mama je uvijek kriva

Primjer: Jučer smo imali malo društvance, Nina je bila bez šlapica, pala ne čošak trosjeda i posjekla se, završili smo na Rebru, 1 šav. On je odmah mene napao da sam kriva što nema šlape...i tu dođe do svađe. Ok, trebala je imati šlapice, uvijek ih ima, ali sad baš nije i eto. Jako smo nesretni i tužni zbog straha od ožiljka i svega. No to nije prvi put. Uvijek kad se nešto događa oko Nine mi se moramo posvađati, naime, nikako se ne slažemo u odgojnim mjerama/metodama. To je jaaako narušilo naš odnos. I grozno mi je što sam za svaki njen krivi korak ja kriva. A on? Umjesto da me utješi u tim strašnim trenucima još se moramo i svađati :(
Kako je kod vas? Da li je uvijek mama kriva? Danas sam baš u komi :(

oko čega se konkretno ne slažete ?

konkretno je problem u tome da sam ja više flegma a on baš nije. Ali ne želim sad ulaziti u dubioze oko svog bračnog odnosa, dala sam samo primjer da vidim da li i drugi imaju sličnu priču i kako se nose s tim.

on je očito nesiguran... lakše je napadati druge, nego sam nešto napraviti.

zašto on nije vodio brigu o šlapicama?

anima, sorry, ja se ponekad ponesem poput TM, obrušim se na MM da se sve praši! :(

Mislim, ja bih (dok su djeca bila mlađa) strepila nam svakim koračićem, svakim zamahom iza ugla, sve bih pretpostavila, sve bih unaprijed osigurala i isto (čak i više) bih očekivala od MM ili svekrve.
Onda kada mi je dovedu s ogrebanim nosom ili kvrgom na čelu ja se ne mogu kontrolirati koliko sam jadna od bijesa. Ne bijesna, nego jadna jer me toliko shrvao bijes.
Užasna, znam! :( Ali pravdam se time što nebrojeno puta upozoravam na stvari koje se mogu dogoditi (kada je čuva netko drugi, kada je čuvam ja - ja se i brinem oko toga), a koje nitko drugi ne doživljava, odnosno, doživljava, ali ne tako tragično kao ja!
Ovo gore se ne odnosi na tebe, ne mislim da ti nešto fališ, samo skrušeno priznajem da ima još ljudi poput TM, koji, kada se dogodi shit, onda su toliko jadno-nemoćni da se iskale na slijedećeg odgovornog.

vrlo često strah kanaliziramo u traženje krivca i optuživanja drugih...
zapravo sam prilično sigurna da tako i ne mislimo, ali... eto, ne razmišljamo kako će se osjećati taj napadnuti nego vrlo sebično praznimo sebe...

Slažem se, apri.
Još je kod mene to teže što ja poludim kada se ozlijedi dječje lice. Teško je kada se dogodi nesreća, a ti znaš da si proveo mjere predostrožnosti koje si mogao, ali kada znaš da si mogao spriječiti, osjećaj krivnje proždire. Bar mene. Ne miri me ona, "događa se"...
Kako ne bi proždiralo samo mene (tvoja omiljena, nek crkne i susjedova krava :mrgreen: ) potrudim se zagorčati život MM. :roll:

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

potrudim se zagorčati život MM. :roll:

---

da li time tvoj život postaje slađi?

sigurna sam da joj je i gorči!

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

on je očito nesiguran... lakše je napadati druge, nego sam nešto napraviti.

zašto on nije vodio brigu o šlapicama?

---

Zato što sam ja taj dan, po njegovom, bila više s njom, dakle odgovornija :/
Ja npr. prema nikome ne bih tako reagirala osim ako nije životno opasno.
Što sad, dogodi se meni, njemu, baki, dedi, nikad ne bih išla napadati.
Kao da nije dovoljno što se i sama grizem i brinem za svoje dijete još trebam biti i na tapeti :(

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Zato što sam ja taj dan, po njegovom, bila više s njom, dakle odgovornija :/

---

daj pročitaj što piše...

valjda i ti imaš pravo na svoje mišljenje? što ako je po tvom on trebao voditi računa o tome?

Nemoj da upadas u zamku okrivljavanja. Postoji samo odgovornost, a za dete ste odgovorni zajedno, narocito ako ste i tada bili zajedno.

Mozda se tvoj muz oseca nesigunim jer je svestan da ne preuzima dovoljno odgovornosti za dete, pa pokusava da ti nametne da su tvoji postupci nejgova odgovornost.
To je cisti transfer.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

potrudim se zagorčati život MM. :roll:

---

da li time tvoj život postaje slađi?

---

Ne, samo se ispušem.
Još dugo nakon toga maštam o sekundi prije nesreće i mislim si kako bi bilo lijepo da slijedeća nije ni došla.
I znam da pomoći nema, a šteta (zbog mog ponašanja) može biti gora. Hvala Bogu da su djeca poodrasla i svakodnevne nesrećice se više ne događaju, inače bih ja prošvikala.

Mislim da bi to sve što sad nama pričaš trebala reći njemu, ali lijepo i smireno, objasnit mu svoj dozivljaj stvari i onda ga zamolit da i on napravi isto....i na kraju...nadjete KOMPROMIS :mrgreen:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

valjda i ti imaš pravo na svoje mišljenje? što ako je po tvom on trebao voditi računa o tome?

---

Sorci, zar je to važno?
Važno je da dijete nije trebalo pasti.
I važno je, ako je već palo, da se povede računa da se slične stvari više ne događaju.
Još je važno da, ako postoji krivac, nauči lekciju za ubuduće.

anima, oprosti na ovolikom seciranju, to je zbog rasprave. Znam da ti je teško i bez ovoga. Žao mi je što se sve dogodilo. :(

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Zato što sam ja taj dan, po njegovom, bila više s njom, dakle odgovornija :/

---

daj pročitaj što piše...

valjda i ti imaš pravo na svoje mišljenje? što ako je po tvom on trebao voditi računa o tome?

---

ništa, onda svađa :x
po mom, odgovorni smo oboje jednako, za sve. I po njegovom, dok se ne dogodi ovakvo sr... Onda sam ja odgovorna, kako, zašto, ZATO

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Još je važno da, ako postoji krivac, nauči lekciju za ubuduće.

---

meni je teško pojmiti da za tako nešto postoji "krivac".

ja sam sama bila odgovorna za sve... oni kojima sam davala dijete na čuvanje - često su sa strahom pitali: što ako se nešto dogodi?

ja sam odgovarala: dajem vam svoje dijete, jer smatram da ćete ga čuvati JEDNAKO kao i ja. a i uz mene joj se može nešto dogoditi.

ak je došla prehlađena, ili s razbijenim koljenom - nikad nisam postavljala pitanje. jer se to ISTO događalo i meni.

prema tome - meni je totalno nebulozno ulaziti u "krivnju". jedino što se može je - izvući pouku iz nekog događaja ili situacije. nikako pokazivati prstom na nekoga...

I meni se cini da je cesto MAMA kriva:

- kriva sto ne jede dovoljno - jer ne kuham dobro, raznoliko ili kako dijete voli/kriva sto jede previse - jer stalno kuham ono sto voli
- kriva sto jede necega previse/premalo
- ako se prehladi - jer je nisam dobro obukla, pokrila, provjerila da li su djeca s kojm se igrala mozda prehladjena ili nosioci kakvog virusa ili bakterije, jer je bila bosa 3 sec
- kriva sto je sramezljiva/otvorena prema strancima
- kriva sto je pala, a ja je nisam uhvatila jer sam stajala dalje od nje/ kriva sto nije samostalna u igri, jer stojim preblizu
- kriva sto nije kakala 3 dana, a ja sam dopustila da joj deda da kockicu cokolade - zanimljivo da nije kriv deda, koji nije pitao da li moze dati dati, nego ja, mama koja joj tu kockicu cokolade nije uzela iz usta

itd...

Svakavih gluposti cujes...
Kroz jedno uho unutra, kroz drugo van...

I da, zanimljivo da nikad nitko (pod time mislim na djedove i bake, prijatelje, poznanike) nije za nesto pitao ili smatrao odgovornim MM, sve se glave uvijek pune savjeta okrecu prema mami.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I da, zanimljivo da nikad nitko (pod time mislim na djedove i bake, prijatelje, poznanike) nije za nesto pitao ili smatrao odgovornim MM, sve se glave uvijek pune savjeta okrecu prema mami.

---

A što tm na to? Da li je i on pun savjeta?

Najbolje da ostavimo ovaj animin slučaj po strani...

Ako ja znam da se dijete može poskliznuti u čarapama po parketu i pasti na pod posred lica, ja ću mu UVIJEK obuti šlape jer se ne kližu. Neću ni časa časiti jer želim učiniti sve što mogu da se to ne dogodi.
Ako znam da dijete može izvući deblji kraj jer se igra kamenčićima (klikerima, gumbima, grahoricama...) ja ću ga maknut od njih jer postoji mogućnost da se uguši - NEMA: "neće, pazim" (iako vidim da stavlja u usta).
Kada bi dijete nakon toga progutalo kamen, ja bih poludjela na onoga tko ga "čuva". Šta da vam se cifram, takva sam. :saint:
Tako da nema krivca, ali ima onoga tko to (možda i ako) može spriječiti.
Ne govorim o situaciji kada dijete koje već stabilno hoda godinu, dvije dana, popikne i razbije koljeno. Ali govorim o situaciji gdje gegajuće dijete treba odraslu osobu da ga štiti od kojekakvih udaraca koliko god je to u njegovoj moći.

Citiraj:

---

I da, zanimljivo da nikad nitko (pod time mislim na djedove i bake, prijatelje, poznanike) nije za nesto pitao ili smatrao odgovornim MM, sve se glave uvijek pune savjeta okrecu prema mami.

---

Ja se na ovo ni ne osvrćem niti sam doživljavala. Kada se dogodi shit svima nam je muka, bili mama, tata, deda ili baka.

kod nas je često situacija bila slična - kad se dogodi s...nje MM upire prstom. no, to je prvenstveno plod njegovog prevelikog straha za djecu, a dobrim dijelom je donio i odgojem - kod njegovih se uvijek seciralo tko je kome za što kriv, a nikad se nije išlo sanirati štetu kad do nje dođe i rješavati probleme. zato im je sve i propalo, ali to je druga i duga priča...

uglavnom, u zadnje vrijeme sve rjeđe čujem "ti si kriva..." jer sam mu u par navrata objasnila ovo gore u nekim mirnim situacijama (naravno, on to ne priznaje, ali to je tako), a dokaz da je doprlo do tog mozgića u njegovoj glavi je upravo to što mi krivnju nabacuje tek tu i tamo u afektu, odmah nakon sr...nja koje se dogodi. naravno, onda i on čuje svoje i tu je priči kraj :saint:

Citiraj:

---

"anima prvotno napisa

A što tm na to? Da li je i on pun savjeta?

---

Ne, on je super.

Ma, htjela sam reci da je najlakse biti general poslije bitke - davati pametne savjete, traziti krivca...Kojeg u stvari najcesce ni nema...Samo je stvar percepcije nekog pojedinca.
U tvom slucaju carapice/slapice - pa puno djece i hoda po kuci stalno samo u carapicama, jer roditelji smatraju da su tako spretniji. Da se tvoja cura nije poskliznula u carapicama, mozda bi se popiknula u slapicama.

I slazem se s AdioMare, da odrasla osoba treba postupati preventivno, kada moze pretpostaviti neku opasnost. Ali, naravno da se padovi i nezgode ne mogu uvijek predvidjeti.

Ja se osjećam odgovornom i krivom što ona nije imala šlapice.
Trebala ih je imati, i da je, vjerojatno ne bi tako gadno pala.
Puno ću naučiti iz toga. Ali eto, dogodilo se. I stvarno mi ne treba NITKO solit pamet kako sam trebala postupit prije toga, kao da mi je od toga lakše...
Nego, aj se malo javite i na onaj moj topic o ožiljcima, pliz

p.s. reakcija mog svekra - pa kak je mogla past pored vas dvoje,
u prijevodu, glupi ste i nesposobni, golim bih ga rukama, grrrr

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

I stvarno mi ne treba NITKO solit pamet kako sam trebala postupit prije toga

---

Kada otvoriš temu ti znaš da se rasprava povede u svim mogućim smjerovima i na to si trebala biti spremna.
U svakom slučaju, oprosti što sam ti solila pamet.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

I stvarno mi ne treba NITKO solit pamet kako sam trebala postupit prije toga

---

Kada otvoriš temu ti znaš da se rasprava povede u svim mogućim smjerovima i na to si trebala biti spremna.
U svakom slučaju, oprosti što sam ti solila pamet.

---

:? nije se odnosilo uopće na tebe, nego općenito :love: :*

Onda sam ja sama zaključila da ti solim pamet, jer sam, zanijevši se, zaboravila da ti nisi MM :lol:
:love:

ja nisam nikad kriva...mm je vječiti krivac... :mrgreen:
ponekad zato kaj stvarno je, a ponekad zato kaj ja brže reagiram, pa sve svalim na njega...šalim se...općenito, ja sam "pažljivija" od njega kad je dijete u pitanju, pa su se nezgode do sada događale u njegovoj "smjeni"...onda ja poludim i porospijam se...poslije mi ga bude žao..

Velike opasnosti treba izbjeći tako da se poduzmu sve mjere sigurnosti. Primjerice, meni se ne bi moglo dogoditi da mi se dijete utopi u kadi, jer ga nikada, ali baš nikada, ni na sekundu nisam ostavila samog dok je bio malen i još k tome mu nikada mu nisam punila kadu.

Za sitne stvari računam da "idu u rok službe". Ne možeš očekivati da se dijete u igri nikada neće ogrepsti, oguliti koljeno, zaraditi masnicu. Za to ne krivim nikoga. Ne volim to raspravljanje o krivnji i ne volim to što ljudi imaju potrebu kriviti nekoga, jer mislim da to ne rješava stvari nego ima samo efekt psihološkog učinka rasterećenja na račun drugoga. Lakše ti je ako kriviš drugog; ne sviđa mi se to, jer je pitanje radi li se uopće o krivnji, a osim toga, mislim da nitko nije nepogrešiv. Drugo je kad bi se radilo o stvarima koje ozbiljno ugrožavaju dijete, npr. ono o čemu se nedavno pisalo o ostavljanju malog djeteta samog doma noću.

Nama se dogodilo da je M. slomio nogu kad je imao pet godina. Oboje smo bili tamo i to je bilo prvi puta da ga nismo svake sekunde nadgledali. Nismo krivili jedno drugo nego smo mu pomogli i sljedećih 6 tjedana činili sve da mu olakšamo život s gipsom. Ta epizoda mu je više rekla o vlastitom preuzimanju odgovornosti nego sve naše propovijedi.

nije mi se dalo sve citat.... da, i MM ponekad kaze nesto slicno....(uglavnom zato sto se on prepadne cim jedno od njih kihne)
anima, nezgode se dogadjaju i to najcesce u kuci i kad smo u blizini djeteta ma koliko se mi trudili ... mozda bi pala i sa slapicama, hvala Bogu sve je dobro proslo. nedaj mu da te napada zbog toga, medjusobno optuzivanje nicemu ne vodi... kao da ti vec nije dovoljno tesko sto je pala. moja je malena proslo ljeto pala na cosak od stolice, zapela je i pala, nitko nije bio kriv... udarila se u sljepocnicu, imat ce oziljak vjerojatno do kraja zivota, sto se tu moze... idemo dalje, oprezniji naravno....
drz se, a svekra ne slusaj....

Nas dvoje ne razbijamo puno glavu oko toga tko je kriv, nego što poduzeti da ubuduće bude bolje. Ili, kako to mm zna propovjedničkim tonom reći "jesmo li iz toga nešto naučili?".
Jasno, mi imamo veliko dijete, koje ne treba stalno nadgledati. Osim toga nas smo dvoje svoja prepucavanja odradili u prvim godinama braka, kad djeteta nije bilo.
Kod nas je klinac taj koji pokušava naći krivca u svakoj situaciji, odnosno pokušati dokazati da on nije kriv - ima taj poriv kod najbezveznijih neprilika, kad nit tko prigovara nit šta pita. Stalno tupimo isto: ne mora nitko biti kriv, nesreće se događaju, ima slučajnosti, možeš biti kriv ali ne i odgovoran, i obratno...

Djećje ozljede su dio odrastanja i tu ne postoji krivac. Nemoguće je biti svaku sekundu uz dijete i paziti da mu se baš nikad ništa ne dogodi.
Naravno da je na nama osigurati primjereno okružje oko djeteta i prilagođavati ga kako dijete odrasta, ali kako možemo reagirati u situacijama kada dijete u jednoj sekundi skine šlapice, a već u drugoj se poklizne po parketu. Ja sam uvijek za onu teoriju da netreba pretjerivati sa prevelikim nadzorom na baš svakom koraku. U svakom slućaju osjećala bi se jadno da sam u situaciji kao anima, uostalom pa i gospon tata je bio u kući, ako se već mora nekog okriviti i on snosi jednaku kolićinu odgovornosti.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Za sitne stvari računam da "idu u rok službe". Ne možeš očekivati da se dijete u igri nikada neće ogrepsti, oguliti koljeno, zaraditi masnicu. Za to ne krivim nikoga. Ne volim to raspravljanje o krivnji i ne volim to što ljudi imaju potrebu kriviti nekoga, jer mislim da to ne rješava stvari nego ima samo efekt psihološkog učinka rasterećenja na račun drugoga. Lakše ti je ako kriviš drugog; ne sviđa mi se to, jer je pitanje radi li se uopće o krivnji, a osim toga, mislim da nitko nije nepogrešiv.

---

E, baš tako.
Andrej je baš gadno znao pasti u trenucima kad smo oboje bili prisutni. Nikakve svrhe ne bi bilo od međusobnog okrivljavanja, osim što bismo dodatno potencirali napetost u ionako stresnoj situaciji.
Uz Andreja sam naučila da, kad se takve nezgode dogode - dogodile su se, utješimo ga, idemo dalje, a nema međusobnog predbacivanja. Osjećaj krivnje u takvoj situaciji nikom ne koristi.

Joj, Tanja, sad kad si me citirala vidim kaj sam napisala u žaru postiranja, s efektom i učinkom. :oops: Dakle, samo jedno od toga. :oops:

anima, možda tm zbilja ne razumije da je tebi s njegovim predbacivanjem samo još teže. Ponekad ono što je nama jasno ko dan, drugima nije, i treba im reći. Mirnim tonom, ne svađalačkim (iako smo na rubu da puknemo jer nam nije jasno "kako to on/ona ne razumije). Isto tako mislim da mu trebaš reći da njegove takve reakcije narušavaju vaš odnos, i da ti je potrebna njegova podrška, a ne kritike.

A što bi rekli da vam muž kaže "do sad smo ga odgajali po tvom i vidiš rezultat..."
Kao da njega nije bilo cijelo vrijeme i da nije imao nikakav utjecaj. Da ne govorim da sam ja skroz zadovoljna kako se dijete ponaša, ali MM misli da bi bilo normalno da dijete uvijek otprve sve posluša..pa je sad naumio malo više vikat valjda... sve tražim tko mu je napunio glavu glupostima, dok se ponašao instiktivno bio je skroz super tata

Kako možeš biti sigurna da je pala zato što nije imala šlape. Zar se nije mogla i u šlapama poskliznuti? Moj mlađi sin nikada ne nosi šlape po kući, jednostavno ne želi, jedino ako ga ja petsto puta podsjetim, a i onda ih skine i nemamo zbog toga nikakvih ozljeda. Dijete može pasti bilo kada, bilo gdje, kada se najmanje nadaš i bezveze je nekoga okrivljavati za to. Izuzetak su slučajevi u kojima je netko zaista nepažljivo postupao (ostavi dijete samo ukadi, blizu štednjaka gdje se kuha ručak...i sl.). Kod nas je smiješan slučaj da su dvije bake bile s Dinom u parku dok je bio mali i uspio im je pasti u lokvu, a bile su metar od njega i neprekidno ga gledale.

Citiraj:

---

tulip prvotno napisa

A što bi rekli da vam muž kaže "do sad smo ga odgajali po tvom i vidiš rezultat..."
Kao da njega nije bilo cijelo vrijeme i da nije imao nikakav utjecaj. Da ne govorim da sam ja skroz zadovoljna kako se dijete ponaša, ali MM misli da bi bilo normalno da dijete uvijek otprve sve posluša..pa je sad naumio malo više vikat valjda... sve tražim tko mu je napunio glavu glupostima, dok se ponašao instiktivno bio je skroz super tata

---

:) naravno, snosim odgovornost i za takve situacije. Ja mislim da je Nina skroz ok dijete, a on misli da je razmažena ili ovakva ili onakva zbog mene.
Ja sam uglavnom s njom (više nego on) pa sam ja zato kriva :/
Ali, rekla sam mu. I žao mu je. Mislim da je shvatio. :)
A Nina se zaista sa svakim ponaša drukčije, mala mudrica :)

Ne kužim logiku TM.Pa to je VAŠE dijete.I on oma odgovornost kao i ti.Ako njemu dijete padne u parku,hoćeš li ti biti kriva što nisi bila sa njima ili što je nisi naučila da ne pada ili što si mu uopće dala da izvede dijete van?!
Zar joj on nije mogao obući šlapice ili kao Supertata,u zadnjoj sekundi,spriječiti pad?Objasni mu,ako još nije shvatio,da je i on roditelj.
Draga,nisi kriva i u takvim situacijama nema krivca.To se svima događa.