poštivanje starijih

osobno sam alergična na bezuvjetno poštivanje starijih osoba.

moj stav je da poštivati treba sve ljude i sve životinje i sve stvari i sve odnose,.....naravno ako nas isti poštuju, odnosno ako nas ne ugrožavaju.

e sad, mojoj mami se kosa diže na glavi od toga kad im stribi kaže nešto što oni smatraju nepoštivanjem (tipa glupačo ili budalo), ali mu mrtva hladna nameće neke stvari koje bi on bezuvjetno morao poslušat (tipa moraš pojest cijeli ručak jer sam ja to skuhala, a da pri tom uopće nije razmišljala je li ručak prilagođen djetetu).
ja npr.smatram da se takve riječi nikome ne govore (ni noni, ni djeci u parku), a da ručak ako ćeš pojest, pojedi, ako ne, digni se od stola i čekaj večeru.

slikoviti primjer:
ok je bit pristojan i dignut se nonici u tramvaju, ali mi se znalo desit da se u tom istom tramvaju rušim u nesvjest, pokušavam zamolit nekoga da mi se digne, a neka babetina viče sa strana kako sam bezobrazna i da ustvari ona mora tu sjest.

popustila bi ja još za mir u kući, ali imam osjećaj da tako djetetu uništavam samopouzdanje.

koji su vaši stavovi?

Vrlo slični tvojima :mrgreen:

U mojoj obitelji se starijoj osobi nije smjelo reći da laže (čak i kad bi lagala), ali se djeci moglo govoriti (i raditi) što god se htjelo.

Pa očigledno je da je prošlo doba u kojem je netko bio autoritet samo zbog puke činjenice što je stariji. Danas se treba nametnuti i steći autoritet i poštovanje drugim načinima - doslovno ga treba zaslužiti.

Citiraj:

---

osobno sam alergična na bezuvjetno poštivanje starijih osoba.

---

I ja isto, ucim je primjerom i onim sto govorim da svi jednako, neovisno o dobi, trebaju "zaraditi" necije postovanje.

Slazem se za "glupaco" i slicna cascavanja - nije samo do postovanja nego do pristojnosti, takve se rijeci jednostavno ne govore drugima i ako ti nesto nije ok, ako te netko ljuti, trebas nauciti svoje osjecaje izreci na nacin da ne vrijedjas druge.

Moj stav o klopanju je labav - jede kad je gladna, ali gledamo da tempiramo rucak tako da je raspolozena za jelo (naravno da ima dana kad nije tako), smije izabrati od ponudjenog ono sto voli (uglavnom ni ne racunam na nju kad kuham nesto sto izricito ne voli, njoj napravim nesto drugo). Sve dok u danu "pokrijemo" sve grupe namirnica, ne brinem.

podržavam tvoj stav
bitnije je djetetovo samopouzdanje nego ego neke starije osobe 8)

Ovo što kaže Angie75 potpisujem, smatram da se pozicija autoriteta mora zaslužiti. Ali, to ne isključuje elementarni bonton. Svom sinu ne dozvoljavam da mojoj mami govori "glupačo" ili "budalo", ni onda kad mu ona pokušava natovariti neku hranu koju on ne želi ili čini nešto drugo što njemu trenutno ne paše. Ona njemu ne govori "glupane" i "budalo", a osim toga, mislim da je svojim godinama također zaslužila ne samo poštovanje nego i neki višak tolerancije prema njezinom nutkanju ručka. Kad se dogodilo par puta da je M. bio bezobrazan prema mojim roditeljima ili drugim starijim osobama, bio je kažnjen. Htjela sam mu jasno prenijeti svoj stav da to nije u redu i da nije dopušteno. Treba razmisliti i o tome da se takva ponašanja prema starijima prenose u školu. Naravno i profesori moraju zaslužiti poziciju autoriteta, ali pristojnost im djeca duguju, nju zaslužuju unaprijed.

Što se tiče ovih stvari da se može reći starijoj osobi da laže ili ne radi nešto dobro, smatram da dijete na to ima pravo, uz uvjet da u takvoj kritici nema vrijeđanja. Dakle, on može mojoj mami reći da ne želi jesti, da mu nije fino, da mu je previše itd., ali "čašćenje" moje mame ne dolazi u obzir.

Ja sam se isto često zatekla u tramvaju loše se osjećajući, a u takvim slučajevima bih rekla da se loše osjećam i molim da mi netko ustupi mjesto. Nije mi se nikad dogodilo da bi me netko odbio.

Citiraj:

---

mommy_plesačica prvotno napisa

U mojoj obitelji se starijoj osobi nije smjelo reći da laže (čak i kad bi lagala)...

---

Razmišljajući neki dan o svemu i svačemu, pade mi na pamet i ova bedastoća.
Ja ne mogu vjerovati da si je moja mama, kakva je danas, nekada mogla dozvoliti ovakav gaf u odgoju!
Sjećam se kada mi je jednom rekla "ne možeš mami reći da laže" a ja, kojoj je majčina bila ravnalo, ostala sam :? - jer sam iskreno izrekla svoj sud.

Puno, puno toga se promijenilo. Ona nesputanost, iskrenost i otvorenost u komunikaciji kakvu imaju naša djeca nekada je bila nezamisliva, nepristojna i zločesta.

Puno puta se nađem u procjepu između želje da malo prikrijem što sve djetetu toleriram ili odobravam pred ljudima koji podržavaju tradicionalniji, krući odgoj (a do kojih mi je stalo: mama, sestra, kuma, draga susjeda) i želje da ih konačno "sablaznim" i idemo dalje... :/
Naravno, uz uvjet je da dijete nikoga ne vrijeđa i nije drsko.

razlikuje mi se poštovanje i pristojnost..da ću poštovati nekoga samo zato jer je stariji - nema šanse. Ali da ću biti pristojna, to se podrazumjeva.
Tako ću isto odgajati sina - npr. biti pristojan prema starijima, ne tući curice (ni ikoga), slušati profesora i sl.
A danas su djeca puno "slobodnija" u ophođenju sa starijima (i odraslima općenito) da mi je to strašno.

a što se nutkanja hrane tiče - da jede pomfi po cijele dane mu neću dozvoliti, ali da ću tolerirati da mi mama gura klincu špinat u usta "jer je to zdravo", to neću

Pa, icyoh, treba li beskompromisno poštivati osobu jer je starija ili si dijete (kao ljudsko stvorenje) ipak može dozvoliti dozu "slobode" uz pristojnost pri komunikaciji - ja ne razaznah iz tvoga posta...

i ja se definitivno slažem da djete ne smije biti drsko i vrijeđati (ali opet napominjem, odnosi se na bilo koga a ne samo na starije), međutim primjetila sam da starije i time iskusnije osobe znaju djecu isprovocirat namećući im svoje stavove (ručak se mora pojesti,.....) i inzistiranjem i djeca polude.

rijetko koje djete se zna nositi sa svojim osjećajima i društveno prihvatljivo ih izraziti - netko će počet plakat, netko će postat agresivan, netko će reći ružnu riječ, rijetki će noni pet puta za redom pristojno reći "hvala, ali ja stvarno više ne mogu". mislim da bi i ta nona mogla shvatit s kime ima posla i malo se prilagodit njegovim potrebama.

naravno ručak i nona ovdje su samo primjer za bezbroj situacija koje nam se dešavaju.

Slažem se s Zdenkom i Angie75

Mislim da se ovdje radi o pravom međugeneracijskom jazu. Meni je tata običavao reći "Drugo si ti , a drugo sam ja" i nije shvatio da mu ja to baš nikad nisam povjerovala. Ponekad bi A. bio nepristojan prema njemu, pa bi on rekao nešto u stilu da tako može razgovarati s prijateljima iz vrtića, a ne s djedom. I ne može shvatiti da je meni cilj da A. tako ne razgovara ni sa kim, imao on 5 ili 65 godina. Jednostavno dijeli ljude na odrasle i djecu, s počasnim mjestom za stare.
S tim da se slažem sa Zdenkom - visoke godine daju ljudima pravo na veću uviđavnost okoline. Ali isto tako i ove male, dječje.

"čaščenje" raznoraznim riječima mi je grozno i ne toleriram a upravo nam se događa ne nepoznatima ali ukućanima da
a još mi imamo "problem" jer živimo u malom mistu i tko god nas sretne dok idemo u vrtić nađe za shodno nešto reći, a iskreno ponekad bi ih i ja poslala negdje koliko glupi komentari znaju biti
ali naravno učim ga pristojno pozdravi i idemo dalje,ne silim ga da odgovara i razgovara ako ne želi

nema vrijeđanja starijih! Točka! Uvijek, uvijek će imati pravi izreći svoje mišljenje! I točka! Ako netko bude smatrao da je neodgojen ili nepristojan zato što jasno i glasno kaže što misli, e to već nije moj problem nego dotičnih.Kojima je dijete dobro ako šuti, ako je ponizno i servilno i sjedi ko kip i ne mrda.... Hoću da mi djete bude samosvjesno, ali pristojno, samostalno, ali tolerantno, iskreno, ali i empatično..Ajme, što sam skromna... :mrgreen:

Sunca, razumijem što hoćeš reći i OK mi je tvoje razmišljanje.

Nije neki primjer, ali mi imamo jednu dosadnu susjedu koja tu i tamo dođe kod moje svekrve i koja doslovno izluđuje moje dijete.
Kada je bila mala šokirano je plakala jer joj je ova (Bože oprosti joj, valjda bi drugačije da zna, ali... :roll: ) unatoč vrisci govorila da sam ja (AM) njena (susjedina) mama i da će me odnijeti, ja bih ju odnijela s lica mjesta i razuvjeravala je uz put - klonila je od nje i zdravo.
Ali, susjeda ne odustaje (draženje joj je drugo ime :x ) pa joj jučer iz čista mira (obožava kad se djeca ljute :shock: ) govori da je zločesta pa da je zločesta pa da je.... na što ova moja ispuca sve pristojne argumente i krene u protuudar. Ja bih rekla u samoobranu. Tada sam ja sišla dolje (događalo se u dvorištu) i rekla "susjeda nećete Vas dvije dugo biti dobre (kao da inače jesu) budete li se tako razgovarale, jedna će se od vas uvrijediti" - jasno je svrstavši u kategoriju 4.-godišnjakinje i rastavivši ih kao dvoje djece.
Ma, mislim, još se uvrijedi na to kad joj mala na kraju nemoćna ispali "ti si glupa!"
U kući sam maloj ponovila da to neću tolerirati, ali ne pred susjedom, nisam joj dala tu satisfakciju. Pa nek misli da smo nekulturna bagra.
Inače susjedu doma zove susjeda Ursula :mrgreen: (pravo joj je ime Mirela) po uzoru na zlu vješticu iz Male Sirene - jer joj fizički baš sliči.

Citiraj:

---

Puno puta se nađem u procjepu između želje da malo prikrijem što sve djetetu toleriram ili odobravam pred ljudima koji podržavaju tradicionalniji, krući odgoj (a do kojih mi je stalo: mama, sestra, kuma, draga susjeda) i želje da ih konačno "sablaznim" i idemo dalje...

---

Citiraj:

---

rijetko koje djete se zna nositi sa svojim osjećajima i društveno prihvatljivo ih izraziti - netko će počet plakat, netko će postat agresivan, netko će reći ružnu riječ, rijetki će noni pet puta za redom pristojno reći "hvala, ali ja stvarno više ne mogu". mislim da bi i ta nona mogla shvatit s kime ima posla i malo se prilagodit njegovim potrebama.

---

Ovo dvoje potpisujem. Slažem se i s vertex u ovome da i male dječje godine itekako zaslužuju toleranciju. Nisam ni mislila osuditi dijete koje u određenom trenutku neprimjereno reagira (koliko puta je M. takav!) nego više na ono da roditelj mora jasno iznijeti svoj stav o nekoj vrsti ponašanja. Što se odnosa prema mojoj mami tiče, mislim prije svega na to da je ona dobronamjerna, da joj ja dugujem zahvalnost što mi uvijek čuva dijete kad god je to potrebno i to čini s ljubavlju, pa bih htjela da i M. to shvati. (Olakotna okolnost je ta što on obožava njezinu kuhinju i smatra da joj ja i tata nismo ni do koljena u tome). Dozvoljavam sinu da kaže svoje mišljenje starijima i ja isto tako kažem svojoj mami neke stvari koje se tiču odnosa prema M. Ali vrijeđanje ne dopuštam.

S druge strane, odrasli ljudi ponekad i samo izricanje mišljenja iz usta djeteta smatraju nepristojnim. Što se dogodilo M. u školi? Njihova učiteljica engleskog govori isključivo engleski na satu. On mi se na to požalio i pitao me zašto ona tako radi, budući da je djeca ne razumiju. Ja sam odgovorila da je to jedna metoda učenja jezika i neka je pita, pa će mu ona objasniti zašto tako radi. Na sljedećem satu on ju je pitao zašto govori samo engleski i tome dodao komentar da on ne bi morao učiti engleski kada bi ga znao. I što je bio njezin odgovor? Rekla mu je da je - nepristojan. On je okrivio mene, jer sam mu ja rekla neka je pita. Ja sam onda odradila njezin posao i objasnila mu tu metodu i rekla mu da nije bio nepristojan, jer je samo rekao svoje mišljenje i nije rekao ništa nepristojno. Što će dalje biti, kakav će ona stav imati prema njemu, ne znam, ali, ne želim ga učiti da ne smije reći svoje mišljenje.

ispravak-nema vrijeđanja ni ostale djece, ni debelih, ni mršavih, ni dosadnih, ni malih zelenih..

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

I što je bio njezin odgovor? Rekla mu je da je - nepristojan. On je okrivio mene, jer sam mu ja rekla neka je pita.

---

E, pa, sada sam ja sablažnjena.
Sram je bilo! :mrgreen:

I ja sam puno puta djetetu sugerirala neka direktno pita što mu nije jasno onoga tko mu je nejasan, ali moj sin nije govornik koji bi se na taj način istakao, i uglavnom je bio zadovoljan mojim objašljenjem.
Ali, što reći maloj (za koju znam da bi pitala) kada se nađe u toj situaciji, preuzeti rizik da će je se počastiti sličnim epitetom?

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

razlikuje mi se poštovanje i pristojnost..da ću poštovati nekoga samo zato jer je stariji - nema šanse. Ali da ću biti pristojna, to se podrazumjeva.
Tako ću isto odgajati sina - npr. biti pristojan prema starijima, ne tući curice (ni ikoga), slušati profesora i sl.
A danas su djeca puno "slobodnija" u ophođenju sa starijima (i odraslima općenito) da mi je to strašno.

---

ja se s ovim slažem. ali i sa angie75.

ni ja ne poštivam sve starije osobe, ali ako sam s njima u bilo kakvom kontaktu onda sam pristojna. npr. i dalje ću persirat stariju osobu iako je ne poštivam. a tako nastojim odgajat i moju šeficu. a vjerujem da će ona kroz život znat ocijenit tko je vrijedn poštovanja, a ko samo pristojnosti u ophođenju.

AdioMare napomenula sam da poštovanje nema veze s pristojnosti i nikad ne bih forsala dijete da poštuje nekog. ustalom to je kao da forsam dijete da nekoga voli.
Ali da ima bit pristojno, to mi stoji. Osobno ne toleriram vulgarne izraze i prostote, no nekako bih burnije reagirala da klinac od 8god. kaže starijoj ženi da je glupača nego da to kaže frendu iz razreda.

Druga stvar je kod provociranja djece (što neki starci znaju raditi). za to još nisam odlučila hoću li ga učiti da ih pristojno odignorira ili stera u guzicu (osobno sam za drugu varijantu, pa mi je odluka još teža)

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

za to još nisam odlučila hoću li ga učiti da ih pristojno odignorira

---

Ovo bi bilo najidealnije rješenje, ali takvoj toleranciji nisam vična ja s tolikim godinama i iskustvom, a teško da je moje malo dijete. :/

Kad sam napisala da se autoritet danas mora zaslužiti, nisam automatski isključila da u svakodnevnom kontaktu s ljudima treba biti pristojan. To se podrazumijeva i naravno da ću tako odgajati svoju djecu. I sama sam pristojna i prema ljudima koje ne poštujem (iako im ne podarim svoj osmijeh po kojem sam poznata :mrgreen: ). Ja sam odgajana strože nego što odgajam i nisam se često usudila naglas reći što mislim, a upravo ću to kod F. poticati - naravno, uz potrebne "manire"

Možda off topic, ali u mojoj organizaciji (međun. korporacija), kao i u svijetu businessa, zavladaše mladi lavovi i lavice, tako da mi je koji put i žao gledati tu pak sad drugu krajnost - svojevrsni svijet "diktature mladih", gdje ako do 35.-te nisi direktor/ca tvoja karijerna putanja lagano silazi i nemaš se čemu nadati. Pogotovo je to primjetno kod mladih Amerikanaca, još se Europljani nekako drže. Primjećujem trend kod starijih ljudi u našoj firmi da se na neki način "ulaguju mlađima", pričaju slangom itd. i pokušavaju se zainteresirati za njihove interese itd. sve da bi nekako prikrili godine ili se predstavili tipa "je, ona ima 45, ali je skroz cool". Pretpostavljam da su djeca mladih lavova još manje sklona a priori poštivati starije, ali to stvarno ne mogu znati jer se baš ne družimo privatno. Kako sam i ja debelo preko 35.-te fakat sam staro gvožđe u mojoj sredini... To je ona amerikanizacija, gdje ljudi do neke 40-te rade u businessu, poslije pišu knjige i bave se konzultantstvom jer ne mogu podnijeti nemilosrdni žrvanj dehumaniziranog businessa. U svjetlu toga, dođe mi milo oko srca kad vidim starije ljude (i dođe mi žao što su me prije nervirali - ono a priori inzistiranje na stariji su pametniji). Malo sam zastranila, ali možda sam nekog zabavila. Svijet je pun suprotnosti, a do pred koju godinu, dobro, pred kojih 10-tak godina, bilo je nezamislivo bit direktor prije 50.-te...

ja se isto slazem sa gore vec iznesenim stavovima.

ucimo kcer pristojnosti, prema svima pa i prema starijima. i naravno da je to proces koji traje i da je dijetetu ponekad tesko naci drustveno prihvatljiv odgovor.

postovanje , bez obzira koliko godina imao, moras zasluziti.

držim da stariji ljudi mogu razumjeti djecu jer su i sami nekad bili djeca i jer su do sada valjda svladali društveno prihvatljivo ponašanje i pristojnost.
kad meni djete kaže glupačo (bilo moje ili tuđe) upozorim ga da to nije lijepo i da ne želim da mi se na taj način obraća, jer ni ja njemu nisam ništa loše rekla ili učinila, i najčešće završimo na tome.
primjetila sam da se masa ljudi na to čašćenje uvrijedi i počne raspravljat s djetetom, a najjači argument mu je "ja sam stariji i zato ti to meni nećeš govoriti", a vole i dodat "bezobraznik jedan, kako te to mama odgaja".
imam osjećaj da tu uopće nije problem pristojnost djeteta (koje je još u fazi odgajanja) već frustriranost odraslih koji se iskaljuju na malenima jer to realno mogu, a što je najgore još te hoće uvjerit i da su u pravu.

Ja bih rado bila razrednica Zdenkinom djetetu ;)

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Ja bih rado bila razrednica Zdenkinom djetetu ;)

---

Joj Maria, nije meni lako držati u tračnicama tu energiju. Hoću reći, nije on uvijek uzorno dijete. Ali, trudimo se svi zajedno.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

bitnije je djetetovo samopouzdanje nego ego neke starije osobe

---

X

Citiraj:

---

sunca prvotno napisa

držim da stariji ljudi mogu razumjeti djecu jer su i sami nekad bili djeca i jer su do sada valjda svladali društveno prihvatljivo ponašanje i pristojnost.

---

To i moja svekrva stalno ponavlja, i proširuje na mlade. Ali to ovisi o karakteru - strpljiv i tolerantan će lakše pregrmiti nepristojnost djece i naporno ponašanje starih (i dosadne susjede, nepravedne šefove...). A da dijete može isfrustrirat čovjeka - može. Samo je pitanje kako reagirati iako smo frustrirani.

Mi smo imali složeniji problem od uobičajenog, jer kad je klinac došao, bio je tako pristojan, da se nije dalo živjeti od te finoće i ljubaznosti. I kad se s vremenom počeo oslobađati, znao je reći svašta, a najgore je bilo u tom nekom prelaznom periodu, kad se mi još nismo navikli. A najodvratniji je bio prema nama, imali smo dojam da namjerno povrjeđuje ljude koji ga vole. Tko zna, možda i je, postavljajući granice na neki način?
Ne baš bezobrazluk, ali neljubaznost do granice nepristojnosti tada se protezao na didu i bake. To me posebno boljelo kad je moja mama u pitanju, jer ona nije jako bliska s njime, sebe ne doživljava kao osobu koju djeca vole, i znam da je takvo ponašanje pogađa.
Dakle, najgore prema najbližima. Bili smo rastrgani između racionalnog shvaćanja da se dijete počelo oslobađati, ponašati prirodno, iskazivati svoje osjećaje i raspoloženja, što je pozitivno, i brige za njegov odgoj, svijesti da ostali to ne toleriraju onako kako bi tolerirali dvogodišnjaku (ali dijete je kod nas bilo 1-2 godine, dakle obiteljski smo bili na tom nivou). I još dodatni crv sumnje: Što ako? Što ako on stvarno to misli, ako nas stvarno ne poštuje, ne voli, želi povrijediti... I prirodna uvrijeđenost kad te netko neopravdano pokušava uniziti.

Najgorim primjedbama i vrijeđanjima smo dosta brzo stali na kraj - to mi se čini sad, tada je trajalo beskonačno. Uz argument da tako ne razgovaramo s njim ni s nikim i ne dozvoljavamo da on tako govori. Učili smo ga da ne uvrijedi osobu "ti si glup" nego izrazi mišljenje o postupku "to je glupo" ili bolje "to mi se ne sviđa.
Još mu se omakne, ali zapravo pazi što govori. Nije se odviknuo ružnim izrazima častiti osobe na tv-u, i tobože u šali ljubimcima govorit ružne riječi. Iako ga zbog toga špotamo i ljutimo se, čini se da prvo smatra blažim prijestupom jer ga onaj s tv-a ne čuje, a drugo - životinje ne razumiju. Osim toga to je super način za dizati nama tlak.
A prema starim ljudima je blagonaklon kao i prema maloj djeci, što mi je jako drago, pa se uglavnom prema njima ponaša nježno i s pažnjom, iako poslije zna iskomentirati njihove postupke.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Ja bih rado bila razrednica Zdenkinom djetetu ;)

---

Joj Maria, nije meni lako držati u tračnicama tu energiju. Hoću reći, nije on uvijek uzorno dijete. Ali, trudimo se svi zajedno.

---

Pretpostavljam da nije, ali imati kako zahtjevnog tako i razumnog roditelja za partnera u odgojno obrazovnom procesu je rijetkost.

potpisujem zdenku u svim postovima...

Citiraj:

---

Što se odnosa prema mojoj mami tiče, mislim prije svega na to da je ona dobronamjerna, da joj ja dugujem zahvalnost što mi uvijek čuva dijete kad god je to potrebno i to čini s ljubavlju, pa bih htjela da i M. to shvati.

---

moja mama me ponekad zna izluditi i svojim savjetima i uplitanjem u moj zivot, al s druge strane ja joj to ne mogu uzeti za zlo, jer jednostavno znam koliko me voli i sto je sve ucinila za mene, i dan danas cini. cak i znam da se kasnije sama zapita kako je neke stvari mi mogla reci (tipa savjeta i sl, ne mislim na ruzne rijeci).

mogu samo reci - stariji ljudi (recimo moja baka/dida) su gori od male djece :lol: malom djetetu, kao mojoj zxuji, barem mozes objasniti, al ovi stariji - k'o da je neki vrag usao u njih - pocnu se duriti i izvoditi k'o da su došli sa bečkog dvora. i sve znaju bolje i pametnije. te da trebam dijete ranije stavljati u krevet, te vidi je koliko je mršava i sl. ja sam odavno prestala udarati na svaku njihovu kontru, pustim ih da ispričaju po svom. velim ako me nesto jako povrijedilo i gotovo. ionako oni i dalje tupe po svom. velim, lakse malo dijete shvaca i prihvaca, nego ovi stariji. :mrgreen:

i da... vidjela sam obitelji gdje se svi medjusobno cascavaju sa "glupaco". meni je to uzasno. ja to svom djetetu ne govorim, ne smije ni ona to meni (il nekom drugom).

vidim da je tema otišla na mame - na njih smo valjda svi slabi, navela sam mamu čisto kao primjer.

ali evo primjera susjede - moj mali ide zvat prijatelja koji živi na drugom katu da dođe vani, a moj ne može do parlafona jer je previsoko, niti su vrata od ulaza otvorena pa da može gore kod njega.
žena se počne neugodno derat (psovat da nije za citat) na njega i tjerat ga ća i moj se normalno rasplače i više ne želi vani i svaki put ja moram zvat prijatelja da dođe van i naravno meni pukne film i objasnim malom da se nema na njega tko šta derat ako dvaput drekne ime prijetelja pod prozor i ako mu ova opet što kaže neka je otpili.
naravno mali joj je rekao neku glupost tipa "šuti stara babo" i tu je izbio skandal u selu - ona se požalila svom mužu, muž najprije napao moje djetete, a kad je i njega otpilio tipa "pusti me na miru ja sam ti u stanju svašta učinit" susjed došao meni kako je on skoro dobio infarkt kad mu je mali to rekao.
ja gledam čovjeka i ne znam da li bi se smijala ili plakala i pokušavam mu objasnit da je to dijete i da je žena bila bezrazložno bezobrazna prema njemu i cijelo vrijeme vidim da me smatra luđakinjom koja ne odgaja svoje dijete.
i baš bi me bilo briga za sve to da se ne bojim da mu stari sutra ne učini nešto loše zbog dvije grube riječi, a opet ne mogu ni dozvolit da ga svak gazi samo zato što je dijete pa se na njemu nije teško iskalit.

ni ja ne volim kad mi netko urla pod prozorom, imao on 3 ,33 ili 333 godine,to što je mali ne znači da može gaziti moje granice, ono i ja sam osoba ;)


ja doduše ne urlam, opsujem u sebi, navijem radio ili nešto drugo, no ovdje je čini mi se problem ,moje dijete može sve ,a vi ostali u stranu

pa nije to baš tako marija71

ne znam kako je u tvom kvartu, ali kod nas se djeca normalno igraju oko zgrada i to podrazumjeva popriličnu buku i ja ne vidim problem u tome ako neko dijete tu i tamo zovne i nekoga preko prozora, jer se i mi međusobno dozivamo preko prozora i babe se znaju napenalit ispod prozora i klafrat itd...... pa nikom drugom ne padne na pamet da ih psuje zbog toga premda nisu baš tihe i masu se puta znaju posvađat.

jedno sam vrijeme živjela u stanu koji je gledao na osnovnu školu i cijelo jutro i popodne su se školarci igrali i natjecali na igralištu i drečali imena onoga za koga su navijali - što sam trebala - otić ravnatelju da zabrani djeci urlanje na školskom igralištu?

ako to kod vas uobičajeno ,onda je to druga stvar

nije lijepo biti selektivan, mislim na babe


p.s. školska djeca i njihovi glasići su mi super


potpis luda učiteljica :mrgreen:

meni je to babe od milja - sve (muško, žensko, staro, mlado) općenito što može puno pričat i što je jako radoznalo - i ja sam jedna od njih.

i ja :lol:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Ja bih rado bila razrednica Zdenkinom djetetu ;)

---

Joj Maria, nije meni lako držati u tračnicama tu energiju. Hoću reći, nije on uvijek uzorno dijete. Ali, trudimo se svi zajedno.

---

Pretpostavljam da nije, ali imati kako zahtjevnog tako i razumnog roditelja za partnera u odgojno obrazovnom procesu je rijetkost.

---

Hvala na komplimentu, Maria

jučer sam došla s maturalca i nekim bi roditeljima ispekla tortu da sam malo bolja kuharica ;)

bili su mi ravnopravni partneri, svaka im čast :heart:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

jučer sam došla s maturalca i nekim bi roditeljima ispekla tortu da sam malo bolja kuharica ;)

bili su mi ravnopravni partneri, svaka im čast :heart:

---

nego bas me zanima, od jedne strucnjakinje. :roll: :mrgreen: :P :lol: (pratis tok mojih misli pomocu ovih smajlica?) kako ti vidis danasnju djecu? ima li to bolan, draga moja, ista postivanja prema nama starijima i pametnijima il je sve otislo u helac? :raspa: