Abiti, abiti i tući!

Drage moje Rode,

moje dijete ima 26 mjeseci i već neko vrijeme ima fazu razbiti i/ili tući kad je ljut ili frustriran.
Nikada nije vidio da netko u njegovoj okolini ikoga tuče, nitko ne razbija po kući (govorili bi mu kao manjem npr. drži čašu s obje ruke da se ne razbije ili možeš dirat maminu kutiju za nakit, pažljivo da se ne razbije) i nitko ga ne tuče. spada u lakše odgojivu djecu i sasvim se za sada prilično glatko dogovaram oko svega.
Ali čim je neka frustra evo njega s tekstom "abiti, abiti" i gleda me ravno u oči da vidi što ću ja reći. Prvo sam mu pokušavala objasniti da to nije lijepo, da ako je ljut može reći ljut sam i reći mi što ga ljuti i da se stvari ne razbijaju. Ali, za takvu je verbalizaciju još jako mali.
Onda sam shvatila da on to ne može izracionalizirati tako kako bih ja htjela i pokušala to ignorirati. Ali, ustrajan je i dalje viče "abiti, abiti".
Sad se tome prikrpio i glagol tući, svejedno koga kujicu, baku, mamu i onda ne tuče nego kao mlati rukom ili nogom gledajući me u oči.
kad pustim da me kao udari, napravim tužnu facu i ond me grli ljubi, govori: "ne mama pakat, ne, ne".
jučer smo bili u parku i udario je curicu. :shock: nekada, pak, prilazi djci i grli ih.
nisam znala što bih . zagrliti curicu i ispričati joj se ili njemu nešto krenut objašnjavati. do tada je dijete već podvilo rep i nestalo.
navečer smo se pomolili i rekli Isusu da je udario curicu, da to nije lijepo i da se tako ponašaju Anastazija i Drizela, zločeste Pepeljugine sestre za koje i sam kaže da su zločeste. Klimao je glavicom i složio se da tući nije lijepo, ali danas je opet mahao nogom prema baki i govorio tući.
Svi kažu faza (i vjerujem da je), ali, fakat, neugodna.
Što učiniti ili ne učiniti?

Sto ga ne pokusas nauciti da umjesto da kaze abiti, abiti, da veli ljut sam, ljut sam? I naravno da iza toga slijedi tvoja (primjerena) reakcija.

Pa, evo, Ančice napisala sam gore da sam mu pokušavala objasniti da kaže ljut sam i on to ponovi tada za mnom, ali drugi put opet po svoju.

Sorry, nisam dobro skuzila.

Samo nastavi, upaliti ce, a do tad budi strpljiva (i dosljedna).

Sto cinite (vi i on) nakon sto kaze da je ljut? Sto cinite kad kaze abiti i tuci? Jel to govori u posebnim prilikama ili nepovezano s nekim specificnim situacijama?

Nije nimalo nenormalno da se poceo tako izrazavati, ja mislim da je to normalna faza testiranja i istrazivanja i ne moras se bojati da ce ti dijete ispasti neki razbijac. Pokusajte imati hladne glave i usmjeriti ga u pravcu primjerenog ponasanja.

kaže to kad nešto ne uspije ili ne dobije ili nije trenutno situacija kakvom bi on htio da bude.
pokušala sam ga pitati zašto je ljut i započeti razgovor, ali ne ide, premali i nema još tu koncentraciju.

Jel mozda nesto takvoga mogao cuti od druge djece u vrticu?

L. cesto zna doci s nekim novim rjecnikom za kojeg odmah znamo od kuda je, pa mu objasnimo kako to nije lijepo i ponudimo alternativu.

Melrose, mislim da ni tvoj ni moj malac nisu prestari za neku verbalizaciju koju mi smatramo "naprednijom". Samo trebas sto Ancica kaze biti dosljedna i uporna, jer ce mozda trebat dva-tri dana da usvoji nesto. Lakse ce biti ako mu objasnjavas zasto ;) (barem kod nas to uspijeva tako)

djeca će i bez toga da ga ti udariš shvatiti da ona mogu udarati i time privući pažnju ili dobiti već nekakvu reakciju.to je kao i kad shvate da mogu nešto dohatiti , podići-normalna faza razvoja. mislim da je faza i da će proć ali da moraš biti jasna oko toga da se to ne smije i upozoriti ga kad počne. udalji ga kad hoće udariti , nikog se ne smije tući niti mama , niti baka-povuci paralelu s tim kako vi njega ne udarate pa ne smije niti on vas.
a osobito moraš paziti na to da ne udara drugu djecu-ona s njegovom fazom nemaju nikakve veze.bez obzira koliko je mali. djeca će mu vratiti , za čas se nšto desi.tako je moj nećak jednom klincu razbio nos- šta je poslije bilo moš pretpostavit.

I moj N. (21mj) je počeo tuči. I to, ako napravi nešto na što mu ja kažem da ne smije, onda se tuče po glavi i kaže cam me bijo! Ako se naljuti kad ja radim nešto što se njemu tada ne da, npr. presvlačenje ili hranjenje onda tuče mene.
Više ne znam kako da se postavim jer smatram sebe odgovornom za takvo njegovo ponašanje. Kada je prje tukao baku ili mene ja sam mu znala reći da to nije lijepo i da sram ga bilo, što je jako krvo. To sam prestala radit ,ali i jednom sam prilikom napravila još veću grešku. Dobio je po guzi jer je uporno dirao "pec", a ja sam mu više puta rekla da to ne smije! Krivo sam reagirala i par puta viknula i sada se osjećam užasno.

Sad moje dijete samo sebe tuče po glavi i viće "cam me bijo" i "tuči tuči", a ja na to kažem da je Noa dragi i da je mama draga i mazim ga puno više i grlim i stalno govorim da je glava draga i pametna i da ga mama puno voli voli. Ali ako se naljuti i ide me tuči nogama, onda i dalje kažem da "ne mamu tuči i da to nije lijepo", promjenim izraz lica u ozbiljan i on to skonta, nekad ne iz prve, ali skonta.

Ako netko ima savjet kako da ispravim svoju glupost, pomno Vas čitam. :? :cry: :?

Mislim da je najtočnije ovo što kaže Sandra23. Iskreno se nadam da će ga ta faza proći, jer ne vidim realne razloge da postane takav dečko. Valjda zbilja treba 1000 puta ponoviti da to nije dobro i uvesti možda neke male, primjerene dobi, sankcije.
Sinoć je zamahnuo opet nogom prema našoj maloj kujici. Ja sam krenula milijonti put s isto rečenicom (trepeći od velikih prodika), a onda sam shvatila da je na nju desenzibiliziran, uzela kujicu u krilo, pomazila ju i ugasila Ribicu Nemo u kojoj se saftao do tada. Nije bilo ni bunta ni plača, ni povišenih tonova. Shvatio je, a postupak mi se čini puno logičniji od gledanja u kut (pa u pitanju su samo njegove 2 godine).
Mislim da je roditeljstvo ili odgoj djece u tranziciji. Svi bismo se htjeli otresti metoda naših majki i očeva koji su odgajali u vrijeme kada se o tome nije puno znalo, čitalo, marilo za posljedice, a sve u najboljim namjerama.
Ali, isto tako mislim da se (čitajući, evo, popriličan broj knjiga) malo gubimo u novim pristupima djeci. Puno je kontradikcija. Npr. (savjet)pokažite djetetu kako se osjećate zbog njegovog ponašana ili reakcije, a s druge strane ne dopustite da djetetovo ponašanje bude uvjetovano i sputano vašim osjećanjem ovoga ili onoga. Opet sve u najboljoj namjeri.
Mislim Piky da se ne moraš apsolutno gristi, pa dragi Bože, svi učimo na greškama i svi smo posezali za metodama koje su nam ostavili u nasljeđe. Ali, dokle god mame i tate razmišljaju, kontroliraju se kad god to mogu i kada je potrebno, pokazuju svoje granice i rubove, ništa se strašno ne događa. Žalosno bi bilo, mislim, Piky, a ovo govorim prvenstveno i sebi da o svome udarcu po guzi ili sramtebilo sistemu nisi nikada promislila.
Nije stvar u tome da budemo savršene mame, nego dovoljno dobre mame koje će odgojiti sigurnu djecu i, daj Bože, dobre ljude.
Jer, nesigurnima, a dobrima je ipak najteže.
I zato drage mame i tate :heart:

Evo danas ujutro, kad se majstor probudio tata i ja smo se spremali za posao i bili smo u kupaoni. Malimali se probudio sam i kad sam ušla u sobu počeo je ljutito plakati. Kada sam se legla kraj njega da ga pomazim i utješim (i dam mu cicat), majstor se spremno prihvatio cicanja, uz malo negodovanja, a slobodnom rukom me nastavio mlatit po glavi. Pa malo mene tup tup, pa malo sebe.

Uvijek kad lupi mene, mora malo i sebe, samo valjda da mi pokaže da je ljut na mene što me nije bilo. Ja ga potom tješim i ljubim i kažem mu da je sve ok i da je mama tu, a osječam krivnju što me nije bilo i on to kuži. Jooooj ta deca, čitaju nas ko otvorenu knjigu.

Mislim da je Sandra23 potpuno u pravu

Iako mi je bebac jos mali i nemam osobno iskustvo problematika mi je struka pa se usudujem dati komentar.
Djeca razvijaju svoj identitet osobito u 2., 5. godini i u adolescenciji. A roditelji bas u tim godinama govore o bijesu i pobuni svoje djece. Zato nije slucajno da bas ovdje govorimo o dvogodisnjacima. U ovoj fazi obicno je njihov bijes rezerviran za majke, a ocevi dolaze na red tek s 5 godina.
Prema tome, rijec je o normalnoj fazi djetetovog razvoja koja je u osnovi i znak da se dijete normalno razvija i emocionalno i psihicki. Naravno problem je sto (osobito muska) djeca pocinju cesto tuci, pa onda jos i kad tuku sebe to djeluje strasno. Ali stvarno ce proci i nikako na njihovu agresiju ne bi trebalo reagirati agresivno.

Da, a propos, kako veli Eda moj se lutak udara po glavi kad se naljuti, pa ja vičem nemoj molim te, i mamu boli kad se udaraš.

cilj bi bio da djeca ne budu ni kaznjena ni nagradena za svoje ispade bijesa, vec da shvate da je bijes emocija kao i sve ostale i da njihov ispad jednostavno nista ne mijenjaj

Citiraj:

---

melrose prvotno napisa

navečer smo se pomolili i rekli Isusu da je udario curicu, da to nije lijepo i da se tako ponašaju Anastazija i Drizela, zločeste Pepeljugine sestre za koje i sam kaže da su zločeste.

---

Off topic ali moram pitati: nije li Pepeljuga malo neadekvatan crtac za dete od 26 meseci? Moji imaju 28 meseci i najvishe shto mogu pratiti je Winnie The Pooh i to od pre par dana a do tada samo Baby Einsteine, Pingu i Teletubbies. Chak im je i Bob the Builder vishe nego pretezhak (i Noddy spada u tu grupu).

Pitam ovo chisto informativno a i iz razloga shto dete bash iz crtaca mozhe pokupiti neke fazone. Zato sam ja tu vishe nego oprezna i nishta im nije pushteno a da ga mama nije odgledala prva i sama.

Ponovnim chitanjem primetih i Nema :?

prati ih bez problema i u Pepeljugi nema nasilja (može pogledati i prekrasan dokumentarac o putovanju pingvina ili čarobnjaka iz oza), ako se toga bojiš. nitko nikoga ne udara. Za Nemu ne velim.
Ali, ne mogu ga zaštiti od "negativnih utjecaja" na koje nailazi u prvom izlasku u park.
ponavljam, radi se o potuno normalnom djetetu, koje nije ni pretjerano agresivnom, niti antipatičnom. Nego valjda ispituje svoje granice.
btw, ta ga je faza prošla.
ušli smo ponovno u fazu neću, jaču nego ikada.
toga nema ni u pepeljugi, ni u Nemu.

evo baš tema za mene...
Imam nećaka preko muža, mali je 3,5 i ta faza tućenja još traje. Mama ga odgaja prilično "staromodno"-istuć ću te, pazi da ne donesem kuhaću... I ja sam nekako to njegovo ponašanje pripisivala tom odgoju (agresija rađa agresiju) ali vidim da i kod vas, mojih dragih istomišljenika, postoji ta faza. A danas sam baš tamo rekla kako mi nećemo tući dijete i kako mene moje dijete mene neće tući, i sad me ovo ubilo u pojam :(
neznam, meni kad sam bila mala nije ni palo na pamet da udarim mamu.
Tako sam zagrizla za Searsa i Juula, valjda ću znati, valjda mi se neće obiti o glavu sve što kod drugih primjećujem kao krivo...

noa za sad udara samo nas, mene i mm-a i to samo kad je zaigran, vesel, nikad ako se ljuti (u biti nikad se ne ljuti, eventualno malo duri)
a udari poprilično
nikad ga nitko nije udario, osim što se sam zvekne
neki dan je uzeo kuhaču i pokušavao se udariti po guzi :shock:
ili si sam pokušava isprašiti tur rukom
nemam pojma od kud mu to, gdje je to mogao vidjeti
isto tako donio je krpu mm-u i smijući se nagovara ga i pokazuje mu kako da ga ovaj udari tom krpom po guzi, nas dvoje smo ostali zabezeknuti

ali sve to se dešava samo kad je jako zaigran
kad me "tuče" govorim mu da to nije lijepo i da me boli, al me ne ferma :nope: