Napad histerije li vec nesto slicno???

Bog drage mame, dugo se vec nisam javljala, al sad mi uistinu treba pomoc ili makar razumijevanje.

U stavari ne znam kako da nazovem to sto se sa Lu zadnjih par dana dogadja. Ona je uvijek bila dobro dijete i nikad nije bilo nekih vecih problema s njom. Sve sam uspijevala rijesiti bez placa i bez vike, ali ovih zadnjih par dana kao da je pobjesnila. Uopce joj se ne smije nista reci sto joj se ne svidja. Odmah pocne ili cendrati ili plakati, jecati i vristati. Ispocetka mi je bilo smijesno kako place na silu cim joj kazem:"Ajmo promijeniti pelene ili obuci pidzamu..." Ali sad se vec plasim njezine reakcije na bilo sto, sto joj nije po volji. Svako prevlacenje pelena je mocna mora. Stavljanje na spavanje po danu je nemoguce, a ako joj ne upalim crtic kad god joj padne napamet (iskreno,to je moja greska sto se navukla na crtice :/ ) toliko pocne histerizirati da je to vec za poluditi. Ja se trudim ostati mirna, i polako joj sve objasniti, zatim i ja puknem pa pocnem vikati, ali to tek ne pomaze, a ja se poslije osjecam uzasno.
Negdje sam procitala da su ovi izljevi bjesa tipicni za dob oko druge god., pa ce valjda i to proci. Samo molim neki pametan savjet kako da se ja postavim.
Ima jos jedan problem - zivimo sa svekrom i svekrvom, i imam osjecaj da me strasno osudjuju zbog sve ove situacije.

Osjecam se kao najgora mama na svijetu!!!!!

Ah draga,dobrodošla u klub,a šta ću ti drugo reći osim da se to podrezumjeva za tu dob,a ponekad čak mislim da će to trajati do puberteta,ako ne i duže :mrgreen:

Savjet,hm,hm-hrpa živaca,ignoriranje svekija i ostalih , a kod nas pali samo prebacivanje pažnje na nešto drugo svakih 10 minuta, a proći će je kad nauči do kraja izražavati svoje emocije.
A ti probaj što više biti skoncentrirana na ono što ju muči,i oboružaj se strpljenjem

Nisi jedina,sva su djeca takva,manje-više,i nisam još čula za apsolutno mirno i poslušno dijete

join the club! Moja N. je starija tjedan dana od tvoje malene i situacija je ponekad kao kod tebe. Znači inače prekrasno, dobro, toplo dijete se u sekundi pretvara u najgoreg "vrištača" čiji vriskovi paraju uši, a sve zbog crtića koji ne želim pustiti u tom trenutku, pelene koju treba presvući, majice koju treba navući na glavu, rukice koju treba dati mami i/ili tati, itd.
Uglavnom sam skulirana (relativno), i to rješavamo ili zagrljajem ili odvlačenjem pažnje, ili objašnjavanjem ili trenutnim popuštanjem, pa ponavljanjem radnje koja je izazvala reakciju nakon nekog vremena (pa to bude uglavnom uspješnije nego u prvom pokušaju) (ali ima trenutaka kad mi stvarno padne mrak na oči i da postupim instinktivno, uf, zveknula bih je najradije da budem iskrena, ali to se naravno ne desi iz već poznatih i na ovom forumu prihvaćenih stavova o odgoju)

Što se tiče neugode, ne kužim zašto ti je neugodno, da li zato jer misliš da te oni osuđuju jer si "razmazila" dijete, pa se ono sad tako ponaša ili zato što se izdereš na nju.

Ako je ono prvo, pokušaj zaboraviti na to općenito, a naročito u tom trenutku. Ako ne možeš, kad prođe taj čaroban trenutak, pokušaj im kroz razgovor ukazati na razloge takvog ponašanja - dakle dijete u toj dobi ne zna kontrolirati osjećaje i reakcije, ne može shvatiti zašto mi u nekom trenutku želimo da ono baš presvuće pelene i sl. kad ono želi npr. listati slikovnicu i sve-ono-što-već-sama-znaš. Inače, ne mogu reći da na početku i meni nije bilo neugodno zbog drugih (naime sjećam se svojih razmišljanja kad sam prije znala biti svjedok takvih situacija - bože, kakvo razmaženo derište!), ali s vremenom sam shvatila da kontroliranom, smirenom reakcijom u takvom trenutku šaljem i drugima jednu pozitivnu poruku o tome kako se odnositi prema djetetu u takvom trenutku i da zaista nema nikakvog smisla vrištati, ne daj bože udariti dijete, vrtiti očima, puštati paru kroz uši i sl.

Ako se radi o drugome, opet nije ključno njihovo mišljenje i njihova osuda, bitno je da se ne izderavaš na dijete zbog djeteta samog i zbog vašeg odnosa općenito.

Znam da nema čarobne formule, ali eto i sama si tražila pomoć ili razumijevanje - u nedostatku prvog, šaljem drugo! :love:

welcom to club!

Citiraj:

---

Lu prvotno napisa

welcom to club!

---

Sta drugo da ti kazem.
Moj Luka je od tvoje curice mladji mjesec dana.
Potpuno ista stvar samo kod mene malo jos i gore....
Ponekad tako pocme krizirati od ljutnje da udara glavom od pod ili zid.
O jutarnjem budjenju da ti i ne pricam.
Savjetovala sam se sa djecijim psihologom jer nisam vise znala sta poduzeti i on mi je rekao da u takvim situacijiama ne obracam paznju na njega i to je to. Tako sam i uradila i malo je lakse. Vise ne lupa glavom.
Sada je period da nece skoro nista da jede.
Neznam sta sam vise izmisljala i pravila al on nece pa nece....
Sta mogu da ti kazem vec da je to samo jedna faza...
Budi jaka i izdri...proci ce... :love:

Puno vam svima hvala na savjetima. Znam da nema carobne formule, ali i sama spoznaja da se to ne dogadja samo nama me tjesi.

U biti nisam bila spremna na takve Lucijine reakcije. Do sad je uvijek bila dobro i poslusno dijete i bilo kakvo "odvracanje paznje" je palilo. Ali sad bas ne pomaze. Kad si ona pozeli gledati Bambija po 100 puta dnevno, ako joj zelja ne bude u trenutku ispunjena,pocinje viska. Sad na to gledam malo sa odmakom i hladne glave - pa prezivjecemo.

Sto se svekrve tice, ona je prilicno posesivno preuzela ulogu bake, i skace na svaki Lucijin mig. Po njenom smo mi svi tirani ako se istog trena ne ispune sve Lucijine zeje.

Da me ne shvatite krivo, ja sam vise za mazenje nego za strogi odgoj. Luciji se posvecuje sva paznja svijeta, ali smatram da je ipak moram na neki nacin usmjeriti i da negdje granica mora biti. Samo nisam sigurna dali je Lu dovoljno velika za postavljanje granica....

Citiraj:

---

Mostarka prvotno napisa

Ponekad tako pocme krizirati od ljutnje da udara glavom od pod ili zid.

---

moj sam sebe tuce po glavi :roll: cak smo se i zafrkavali da ja njega ne tucem ali da sam ga zato naucila da se samokaznjava :lol:

a sta ces covjek se mora zezat da ne poludi u tim trenutcima

Citiraj:

---

Miau prvotno napisa

Negdje sam procitala da su ovi izljevi bjesa tipicni za dob oko druge god., pa ce valjda i to proci.

---

baš mi je drago što se klub popunjava :mrgreen:

što se tiče boldanoga, bude li ti mala ko i moja načekat ćeš se da izljevi bijesa i histerije i "ja ću, daj mi iste milisekunde, aaaaaa, buuuuuu, meeeee....." prođu.
ja bome ne nazirem kraja histeriziranju moje male. jedino možda ako dobro izmantram negdi tamo oko njene punoljetnosti. do tada me je trpit i patit :mrgreen:
ko mi je kriv kad sam od početka skakala na svaki njen mig i dozvolila ovakvo sadašnje stanje. :mrgreen:

Samo da se prijavimo u klub 8)

evo i nas u klubu x2 :predaja:

Pa i mi smo na neki način u klubu! Iako nemamo još ni godinu i pol. Matija je isto bio prava mala bubica,a u zadnjih 2 tjedna ako nešto nije po njegovome vrisne da se svi prepadnemo, ili ono vrisak se baci na guzicu i protestira!! Pokušavamo to ignorirati,ali uvijek u parkiću ima nekih baka koje te podrapaju pogledom "kakva je ovo majka"! Iako se trudim da me ne dira njihovo mišljenje...opet na sekundu me uzdrma. Imam 23 god. i dosta "mlađahno" (ha ha) izgledam,pa odmah vidim poglede, gle nju....nije spremna za to! Ali kad nema tih ispada svatko za njega prokomentira da je stvarno dijete koje ima puno ljubavi, što je naravno i istina! Samo želim najbolje za svoje dijete.

I mi se prijavljujemo :mrgreen:

Luka, kad mu nešto nije po volji, izvede jedan "prelom" u struku i baci se čelom na pod. Naravno uz odgovarajuće "glasanje". I još mi to nije počelo ići na živce, nego se suzdržavam da ne prasnem u smijeh :lol:

izgleda da će nam klub biti povelik, mi isto tako imamo manje napade histerije, oni bash veći tipa udari glavom prvo što ti je pri ruci su nekako prestali, sada imamo 15-minutno cendranje i pomanje vrštanje popračeno "blagim" bacanjem po podu uz povike da hoce negdje i nesto iako sam to već nudila prije tih 15 minuta. To nama traje već jedno dva mjeseca i mogu vam iskreno reci da mi nervi polako popuštaju, ako nastavi još koji mjesec ja cu biti luda. Nekada pomaze skretanje paznje, nekada ne, imam osjecaj da sam potrosila sve taktike. Ah da sveki mi je već rekla da joj unuku nešto fali :shock: i da se nije navikao na vrtić, iako ja smatram da se je super adaptirao (bez štrajkova glađu, nespavanjem itd)

Evo samo da se javimo, u zadnja dva dana nema velike frke.

Rijec "Bambi" i Teletubbies" se vise na glas ne spominju. Sakrila sam sve omote od DVD-ova i po cijele dane se okupiramo necim drugim. I dalje cendramo cim nesto nije po volji, ali sve u granicama normale. Valjda ce potrajati malo duze...

Citiraj:

---

Lu prvotno napisa

---

moj sam sebe tuce po glavi :roll: cak smo se i zafrkavali da ja njega ne tucem ali da sam ga zato naucila da se samokaznjava :lol: [/quote]
ovo je i nika danas po prvi put pocela raditi :shock:

I mi se zadnjih nekoliko tjedana bacamo po podu od ljutnje čim nešto nije po volji. Ja to izignoriram i nakon minute grof se diže s poda i nalazi već nešto što ga zanima. Neki dan me prijekorno gledalo barem stotinu očiju kad se tako bacio na pod kod doktora...

:? i kod nas se to dogadja i onda se ljuti,grize si prstic ili ugrize mene.Bas zna biti jako ljuta i bacat se...

a da zaboravila sam i kako sam sebe lupa po glavi i to ne malo nego onako pravo odalami da mene boli, a pri tome mu je još i smiješno, a mama će uskoro tražiti psihologa ili psihijatra :roll:

Evo i nas: oblacenje carapa, pranje zubica, nedajboze rezanje noktiju na nogama, stavljanje kape za sunce, pokusaj uklanjanja kose sa cela u repic, zabrana solo penjanja uz stepenice na gornji kat, neodlazak u pravcu u kojem je naumila idadaljenenabrajam, izaziva prvo plac na silu pa onda krokodilske suze. U pocetku sam se malo cimala jer je L zaista (bila 8) ) coolerica s kojom je sve islo po dogovoru, a sad jednostavno ignoriram kad flipne ili je zagrlim, ovisi o situaciji.

Marci, x2, curo kako si?

Lud je za vožnjom, volanom, ključevima od auta. Ako ugleda ključ (što svakako nastojimo izbjeći) - mora ga imati. Ja ga ne dam jer želim isključiti svaku mogućnost neke nezgode (znao bi upaliti auto bez problema). Tu dreku valja vidjeti. Sve zube iskezi dok se dere. Meni je taj prizor toliko komičan da sam se puno puta morala nasmijati, ali tek se onda uvrijedi! Uglavnom, ključeve ne smije vidjeti ni za živu glavu.

ah evo i nas :lol:
presvlačenje,hranjenje,uspavljivanje,vožnja u kolicima - velika drama!!haha nadam se samo faza!! :)

Timmy, potpisujem sve sto si nabrojala.

Kod nas je ovih dana malo bolje, ali samo zato sto mama koristi svu mogucu i nemogucu diplomaciju ;)