kako provode dane?

konkretno me zanima za djecu koja jos ne idu u vrtic.
mi imamo problem da nam je dijete neumorno i ima "visak" interesa, a s druge strane je emocionalno jos nezrelo za vrtic ili se meni barem tako cini.
m. ima 2,5 godine i ne zeli ici u vrtic. probali smo ali glupo mi je forsirat jer je jos mala, a i nedavno je dobila bracu pa ne bi htjela da se osjeca iskljuceno.
a cinjenica jest da bi se s vrticem svi spasili jer ju je nemoguce slijediti...
jest da mm previse radi, ali ja sam na porodiljnom i non stop sam doma, imamo super angaziranu baku koja je uvijek na raspolaganju, i imamo jednu baby sitericu koja povremeno uskoci.
ujutro je kod bake koja se stvarno trudi oko nje, onda izadju van i provede u parku i po cetiri, pet sati, onda dodje doma i opet je cijelo popodne ja animiram, bebu drzim u marami i stalno sam joj maksimalno posvecena. onda dodje tata navecer i onda i njega "unisti"...
i svi smo izmozdeni, a m. vjecito puna energije. i jos ne spava po danu.
a te njene aktivnosti su nevjerovatne...hocu reci normativi su nemoguci.
baka se s njom stvarno aktivno igra.
taj boravak u parku je isto super izmarajuci - trcanje, penjalice, tobogani, pjescanik itd.
popodne to sto nas dvije napravimo je stvarno puno. ili slikamo vodenim bojama i to bude po dvadesetak crteza, ili radimo neke instrumente, lutke, kolaze, modeliramo. nabila sam takve standarde koje sama vise ne mogu ispunjavati.
i onda jos navecer igra igrice na kompjutoru dok uspavljujem malog, al onda opet trazi da joj se u beskonacnost cita prije spavanja da bi mogla zaspati.
znam da djeca u dobi od 2 - 3 godine imaju gomilu energije, ali vec se pomalo pitam da li mi mozda negdje grijesimo? da li da joj pocnem uskracivati tu "jedan na jedan" paznju? kako da je izmorim? pao mi je na pamet bazen ali sto god smislim, zapravo ce izmoriti i mene...

zara je isto takva.
ono sto je kod nas malo drugacije - prije nego sto je isla u vrtic, uz sve ovo sto si navela, obavezno je isla 2 puta dnevno van po nekoliko sati, znaci i ujutro i popodne.
i kad je krenula u vrtic, obavezno smo predvecer isli van na par sati.

sad sam ja na mirovanju, tako da ti popodnevni izlasci nisu moguci, ali ih nadoknadjujemo tako da SVAKI DAN ili idemo nekome u goste ili netko dolazi k nama u goste. po mogucnosti se radi o prijateljima s djecom.

kad se beba rodi, nece ici u vrtic neko vrijeme, i ja planiram s njom i bebom opet 2x dnevno van, ili ujutro van, a popodne nekome u goste. inace cemo svi izluditi.

prijavljujem jos jednog neumornog....
u posljednje vrijeme ne zeli bas ici na popodnevno spavanje tj od ljeta i obicno i ne spava. medutim ponekad ako se turbo izmori uspije nam spavati popodne i gle cuda, uvece lakse zaspe nego kad ne spava popodne i opcenito je spremniji na mirnije provodenje popodneva nego kad ne spava. cini mi se da sto je umorniji to ima vise energije i teze ide spavat. ima li to ikakvog smisla?
by the way sutra pocinjem radit :( i slijedi nam adaptacija u vrticu. sreca muz je tu jos mjesec dana medutim bojim se jako kako ce to izgledati dok se ne uhodamo.

Moj stariji, sada prvaš, je takav. Nama je jedini lijek bio: vječno u šetnju. Jedino u šetnji sam se mogla malo odmoriti, ne fizički nego psihički. Tek smo prošle godine, kad je bio predškolac, shvatili da možemo koji put i ostati kući i preživjeti, čak se dobro provesti. Kad je imao godinu i po, bila sam 10 kila lakša nego prije trudnoće (inače imam normalnu težinu). Zato što bi on zaspao u 9, i ja odmah za njim, bez večere, jer cijeli dan ne bih stala ni minutu.
Za previsoke standarde sam se i ja pitala jer nije baš bio ljubitelj samostalne igre i ja ili nekad netko drugi ga je neprestano pratio. Trudila sam se da aktivnosti budu poticajne i raznolike pa bih se ponekad upitala -što li ja to više potičem? Ali ne mogu reći da mi je danas žao.
Mislim da je nećeš izmoriti. To je takav temperament. Moj sin i danas dok mi na primjer prepričava neki događaj iz škole u isto vrijeme se penje na kauč - silazi s kauča - penje se - silazi...Jednostavno pršti od energije.
Bilo bi korisno da odspava ali pretpostavljam da to kod nje ne prolazi. Živa je istina da što su umorniji, to su "navijeniji".

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Bilo bi korisno da odspava ali pretpostavljam da to kod nje ne prolazi. Živa je istina da što su umorniji, to su "navijeniji".

---

je, to je istina, i ja sam to primjecivala dok je bila manja.
ali sada se radi o stvarnoj potrebi za manje sna. naime ako slucajno zaspi popodne (sto se dogodi iskljucivo kad je bolesna i ima temperaturu) onda ne ide spavati do ponoci.
inace, setnje kod nas nisu od prevelike pomoci. vani je puno, jednostavno zato jer ja mislim da je to zdravo ali koliko god bila vani, trazi ona svoje i unutra. vidim sad dok je bolesna. nije isla van vec tri tjedna. prvo bronhitis, a sad ima vodene kozice. i ni casa mira. jednostavno je uvijek sto na sat...a sigurna sam da nije hiperaktivna jer ima izuzetno dugacku koncentraciju.

Ja imam dvojicu takvih - i nikad ne prestaje. Sad' su vec veci - pa nam je zivot i malo laksi - ali ranije ... Nasa kuca izlazi (sa zadnje strane) direktno na djecije igraliste (pjesak, tobogani, travnjak....) - ljeti bi bukvalno poslije dorucka izasli van ... usli bi (sa suzama) na veceru. Nikad dobro.

Primjtila sam da su 'izgubili' energiju kad su posli u skolu (B sa 4, O sa 3,5 god.). Toliko toga novoga imaju da otkriju, nauce ... od toga se umore. Fizicku zamorenost ne poznaju, ma kako mi pokusavali da i izmorimo. Ako na uspije onda su jako neraspolozeni, umorni ... ali spavati ne ni slucajno. U nasem slucaju se pokazalo da 'obaveza' ici u skolu, imati stalni ritam kao jako dobra.

Sad' 2,5 godine su malo (to je bas najgori period). Mozda da ona sama smisli gdje bi rado isla (ples ili nesto slicno) pa da od toga napravite obavezu.

ja isto mislim da bi vrtic bio najbolje rjesenje za nas.
i zato smo je bili upisali na poludnevni program, dva sata dnevno, i to bas ujutro kad je program najintenzivniji. mjesec dana je bilo super, obozavala je ici i nije htjela doma, a onda joj se nesto zamjerilo i vise nece. a glupo mi je tjerati i ostavljati je tamo u suzama kad za to ne postoji stvarna potreba. palo mi je na pamet da mijenjamo vrtic ali sve to zahtijeva opet dodatni napor, sve iznova, upis itd...ali nesto cemo ocito morati smisliti.

Ma nisam ja ni mislila da ih šetnja može umoriti za kasnije, nego je meni osobno bilo lakše šetat nego stat doma i on je bio zadovoljniji.
Mislim da ovo s upisom u vrtić moraš prvo ti riješiti sama sa sobom. Ako misliš da je to za nju dobro i zadovoljna si s vrtićem, i doneseš odluku da ide, onda se ne bi trebala naknadno premišljati je li treba ići ili ne treba. Mislim da će se to sigurno odraziti na njenu volju za vrtićem.
Ono, klasika - tvoja sigurnost daje njoj sigurnost.

ma u pravu si, ali kad je to tako tesko...
pitala sam je zasto je plakala dok je bila u vrticu, a ona mi veli "plakala sam zato sto mi ti nisi dosla". ja joj pokusam objasniti da tamo mame ne mogu biti s djecom, da se ona treba igrati s djecom i sl. ali ona opet odgovara "pa ne mogu ja tamo biti sama". i nakon toga sam zakljucila da koliko god ona bila zainteresirana i koliko god joj je polje interesa tako siroko, mozda je emocionalno ipak nezrela za vrtic.
a i uvijek se pitam, kako mogu biti sigurna da je s vrticem stvarno sve u redu?

Razumijem tvoje dileme i nemam u stvari nikakav pametan odgovor. Samo mislim da je odluka da se ide u vrtić ipak uvijek nametnuta od roditelja, to se ne može prepustiti djetetu da odluči. Zato, ako ti ne budeš sigurna da to želiš, mislim da je bolje ne pokušavati. Kako poslati poruku: "Šaljem te na dobro mjesto i tamo si sigurna" ako u stvari tako ne misliš?
Moj stariji sin je znao imati periode kad je svako jutro govorio da ne bi u vrtić. Međutim, svako popodne kad bih došla po njega, govorio bi: "Čekaj malo, nisam se ni poigrao!" I ne bi htio doma. Mislim da je u vrtiću uvijek uživao, ali mu se ujutro bilo jako teško rastati od nas.

kuzim sto mislis i u pravu si.
ja sam sigurna da zelim da mi dijete ide u vrtic ali mislim da bi bilo lose inzistirati na tome da ide u taj odredjeni vrtic koji je meni najblize, i u toj dobi u kojoj bi ja htjela da krene. ne znam jel sam dobro opisala. dakle, u vrtic ce ici kad tad, ali ako mi se cini da nesto s ovim vrticem nije u redu, ili ako probamo pa zakljucimo da ona ipak za to jos nije spremna, mislim da je ok predomisliti se.

Izbor vrtića je strašno važan. Mi smo prvo skupili iskustva svih mogućih poznanika i onda obišli one vrtiće za koje smo imali povoljne informacije. Glavni su nam kriterij bile tete, manje uređenost i opremljenost vrtića, iako uopće nije nebitno. Naravno, na kraju odlučiš na osnovu nekog dojma i ne možeš biti siguran da je on ispravan.
Međutim, Split je puno manji od Zagreba i nama su i najudaljeniji gradski vrtići na 15 minuta vožnje, pa smo imali veliku mogućnost izbora.

Ali, da ne misliš da sam ja neka kulerica - plakala sam svako jutro nakon što bih ga ostavila u jaslicama (krenuo je s 1.5 god.), i kad god bi me netko pitao tko mi čuva A. - rijeka suza! Ali sam u isto vrijeme znala da mu je dobro - uvijek bih ga našla zaigranog i zadovoljnog. Ne mogu reći da sam u pitanje dovodila odluku o vrtiću, a ipak me sve to strašno pogađalo.
Kad je drugi mališ kretao u jaslice, ja sam dobro znala gdje ide, s tetama sam odavno na "ti" i dobro sam ih upoznala, i mališ se prilagodio u 7 dana. Ja naravno nisam ovaj put uopće plakala, bila sam prava nemajka, ali sam sigurna da je to njemu puno pomoglo.

i mi smo puno razmisljali o izboru, a ovo nam je vec drugi vrtic. prvo je krenula s godinu i pol u jaslice i to nije bilo lose ali se precesto razboljevala (i mi skupa s njom) pa smo odustali.

sada smo je bili upisali u drugi vrtic u kojemu je teta moja prijateljica iz osnovne skole, dakle sve je izgledalo super. ali nesto ipak ne stima.
a ja ne mogu da se oglusim na primjedbe moje kceri. puno sam razgovarala s njom i mislim da se radi o necemu objektivnom, a ne samo o uobicajenom protestu kojega treba ignorirati.

nekoliko puta sam je gledala kroz prozor i nisam bila zadovoljna onim sto sam vidjela. kad place tete je ne tjese nego su joj dali nadimak "mala sirena", duhovito mozda, ali m. je navikla da se prema njoj odnosimo s postovanjem i mislim da ta i takve fore kod nje bas ne pale. to je samo jedna od stvari, ima toga jos puno.

osim toga nama su se dogadjale velike promjene, nedavno smo preselili, dobila je bracu...sve se to mozda odrazilo na tu neuspjesnu adaptaciju u vrtic.

na jesen cemo je dati u jedan hvaljeni drzavni vrtic, tada ce vec imati tri godine i nadam se da cemo tada uspjeti. treca sreca...

A teta definitivno ima svakakvih. Nije lako... Želim vam i ja treću sreću i dobru formu za pratiti ritam male turbo curuce.

hvala ti :*