ne znam kako bih to bolje opisala. Uglavnom, nakon 15 minuta nagovaranja (da ne kažem da smo tjednima prije tog pregleda razgovarale o cijeloj proceduri) koje nije urodilo baš nikakvim plodom ja sam mirno rekla:"OK, ne želiš da ti zubarica pregleda zube, to je tvoja odluka. Ali moraš znati da onda ne smiješ više jesti slatkiše. Jer su slatkiši loši za zube, a pošto ti ne daš da ti se zubići kontroliraju, onda nećemo znati jesu li bakterije na zubima. Razmisli još jednom i odluči." Dala sam joj još 10 minuta kad smo izašli iz ordinacije i ponovo joj objasnila uzrok i posljedicu da bih bila sigurna da je shvatila. Ostala je pri svojoj odluci i evo već 2 tjedna nije okusila slatkiše. Čak i u vrtiću ih ne jede, svojevoljno (ja nisam teti ništa o tome govorila, ali Mia joj je objasnila da ne smije jesti slatkiše jer nije dala pregledati zube). Rezultat: od neki dan govori da bi ipak htjela ići kod zubara pokazati zube. Živi bili pa vidjeli, hoće li ova taktika biti uspješna.

OT, mamanatali, ja sam zaru prvo vodila sa mnom zubaru, da gleda kako meni popravljaju zube, a i njoj su dali stakalce da gleda i prcka po mojim zubima, dopustili su joj da me dize i spusta na stolici i slicno.
vec kod prvog takvog posjeta, i popravka mog zuba, ona je sama izrazila zelju da se popne na stolac pa da i njoj teta gleda zube kao i meni ;)

Lutonjice, i ja sam ju vodila sa mnom da gleda. I to sve štima dok ne mora ona sjesti u stolicu, tada nastaje pakao!!!

:/
a jel joj to prvi put ili je prije imala neko neugodno iskustvo (gledam kad je rodjena, zarin prvi put je bio s 3 godine)

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

tatek zasto je prirodna posljedica prljavog djeteta koje se ne zeli prati - tusiranje u robi, to nije prirodna posljedica - po meni je prirodna posljedica da tad bude zaprljan, smrdljiv i sl...

mucio me je tvoj primjer cijeli dan, eto mozda zbog ovog gore

---

Slazem se, primjer iz uvodnog posta nije dobar, medju ostalim i zbog ovoga sto si ti sad spomenula. Generalno, mislim da sam trebao malo vise razmisljati prije nego sto sam napisao i poslao prvi post, ovako sam pokrenuo lavinu reakcija koje nemaju previse veze sa onom diskusijom koju sam u stvari htio potaknuti.
(ovo nek bude pouka svim impulsivnima da ne salju postove napisane "isprve" :mrgreen: )

Cekanje u hodniku sa prljavim cipelama i hlacama i slicnim je kod nas rutinska stvar tako da se nisam ni dosjetio to spominjati, a to bi mozda bio bolji primjer.

Citiraj:

---

a jel joj to prvi put ili je prije imala neko neugodno iskustvo

---

Nije joj bilo prvi put. Naime, mora se kontrolirati svakih 6 mjeseci jer je s godinu i pol pala u jaslicama na radijator i gadno natukla gornju jedinicu i dvojku. (Vratili su se na mjesto spontano ali su nakon par godina promijenili boju). Znam, reći će te eto razloga zašto dijete ne voli zubare, ali mi smo potpuno jednakih problema imali i s doktorima, do prije godinu dana. Svaki njen pregled kod dr. je bio zapravo na silu, uz plakanje i otimanje jer nikako drugačije nije išlo. Sad je to OK (prošlo samo od sebe), ali sa zubarom se još mučimo. No ona zaista NIKADA nije imala nikakav zahvat (osim cijepljenja, pregledavanja grla i uha i slušanja pluća), nije bila u bolnici, nije bila ništa ozbiljnije bolesna, da bi od toga imala traume. Čak ni tada kad je pala na zubiće nitko joj ih nije ni pipnuo, zubarica je samo pogledala izdaleka dok sam ju ja držala.
Ne znam...
Tatek oprosti, nije mi bila namjera uzurpirati ti temu, samo sam htjela navesti primjer jer se i ja, kad je Mia u pitanju, borim s vjetrenjačama vrlo često.
Npr.trebali smo u utorak i mi biti na kućnim maškarama kod T., ali je Mia odjednom iz oduševljenja događajem promijenila mišljenje i tvrdoglavo odbijala doći.

Mislim da je tatek mislio na stvarno krajnje, krajnje situacije koje se događaju rijetko, ali se dogode. I pitao nas je jesu li naši klinci nešto naučili na posljedicama.

Prljavo dijete se ne želi oprati. Dobro, ni ja ga ne bih otuširala u robi (tu sam sebična pa gledam posljedice toga za mene :mrgreen: ), ali mu npr. ne bih dala da sjedne tako prljav za stol pojesti večeru ili uključiti se s ostalima u igru. "Kad se opereš, možeš sjesti s nama." Gledajući cijelu svoju obitelj kako veselo čavrljaju i igraju se, glad u trbuhu dok ostali jedu, sigurno bi se predomislilo.

Ovo o odijevanju i odlasku u vrtić u pidžami čitala sam kod Searsa. I M ponekad, vrlo rijetko, ne želi se odijenuti i krenuti u vrtić. Samo sam joj rekla da onda može i u pidžami u vrtić i odmah je krenula. Ali da nije, odvela bih je tako (i u ruksak stavila odjeću).

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

Mislim da je tatek mislio na stvarno krajnje, krajnje situacije koje se događaju rijetko, ali se dogode. I pitao nas je jesu li naši klinci nešto naučili na posljedicama.

---

U stvari sam mislio bas na male svakodnevne situacija, a zabunom (ponijele me neke misli ... :roll: ) sam dao na pocetku nase drasticne primjere.

Dakle MOLIM zgodne primjere ovog pristupa iz SVAKODNEVNOG zivota.

Imam ja jedan svakodnevni. :)
Leda ne mora pospremiti igracke, mogu to i ja. S tim da ih ja pospremim u smece.
Ne insistiram ako je preumorna (odradim to bez da joj ista spomenem).
Rezultat je da u cca 70% slucajeva sprema ona, onih 30% je preumorna, u smece sam bacila 1 put.