Printable View
Moja Natalia ima 3 god.(31.05.04) zanima me da li se u vrtiću uče boje,brojke i slova i od kada trebam učiti ako netko zna neku dobru knjigu o razvoju djetata ili o učenju bilježim se s štovanjem ne bih je htjela forsirati na ono što neće kroz igru ili u šetnji pokušavamo učiti boje :love: :shock: :?
ne znam za knjigu, ali je moja naučila brojit sa malo više od godinu i po, boje sa 2,5, a sad učimo i vizualne brojeve (ne samo da zna brojat na prste). ovo lito je naučila brojit na talijnaskom, a za engleski je zaključila kako joj nije zanimljiv za brojanje. :mrgreen:
ida je naucila brojat do deset negdje sa sest godina, sad je u drugom razredu i matematika joj je omiljeni predmet :)
noa s cetiri i pol
leo jos nema pojma (on broji: eda - da - peeeeee :))
nikad ih nismo nista posebno poucavali, kako su poceli sami traziti da im ponavljamo i "ucimo" ih, tako smo se prilagodjavali...
i sa svima smo od najranije dobi upotrebljavali i boje i brojke u opisu stvari koje nas okruzuju (i lijevo i desno), jednostavno su drugaciji i imaju drugacije prioritete u ucenju :)
U toj dobi u vrtiću ne uče te stvari. A ne trebaš je ni ti učiti ako je ne zanima. Ako je ipak zanima, to je druga priča - onda joj pomogni da nauči ono što želi :)Citiraj:
madi prvotno napisa
Nama su u tu svrhu jako korisna bila ona magnetna slova (i brojevi), a i one puzzle za pod sa slovima i brojevima su zgodna. Za početak. I čitanje knjiga, prije svega.
ovdje uče od 4 godine. I slova i brojke itd...
Klara zna brojati do 20, zna dane u tjednu, slova nema pojma. Imamo one drvene puzle sa slovima i ja joj pokazujem K kao konj, K kao Klara, a ona meni za 5 min. kaže M kao Klara...
U svakom slučaju ništa ne forsiramo, to učenje je više onako uz igru.
Zanima me kad se uči na sat jer vidim da je zanima, ali ne zna brojeve po izgledu pa mi je to malo teže joj predočiti.
Mi smo u Algoritmu kupili slikovnu abecedu na engleskom i to joj je ok, ali nije pretjerano zainteresirana.
Ja ne forsiram ništa. Ima slikovnice s brojevima i slovima, sama se zanima za njih, zna se potpisati (naučila sama). Sljedeće godine će u predškolu pa će raditi samo to. A i nešto mora ostati za školu.
Piše ona skoro sva slova, ali to nisu riječi, zna prepisivati naslove i sl. Ponekad me pita koje je ovo slovo i ja joj kažem.
Ovoga se jako bojim: O velika slova čita bez zamuckivanja (čak i dugačke riječi tipa "enciklopedija", "onomatopeja" i slično), sa malima još šepa, ali ja sam :shock: jer je nikada nismo naučili ni jedno slovo.Citiraj:
Matilda prvotno napisa
Piše svako slovo, ali u rangu "božesačuvaj": grafomotorika nam šepa.
Boje je znala sa dvije godine.
Brojeve sa dvije i po.
Broji do tisuću, a tete kažu da u vrtiću broji na engleskom od pedeset, pa unatrag.
I, ništa od toga se ciljano ne uči u vrtiću (osim engleskog), ali se usput pokupe jako velika znanja.
Zavisi s cim je dete okruzeno, to i pokupi.
Zar se to ne uči u vrtiću? Mislim onako usput, kroz igru? JA sam vidjela da je Leina teta u igraonici uvijek uključivala boje/slova/brojeve u igru. Što se onda u vrtiću uči?
I mene to zanima što se u vrtiću uči ????? :shock: :shock: :? :?
Ja ne kuzim zasto se brojanje i slova moraju uciti u skoli i/ili vrticu? Zar vi ne brojite niti ne citate doma? Apricotina O ocito da al neznam kak je s ostalima.
Moj je osnovni modus operandi da se uci svugdje i da ucenje odredene stvari nije rezervirano za ovo ili ono mjesto, od strane ove ili one osobe, u ovoj ili onoj dobi, na ovaj ili onaj nacin. Ucis svaki put kad ti se pruzi prilika. I ucis da svaku takvu priliku zgrabis. A najbolje su one koje nisu tipa "sjedi i uci" vec opazanja tijekom igre, razgovora, zajedno provedenog vremena, dogadaja, dozivljaja, ...
Sukladno s time, ja ne ocekujem da se u skoli (ili vrticu) nista ne nauci sto se ne bi moglo nauciti i na neki drugi nacin, na nekom drugom mjestu (ukljucujuci i nas dom). Nemaju skola i vrtic monopol nad ucenjem. I jadna je to skola u kojoj ce djetetu biti dosadno ako mu nije bas sve o cem se u njoj prica potpuno novo.
Citam ovo ponovo i zvuci mi malo nespretno :/Citiraj:
Ancica prvotno napisa
:*
madi, ako se pitaš da li je prerano da dijete učiš boje slova i brojeve - nije.
(no nije da ju trebaš tome učiti ako ju ne zanima)
I u vrtiću ih sigurno tome uče, samo ne na način "Draga djeco ovo je slovo B" nego negdje imaju nacrtanu bananu a kraj nje piše slovo B.
Ja imam jednu dobru knjigu - zove se Učenje kroz igru, to je knjiga o Montessori metodi, a ima puno ideja za igre upravo za učenje čitanja, matematike, osjetilne igre itd.
Ja sam neki dan ostala paf kad je Megi ispisala cijelu stranicu slovima (ne riječima) i na moje čuđenje tko ju je to naučio (jer ja nisam, a ne ide u vrtić), objasnila mi je da je naučila u "Čarobnoj ploči" na TV-u.
Mima evo nesto sam našla na webu i knjiga mi se cini ok al cijena je 280,00kn znas li mozda ako ima negdje povoljnija cijena ili je to to
Ne mogu reći da ZNAJU sva slova i brojeve ali se jako vole igrati s njima i oboje su počeli su dosta rano. Imamo nekoliko edukativnih interaktivnih igrica za slova i brojeve koje im se sviđaju, vole Čarobnu ploču, tkđ. plastična slova i brojeve koje lijepe na magnetnu ploču, veća plastična slova za igranje u pijesku, pjesmice i slikovnice o tome. Nedavno smo napravili svoju slikovnicu-slovaricu: u praznu bilježnicu smo lijepili sličice s pojmovima čije početno slovo odgovara slovu na određenoj stranici, trebalo nam je gotovo tjedan dana za cijeli projekt a onda se igramo "A kao: ..." i pokazujem određenu sličicu a oni odgovaraju i vesele se. Naravno da se tu ne može govoriti o znanju, već prepoznavanju ali ta igra nam je trenutno najdraža! Najbolji je biser kad dodirnem KS čelo i kažem "Č kao:..." a on ponosno izgovori: "Č kao PČELO" 8) . I. je s 18 mjeseci kad je vidila slovo K pokazala prstićem i rekla "uducan" :lol: Dakle, I. prepoznaje sve glasove engl. i hrv. abecede i jednoznamenkaste brojeve, dosta slova i brojeva zna i napisati. KS zna brojiti do 10 na hrv. i eng. i prepoznaje sve brojeve te neka slova engl. i hrv. abecede. U principu sami otkrivaju svoje interese, MM i ja smo samo tehnička logistika njihovim afinitetima ...
Ovo je knjiga koju ja imam
http://www.superknjizara.hr/index.ph...&PHPSESSID=%2F
Ali ne mislim reći da su za učenje potrebne skupe knjige, evo ova ideja sa slovaricom od mirje je sjajna - kao prvo nešto zajedno radite a onda je to super korisno za učenje. Lea je naučila slova iz igre "Slovo na slovo" - to su karte sa slovima, na svakoj je nacrtana sličica predmeta koji počinje na to slovo, a sad sa tim kartama sastavljamo riječi. Boje je, mislim, najlakše usvojiti tako da djetetu u igri govoriš 'dodaj mi crvenu kocku', 'ova plava kocka' itd, pa da mu daješ da razvrstava predmete po bojama. Što se brojanja tiče, ja sad Lei pokazujem brojanje do sto sa zrnima graha :mrgreen: ali ne ide nam baš jer joj ih je draže guliti.
A sat? Kad to mogu naučiti? :)
što se osjećaja za vrijeme tiče, ja bih najprije trebala dobru pouku :lol: imamo jednu simpa slikovnicu Winnie the Pooh uči gledati na sat ili takonekako ali ih uopće ne zanima :roll:Citiraj:
marena prvotno napisa
Što se tiče gledanja na sat, postoje razne slikovnice sa satom i kazaljkama. Mi smo nabavili Boba graditelja i to je bio pravi hit, jedino nas je smetalo što je u knjizi pisalo 13 sati, 14 sati, 15 sati... djetetu je to malo teško objasniti da je 15 h isto što i 3 h popodne.
Zasad zna da je npr. pet sati kad je mala kazaljka na 5, a velika na 12 (uglavnom pune sate). I mislim da je za trogodišnjaka to i više nego dovoljno.
Brojeve je naučio igranjem s malim (najjednostavnijim mogućim) džepnim kalkulatorom. To je ubrzo prešlo u pravu opsjednutost kalkulatorom, ali zahvaljujući toj igri, bez greške čita i dvoznamenkaste brojeve. Sam koncept brojanja išao je malo sporije, ali sad mu i to ide. Trudimo se prebrojavati predmete kad god imamo priliku, to je dobra vježba.
Ja Leu ne učim na sat, jer mi se baš i ne čini da ona kuži pojam vremena :? pa joj više to objašnjavam - recimo, pričamo kako izgleda jedan dan, što radimo kada i koliko je tada sati. U Montessori knjizi ima dobra igra za to, dijete bi trebalo crtati svoju dnevnu 'traku' vremena, što radi u koje vrijeme. Ja sam Lei rekla da nacrta što radi kad se probudi a ona je nacrtala sunce :roll: Drugo, pokušavam da skuži što je to 'minuta', 'sat' itd, pa gledamo na sat dok ne prođe minuta, a onda ona treba žmiriti i šutiti i reći mi kad misli da je prošla minuta - ona kaže nakon pet sekundi :mrgreen:
Mislim isto kao i Ancica :heart: SVe te stvari dijete polako usvaja najcesce doma, po mojem misljenju. I najcesce kroz igru, setnju, price, stogod ... Matija /5g/ je npr. totalno nezainteresiran za brojke i broji ofrlje, al je zato u dobi od nepune dvije znao sva slova, osobito su mu zanimljivi bili Y X i stalno ih je negdje pronalazio. To je bila nasa igra kad smo negdje isli, setali, gledali, a pocelo je samo od sebe. Boje isto tako. Tipove auta, bolje nego ja dan danas. Mi to sve radimo totalno neforsirano. Druga je stvar ako dijete samo pokaze interes /ja ga cekam za brojke :P /, onda da da, samo naprijed.
Ančica, skroz se slažem.
Ali ću napomenuti da sam možda u tom neobaveznom učenju napravila greškicu što sam zaboravila malo sistematizirati stvari koje zna.
Pa sad kad je krenuto u vrtić i kad nešto npr. nabrajaju on to fino ne nabroji po redu kao jednu lekciju iz knjige, nego mu je znanje kao malo razbacano. Kao da ne zna neke stvari koje bi možda "trebao" znati, ali zato provali neki svoj biser koji drugi ne znaju. Ja sam se rukovodila više njegovim interesima, a nisam baš pratila po knjigama što bi sve mogao znati u kojoj dobi. Recimo nije uopće bio zainteresiran za olovku pa nisam forsirala, zato je sad manje spretan nego što bi mogao biti i nego što su drugi u vrtiću.
Madi, ja nisam gledala po knjizi kad bi što trebalo, nego bih mu ponudila slikovnicu, brojali smo brojalice na prstićima, zatim prešli na brojke pa slova na registarskim pločicama, učili slova na tetrapaku...
Svaku situaciju možeš iskoristiti za učenje, naravno ako ne želi, odustaneš, pa za neko vrijeme pokušaš ponovo. Za učenje brojeva nam je bila zgodna jedna od forumovih slikovnica(2-4 god) "Ja učim brojiti". Mislim da ne treba raditi tipa hajdemo sad učiti, negokao što su cure već rekle, iskoristiš pogodnu situaciju u igri...
Pokušali smo učiti i na sat ali to je :lol: jer on gleda sve i kazaljku za sekunde, pa ide ovako nekako, ona mala debela s okruglićem će skoro na 3, brza tanka je na 5, a duga crna još nije na 10 :lol: pa se ti sad misli koliko je sati...
A je s 2 godine znala 15ak slova, sad ih prepoznaje gotovo sva velika slova (malo brka nj,lj, š,č,ć,ž)..
boje recimo jos ne raspoznaje, tu i tamo pogodi, ali mislim da jos ne kuzi
broji do 10 na hrv i engl.
i definitivno je istina da dijete uci ono sto vidi...jer meri (jos nema ni godinu i pol) koju jos nisam ni pocela uciti slova, ali valjda gledajući Andreu, vec prepoznaje A, O i I
Janko je s nešto više od dvije godine znao boje.
Brojece i slova ne zna još :/ .
Ali zato zna puno auta po znakovima! :mrgreen:
tulip, ja mislim da je super sto si se rukovodila njegovim interesima - u konacnosti, najbolje ucimo u nama interesantnom kontekstu i mislim da je u stvari dobro da se nisi vodila po onom sto pise u knjigama. Djeca dostizu razlicite sposobnosti po svom ritmu. I ne bih se uzrujavala to sto u vrticu ne zna napraviti nesto sto neko drugo dijete zna. Tko zna, mozda se sad mama tog drugog dijeteta cudi i brine kako to da njeno dijete ne zna ono sto tvoj sin zna :)
Ja mislim da jedino sto je ponekad problem je nasa usko gledanje na stvari pa ne prepoznamo priliku za ukomponirat u situaciju s klincima (ili je ona vec tamo a mi je nismo niti skuzili) kako bismo prosirili vidike (i nase i od djeteta). I da si cesto stvaramo viziju kako mislimo da bi nesto trebalo ici (jer su nas tako ucili ili je jednostavno nama tako prirodno) i onda kad tako ne ide kod nase djece, da mislimo da oni nist ne rade, nist ne uce - a u stvari uce sve to samo na drugaciji nacin.
Otkad sam postala malo svjesnija te potencijalne "rupe" kuzim sve cesce takve prilike, sve cesce ih i uhvatim na vrijeme i onda se super zabavimo (zabavimo se mi i inace al ovo ti bas da neki poseban osjecaj).
Npr., jucer smo kuhali zajedno i Robi je prakticki pripremio rucak sam i bio je sav ponosan, a usput smo ucili o osnovnoj higijeni pri pripremanju jela, o opasnostima vruce vode, promatrali kako se voda pretvara u paru pa onda opet u vodu, pa mjerili, pa citali kad smo trebali smanjiti ili pojacati temperaturu, pa odbrojavali minute/sekunde unazad skup sa stopericom na pecnici itd. Naravno, dok smo kuhali sve ovo ostvareno "ucenje" mi nije bili na svjesnoj pameti, u kontekstu "programa", vec tek poslije, al u podsvjesti ti ima nesto sto te navodi da potegnes pricu malo o ovome, malo o onome, da poslusas, da uzvratis, da eksperimentiras. I onda tek poslije skuzis da sve to nije bila "samo" igra. Al sve je to samo ako si pustis i ne sputavas se tradicionalnim konceptom ucenja.
Ma, ima bezbroj primjera prilika svakodnevnih koje iskoristimo ili ne, najveci nam je problem, ja mislim, skuzit njihov potencijal odnosno priznat njihovu vrijednost (jer smo u mentalitetu da ucis iz knjige i radne biljeznice a da je sve drugo "samo" igra").
Ja mislim da nema smisla forsirati, forsiranjem samo ubijes zelju za ucenjem, dok s druge strane, s poticajem, otvorenoscu i iskrenim sudjelovanjem u procesu mozes postici ono sto, na kraju, zelis. A to je dijete koje uci iz svega oko sebe, koje voli rijec uciti, nije mu bauk, i koje ispunjava svoje potencijale. I koje je skroz OK sa cinjenicom (kojoj nema iznimke) da mozda u jednom trenutku ne zna nesto sto netko drugi zna/moze ali da ga, ako zeli, nista ne sprjecava da postigne da i on to zna/moze.
Tako i mi. Petra i Robi, oboje, su naucili prepoznavati prve brojeve cekajuci tramvaje.Citiraj:
pikulica prvotno napisa
Htjela bi malo pojasniti ovaj topic sto se tiče koliko koje djete zna ok svako je djete individualano za sebe. Mene je znimalo s kolko djeca uče boje,brojke i slova mislim u vrtiću moja Natlia zna borjati do 10 i uspijemo doci do 20 boje znamo onovne crvena ,zelena,žuta,rosa.....slova tu i tamo nesto pogodimo al sve uz igru sto se tice eng nismo se jos trudili al hocemo namjeravam nabaviti ploču s slovima i brojkama pa da se igramo učiteljice naravno sve kroz igru jer je na taj način zaintesirenost velike jer i Domo zna brojati do 10 sve uči uz seku eto toliko od mene :)
Ne kuzim. Pitas s kolko godina djeca uce (ili znaju?) brojeve i slova opcenito ili kad (i ako) to pocinju ucit u vrticu?
Madi moj je savjet, što se učenja stranog jezika tiče, da to ne činiš sama ukoliko nisi profesor, nativac ili jaaako dobro vladaš jezikom. U suprotnom može dijete krivo naučiti, pa više štete dok se to popravi. Ja sam svog sina dala u školu stranih jezika, iako mi je to struka i sama sam godinama radila baš s djecom njegove dobi. Način rada u grupi je ipak nešto sasvim drugo :)
Viktorija je dosta rano pokazala interes za brojeve i slova. Čitam joj od njenog 2, mj. Brojeve smo naučili putem igrica i pjesmica, a boje u šetnjama pomoću automobila.
Ali moram reći da ona to nije ispitivala ne bih je zamarala.
Pikulica dobar savjet HVALA :D
što se u vrtiću uči? pa pitajte svoje dijete.. i čak i ako kaže ništa samo smo bili se šetati do plaže i ništa nismo radili oni su puno radili... u šetnji su pjevali (ako imaju raspjevanu tetu) ili su promatrali mravinjak i učili o kukcima i suradnji i prikupljanju harane za zime...
pitajte dijete i sve će vam reći... ili na kraju možete pitati i tetu što su taj dan radili...
u mom vrtiću su redovito izvješene teme i cjeline koje obrađuju a i često pričam s tetom :D
Moj dosta teško ispriča što su radili u vrtiću. Možda jer se još nije skroz priviknuo na vrtić pa je valjda malo uvrijeđen.
Inače jako brzo skuži ako mu nešto pokušavamo nametnuti i onda se zainati pa neće i neće. Npr. neće slagati kocke, za dve minute ih baca okolo. Ali me s nekim drugim stvarima fascinira. Zato stvarno pokušavam koristiti prilike koje su njemu zanimljive da usput svašta nauči. Svako najbolje uči kad ima interes i motivaciju.
A što se tiče nekakvog "programa", naježim se kad od rodbine čujem pitanja tipa : Što sad s njim radite? (kao da pitaju na kojoj smo lekciji)
Evo neću više o ovim općenitim stvarima...
Malac je tek napunio tri i zna brojati do dvadeset, a slova me sam ispituje - čim uzmemo bilo koju knjigu pita - A koje je to slovo? Tako da mu polako objašnjavam slova, a zna ih negdje 5-6. Usput snimam čarobnu ploču sa HTV-a, jer mi je genijalna, a on sve zapamti! 8)
Mislim da ne treba ništa forsirati, kada pokažu interes, kernuti polako.
Što se tiće vrtića - pa ja svaki dan pogledam oglasnu ploču, pitam tete, gledam šta su sami napravili... Sve u svemu, informiram se i znam da im slova još nisu u programu. :)
Kod nas se brojevi, slova i boje provlače od prvog jasličkog dana-kad je imao točno godinu dana.
Npr. sjećam se kako su imali plakat 1 šljiva, 2 naranče, tri banane, četiri jabuke.
Ispred svakog reda, a voće je bilo svako u svom redu, bila je napisana i brojka.
Teta bi govorila npr.:"Gdje je jedna ljubičasta šljiva?
Ili:"Sviđa li ti se ova zelena kockica?", "Dodaj mi onaj smeđi, drveni....."
Na svakoj slici je velikim štampanim slovima bio napisan naziv toga što se na slici nalazi.
Sad imaju između ostalih kutaka i kutak za napredno čitanje ili tako nekako...tamo su im na A4 papiru napisana neka slova.
Skužila sam i da su radili nešto sa brojevima, jer je Fran posvuda počeo tražiti broj 3 i 7.