Baka umire, kako s djecom?

Dragi moji, sve je friško i jako tužno...
MM mami je jučer dijagnosticiran rak jajnika, proširio se trbušnom šupljinom, dakle, kažu da nade nema. Liječnici joj daju 3-6 mjeseci života, kakvog?? Zapravo bih trebala pomoć oko toga kako postupiti s djecom, pogotovo N, P je još mali...To im je jedina baka,moja mama je davno umrla, MM se tek pokušava nositi sa tim, znači sve je na meni...Baka živi u drugom gradu dakle nisu s njom u svakodnevnom kontaktu N i P su joj jedini unuci, sa P i N smo već bili u bolnici, nisam imala osjećaj da je N potresen, on misli da ako baka bude dobro jela da će ozdraviti :(
Da li mu i kada reći što će se dogoditi, voditi ga opet u bolnicu ili ne, a što kad/ako bude umrla, kako objasniti zašto???
Evo, molim one koje imaju slično osobno ili stručno iskustvo da pomognu savjetom.
Hvala!

Nemojte djecu pripremati na to da će baka umrijeti. Kad umre, onda im to recite. DJeca obično vrlo lako prihvaćaju smrt.

Citiraj:

---

Poslid prvotno napisa

Nemojte djecu pripremati na to da će baka umrijeti. Kad umre, onda im to recite. DJeca obično vrlo lako prihvaćaju smrt.

---

I ja bih tako.

:love: za tebe i TM-a.

Ja bih rekao istinu. Baka je tesko bolesna, ne zna se da li ce ozdraviti, ljudi od te bolesti i umiru (na pitanje "da li ce i baka umrijeti?" odgovorio bih sa "lako je moguce"). Puno toga ovisi i od bake, kako ona to prima. Ako/kad djeca dodju u posjetu sigurno ce ju pitati pitanja o smrti, djeci sasvim normalna, no ne znam kako bi to baka primila. Ja bi ih poveo u posjetu, kratku, neka normalno popricaju sa njom, no ne bi naglasavao nesto tipa "mozda vam je ovo zadnji put da ju vidite".

Ja sam imao u obitelji slican slucaj, moj stari je umro (samoubojstvo) nakon dosta boravaka u bolnicama i duge psihicke bolesti i nekih fizickih. Vedran je bio jos dosta mali (3,5 godine) kad je umro, rekli smo da je umro od te bolesti (detalje same smrti cemo mu reci kad bude veci) i on je to primio normalno.
(vidjao je djeda 1-2 puta mjesecno, nisu bili osobito bliski)

Ja bih postupila kao tatek, pogotovo prema starijem djetetu. Ne bih ulazila u detalje i prognozirala trajanje života, ali bih mu rekla da je baka teško bolesna.

Ja bih slicno kao tatek.
Drzite se ti i TM. :love:

tatek - potpis
vama :love:

Dragi moji hvala vam svima na podršci, MM će je najviše trebati u narednom periodu :cry:
Za sada maleni još ništa ne pita, sav je u iščekivanju bratovog rođendana...

Dobro da ga brinu dječje brige, kad uzmognete, prepustite im se i vi..mislim, proslavici rođendana...inače bi kao tatek i zdenka

E da, to trajanje zivota ne bih ni u kojem slucaju spominjao pred djecom - kao prvo, sve je moguce, i to da zena dozivi jos puno godina, ali i da umre (ned'o bog) za tjedan dana. U oba slucaja bi vjerojatno djeca bila pomalo zbunjena (mogu si zamisliti pitanje "baka, a ti jos nisi umrla? A doktori su rekli ..."), a mozda bi i pomalo posumnjala u lijecnicke sposobnosti (kad vec krivo procjenjuju ...).

Ovih sam dana razgovarala sa jednom nam dragom psihologinjom i prijateljicom čija je 6 godišna curica nedavno izgubila djeda u sličnim okolnostima. Zaključili smo da je bolje možda ga više ne voditi jer se stanje jako pogoršalo nakon operacije,psihologinja je predložila da se čuju telefonom, osim ako baka bude bolje, što je sada teško za povjerovati...
Curica moje prijateljice je dobro sve podnijela, iako misli da će se on možda vratiti baki koja je tužna. U poslijednje vrijeme, kad je stanje bilo jako teško nisu je vodili djedu, :(

ja sam ti uvijek za istinu, a do kojeg detalja ćeš ići ovisi o njihovim pitanjima
nikola je pametna glavica
što se tiče gledanja, možda to preskočiti, da ju pamti kakva je bila (i nama je teško vidjeti nekog je bolest napala)
:love:

I ja bi kao tatek. Vama puno snage :love:

Vama :love: i puno snage jer ovo je sad jako tesko...Eto ja cu krenuti od osobnog oskustva.
Ovo mi je jako tesko ...zelim reci da osobe koje obole od raka doslovno nestaju i svaki dan je borba.Uglavnom su malo svjesne onog sta se dogada oko njih.U jednom trenutku razgovaraju s vama ,a za 2 min. pitaju zasto jos niste dosli.
Ja nisam djete pa mi je bilo traumaticno gledati kako nestaje moja baka.Vama zelim svu snagu i da sto sve lakse prode...a mrvice bolje postediti takvih stvari.Moja mlada seka 4 dod. je dosta to sve prolazila i puno bila u bolnici...svaki dan je govorila da baka mora jesti i da ce ozdraviti :heart: ...ali dobro je prihvatila da bake vise nema,mama je razgovara s njom i bilo je jos pitanja ,ali sve u svemu oni to lakse prihvate

Moj svekar je umro prije Danielovog 2.rođendana, a nakon toga je umrla moja prabaka i moj pradjed. Nismo mu ništa posebno objašnjavali osim toga da je npr.baka jako bolesna, a to je i sam vidio. E da, i sestra mog djeda je umrla prije dvije godine i isto smo mu tako objasnili. Jadno moje dijete, već je dosta ljudi koje je volio izgubio :(

Najgore mu pada bolest moje šogorice jer je jako vezan za nju. Ona se razboljela kad sam ja zatrudnila i bori se već više od 7 god. Prošla je 7 operacija, terapije, zračenja i svašta još. Danielu jako teško padne kad vidi da se jadnica muči. Ipak mislim da je prihvatio smrt kao nešto prirodno i normalno.

Porazgovaraj s njim i objasni mu što je smrt i što će iti s bakom. Naravno bez da daješ određeno vrijeme kad će se to desiti.