Ne želi biti velika!

Ima li itko ovdje čije dijete ne želi biti veliko?

I to ne traje par dana, tjedana, mjeseci, već otkada to zna izreći riječima. I mi smo se nadali da će to proći, da će sazrijeti, ali sad već postaje, neki put teško, a neki put smiješno…

Jednostavno, nitko joj ne smije spomenuti da će biti velika…to smatra osobnom uvredom. Ako je dobre volje onda samo kaže da ona neće biti velika, a ako je npr. umorna ili sl. onda se rasplače toliko tužno :roll: …

Npr. sretne ju susjeda na ulici i kaže štovećljudinajčešćekažumalojdjecida ihudobrovolje…”Joj Hana, nisam te vidjela cijelu zime, kako si ti narasla i kako si lijepa.” A kaže Hana: “Ma gluposti, naravno da nisam narasla, ja neću narasti” Btw. bilo je i gorih situacija koje neću opisivati od srama.
Izjavljuje svugdje da je mala beba, da ima nula godina, da ne zna hodati i pričati, da nikada neće ići u školu i sl. To nekada zna biti simpatično, ali nekada baš i ne :/ .
Jedno vrijeme sam to ignorirala, a onda sam pokušala objasniti da svi moramo odrasti i kako će super stvari moći raditi kad odraste npr. voziti auto piti kavu i coca colu (ona je rekla da će nju uvijek voziti tata, da coca colu i kavu ionako ne voli). Onda…da jel’ vidi kako sam ja velika, lijepa, dobra :P i sretna što imam nju i tatu (Hana odgovara da ja jesam sve to, da je sretna i ona što ima mene, ali da ona ne želi narasti). Kad ja insistiram na takvim razgovorima ona se rastuži, a kao krajnja varijanta uz ridanje ponavlja…”neću biti velika, neću biti velika”.

A jeste li kad pokušali dijete koje ne želi biti veliko naučiti na nonu, samo jesti, oblačiti se? Koma. Nema motivacije…Ja ne smijem neku stvar niti slučajno povezati s odrastanjem, jer onda to baš neće raditi. Mi smo pelene skidali jer je bilo ljeto, guza se uparila i sl., ali ni slučajno zato što veliki ne piške u pelene.

Prijedlozi, mišljenja, komentari?
Ima li koga, ili smo jedini?

Ma kaki da jedini... Nemam djece, ali identična priča s moje dvije nećakinje. Starija od kad se rodila mlađa ima problema s "odrastanjem". Mlađoj sad 2, starijoj 6. To je vjerojatno povezano zato što ona kuži da joj se sprema sekica ili braco... Osim ako to ne traje puno prije nego što su počeli vaši razgovori o odlascima u ZG itd. Javit će ti se sigurno i koja mama. Moja starija nećakinja je prošli vikend, kad je shvatila da manjoj puno češće govore da je slatka (iako se jako pazi, ali ima ona ekstra ticala), legla sva u suzama... Onda isto polako shvaća da i bit stariji ima svoje prednosti jer je ona velika i pametna itd. I onda je nekako pokopčala da za dobit maminu i tatinu ljubav sad mora bit pametna pa je učila mjesece u godini, kvadrate i pravokutnike itd. I kad je dobila hvalu, je rekla koliko je to dugo ona učila - mislim sat vremena u svojoj sobi. I sve nas je ponosna izponazivala sa svojim novim vještinama. Jedino je onda i mlađa počela ponavljat da bi i ona dobila "bravo" - tipa "etanj, eljata..." Srca tetina :heart:.

Ma moja je počela otkad je progovorila 8) ...puno prije nego smo krenuli u ZG...

A tvoje nećakinje su za 10 :) ...

BHany, ima nas još!
Tvoja H. i moja K. su vršnjakinje (obje su rođene u listopadu 2003.) i trenutno nam zna reći: "Ja ne želim biti velika", a često nam govori kako je ona velika i ona sve radi sama, itd. Ponekad se želi sama odjenuti, a ponekad uz pomoć, ponekad sama jede, a ponekad traži da ju se hrani, itd. Primjera je more, ali smo strpljivi, jer to njeno ponašanje dovodimo u vezu s malim bracom P., koji ima 7,5 mjeseci. Ono se uvelike promijenilo otkad se P, rodio. Razumijem da je to normalno, ali je naporno. :( Ljudski je priznati, zar ne? ;)

Meni Ema svako malo zna reci kako bi se jako voljela vratiti u moj trbuh pa da joj opet bude lijepo i toplo i da je mama svugdje nosi.
I cesto ima izjave da ne zeli narasti i biti odrasla (a ne govorimo joj nikad "pa vec si velika, trebala bi... moras... ").

Moja mlađa nećakinja jako želi biti mala. Dok je moj M. kad je protepao vec pricao: Ja cam vejiki deko, ona uvijek hoće biti mala curica. Ništa zabrinjavajuće, ona sad završava prvi razred, ozbiljno se ponaša u školi, samo je maza i umiljata. Naprosto je takva.

Ja nikad nisam željela odrasti. Zato razumijem te djevojčice. Skužila sam da mi je super biti dijete :D i svaki rođendan mi je bio obilježen nezadovoljstvom da sam sve bliže punoljetnosti. Kad sam rodila, kao da se dio mene vratio u djetinjstvo. Ja bih još uvijek htjela biti mala. :mrgreen:

Dobra si :-)! I kod mene je otprilike dijelom bilo tako. Evo sam se upravo vratila s pauze i kupila one najljepše bajke svijeta sa super ilustracijama, kao za nećakinje, ali u biti je meni gušt gledat te ilustracije :mrgreen:.

BusyBee i Zdenka...da, točno to, ničim izazvano i potaknuto...

I nije mi to problem, čeak ni previše zamorno, često je slatko i meni kao mami baš onako dođe lijepo oko srca što je mom djetetu tako lijepo sa mnom. Ali ne znam uvijek kako da pristupim jer, naravno, sve češće dolazimo u situacije gdje joj netko nameće tu njenu "veličinu" kao neku njenu vrlinu (često dobronamjernom primjedbom jer je to uvriježeno u našem narodu - reći malom djetetu da je baš veliko, naraslo i sl.). Ona je nakon toga tužna (često i uplakana) i automatski ne uspostavlja kontakt s tom osobom (i inače je vrlo izbirljiva prilikom kontakata) i u toj situaciji. Meni, s druge strane, bude žao što se rastužila, a ne mogu svima s vrata ili s 20 m vikati "hej, nemojte joj slučajno reći da je velika".

Ne znam trebam li sad već insistirati na objašnjavanju ljudskog rasta ili jednostavno ne obraćati pozornost...BusyBee, kako si ti radila?

Ivana i Ina...baš ste slatke, vi bi se dobro složile s mojom Hanom! I nekad i ja mislim da je ona baš ono skužila da je svima super kad je mala :roll: !

Imam nećakinju 2,5 godine koje je zadnjih 6 mjeseci tvrdila da je mala i jako se ljutila ako bi joj netko rekao da je već velika. Sada, kada ja trebam roditi za koji dan tvrdi da je ona velika i da će ona čuvati moju malu bebu i čitati joj.

Ivana2 i ina33, a tek sličice Sarah Kay!
Sjetite se tih razglednica, albuma za sličice i sl.
Još i danas obožavam čitati Najljepše bajke svijeta! To mi je pravi užitak (da ne kažem i profesionalna deformacija! :mrgreen: ).