Kad je drip stvarno potreban?

Sad i ja potaknuta vašom anketom o porodu imam pitanje.
Budući da je drip nešto što svaka osvještena trudnica pod svaku cijenu želi izbjeći, zanima me dal je u mojem slučaju on ipak bio neophodan. Izgledalo je to ovako. Dan prije termina u šest ujutro pukao mi je vodenjak i voda je iscurila nago u velikoj količini. Tu je propao moj plan odgađanja odlaska u rodilište i činilo mi se da moram krenuti odmah. E sad, kad sam došla tamo nisam bila otvorena i otvaranje nije krenulo niti do pola noći taj dan. Tada sam (u pola noći negdje) dobila gel za otvaranje od kojeg nikakve koristi niti do sedam ujutro. Znači tada je već prošlo 25 sati od prvog obilnog istjecanja plodne vode. Trudova niotkuda. I tada sam dobila drip. Nakon 6 i pol sati dripa, od poroda još uvijek ništa pa ga je sestra prekinula i dala mi glukozu jer nisam mogla nikud. Nakon toga opet drip i porod za sat vremena.
Dali je po vašem mišljenju drip u takvom slučaju opravdan i potreban ili još uvijek postoji neka druga solucija? Treba li još čekati? Ne znam koliko to može biti opasno za bebu. Eto baš me to zanima jer me već dugo kopka dali se u takvom slučaju može postupiti drugačije.

Nisam dovoljno stručna da odgovorim na tvoje pitanje, samo ću ti reći da sam u prvom porodu (koji je objektivno bio nešto teži) dobila drip na samom kraju (nakon 10 sati jakih trudova) i stvarno ga nisam doživjela kao nešto loše. Mislim da je u tom trenutku liječnik dobro procijenio jer fizički više nisam mogla, gubila sam se.
U drugom porodu nikakve kemije nije bilo jer nije ni bilo potrebe za njom, sve je išlo puno lakše i brže.
Makar je porod bez dripa :D, nisam za njegovo izbjegavanje pod SVAKU cijenu.

ja bih rekla da se ne radi o tome da zena sama odredjuje kad je neki postupak stvarno POTREBAN, pogotovo kad nije sigurna u to.
znat cu sama npr. zelim li lezati ili klecati. znat cu da ne zelim drip dok god je to moguce. znat cu mozda i za ovu situaciju ako sam se jako jako dobro informirala, ali nikad nismo rekli da ne treba imati povjerenje u lijecnike, treba, naravno.
samo za svaku intervenciju treba pitati sto se moze dogoditi ako se napravi intervencija, postoje li alternative i sto se moze dogoditi ako se ne napravi nista (nikakva intervencija).
ne mozemo mi ovdje na forumu krojiti tocno za svaku situaciju kad je drip potreban kad nije, to je zaista stvar medicinskog osoblja da dodju do toga, ali da pritom uvaze zenine zelje koliko mogu. ono za sto se najvise zalazemo da se pruzi prilika porodu bez dripa i da se zena aktivno ukljuci u donosenje odluke.

Renata, potpisujem

u ovom sto sam ja pisala osnovna je pretpostavka da je med. osoblje spremno uvazavati zelje i misljenje rodilje koliko god je moguce i pravodobno i dovoljno je informirati.

a problem nastaje kad se umjesto toga med. osoblje drzi uobicajene prakse u rodilistu tj. rutinski nametnutih postupaka, uskracivanja informacija, zastrasivanja..

Ma prema meni su bili ljubazni. Samo me zanimalo dal postoji alternativa dripu kad je beba već tak dugo bez vode jer to nisam tamo pitala pa me sada kopka.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307

Citiraj:

---

TeinaMama prvotno napisa

Ma prema meni su bili ljubazni. Samo me zanimalo dal postoji alternativa dripu kad je beba već tak dugo bez vode jer to nisam tamo pitala pa me sada kopka.

---

beba nije bez vode, jer voda se konstantno obnavlja.
realna opasnost od infekcije se povećava vaginalnim pregledima koji se nakon pucanja vodenjaka ne bi smjeli raditi.
ako već postoji potreba za provjeravanjem , onda bi racionalno bilo to raditi ultrazvukom, kada je njegova upotreba pred kraj trudnoće praktički najkorisnija, (jer može reći nešto o stanju djeteta), a istovremeno najignoriranija.
istraživanja, gdje su se uspoređivali ishodi poroda u slučaju gdje se čekalo do 48, odnosno 72 sata od pucanja vodenjaka u usporedbi s onim odmah induciranim, nisu pokazali nikakve razlike što se infekcija tiče, a to je obično glavni razlog za indukciju.
moja preporuka je da pročitaš topice na ona gornja dva linka što je stavila renata, na njima se mogu naći brojne informacije temeljene na znanstveno utemeljenoj medicini, jer ono što je bolnička praksa (osobito u HR) se često ne podudara s time.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...+sata&start=50

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

Ova informativka govori o tri stvari: o pucanju vodenjaka prije uspostavljenih trudova (engl. Premature rupture of membranes ili prelabour ruptures, odsada PRM , o umjetnom prokidanju vodenjaka (engl. Artificial rupture of membranes, odsada ARM) (vezano za ARM, jedna zanimljivost, to je ujedino i kratica za britansku udrugu radikalnih babica, Association of Radical Midwives , vidi http://www.radmid.demon.co.uk/, a nazvale su se tako jer su bile protiv umjetnog prokidanja vodenjaka…) i o indukciji,

PRM
Ne znamo kako će porod započeti…to može biti “show” (op.prev.je li se to prevodi u hrv. kao sluzni čep?), kontrakcijama ili PRM (op.prev. pucanjem vodenjaka). Zašto je to važno znati? Važno je znati da je PRM jedan od načina na koji porod počinje i ako se to dogodi, važno je promatrati boju plodne vode.

U British Journal of Obstretics and Gyn. (BJOG), 1997, objavljeno je švedsko istraživanje koje je bilo RCT, i koje je uspoređivalo ishode poroda koji su započeli s PRM i koji su bili inducirani i onih kod kojih se čekalo do 48 sati na uspostavu prirodnih trudova. Rezultati su pokazali da ne činiti ništa tijekom 48 sati je jednako dobro ili bolje nego inducirati porod (u slučaju kada se dogodi PRM). Ako je plodna voda prozirna (engl. clear) , najbolje ništa ne raditi i čekati do 48 sati (nakon početka otjecanja plodne vode op.prev.). Bilo je i istraživanje koje je pokazalo iste rezultate za čekanje i do 72 sata.U slučaju PRM (plus prozirna voda, op.prev.), najbolje je čekati, nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima i biti smirena (ne uzbuđivati se) (op.prev. uočite zamijetnu razliku u pristupu u odnosu na savjet da se odmah dođe u bolnicu, induciraju trudovi ili ubrzaju, daju preventivni antibiotici….)
Vrlo je vjerojatno da će trudovi krenuti unutar 48 sati. Medicinska literatura ništa ne govori o čekanju koje bi bilo duže od 72 sata…Najbolje je slijediti svoju intuiciju (op.prev. čitala sam priču žene kojoj je plodna voda curila nekoliko dana; Lilianin komentar je bio: Nitko te ne može inducirati, ako ne otiđeš u bolnicu pristaneš na indukciju)

20 posto poroda počinje s PRM. (op.prev. na kraju je nadodao da u onom švedskom istraživanju nisu radili vaginalne preglede I nisu davali antibiotike te kako su antibiotici u perinatalnom razdoblju faktor rizika za pojavu alergija u djeteta).

INDUKCIJA
Većina bolnica ima rutinski odnos prema indukciji (induciraju nakon određenog broja tjedana…). Takav je stav lako prihvatljiv unutar konteksta industijaliziranog poroda; standardizacija je važan koncept industijalizacije.
Suprotni stav bi bio selektivan pristup; nakon određenog tjedna trudnoće, stanje djeteta se redovito provjerava I ako je ono u redu, čeka se. Ali ovakav pristup se sukobljava sa pristupom industrijalizacije porođaja…

Da bi selektivni pristup bio moguć, potrebno je sljedeće:

1.znati kada se dogodilo začeće (od tada plus 9 mjeseci je otprilike “termin”)
2.predložiti ženi da svaki dan (nakon termina) počne brojati koliko se puta tijekom dana beba miče
3.jedna te ista osoba mjeri svaki dan maternicu (op.prev. time se može otkriti smanjivanje količine plodne vode)
4.upotreba ultrazvuka; to je najkorisnija upotreba uzv. (da bi se provjerilo je li ima dovoljno plodne vode)
5.napraviti test na mokraću kojim se mjeri količina hormona posteljice (nije uobičajen test i dosta je skup)

“Fetal distress” koji se odnosi na “postmaturity” je moguć, ali je rijedak (op.prev. ima li netko lijepi hrvatski prijevod…?)


nastavak slijedi…

---

Poanta cijela je u tome (i sama sam bila u takvoj situaciji kao i ti) da kad dođeš hitno u bolnicu s puknutim vodenjakom, oni te stave na krevet, privežu te na CTG i ti bi kao u takvom položaju, nepomična i vjerojatno u panici trebala dobiti prirodne trudove.

Nije dakle problem bio u dripu, problem je nastao čim si došla u bolnicu i nametanjem nepomičnog položaja - to je prva intervencija. Gel, glukoza i drip su samo nastavci te kaskade intervencija.

E da, baš to. Puknu te na krevet i ne mrdaj. Pa onda ctg na glavu bebača... Da te bar puste da prošetaš...

no ne mora biti tako ;)
moj drugi porod počeo je pucanjem vodenjaka i obilnim istjecanjem plodne vode.
odmah sam otišla u rodilište, ctg je bio uredan, plodna voda bistra, i odbila sam bilo kakve intervencije. dobila sam loptu, a mogla sam i hodati (i plesati :mrgreen: ) i štogod.
prve trudove doživjela sam cca 9 sati nakon puknuća vodenjaka, a margitu sam rodila cca 15 sati nakon puknuća - bez gela, bez dripa, bez ikakvih lijekova...

ovdje je riječ o "samo" 15 sati, ali sam htjela reći da se i kod pucanja vodenjaka može proći bez indukcije

Citiraj:

---

TeinaMama prvotno napisa

E da, baš to. Puknu te na krevet i ne mrdaj. Pa onda ctg na glavu bebača... Da te bar puste da prošetaš...

---

i kod mene je bila identična situacija. u bolnicu sam došla samo zbog pucanja vodenjaka, ali bez trudova i otvorenosti.
kako mi je ctg spojen nije bilo mrdanja jer je njima "tlaka" svako malo ga skidat i stavljat :evil:
i u wc otići sam se morala dobro pomučit umolit sestru da me pusti (sad mi je žao ko pasu što nisam sve uradila u krevet kad joj je bilo teško pustit me sa ctg do zahoda).

Citiraj:

---

renata prvotno napisa

ne mozemo mi ovdje na forumu krojiti tocno za svaku situaciju kad je drip potreban kad nije, to je zaista stvar medicinskog osoblja da dodju do toga, ali da pritom uvaze zenine zelje koliko mogu. ono za sto se najvise zalazemo da se pruzi prilika porodu bez dripa i da se zena aktivno ukljuci u donosenje odluke.

---

Ovo je jako važno i to potpisujem.

Citiraj:

---

Poslid prvotno napisa

Poanta cijela je u tome (i sama sam bila u takvoj situaciji kao i ti) da kad dođeš hitno u bolnicu s puknutim vodenjakom, oni te stave na krevet, privežu te na CTG i ti bi kao u takvom položaju, nepomična i vjerojatno u panici trebala dobiti prirodne trudove.

---

E ovo je meni nešto protiv čega sam 100 posto. Intuitivno sam to odbila pri prvom porodu (jer tada ništa nisam bila još pročitala), a u drugom sam odradila samo "ulazni" ctg i nastavila se kretati.

Potpisujem Renatu.

Ja sam imala vrlo blage, ali u pravilnim razmacima učestale trudove. Dali su mi drip i rekli da je to samo glukoza, i da se žene bezrazložno prestraše kad im se kaže drip. Objašnjeno mi je da ću uz njegovu pomoć imat intenzivnije i ritmičke trudove. Od kad su mi to prikopčali, nisam se više digla sa kreveta. a bolilo je jako. Ti trudovi/bolovi su bili nekako drugačiji, od njih sam imala potrebu se previjat, od onih, al zaista blagih mojih prirodnih sam imala cijeli niz osjećaja, uzlaznu putanju, vrhunac, silaznu putanju, bolovi od dripa su bili kao na prekidač:počnu, boli, prestanu.
Možete li mi reći što je točno drip?

drip je zamjena za nas prirodni hormon oksitocin koji se luci za vrijeme poroda i uzrokuje kontrakcije maternice

ja sam, unatoč svojoj želji za neinterventnim porodom, u razgovoru s liječnikom pristala na indukciju kad je redovni ctg pokazao pad otkucaja srca nakon truda. ona je uključivala tada drip i prokidanje vodenjaka.

međutim, ja nisam željela nikakve lijekove koji nisu pritom apsolutno nužni, doc je rekao da naravno mogu odbit sve što nije nužno, pa nisam dobila ništa osim dripa, tj. nisu mi automatski uštrcali apaurin i spazmex. rezultat toga je bio da mene ti trudovi pod dripom nisu nešto pretjerano boljeli, čak manje od mojih prirodnih (skidali su me par puta s dripa uslijed učestalog gubljenja otkucaja), također, pod dripom su oni bili slabiji i neujednačenji, kad su ga isključili, moji prirodnjaci su bili školski - jači i jači, redovitiji...no, s obzirom da sam ipak završila na carskom skoro, ne znam kako bi bilo do kraja, da li bi isto bili podnošljivo bolni..

u svemu ostalom potpisujem renatu.

Ja sam unatoč velikoj želji za prirodnim porodom pristala na drip kada mi je dr rekao da je plodna voda zelena. 12 sati bila u boksu pod dripom bolovi bili relativno podnošljivi, ali pošto sam se uspjela otvoriti samo 3 prsta bilo je preriskantno čekati dalje pa završila na carskom. Baš sam bila ljuta. Zanima me da li je netko imao iskustvo s zelenom plodnom vodom, koliko se može čekati prirodne trudove u tom slučaju? Tj da li sam mogla biti odlučnija a ne pokorno slušati dr. Ja ni nakon bušenja vodenjaka i silnih dripovskih infuzija prirodne trudove nisam dobila,jer kada su mi stavljali glukozu da oporavim organizam tih petnaestak minuta i trudovi bi prestajali

Citiraj:

---

ananina prvotno napisa

Ja sam unatoč velikoj želji za prirodnim porodom pristala na drip kada mi je dr rekao da je plodna voda zelena. 12 sati bila u boksu pod dripom bolovi bili relativno podnošljivi, ali pošto sam se uspjela otvoriti samo 3 prsta bilo je preriskantno čekati dalje pa završila na carskom. Baš sam bila ljuta. Zanima me da li je netko imao iskustvo s zelenom plodnom vodom, koliko se može čekati prirodne trudove u tom slučaju? Tj da li sam mogla biti odlučnija a ne pokorno slušati dr. Ja ni nakon bušenja vodenjaka i silnih dripovskih infuzija prirodne trudove nisam dobila,jer kada su mi stavljali glukozu da oporavim organizam tih petnaestak minuta i trudovi bi prestajali

---

moj treći porod je bio induciran zbog zelene plodne vode,a i otkucaji nisu bili baš sjajni.
s tim stvarima se ne bi zezala i koliko god sam željela prirodni porod pristala sam na indukciju bez pogovora.

Odent u "Preporodu rađanja" veli da u Pithiviersu koriste drip u manje od 1 % slučajeva, jedino ako dilatacija ne napreduje i bebino silaženje postaje teško (nakon što su pokušali popraviti ostale uvjete bitne za dobro napredovanje poroda: ugodna atmosfera i osjećaj sigurnosti npr.) Nikad ne koriste drip u porodu na zadak, a ako otkucaji srca uspore, drip se odmah prekida. Također se uvijek prekida kad se pojavi bebino tjeme.

Iskreno, ja ne razumijem logiku koja govori da treba dati drip kod zelene plodne vode ili pada otkucaja, jer u tim slučajevima beba pati od nedostatka kisika. Uslijed dripa maternica se jače steže i trudovi su dulji, pa još manje kisika može doći do bebe. Možda će porod završiti ranije, ali će beba vjerojatnije imati moždano krvarenje. Ili razmišljam pogrešno?

tako i ja razmisljam, nema mi tu neke logike... :/

I ja sam nakon svega pročitanog zaljučila da drip samo pogoršava situaciju kod npr. zelene plodne vode, i odlučila da ga u ovom porodu odbijem bez iznimaka. Radije ću pristati ponovo na carski rez - ako porod stvarno ne ide, nego na drip nakon carskog reza. Ali ako stvarno dođe do frke, onda više ni nema vremana za drip.
Ne znam da li je to već netko spomenuo, ali ni Andrea Robertson se nije mogla sjetiti niti jednog razloga za drip.

U kojem obliku se daje drip? Jel to prozirna tekućina zajedno s glukozom il ide sama ili po potrebi...jel se uvijek daje ko infuzija u venu npr na gornju stranu dlana?
Koja je razlika između njenog i našeg prirodnog hormona, jel se drip daje jer se pretpostavlja da nemamo dovoljno tog hormona, zašto naše tijelo "nije učinkovito"?

Citiraj:

---

voleksmolek prvotno napisa

Odent u "Preporodu rađanja" veli da u Pithiviersu koriste drip u manje od 1 % slučajeva, jedino ako dilatacija ne napreduje i bebino silaženje postaje teško (nakon što su pokušali popraviti ostale uvjete bitne za dobro napredovanje poroda: ugodna atmosfera i osjećaj sigurnosti npr.) Nikad ne koriste drip u porodu na zadak, a ako otkucaji srca uspore, drip se odmah prekida. Također se uvijek prekida kad se pojavi bebino tjeme.

Iskreno, ja ne razumijem logiku koja govori da treba dati drip kod zelene plodne vode ili pada otkucaja, jer u tim slučajevima beba pati od nedostatka kisika. Uslijed dripa maternica se jače steže i trudovi su dulji, pa još manje kisika može doći do bebe. Možda će porod završiti ranije, ali će beba vjerojatnije imati moždano krvarenje. Ili razmišljam pogrešno?

---

ja sam išla tom logikom da je bolje porod završiti ranije.
zašto bi beba imala moždano krvarenje?pa ne ostaje potpuno bez kisika.

Citiraj:

---

Uslijed dripa maternica se jače steže i trudovi su dulji, pa još manje kisika može doći do bebe. Možda će porod završiti ranije, ali će beba vjerojatnije imati moždano krvarenje. Ili razmišljam pogrešno?

---

Ne razmišljaš pogrešno. Naš porod je sa dripom završio ultrabrzo - 6 cm u 25 minuta (progrizla sam onu njihovu nazovipidžamu od jačine bolova), ali je zato Miha završio pod kisikom zbog hipoksije, dva UZV-a mozga nisu bila u redu. Nisu mi htjeli reći točno što je (danas sam zahvalna na tome, jer bih vjerojatno do kraja prolupala), ali sam kasnije saznala da je bilo krvarenje. Na sreću sitno.
Mrzim drip :evil:

Citiraj:

---

voleksmolek prvotno napisa

Odent u "Preporodu rađanja" veli da u Pithiviersu koriste drip u manje od 1 % slučajeva, jedino ako dilatacija ne napreduje i bebino silaženje postaje teško (nakon što su pokušali popraviti ostale uvjete bitne za dobro napredovanje poroda: ugodna atmosfera i osjećaj sigurnosti npr.) Nikad ne koriste drip u porodu na zadak, a ako otkucaji srca uspore, drip se odmah prekida. Također se uvijek prekida kad se pojavi bebino tjeme.

Iskreno, ja ne razumijem logiku koja govori da treba dati drip kod zelene plodne vode ili pada otkucaja, jer u tim slučajevima beba pati od nedostatka kisika. Uslijed dripa maternica se jače steže i trudovi su dulji, pa još manje kisika može doći do bebe. Možda će porod završiti ranije, ali će beba vjerojatnije imati moždano krvarenje. Ili razmišljam pogrešno?

---

Ne razmišljaš pogrešno. Koliko ja znam drip se daje kod zelene vode ako nema trudova, da se inducira porod. A u slučaju da su usporeni kucaji, drip se prekida. Kod mene je bio slučaj da se porod morao inducirati. Kad su pri kraju poroda kucaji jednom usporili, isključili su drip. Moje dijete se moralo taj dan roditi. Druga alternativa je bio sc. Drugo dijete sam rodila prirodno i puno je lakše, ali kad bi opet trebalo u interesu djeteta završiti porod, pristala bi na bilo što.