ne mozes vjerovat, koji licemjer

ovo sam jednostavno morala podijeliti s nekim jer sam totalno zbunjena, tuzna, ljuta... ne znam ni sama

necu ulaziti u pricu o tome kako se sve desilo, ali to nije ni vazno. Da mi je zao, nije mi zao, da sam u soku jer nismo skupa, nisam, ali da sam potpuno zatecena po pitanju naseg klinca, e to bome jesam!
Nakon svih njegovih prica kako je straasno biti dijete rastavljenih roditelja i kako on to NIKADA ne bi mogao priustiti svom djetetu, nagovora da bi trebalo ostati zajedno radi njega, on umjesto da tako reci spava pred nasim vratima i gori od zelje da vidi svog sina, njega nema... ja ga moram zvati i pitati dali misli doci i kada? Evo jutro je, vec je 10 sati, sinoc sam mu rekla da mi javi kada bi dosao, kada bi htio doci i on je rekao da ce mi javiti navecer jer mora nesto obaviti.. jutros sam mu poslala poruku kada ce doci, a odgovora pogadjate; nema. Vjerojatno jos spava...
Ne razumijem, da mi netko uzme M samo na jedan dan, gorila bi od zelje da ga vidim, spavala bi u autu ispred i svaku sekundu koju mogu bi iskoristila da ga dodjem vidjeti, a on? on jos spava... ne jasno mi je kako to moze tako.

Ne vjerojatno mi je to kako se muskarci mogu promjeniti, od onog; ja obozavam svoje dijete, jedva cekam provesti vrijeme s njim ( iako to mozda znaci spavati na kaucu u dnevnoj sobi i pustiti to isto dijete da se samo igra na tepihu :evil: ), do ne znam ni ja cega... ma tako me to ljuti i rastuzuje, to licemjerje! a mene nazove ne majkom i kako cu ja unistiti nese dijete i kako mu JA oduzimam oca ( ja sam ta koja je trazila da se taj isti otac spakuje i napusti nasu malu zajednicu., iz jednostavnog razloga sto ne mogu tolerirati milijardu stvari, a najvise od svega apsolutni manjak postovanja prema meni, mom vremenu i trudu..., bitno je samo da se on naspava, popije kavu sa drustvom, procita novine, izadje na otvorenje novog kluba :evil: :evil: )

ne znam ni koje je svrha ovog mog posta, ali jednostavno sam morala napisati par redova, iako sam sada tako ljuta da bi mogla napisati knjigu!

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

a najvise od svega apsolutni manjak postovanja prema meni, mom vremenu i trudu

---

draga, obzirom da ti je ovo jako bitno - uzmi dijete i odi u šetnju. ono što ti sad radiš je upravo manjak poštovanja prema tebi, tvom vremenu i trudu - jer ga uludo trošiš čekajući da on nazove. sama sebi radiš ono što te kod njega smeta(lo).

ako nazove, prvo vidi koji su tvoji planovi, a on se u njih može uklopiti. ako ne - nastavi po svom. vidiš da on uredno provodi svoje planove...

sorciere, ja nastavljam svojim zivotom pun gas!... M trenutno spava, ja sam sve spremila i obukla se u medjuvremenu i cim se probudi brisemo van, pa kod bake na rucak, pa malo u shoping... apsolutno mi ne pada na pamet prilagodjavati se njegovim planovima, ali me boli sto se on uopce ne trudi doci

potpisujem sorci!!!
Uživaj sa svojim djetetom... a njega pusti neka sam odluči kada će viđati svoje dijete.
Žalosno je za reći ali sa tim svojim postupcima pokazuje koliko mu je dijete potrebno...
ma fuj!!!
To se i meni desilo poslije rastave.. živcirala sam se što ne dolazi po njega češće... ali sada sam okrenila ploču i uživam u vremenu koje provedem sa svojim djetetom.
A njemu neka ide na dušu to što radi..

Briši u šetnju! :) Vani je prekrasno. I ne živciraj se radi kretena.

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

ali me boli sto se on uopce ne trudi doci

---

nema tebe šta boliti!

ti nemaš vremena ni energije da sebe opterećuješ njegovim propustima. njega će kad tad boliti, ali to uopće nije tvoj problem.

imaš svoje dijete, uživaj u njemu. :*

Draga, on je sad slobodan, bez obveza, i naravno da živi kao tinejdžer. Naravno da te to smeta (iako potpisujem cure - živite svoj život i upotpuni djetetu dane svojom vedrinom), polako mu nametni obveze. Ne na način 'sutra mi javi' već npr. 'dijete utorkom ide u sportski vrtić i to će tata preuzeti'. S tatom kao s djetetom. Nametni mu obveze koje će biti interesantne i njemu i djetetu.

I još jedna stvar: nedostatak poštovanja prema tebi je neupitan, ali s tim ćeš se morati nositi. Ovo zvuči grubo, znam, oprosti, ali da te poštuje, da ste oboje drugačiji, da ste se drugačije ponijeli u nekim situacijama, da je bilo ovo...., da je bilo ono...., da je netko od vas dvoje bio dorastao situaciji..... danas bi možda bilo drugačije. Kreni dalje i daj djetetu najbolje što možeš.

A na forumu se isplači i izviči koliko god hoćeš i kad god ti treba. :*

Aphro :love: :heart: :love: :heart:

hvala cure :love:
jutros sam bila puno ljuca nego sada, biti ce da sam sada pre umorna :roll:
Decka sam stavila na spavanje, a ja sada malo kuliram sa sve 4 u zraku i pokusavam sloziti barem neke kockice... gospodin danas nije dosao vidjeti sina, jer je mobitel upalio tek u podne, a mi smo tada bili vec daaaleko u djiru.. Kako ste rekle, on sada zivi kao tinejder, sigurno je bio vani sinoc, a i sada je pitaj Boga gdje...
Svakako pomaze doci ovdje i cuti barem neke savjete kako vi rjesavate stvari.

Aphro i sve mame sa takvim bivšima :love:
Hoću samo da vam napišem naše porodično iskustvo: Moja tetka, mamina rođena sestra se rastala od muža kad je njen sin (moj brat) imao cca 2.5 godine. Vratila se kod svojih roditelja i u toj kući oni i dan danas žive. Njen bivši se vrlo neredovno interesovao za sina, neredovno je i plaćao alimentaciju, viđao ga kad mu je to odgovaralo, nestajao na 6 meseci i duže a onda se pojavljivao sa nekim sumanutim pokolnima.... U kući nikad niko ništa nije rekao protiv njega, moja tetka je uvek ostajala "na visini zadatka", ja nikad nisam čula ni jednu reč protiv njegovog tate, a ni on. Moj brat i ja smo odrasli zajedno, u komšiluku, tako da sam i ja uvek bila tu negde.
E sad, prošle su godine, moj brat sad ima 27, odrastao je, iškolovan, zdrav, prav i to ne zaslugom svog oca. E sad, kad je tata u 60-tim godinama, usamljen i u penziji setio se sina. Pre neki dan se pojavio na vratima pošto je 6 meseci bezuspešno zvao sina na sve telefone (i rođaka i prijatelja) koje je uspeo da nađe. I kad je otišao moj brat mi je rekao - opet neću da mu se javim, bar još 6 meseci, gde je bio kad mi je trebao..... A zaista o svom ocu nikad nije čuo ni jednu ružnu reč.
Ne nervirajte se, pružite svom detetu najbolje što možete, svako žanje kako je sejao...

prvo rascisti sama sa sobom da je ON na gubitku zato sto ne vidja svoje dijete
nikada nece moci naknodnaditi ni jedan tren njegovog zivota koji je propustio

moj nit je nazvao, nit je vido svoju djecu evo vec vise od 4 mjeseca... nije da im ne fali, fali im i tu i tamo vidim po njima da im je zao i krivo sto tata uopc ene pita za njih, ali takav je zivot, to je njihov zivot - zivot bez tate

neka djeca imaju tu srecu da je njihovim ocevima stalo do njih i da njihovi ocevim zele s njima provodit vrijeme i sudjelovat u njihovom zivotu
neka djeca to nemaju

kao sto neki ljudi imaju super sredjenu kucu, placu od 2 soma eura i mercedes, a neki nemaju
to ne znaci da su ovi prvi sretniji od ovih drugih

ocu rec - uzivaj u onom sto imate
nemoj patiti za onim sto nemate

Mislim da kužim šta muči Aphro i druge mame koje se uzrujavaju zbog postupaka svojih bivših: osjećaj krivnje što su izabrale papka za partnera. Aphro, budi blaža prema sebi. Još ti samo ta krivnja treba, uz sve što te snašlo. Šteta što maleni nema boljeg tatu, ali ko što sorci newa i mukica kažu, ne plači nad situacijom. Odnosno, izjadaj se, ali nemoj se gristi :love:
(zbrkan post, ali maksimalno dobronamjeran)

bila davnih dana neka serija na tv-u...

uvodna (glazbena) špica je glasila:

život je lijep
kad nisi slijep...

:mrgreen: :mrgreen:

mudro zboris Joe :) bas to je ono sto me izgleda smeta; da sam tako pogrijesila u izboru tate svom andjelu... ali eto, sta je tu je, da nije bilo njega, ne bi bilo ni moje ljubavi.
Eto drage moje, jos je jedan dan prosao i iskreno.. najvise razmisljam kada legnem u krevet, svaki dan sve vise spavam, a sve manje razmisljam i nadam se dalje u istom tonu. Sada mi je glavna preokupacija nauciti sina da nocu spava bez previse cicanja :roll:

:love:

Nije to osjećaj krivnje što smo izabrale papka za partnera , kako ti kažeš.
Ja za sebe mogu reći da sam se udala iz ljubavi i na početku smo bili kao lonac i poklopac. Stvarno nam je bilo lijepo.
Ali eto vidiš kako ljubav izblijedi i nestane....
I uopće se ne osjećam ni malo krivom, jer je on ipak otac mojeg predivnog sina.
A sada što ga ja više ne volim, mislim da bi on trebao imati osjećaj krivnje što je dopustio da zbog svojeg ponašanja i nemarnosti dođe do rastave.
A i njemu na dušu ide što si sina rijetko viđa...

Eto, kako je Visnja lijepo napisala...

I bm je na rastavi forsirao što više susreta. I tjedne susrete i vikende i svašta. Nije prošlo par mjeseci i zaboravio je na te tjedne izlaske s djecom. I mislim si, to je njegov problem. Prvo vrijeme je zvao svaku večer. Sada više ne. A kad su djeca kod njega preko vikenda, onda su više kod bake. I to je njegov problem. Kako uspostavlja vezu s djecom tako će je imati.

Kreni dalje hrabro i čvrsto i pruži anđelu sve što možeš. Dalje od toga su bespotrebne frustracije. Imaš pametnijeg posla nego razbijati glavu o tome kaj sad on radi i kak mu je.

:love: :love: