prve reakcije očeva

pisalo se o ljubavi mame prema bebi...jeste li ju zavoljele odmah ili gledale na nju/njega kao na tuđe dijete...

ali što je s očevima? kako su se friški tatice postavljali u vašem slučaju prema vama i prema bebi prvih dana/tjedana/mjeseci... ?

je li ih bilo potrebno 'gurkati' da bi se prije zbližili...?

...nekako me prati osjećaj da MM-u više ja prepričavam što je slatko bebač napravio, ili što napraviti da lakše zaspi, nego što on sam to vidi, i sam otkriva? :( ....kao da propušta taj naš zajedinčki početak, a to ne bi htjela..

MM je nažalost trebao početi raditi već nakon 3 dana, ali tu ljubav i taj sjaj u njegovim oičma nisam nikad prije vidjela.
On je inače osoba koja baš ne pokazuje osjećaje, ne voli prevelike izljeve nježnosti u javnosti i sl. Ali kad se rodio Janko, on se topio na očigled svih. Jedva je čekao da dođemo doma, odmah ga je krenuo premotati, presvuči, uzeo ga je na ruke i sjeo s njim na krevet i gledao ga pogledom koji nikad prije nisma vidjela i koji nikad neću zaboraviti. Izgledao je onak, blesavo zaljubljen. I puno se bavio i sad se puno bavi s njim. Bio je u potpunosti podređen nama dvoje, i ako sam ikada sumnjala u to koliko me taj čovjek stvarno voli, jer nije baš jak na riječima, tada mi je kroz svoja djela rekao sve i shvatila sam da mi ni ne mora to ni govoriti. Misim da smo tada spoznali neku novu dimenziju ljubavi,nekak imam osjećaj da me i počeo gledati drugim očima, bio je na porodu i sve je to jako emotivno doživio. Ma kaj da ti velim jedna totalno zaljubljena ptičica. U novi život koji nam je došao, a i u mene...
Vjeruj mi jedva čekam drugi porod da opet tak izntenzivno sve to prođemo, ovaj put u četvero.

Mi smo imali veliku sreću da je MM mogao uzeti godišnji (zapravo, cijeli godišnji je čuvao za tu priliku) i biti prvih mjesec dana stalno s nama. Osim što je i meni bio od pomoći, to je razdoblje stvarno bilo dragocjeno za njegovo povezivanje s Andrejem, i to u svim trenucima - i lijepim i teškim. Ničija druga pomoć mi ne bi toliko značila. A mislim da je time puno uložio i u njihov budući odnos oca i sina. Nosio ga je, prematao, pričao mu, pjevao...
Znam, na žalost, da nemaju svi očevi takvu mogućnost :/

Citam vase postove i hvata me malo tuga. Ne znam da li to ima veze s tim sto ste obje rodile sinove, mozda su ocevi ipak mrvicu sretniji kad dobiju sina. Naime, rodila sam curicu i mm je bio na porodu, plakao od srece skupa sa mnom, pomagao mi prvih 2 tjedna, kuhao i sl., ali se nije bas gurao mijenjati pelene, nositi je itd. A mozda je to zbog toga sto sam non-stop dojila pa nije imao ni kad. Ali i sad nakon 2,5 mj. nosi je samo kad ja jedem i sl. A mozda je jednostavno takav? Al zao mi je...

mm je raznjez na samu pomisao da cemo roditi dijete, pa onda dok je jos u stomaku, pa onda kad primi dijete cim se rodi... i tako... :heart:

nesto vrlo prirodno njemu. meni je jako zao kad vidim/citam da ima oceva kojima nije tako... :/

MM nas vidi samo po vikendu. I onda uživa s Lovrom. A i Ledi stalno nešto pjeva, nasmijava ju i slično. Ide mi samo na živce kada kaže da ga nervira kada ona plače. Još ju nije presvukao jer se boji, ali Lovra presvlači. Mada mu nije pravo.

Na porodu s Ledom smo bili skupa, bio je sretan što je curica i postavio se totalno zaštitnički prema njoj. "Nemoj ju stalno dirati, možda joj smeta" ili "Paula, pa rekao sam ti da joj zakloniš svjetlo, vidiš da joj smeta". Ti komentari su bili neposredno nakon poroda, dok mi je bila na prsima.

Moj muz je bolja "mama" od mene. :oops:

Mislim da je prirodno da su mame ipak nesto povezanije sa bebicom odmah nakon poroda, ako nista drugo zbog dojenja (i spavanja na cici nakon njega) tako da ocevi imaju manje vremena za druzenje sa bebicom od mama. Mislim da je u tim trenucima vrijednost tata neizmjerna u svakodnevnim kucanskim rutinama, pogotovo ako mama jos nije bas pokretna.
(ne branim oceve koji se ne bave bebicama :mrgreen: , vec iznosim cinjenicu)

Na zalost, imam i drugacije iskustvo - nakon rodjenja Zrinke MZ je 3 dana nakon dolaska kuci zbog obilnog krvarenja morala hitno u bolnicu (i to hitno je bilo HITNO jer je krvi bilo u nevjerojatnim kolicinama) pa sam nakon odlaska hitne sa MZ u bolnicu ja naprecac ostao sa Vedranom i malom vristecom bebicom u rukama (koja je vec i ovako rodjena sa malim apgarom i bila je vrlo sitna). Kao pravi fanovi dojenja nismo u kuci imali nit bocice nit zamjenskog mlijeka, a nisam imao nikakva iskustva ni sa pripremom, iskuhavanjem itd jer Vedran to nije upotrebljavao.
Naravno, u pomoc su morale priskociti bake, jurile su u apoteku, kupovale pribor, poslije je Vedran isao kod njih an spavanje, a ja sam vozikao svaki dan nekoliko puta vristece jadno malo stvorenje MZ na podoj (sreca da stanujemo na 15 auto-minuta od bolnice u kojoj su je zbrinuli).

Ta kalvarija je trajala 5 dana, no nama je izgledala kao vjecnost, a i na Zrinki su ostali jos dugo tragovi - porodjajnu tezinu je dostigla tek dugo nakon uobicajenog roka, a u kategoriji "neuhranjene" djece je bila skoro pa godinu dana (na najnizoj tocki je imala tezinu koje je obicno indikacija za povratak u bolnicu).

MM sjedi kraj bebca i zapomaže - ženo upomoooooć on plače, a mali samo mlatara udovima. U strahu da se stvarno ne rasplače i da ga tada treba uzeti u naručje, mm pravovremeno zaziva pomoć.
Nije ni čudo da mališa, kada mu se tata unese u lice, skupi usne i namršti obrve kao da pita - koji si sad ti?
Iz iskustva sa starijim djetetom znam da će se situacija promijeniti pa će mi sin jednog dana reći - daj mama, samo nam smetaš.
MM se tako razuzdano znao igrati s kćerkom da nisam znala tko je veće dijete, ali tek kada je ova prohodala.

Kada sam rodila, Igor je dva tjedna dolazio svaki slobodni trenutak kod nas u bolnicu, čak je on Davida prvi put premotao jer je mene bilo strah :oops: , njemu su ga sestre dale da ga prvi put drži, ne moram ni govoriti kako je bio ponosan :heart: .
Kada smo izašli iz bolnice bio je sa mnom dva tjedna doma, sada radi po cijele dane tako da se sa Davidom druži ili kasno navečer kada dođe sa posla ili vikendom....a vikendom on sve radi oko malenoga.

Nikad ga nisam vidjela tako ponosnoga kao što je sada :heart:

Ja sam nakon poroda bila prilično zbunjena i umorna, ali MM nije. Na samom početku bio je definitivno bolja "mama" od mene. Sad se nadopunjavamo. :)

MM je G počeo doživljavati tek kad je ovaj imao neke 2,5 godine. Do tada s njim apsolutno ništa nije radio, ok, tu i tamo bi se pomazio s njim ili malo poigrao, ali šetnje i sl. nema šanse.

Isto se sad ponaša i sa M, sve u vezi djece je isključivo na meni, osim kaj tu i tamo on s G ode u kino (jednom mjesečno), ali ništa previše. On jednostavno smatra da ako radi po cijele dane, da on dovoljno pridonosi našoj obitelji.

MM je dva dana obilazio oko naše cure i onda ju je samo uzeo u naručje i čuvao.
Sad se igra s njom, ono 10-15 min intenzivno na dan, a ostalo je usputno.
Presvalči ju i hrani kad radi popodne pa su oni skupa sami doma ujutro.

on bi najrađe da gleda tv ili čita nešt, a mala je sama kraj njega igra 8)

MM inače nije tip koji je obozavao djecu, uvijek je pricao da on nece svoje djete presvlaciti jer to jako smrdi, i da ju sigurno nece znati nositi dok je malo. I mislio je da bi vise volio sina (iako mu nije bilo prebitno)

A sad kad je nasa Paula stigla, ja naprosto nemogu vjerovati koliko je savrsen tata postao.
Da mi je netko pricao nebi vjerovala.
Premata ju (osim kad je jako pokakana, zove me u pomoć), nosi, prica joj, mazi, ljubi, čita sve moguce knjige o bebama.

Moram priznati da sam cak malo i ljubomorna, jer imam osjecaj da ju ponekad on zna bolje smiriti od mene :roll:

I naravno da je sad jako sretan da je bas curica!!!

:) MM ih je obožavao od samog trenutka kada je testić pokazao +, on je brojao dane do slijedećeg pregleda i ultrazvuka, veselio se tome kao malo djete. :D , nažalost nije mogao prisutvovati prvom porodu, ali ju je bar prvi vidio, on ju je prvi premotao i mene naučio kako se barata s pelenama. Ali mu se zato ostvarila želja, da bude prisutan kad nam se rodila naša druga mrvica. Mislim da jednako uživa u roditeljstvu kao i ja :D . Nekako se poklopilo da jedno od drugog učimo i neizmjerno sam sretna zbog toga :) .

ja bih rekla da nama to malo bolje ide, i vratila bi se na stvar hormona, znanstveo dokazanu, da nam hormoni pokazu da se vezemo za bebu...
kod njih ne ide tim slijedom, pa mozda reakcija na bebu kasni, ili se drugacije manifestira....ali bti ce tu...
malo podrske novopecenom tati, malo zadataka oko bebe, nek mijenja pelene, nek je nosi, kupa i sl...trebaju se i oni upoznati....kad se i on opusti, i pocne uzivati s bebom - to je to..
samo im treba vremena, i naseg podstreka....
:love:

Moj muž je bio sa menom na porodu i kad smo ugledali našu ljepoticu oboje smo plakali od sreće.Prvih mjesec dana je ona bila doslovno ljegova briga jer ja nisam mogla dignuti se a šavovi su užasno boljeli i sporo zarastali tako da ju je mogao dobro upoznati u to vrijeme moja je bila samo za vrijeme dojenja nažalost,eto i sada nakon 3,5 godine je njegova velika ljubav nekad ga znam zezati da sada samo nju voli eto kod njega je bila i ostala ljubav na prvi pogled.

Većina njih se boji primiti malu malu bebicu na ruke ako ih se uporno ne ohrabruje. Nema to veze s količinom ljubavi prema bebi. A i mame se moraju malo priviknuti na baratanje s tak nježnim bićima.
Mm se jako trudi s juniorom. Čita mu non stop, priča s njim, igraju se puno. Jedino kad sam ja doma, pelene i presvlačenje su moja briga. To je tak. Kao i pranje posuđa. Hoće, ali mu moraš reći da želiš da to napravi. On je to meni lijepo objasnio, tak mu jednostavno mozak funkcionira :lol:

A što se tiče prve reakcije, nakon što se bebač rodio, morala sam ga laktom "probuditi" iz euforije da uzme fotoaparat i slika dijete i mene. Nakon što je izašao iz rađaone prije mene je stigao na odjel i dočekao bebu. Vidio ga je opet i prije nego sam ja stigla gore.
Kad je došao po nas u bolnicu sjećam se te potpuno opipljive sreće. Nosio je bebača u autosjedalici, a na licu kes od uha do uha. Točno se vidjelo da ga prati sunce koje sjaji samo iznad njega. Ništa nije drugo ni čuo ni vidio. :heart:

Citiraj:

---

dadach prvotno napisa

Citam vase postove i hvata me malo tuga. Ne znam da li to ima veze s tim sto ste obje rodile sinove, mozda su ocevi ipak mrvicu sretniji kad dobiju sina. Naime, rodila sam curicu i mm je bio na porodu, plakao od srece skupa sa mnom, pomagao mi prvih 2 tjedna, kuhao i sl., ali se nije bas gurao mijenjati pelene, nositi je itd. A mozda je to zbog toga sto sam non-stop dojila pa nije imao ni kad. Ali i sad nakon 2,5 mj. nosi je samo kad ja jedem i sl. A mozda je jednostavno takav? Al zao mi je...

---

nemoj bit tužna, mislim da će kako beba stasava i raste i on bit "privrženiji" bebi.
nije se ni moj baš pritrga u početku minjat i uspavljivat malu iako je od prvog dana lud za njom.
prvi put joj je prominio pelenu kad je imala nekih 22 miseca i to samo zato jer je ostao sam sa njom kući a mala se pokakila. pa ili je prominit ili čekat mene. ali i to je odradio uz pomoć susida kojeg je pozvao da maloj drži noge dok je on minja :mrgreen:

sad mu je sasvim normalno prominit joj pelenu, nahranit je i sve šta ide uz brigu oko malog diteta. iako ona nije više beba već curica od 2,7 godina.

i još nešto: to da su tate možda malo sretniji kad dobiju sina kod nas nije slučaj. milijun puta je kazao kako mu je draže da je curica prva nego sin. a ko zna hoće li sina ikad i bit.

moj muž se jako promjenio dok sam bila trudna i to prema našem psu :lol: Nikad ga nije toliko grilo i tepao i nosio. Bio mi je presmješan!
Kada se rodio L bio je u početku prilično zbunjen i bojao ga se držat ( ja nekim čudom ne) i zapravo prvih negdje 6 tj je dosta malo sudjelovao a nije ni mogao kad je L bio stalno na sisi. Manijakalno je spremao po kući a meni je bio ponekad potreban baš odmak od bebe, da nešto radim što se ne tiče bebe i imala sam osječaj kao da ga izbjegava na neki način :/ Trebalo mu je vremena da se navikne na plać tj da ga prihvati kao nešto što ide uz bebu(baš sam se izrazila!) počeo je sudjelovat kako bi ja htjela zapravo tek od negdje 4 mj kada se može s nijm igrati. I sada ga obožava :)

MM je divan prema malenoj, a i prema starijoj od 14 godina
jednostavno je takav tip koji uziva u svojoj obitelji (nemojte me krivo shvatiti, ali znam mnoge koji nisu takvi)

obozava ih obje i uzivaj raditi s njima sve sto moze
jedva je docekao da krenemo s dohranom da malenu moze hraniti
a kad je s curama, ponasa se kao i one - sa starijom kao tinejdžer, s malenom kao dijete
preslatki su zajedno i presmijesni :heart:

MM je plakao dva dana...

netko je napisao da je njm bolja mama od nje. tako nekako je i kod nas. zaljubio se od prvog trenutka. u trudnoći koja je bila problematična je bio iznimno pažljiv, i nekako sam i očekivala da će biti divan tata, ali nisam očekivala koliko. sve radi oko nje, ništa mu nije teško. kako puno radi, želi slobodno vrijeme biti s njom, pa ju između ostalog on kupa da imaju nešto samo svoje (kao, ja imam dojenje, on ima kupanje). dvaput do sada zbog obaveza nije mogao pa sam ju ja kupala (kupamo se svaki dan) i bila je ljuto ljuta. derala se na mene (beba od 2, 3 mj koliko je imala).
s tim da je to obostrana ljubav, jer vikendom kad skuži da on ostaje doma, odmah ujutro počne 'pjevati', prestaje me doživljavati, osim kad je gladna. sve ostale dane sam ipak ja zakon, preciznije rečeno, cica.

Takav pogled kao kad je vidio M. nisam nikad do tada vidjela. Gledao ju je kao osmo svjetsko čudo, a bogme i mene. Sve šta se radi s bebom je htio isprobati pa čak i pelene (dobrovoljno).
Postali smo bolje osobe, svo troje, od kad nam je stigla M.

I mi imamo tatu koji je prirodni talent :heart: Covjek koji je tvrdio da nikad nece mjenjati pelene, sada to cini s 2 prsta u nosu i s 1 rukom na ledjima :lol: Nakon principessa poroda i upoznavanje i mazenja u troje, bojala sam se da je MMa puknuti auto na cesti jer je hodao po oblacima od srece ... Susjeda mi je neki dan rekla: 'vas muz zraci otkad vam se rodila kcer'. Sad sam se sjetila da suprugu vec nekoliko dana nisam rekla koliko ga volim, idem to idmah obaviti :love:

MM je bio prisutan na porodu i revno je mobitelom snimio bebaca cim se rodio. Kad smo dosli doma bez pardona ga je primio i hodao okolo s nosom u oblacima. Sacuvao je starog godisnjeg i ostao s menom doma prva 2 tjedna. Sve mi je pomogal, osim kaj jos nije promijenil kakanu plenu. Ali racunam da cu skoro na prvu kavu s frendicama i ak se mali uneredi da ce on to uspjesno sanirati. :lol: Nema mu druge. Muz je za pozeliti.

MM je bio sa mnom na svakom mom pregledu kod doca i kada sam išla roditi bio je sa mnom do samog ulaska u rađaonu,kada se rodila naša princeza prije 18 dana i kada smo došli doma ja nisam mogla vjerovati s koliko ljubavi i topline se on odnosi prema tom malom biću.Mjenja je,dava joj papat,drži je dok podrigne,igra se s njome,sve mi je to tako smiješno jer on ima 2 met i preko 100kg tako da ona u njegovom naručju izgleda kao džepna venera :lol: ,ali mi jako volimo našeg taticu :saint:

MM je u početku više presvlačio F. nego ja, a i F. je više volio da ga on presvlači (objašnjavam to svojom lošom cirkulacijom - uvijek su mi hladne ruke :mrgreen: ). Mislim da bi ga najradije bio i dojio, da je ikako mogao. Predivan je tata. Od prvog dana se maksimalno bavi Filipom, inzistirao je da mu na početku dohrane i on kuha kašice, uglavnom :heart: :heart: . S takvim tatom nije problem imati petero djece, čini mi se. Joj, morat ćemo požuriti :)

nakon svega ružnog oko mog poroda(pročitali ste priču...)mm mi je došao u posjetu,a Janu mi još nisu donijeli...sestra je otvorila vrata od sobe i imala bebu u rukama,ja nisam reagirala,jer je još jedna rodilja čekala da joj donesu bebu,a mm se ustao i rekao:Tina....savršena je!! i poljubio me i primio svoju 3. kćer.... :love: :heart:
(a to sam prekrasno iskustvo i njegove riječi željela 6-7 sati ranije :( )

Jedan od razloga zašto sam se udala za svog mužića (i zašto mu i tepam-mužić), je taj jer smo oboje htjeli djecu i biti dobri roditelji.
Otkad se Niko rodio, oboje smo zaljubljeni u njega. Mužić je par puta došao ranije s posla da može biti s nama. A prvih par tjedana je stalno bio s nama. Nosi ga u svim prilikama, kad plače, on ga tješi, a najsretniji je kad se sinko po noći probudi i pređe kod nas u krevet. Mužić tada uopće ne spava nego bulji u našeg sina, ja mu moram reći, spavaj, ljubavi, a on mi odgovori, evo, sad ću i nastavi gledati našeg anđela koji spava između nas.
Uglavnom, divan je otac. Mužić je odrastao samo s mamom, i možda zbog toga posebno drži do oba roditelja.
A što se tiče spike da je tako jer je dobio sina, :evil: . Znam da ima svega, ali evo kod nas je slučaj da je u početku mužić želio curicu. I nije odustao od nje. Već priča Niki kako će imati seku i kako ćemo se svi skupa maziti. Bez da je mene šta pitao. :P
A što se tiče spola, mi smo pričali da imamo troje djece istog spola da bi prije voljeli tri curice nego tri dečka. Iako dijete je dijete-savršeno. Ribice Tina :*

Citiraj:

---

dadach prvotno napisa

Citam vase postove i hvata me malo tuga. Ne znam da li to ima veze s tim sto ste obje rodile sinove, mozda su ocevi ipak mrvicu sretniji kad dobiju sina. Naime, rodila sam curicu i mm je bio na porodu, plakao od srece skupa sa mnom, pomagao mi prvih 2 tjedna, kuhao i sl., ali se nije bas gurao mijenjati pelene, nositi je itd. A mozda je to zbog toga sto sam non-stop dojila pa nije imao ni kad. Ali i sad nakon 2,5 mj. nosi je samo kad ja jedem i sl. A mozda je jednostavno takav? Al zao mi je...

---

Dadach, moj tata od djece :mrgreen: nije sina šljivio 2 posto do njegovih nekih 7-8 mjeseci. Meni je to bilo :cry: a zbog toga smo se i razišli jer mu ja to nisam mogla tolerirati. Nakon par mjeseci smo se opet spojili. Sad ga obožava ali mu je Lucija i dalje No.1.

Tatica je plakao skupa sa mnom kad su mi Roka stavili na prsa po porodu. I dolazio svaki dan prije i poslije posla k nama u apartman. I sad ga kupa, nosa, presvlači... Divni moji dečki... :zaljubljen:

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Izgledao je onak, blesavo zaljubljen.

---

upravo ovako.nisam mogla vjerovati...nije se mogao odvojiti od njega,stalno ga je ljubio...ma prekrasno :heart:

Kroz cijelu trudnocu,svaki ultrazvuk,porod sve smo prosli zajedno pa tako i do danas.Nikad nisam nesto forsirala ...jednostavno se vidi da zivi za nas :love: ...i da je to ono sto zeli u zivotu!

kad sam vidjela izraz njegovog lica nakon što je vidio našeg malog sinčića...ah...mislim da se za takve sitnice živi. :)

Ja ću samo reći da me MM jučer pozvao dok je nosio Luku i veli: imam jednu pjesmicu za Luku. Ja :? jer, ruku na srce, ne očekuješ baš od muškog tak nekaj, i onda mi je otpjeval tu pjesmicu a poslije me moral pobirati po podu jer sam se doslovno rastopila. To je samo jedna od tih sitnica koje me svaki put podsjete da Luka ima najboljeg tatu na svijetu. :heart:

MM je od poroda jos uvijek zbunjen.. sve je podredjeno Marti, nekad me to i pomalo zivcira.. Ali ne smijem se buniti, stvarno je divan, sve pomaze.. nemam rijeci..

:no:
moj nije takav...nije znao i još uvijek ne zna sa djecom...nema maženja, ljubljenja i nepotrebne nježnosti... :( sve je službeno...samo je jednom zaplakao kad se Duje rodio, da ga nitko ne vidi, ali samo zato šta je mislio da je D premali...dobar je pater familias i vrijedan, ali kao tata :/

mm je od prvog dana totalno lud za njima i sudjeluje u roditeljstvu jednako kao i ja. :heart:

dadach, jadranka605, :love2:

Citiraj:

---

choko prvotno napisa

Kroz cijelu trudnocu,svaki ultrazvuk,porod sve smo prosli zajedno pa tako i do danas.Nikad nisam nesto forsirala ...jednostavno se vidi da zivi za nas :love: ...i da je to ono sto zeli u zivotu!

---

Ov potpisujem i ja :)