Molim, hvala, izvoli, oprosti

Da vam ispričam kako je Leona jučer naučila redu jednu tetu u dućanu...
Kao i nebrojeno puta do sada, kad Leona hoda okolo s otvorenom vrećicom već nečega, uvijek se nađe neka teta da je žica...
Obično ti zahtjevi dolaze u formi "Daj mi jedan...!"

Leona, koja je bez pretjerivanja, maltene prvo nakon mama i tata, naučila reći "hvala i molim", je jako osjetljiva na to i nikad nikome niš ne da ako ne kaže čarobnu riječ. Doduše često ne da ni ako dotični kaže "molim te" ali to je već druga priča :lol:

I tako jučer opet Leona harači po dućanu i jedna teta joj veli onak oštrim, zapovijednim glasom (valjda misi da je to tak fora): Daj mi jedan bombon!
Leona je odmjeri i jogunasto odreže: Ne dam! - i pobjegne...
Nakon par metara digne svoje plave okice prema meni i kao utjelovljenje zaprepaštenja me pita: Mama, pa kako teta ne zna da se mora reći "molim te"? Jelda da je tako ružno kad kaže samo "daj mi"? Ma, mama, kako ona to ne zna?

Ja se složim da je to stvarno ružno i promrmljam više za sebe da bi joj to trebao netko reći, a Leona se, ni pet ni šest, uputi ravno do tete, stane pred nju i prijekorno joj veli: Teta, nisi mi rekla "molim te", to nije lijepo, znaš, uvijek moraš reći molim te :mrgreen:

Teta je pocrvenila do korijena kose od neugode i skrušeno priznala da je bila bezobrazna te ljubazno zamolila: Molim te, hoćeš mi dati jedan bombon?
A moje sunce malo skroz ozarena pruži jedan uz slatki: Aha, izvoooooooooooli :heart:
i ode zadovoljna uspješnim preodgojem :mrgreen:
____________________________________

Pitanjce: koliko ste vi osjetljivi na te četiri male riječi, tj. imate li visok prag tolerancije ili vam to nije toliko važno?
Meni je jednako važno i reći i čuti, pa se uvijek ljutim kad se odrasli ljudi obraćaju djeci ko nižim bićima s kojima ne treba biti pristojan, jer valjda, kaj oni mališi znaju :roll:

Ali i obrnuto, žao mi je vidjeti neodgojenu djecu koja su već u nekoj dobi kad se od njih mogu očekivati uljudne konstrukcije naročito zato što po svom djetetu vidim kako je doslovce ponosna na sebe što je pristojna djevojčica :saint:
Ali, npr. imam frendicu kojoj ja silno idem na živce s tim i koja veli da maltretiram dijete što za svaki drek govori hvala i sve ostalo, da je to malograđansko preser... :mrgreen:

Pitanjce br. dva: pllllllllllllliz, tko zna kako ide ona pjesmica koju klinci uče u vrtiću, a Leona nikako da mi je odrecitira u komadu, nešto kao četiri male riječi...bla...bla...one su tako male da bi u dječje srce stale...i ne sjećam se višeeeeeeeeee :oops:

samo da dam pusu Leoni :*
učim djecu tome i sama to prakticiram - ako netko i nije ljubazan, mislim si - baš me briga, ja se neću tako ponašati i spuštati na taj nivo
lucija primjećuje takve stvari i o tome razgovaramo
prije izvjesnog vremena sam ispred dućana vidjela da je gđi nešto ostalo u kolicima, kažem joj onak lijepo, a ne bu-ba stilom, a žena - niti hvala, niti pogled, ništa
luciji sam objasnila da smo mi napravili svoje, a to što ona nije pristojna, to je druga priča

Leonček :heart:

Mi smo sada u nekoj fazi u kojoj je prilično teško reći molim :roll: (kaže ga on, ali ne svaki put, a neki put tek nakon poticaja)
Nemam pojma zbog čega je do toga došlo, možda iz inata, jer je prije uredno govorio. Srećom, barem 'hvala' kaže!

U potpunosti se slažem s tobom, kloklo, jer mislim da je bitno u svakodnevnoj komunikaciji upotrebljavati 'čarobne' riječi makar i petsto puta dnevno ako je potrebno!

Leona :klap:
Anja za sada govori samo mama, tata, to.. i iako ne zna reči molim te, izvoli, oprosti, hvala, ja joj niti jednom ne dam neku stvarčicu ili kad ona meni nešto da bez neke od te četiri čarobne riječi :)

moj oduvijek govori sve 4 male riječi i to mi je preslatko. samo me zna uhvatiti na foru

mama mogu li MOLIM TE skakati po stolu npr...
ne....

ali rekao sam mooooooooolim te :mrgreen:

Da, da, Nina, to im je omiljeno oružje :lol:

Mi pokušavamo naučiti bar hvala i molim, ali tako mu teško idu preko jezika da je to čudo jedno :mrgreen:
Zapravo, "hvala" zna onako mehanički ponoviti ("ava"), ali se nikad sam ne sjeti. "Molim" je počeo tek nedavno govoriti, na svoj nerazumljiv način, ali ipak spomene.
S druge strane, ne želim ga tupiti "reci hvala, reci molim, kako se kaže", jer mislim da ću stvoriti kontraefekt. Ako koristimo te riječi u svakodnevnom govoru, usvojit će ih i on, jednom. Valjda.

hoće. ja andreju od rođenja govorim izvoli, hvala i sl. - to mi je nekako bilo prirodno. i on to govori u 90% slučajeva, a ako zaboravi - pa kaj onda.

Ne učim ih ništa posebno. Kao i kod normalnog učenja govora, obavezno ja koristim čarobne riječi u govoru, pa su i cure uhvatile. Kad im se omakne koja "nepristojna" rečenica samo ponovim s pristojnim riječima na mjestima gdje fale, bez komentara.
Ne obazirem se osobito na to. Vjerujem da je kontraproduktivno previše pričati i isticati te 4 riječi. To je normalan način razgovora.

Da, to sam zaboravila spomenuti, nasilno "učenje reda" je neprihvatljivo jer radi kontraefekt. Niiiikad nismo imali fore: "E, ako ne kažeš hvala nećeš ništa dobiti! - kao što ona radi tetama u dućanu :lol: nego smo uvijek nekako kroz igru i dobru volju servirali lekcije, pa je dijete bez ikakvog osjećaja da je se trenira vrlo brzo usvojila to kao prirodno ponašanje :D

Učim ga i primjerom i izravnom uputom. Mislim da je važno biti pristojan.

Kad je bio manji, znači 2-4 godine, bez iznimke je svuda upotrebljavao te riječi. Onda je došao u neku fazu srama pred odraslima, u kojoj mu je katkada, paradoksalno, ali istinito, bilo lakše biti nepristojan nego pristojan. Npr. prestao je pozdravljati u dućanima, rado je izbjegavao molim i hvala i slično. Nismo ga previše pritiskali, ali smo mu jasno stavljali kakvo ponašanje je poželjno.

U našoj međusobnoj komunikaciji mi, to jest mm i ja, nikada ne izostavljamo čarobne riječi, pa tako ni u komunikaciji s M. On to ponekad izostavi - ponekad inzistiramo, ponekad ne, ali on zna da je nama to važno. Ne ide to pravocrtno, ali mislim da će u konačnici dijete koje je naviklo na pristojnu komunikaciju biti pristojno.

Zaboravih napisati, taman kad je svjesno skužila i počela upotrebljavati hvala i molim, jedan dan je dohvatila punu košaricu kvačica za veš i za svaku koju je pružila mi je rekla izvoli, a ja sam morala reći hvala...
znoj je curio s mene na kraju, iscrpila me sasvim ta maratonska demonstracija naučenog bontona :lol:

ja mislim ovako kao tanja_b.
ne svidja mi se kad se insistira na tome, ali mislim da je bitno uciti decu pristojnom ponasanju, i to mahom kroz ponasanje ukucana.

Citiraj:

---

ninochka prvotno napisa

moj oduvijek govori sve 4 male riječi i to mi je preslatko. samo me zna uhvatiti na foru

mama mogu li MOLIM TE skakati po stolu npr...
ne....

ali rekao sam mooooooooolim te :mrgreen:

---

i kod nas ovako :mrgreen:

i to od vrlo rane dobi, sjecam se kako su se ljudi po ducanima i slicnim javnim mjestima znali sokirati kad bi ona uljudno pozdravljala, zahvaljivala i slicno.
a i sad se sokiraju, nisu navikli da se dijete kad odlazi iz kafica dere "dovidjenja i hvala na soku" ili iz ducana "dovidjenja i hvala na kruhu" :lol: a najbolje mi je kad odlazi od baka i kaze im "dovidjenja baka i deda i hvala vam puno na rucku" :lol:

Leonica je fakat neodoljivo dijete. :heart:

Ipak, donekle se slažem s tvojom frendicom :mrgreen:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ali, npr. imam frendicu kojoj ja silno idem na živce s tim i koja veli da maltretiram dijete što za svaki drek govori hvala i sve ostalo, da je to malograđansko preser... :mrgreen:

---

Ja volim da su djeca djeca, ponekad nepristojna, ponekad plaze jezik, da sprljaju robicu u parku, da su koji put škrta, sebična i nerazumna... NARAVNO da se lijepo ponašanje uči kod kuće, ali u dobi od 3-4-5 godina još uvijek volim vidjeti tu dječju nesputanost. Neki bi to nazvali neodgojenošću, ali ja se ne slažem - recimo, jako me smeta kad djeca uvijek moraju pozdraviti (ili, još gore, dati nekome pusu) ako im se ne da ili ne žele ili per muss reći hvala kad dobiju poklon. Može se zahvaliti i roditelj, ne mislim da je to tragedija.

Dakle - da bontonu, ali polako - neka što dulje zadrže u sebi ono dječje, nenaučeno ponašanje.

lako je lako sa srcem reći, one su samo malene riječi
one su samo zbog toga male da bi u dječja usta stale


hmmm ne znam dalje a nisam sigurna ni da "prava stvar ide ovako to je gregorova interpretacija

ha ali samih snimila kad su recitirali
mogu ih "skinuti" kad dođem doma

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Leonica je fakat neodoljivo dijete. :heart:

Ipak, donekle se slažem s tvojom frendicom :mrgreen:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ali, npr. imam frendicu kojoj ja silno idem na živce s tim i koja veli da maltretiram dijete što za svaki drek govori hvala i sve ostalo, da je to malograđansko preser... :mrgreen:

---

Ja volim da su djeca djeca, ponekad nepristojna, ponekad plaze jezik, da sprljaju robicu u parku, da su koji put škrta, sebična i nerazumna... NARAVNO da se lijepo ponašanje uči kod kuće, ali u dobi od 3-4-5 godina još uvijek volim vidjeti tu dječju nesputanost. Neki bi to nazvali neodgojenošću, ali ja se ne slažem - recimo, jako me smeta kad djeca uvijek moraju pozdraviti (ili, još gore, dati nekome pusu) ako im se ne da ili ne žele ili per muss reći hvala kad dobiju poklon. Može se zahvaliti i roditelj, ne mislim da je to tragedija.

Dakle - da bontonu, ali polako - neka što dulje zadrže u sebi ono dječje, nenaučeno ponašanje.

---

cuj, zarino "dovidjenja i hvala na kruhu" je potpuno spontano ponasanje :mrgreen:
mi je to nikada nismo ucili, nije to imalo sto ici brzo ili polako.
obzirom da i MM i ja automatski govorimo hvala i molim i jedno drugom, i ostalim ljudima, i konobarima, i prodavacicama i vozacima tramvaja, njoj je to uslo u uho kao normalan nacin komunikacije sa svima. plus sto se svi time ili odusevljavaju ili umiru od smijeha, pa konstantno dobiva pozitivno potkrepljenje od okoline.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Leonica je fakat neodoljivo dijete. :heart:

Ipak, donekle se slažem s tvojom frendicom :mrgreen:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ali, npr. imam frendicu kojoj ja silno idem na živce s tim i koja veli da maltretiram dijete što za svaki drek govori hvala i sve ostalo, da je to malograđansko preser... :mrgreen:

---

Ja volim da su djeca djeca, ponekad nepristojna, ponekad plaze jezik, da sprljaju robicu u parku, da su koji put škrta, sebična i nerazumna... NARAVNO da se lijepo ponašanje uči kod kuće, ali u dobi od 3-4-5 godina još uvijek volim vidjeti tu dječju nesputanost. Neki bi to nazvali neodgojenošću, ali ja se ne slažem - recimo, jako me smeta kad djeca uvijek moraju pozdraviti (ili, još gore, dati nekome pusu) ako im se ne da ili ne žele ili per muss reći hvala kad dobiju poklon. Može se zahvaliti i roditelj, ne mislim da je to tragedija.

Dakle - da bontonu, ali polako - neka što dulje zadrže u sebi ono dječje, nenaučeno ponašanje.

---

cuj, zarino "dovidjenja i hvala na kruhu" je potpuno spontano ponasanje :mrgreen:
mi je to nikada nismo ucili, nije to imalo sto ici brzo ili polako.
obzirom da i MM i ja automatski govorimo hvala i molim i jedno drugom, i ostalim ljudima, i konobarima, i prodavacicama i vozacima tramvaja, njoj je to uslo u uho kao normalan nacin komunikacije sa svima. plus sto se svi time ili odusevljavaju ili umiru od smijeha, pa konstantno dobiva pozitivno potkrepljenje od okoline.

---

To je onda super i vjerujem da je također šarmantno i preslatko. :heart:

neki dan u parku neki hahari nam uzeli loptu. ja se nisam jos ni snasla sto napraviti, kad m. stane pred njih: "lijepo vas molim da mi vratite loptu". deckici se toliko zbunili da su joj isti cas vratili :heart:
ne inzistiram na tim rijecima ali ih je m. jako rano naucila jer cuje nas.
jedno vrijeme ju je intenzivnije cuvala baka koja to ne govori bas stalno i m. je takodjer prestala. tada mi je to zasmetalo pa sam bez pardona zamolila baku da joj svojim primjerom ukaze na to i problem se odmah rijesio.
sad smo u naprednoj fazi: "dobar tek" i sl.

ajme Leonica je divna!!! :heart:

sve citam i nadam se slicnom postu za koju godinu :mrgreen:

Hm, ako djeca uče i oponašaju nas (što je činjenica), zbog čega je onda moj prestao govoriti molim, iako je to dio našeg svakodnevnog govora?? :?

mi ne inzistiramo bas na tim rijecima, iako ih uglavnom koristimo.
meni je vazna 'pristojna intonacija' - ako toncek kaze lijepo 'mama, das mi soka?' to mi je jednako dobro kao 'molim te casu soka'.
inace, i on je u neki prilikama, s nepoznatim ljudima, kao Zdenkin M., presramezljiv da bi bio pristojan. Pa preskoci 'dobar dan' ili ga promrmlja potiho sebi u bradu.

a tonka? ona je usvojila 'oprosti'. Lupi tonceka po glavi, pa brzo kaze oprosti i da pusu. Pa ga sutne opet. Pa opet kaze oprosti. Glavno da se zna red!

[/quote]Hm, ako djeca uče i oponašaju nas (što je činjenica), zbog čega je onda moj prestao govoriti molim, iako je to dio našeg svakodnevnog govora?? [quote]

Zato što odgoj ne ide pravocrtno. U njima se odvija borba između odgojnih i drugih utjecaja i poticaja i uspostavljanja njihove osobnosti.

Citiraj:

---

mi ne inzistiramo bas na tim rijecima, iako ih uglavnom koristimo.
meni je vazna 'pristojna intonacija' - ako toncek kaze lijepo 'mama, das mi soka?' to mi je jednako dobro kao 'molim te casu soka'.

---

I meni je to OK.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

meni je vazna 'pristojna intonacija' - ako toncek kaze lijepo 'mama, das mi soka?' to mi je jednako dobro kao 'molim te casu soka'.

---

Da, kad je o tome riječ, smatram da je napredak što je Andrej u zadnje vrijeme počeo pitati za dozvolu kod nekih stvari, umjesto da samo zahtijeva i protestira. Pa ako pritom i ne kaže "molim", nema veze, doći će i to s vremenom. A pitanje postavi lijepo, punom rečenicom, prema tome, jasno je da se potrudio da komunicira na nivou.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

inace, i on je u neki prilikama, s nepoznatim ljudima, kao Zdenkin M., presramezljiv da bi bio pristojan. Pa preskoci 'dobar dan' ili ga promrmlja potiho sebi u bradu.

---

Ovog se dobro sjećam iz vlastitog djetinjstva.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

hoće. ja andreju od rođenja govorim izvoli, hvala i sl. - to mi je nekako bilo prirodno. i on to govori u 90% slučajeva, a ako zaboravi - pa kaj onda.

---

isto kod nas.

Renatu ne forsiramo, uglavnom se stidi komunicirati sa strancima, ali po kući ze normalno zahvaljuje.
Najbolje je bilo kad je otišla sa MM u pekaru ( imala oko 16 mjeseci), izlaze ona sva ponosna i MM umire od smijeha. Prodavačica je bila malo "ljubazna", pukla im hruh na pult bez pozdrava ili bilo koje riječi,
a Renata se vratila sa izlaza i rekla joj: dote, haja,moim

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

a tonka? ona je usvojila 'oprosti'. Lupi tonceka po glavi, pa brzo kaze oprosti i da pusu. Pa ga sutne opet. Pa opet kaze oprosti. Glavno da se zna red!

---

Buahaha :lol:

Citiraj:

---

njoj je to uslo u uho kao normalan nacin komunikacije sa svima. plus sto se svi time ili odusevljavaju ili umiru od smijeha, pa konstantno dobiva pozitivno potkrepljenje od okoline.

---

Ovo je i kod Leone presudno, ona baš cvjeta od sreće što je svi hvale zbog toga :saint:

I upravo to je meni potvrda koliko je važno dijete odgajati na taj način, ne da bude "dobro" zato jer se boj kazne ili prijekora od roditelja kojima je važnije djetetovo ponašanje od osjećaja, već da želja da radi dobre stvari izvire iz njenog srca, jer ona zna i osjeća da je to prava stvar i da je veseli taj pozitivni feedback od okoline :heart:

Tako se dobre osobine postepeno oblikuju u čvrste stupove njene osobnosti, a pritom su svi sretni i zadovoljni i procesom i rezultatima :love:

Potcrtavam postepeno, uz puno "dva koraka napred - jedan natrag", jer kao što mudro reče Zdenka, odgoj nije pravocrtno kretanje :)

mi isto tako koristimo u svakodnevnom govoru i marko je usvojio. jucer u ducanu dodaje njemu prodavacica na blagajni kinder jaje i veli "izvoli" a on njoj sav zadovoljan "hava" ja platim i velim dovidjenja, ona meni dovidjenja a on joj se naceri sav vazan "dovidenja!!"

Sad sam se sjetila jednog :shock: događaja od prije neke 4 godine. Znam da je M. još išao u jaslice. Bio je sa mnom na tržnici i poželio pecivo. I tako mi na jednom kiosku kupujemo pecivo i dijete kaže lijepo: Molim kifucu! (kiflicu). A prodavačica, vrlo mlada žena nato kaže: "Sunce moje, pa kaj ti mene moliš? Pa, tebi bu teta dala, ne moraš ti niš moliti." I onda se obrati meni i veli: "Tak i moj, sunce malo, stalno mene nekaj moli. Veli on meni: Mama, molim te soka. A ja njemu, kaj buš ti mene molil pa kaj ti mene moraš moliti sok! To vam oni u vrtiću uče decu te gluposti da moraju nekaj moliti." Believe it or not, bilo je doslovno tako.

Zdenka, ovaj tvoj post me asocirao na nešto što me već neko vrijeme kopka, a ima veze s ovom temom: često puta ljudi (tu mislim na slučajne susrete na ulici, u tramvaju, dućanu, i sl.) popuštaju maloj djeci, a onda se kasnije žale na tu istu veću djecu kako su neodgojena, bezobrazna i sl.
Primjer: jučer smo bili u knjižnici, idemo zadužiti knjige i Andrej trči preko reda i stavlja knjige na pult. Ja mu kažem: čekaj malo, moramo pričekati na svoj red, i odlazimo na kraj reda (on prihvaća bez protesta). A striček ispred nas kaže: ma odi ti, mali, samo odi ispred, ti nemaš vremena za čekanje, hajde... Upjela sam ga "otkačiti" na ljubazan način, jer zbilja nema smisla da dijete učim prelasku "preko reda" na račun toga što je mali i sladak. Bar ne u knjižnici.
A to nije bila jedina takva situacija u zadnje vrijeme.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

a tonka? ona je usvojila 'oprosti'. Lupi tonceka po glavi, pa brzo kaze oprosti i da pusu. Pa ga sutne opet. Pa opet kaze oprosti. Glavno da se zna red!

---

I ja moram ovo citirati, jer mi pokazuje bit "lijepih manira" u male djece. Naravno da ih tome ih učim, primjerom kad su mali, poslije i izravno ako treba, ali to je ipak samo forma. I zato kod mene nema puno frke ako izostaje, barem do 4, 5 godina. Ali je važno da su kroz to vrijeme "izloženi" pristojnom ponašanju.

Mala djeca imaju puno razloga i zašto su pristojna i zašto su nepristojna, a malo njih ima veze s pravom pristojnošću kao brigom za druge ili nepristojnošću kao nebrigom: oponašaju roditelje, sviđa im se pažnja, srame se...kao što ste već pisali.

Sigurna sam da ako obitelj daje dobar primjer međuljudskih odnosa, ni pristojnost neći izostati. Doći će prirodno i to u suštinskom, a ne papagajskom obliku.

Ja volim kad je moje dijete "na van" pristojno i pozdravi, i zahvali i sl.
No, situacija je takva da uglavnom kod kuće zahvaljuje, kaže molim, a vani to zaboravi.
A ja bih htjela da je upravo obratno. Meni ne treba da ona meni govori hvala i molim. Draže mi je da mi kaže mama, daj mi soka nego mama, molim te, daj mi soka. Direktno i jednostavno.
Za van naravno vrijedi drugačije. Ja sam to naučila razlikovati, valjda će i ona.

kod nas je " hvava " iz čista mira. nema forsiranja ali je čula od nas i kad joj se daje kaže joj se izvoli a mala spužvica sve upija. samo u zadnje vrijeme " hvava " ide i kad dobije i kad daje s tim da te uvijek pogleda u oči. svaki put dobije pusu jer je neodoljivo slatka. najbolji primjer smo mi našoj djeci!

od kad je propričala, zna reći i koristiti hvala i izvoli. S tim da je još u početku hvala koristila umjesto izvoli- kad bi nekom nešto davala.

Molim i oprosti još nismo usvojili... 8)

Citiraj:

---

Meni ne treba da ona meni govori hvala i molim. Draže mi je da mi kaže mama, daj mi soka nego mama, molim te, daj mi soka.

---

Ja općenito ne volim da se doma koristimo jedni drugima, već djecu učim da svatko za sebe učini koliko je maksimalno u mogućnosti. Ako već traži da mu se nešto doda ili učini, onda je to svakako s molbom u glasu i rečenici. Isto tako je i samnom. Radije ću si dodati i učiniti sama, a ako tražim to od muža ili djece, onda je to obavezno sa molbom.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Citiraj:

---

Meni ne treba da ona meni govori hvala i molim. Draže mi je da mi kaže mama, daj mi soka nego mama, molim te, daj mi soka.

---

Ja općenito ne volim da se doma koristimo jedni drugima, već djecu učim da svatko za sebe učini koliko je maksimalno u mogućnosti. Ako već traži da mu se nešto doda ili učini, onda je to svakako s molbom u glasu i rečenici. Isto tako je i samnom. Radije ću si dodati i učiniti sama, a ako tražim to od muža ili djece, onda je to obavezno sa molbom.

---

Ja isto tako. Dapače, pristojnost prema ukućanima smatram najvažnijom, jer smo mi jedni drugima najbliži i najviše vremena provodimo zajedno. S druge strane, možemo si dozvoliti više ležernosti i zafrkancije u komunikaciji, ali to je već drugo pitanje.

4 najvažnije male riječi:

lako je lako sa srcem reći,
one su samo zbog toga male
da bi u dječja usta stale

dobrog su srca najbolji gosti
molim, hvala, izvoli, oprosti

idu dani a riječi teku
iz usana zlatnih u ljudsku rijeku

Lalah, ljubim te, fala ti :love:

Mi je nismo ucili, tj. ciljano nju poducavali ophodjenju nego smo joj se obracali i s molim, i izvoli i hvala i oprosti. I ona to najcesce upotrebljava u svakodnevnom govoru.

Iz biljeznice jednog prvasica:

P: Koje su cetiri carobne rijeci?
O: Ciri bu ciri ba

:mrgreen:

Za pravi odgovor na temu smo premali, ali kako ih mi koristimo (ustvari koristimo please i thanks ... :/ ) valjda ce ih spontano nauciti, forsirati necemo.