Koliko se užive u igru?

Zanima me ima li još slučajeva kao što je kod nas.
Moja Megi jako ozbiljno shvaća igru i sva se uživi, pa je tako već mjesecima mama i sva oprema za bebu mora biti "prava", uopće se ne zadovoljava improvizacijama. Baš se brine za bebu, sva je u komi ako je mora ostaviti doma i onda s knedlom u grlu komentira "kao da je sad čuvaju njezini dobri deda i baka, može?", po noći spava u krevetiću pored nje, obavezno je pokrije, navine sviralicu da je uspava... iz dana u dan se čudim njezinoj dosljednosti i kako joj ne dosadi i zna mi faliti moja Megica koja se već tjednima odaziva na "gospođo" i priča o dojenju, podrigivanju... slatka mi je u tom svom svijetu, a opet zna biti naporno...

Slično je bilo i s princezama, čak je znala i spavati u haljinama, a ne jednom smo bile vani u šetnji umaskirani. Tko zna što me čeka kad prođe ova faza?

Ja sam svojevremeno imala "pravu" trgovinu.
Čak su mi nabavili i nekakvu staru, pokvarenu blagajnu.
Strina mi je radila kao trgovac u obližnjoj trgovini, bila sam fascinirana prostorom, blagajnom, novcima :mrgreen: pa su mi jednu prostoriju pored garaže pretvorili u dućan.
Imala sam police sa hrpom proizvoda (sve živo iz kuće sam odvlačila u tu svoju trgovinu), svi su morali kupovati kod mene, imala sam dvokratno radno vrijeme (kako je i strina imala), mantil...
Trajalo je to jedne godine od proljeća do jeseni.
Bila je živa frka kada smo odlazili na more, a ja nisam imala dostojnu zamjenu :lol:
Brat je bio naravno kauboj i dnevna soba nam je bila staja :lol:
Šta reći, mami sigurno nije bilo dosadno.
Ja se ne sjećam toliko detaljno tih svojih uživljavanja, više je to po pričama roditelja, sjećam se bratovih i sestrinih i jedva čekam da lavić dođe u tu fazu.

I moja je Lana donedavno bila mama, dojila, vodila bebu doktoru, uspavljivala..
Sad je u fazi Kralja lavova pa svi moramo puzati za njom, čak se ni Jeleni više neda (a nedavno je izašla iz faze puzanja!).

Meni je to baš slatko! :love:

Ajme, lara, sad si me podsjetila da sam ja imala svoju knjižnicu. Mogla sam se satima igrati izdavanja i vraćanja knjiga, a tata mi je (bio je ravnatelj u jednoj školi) donio one džepiće i kartice koje se nalijepe iznutra u knjige i to mi je bio najljepši poklon ikad. Sve sam knjige iznutra oblijepila i označila i sva sam si bila glavna kao knjižničarka. Čak sam i žig s datumom uspjela nabaviti. Nedavno sam donijela neke od tih njiga u stan, glada mm i čudi se koliko imam nevraćenih knjiga iz knjižnice. :lol:

A čudim se na kog je Megi. :roll:

Ja sam bila sutkinja, imala sam neke kartončiće koji su bili kao fol spisi (opis slučaja i sl.) i stajali su u posebnim binderima. :lol:

Strašno. Ali tu sam već išla u školu.

Mogu te zamisliti kao sutkinju. 8)

I ja sam išla dobrano u školu kad sam bila knjižničarka, da ne bi bilo zabune.

Ja doktorica, imala sam kartone djece sa detaljnim vođenjem bolesti, i učiteljica, imala sam imenik, ocjene, pripreme za nastavu. Išli smo i u kazalište, karte sam preštepala sa malom šivaćom mašinom da se mogu otrgnuti kuponi. Odavno sam već išla u školu (možda sam već i hodala sa MM-om :? :mrgreen: )

I mi se igramo doktorice. Ali najsmješnije mi je što Jelena koja sad ima 13 mjeseci super prati igru. Već neko vrijeme ona cijepi bebe- uvijek glumi sestru, a Lana je , naravno, mama. beba se kao udari pa dolazo na cijepljenje(nam baš smisla jel da? :) ).

Ispričala sam to našoj sestri kod pedice pa je pukla od smijeha (kad je vidjela kome smo povjerili njenu ulogu!)

Linda skroz te razumim jer smo i mi u tim igrama.
moja je stalno mama koja vodi djecu u vrtić, a ja sam teta. :lol:
prvih pola sata je ok, ali sve nakon toga me "upili" jer pobogu ne mogu višeeeee bit teta ivka i budit dicu, i stavljat dicu spavat i pričat "mami" jesu li dica jela, pila, kakila, pišila, spavala, bila dobra ili zločesta :mrgreen:

a "gospođa mama" (tako joj moram kazat kad dođe u "vrtić" po dicu) se toliko iščuđava svojoj dičici, ljubi ih, grli da je to za krepat od smija.
btw, ja sam teta koja čuva ni manje ni više nego 12 dice jedne "gospođe mame", a sva su dica plišane životinje koja imaju ime i prezime (naravno po pravoj dici iz vrtića i ja moram pamtit kako se ko zove i preziva). auuuuu :lol:

i tako iz dana u dan, već par miseci :mrgreen:

Zanimljivo, primjećujem da se mahom curice tako jako uživljavaju u igru.
Kod Andreja nisam primijetila taj način igranja. Iako, ima još vremena...

ja sam se igrala učiteljice. al tad sam već bila 5/6. osnovne. i muštrala moju mlađu sestru i sestričnu. sve što bih ja taj dan naučila u školi, one bi morale poslijepodne sa mnom učiti... tako da je moja šestogodišnja sestrična morala računati u zagradama.

zxuja se zna zaigrati, al bolje sama, nego sa mnom. i baš voli svoju dječju sobu i samo čuješ iz sobe kako melje bez prestanka...

Kad već o uspomenama..
Ja sam bila dugo bolničarka. Ne doktorica, već bolničarka- terenac. Spašavala sam okolo ljude, imala sam torbicu sa velikim crvenim križem i sve uredno posložen pribor za prvu pomoć. Uvijek sam nekog spašavala.
Baš me zanima šta te uloge govore o nama :lol:
Moja curka obožava se uživljavati u uloge, ali sve sa imaginarnim stvarima i likovima. Stalno ima neke "nevidljive prijatelje" i stalno joj se nešto dešava.
Njoj ne treba niti bebica niti bilo koja igračka, sve je u njenoj glavici. Vidim da uživa, a uživam i ja dok je gledam i slušam kako si sama stvara svoj svijet mašte. To mi je prekrasno, da joj ne trebaju vanjski poticaji, već bogati i razvija svoj unutarnji svijet šta mislim da je najvrijednije šta čovjek nosi :love:

Jako se voli igrati onoga sto je i sama doživjela. Odlazak u zoo, kazalište...I puno improvizira, bilo koja igračka moze biti bilo što. No, kada joj se jednom dodijeli odredjena uloga, to je to. Nema promjena. Megablock kocka je čaša i ni prava čaša više ne prolazi.

I jako je maštovita, voli organizirati igru...

ja sam dugo bila učiteljica, a učenica je bila moja teta čuvalica i bome sam ju drilala, čak je i engleske pjesmice sirota žena morala učiti :lol:

moja starija curka je u kralju lavova već godinama - tamo negdje od kad je imala 2,5g.
sve ostalo joj dođe i prođe, ali ovo je zauvijek, ona je simba zauvijek, koji riče, plače, bori se i sve ono što simba već radi. jedino me smeta kad iz čistog mira zariče na ljude koji nemaju pojma u kojem je ona filmu :roll:

Moj curica je jos relativno mala,ali najdraza igra joj je glumit.
Voli glumit da place-skriva lice,jauce,jeca...bas je uvjerljiva.
I voli glumit da je zaspala-zmiri,opusti se,da se cak i pokrit(dok je budna ;) nema sanse). Jucer je tako lezala par minuta. Ja naravno "povjerujem" da place ili da spava,pa ju moram tjesit ili nosit u krevet,onda se ona jako zabavlja kako me je prevarila.

Nisam prije imala pojma da su vec tako mala djeca u stanju takve stvari izvodit.

Svi su tako :heart: (a i mi smo bile, mora se priznati).

Čujem sinoć iz dječije sobe Megin glas "Moramo ostvariti plan napada" :lol: (očito u tom trenu nije bila gospođa roda)

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Zanimljivo, primjećujem da se mahom curice tako jako uživljavaju u igru.
Kod Andreja nisam primijetila taj način igranja. Iako, ima još vremena...

---

tanja, evo... ova curica je totalno površinska (da ne kažem - površna).
sve može, ali i ne mora.
svaka igra u trenutku može biti zamijenjena nečim drugim.
nikakva pretjerana brižnost prema lutkama, ali svaka mora imati i mamu i tatu, i baku i baku, i didu i didu...

O, moze to uhvatiti i decke, itekako!
Toncek je odmalena bio zoolosko-paleontoloske orijentacije, pa se najcesce igrao zivotinja i oponasao ih. Prosao je razne faze: tigar, t-rex i skakavac su bile najizrazenije.
Kad je bio tigar, oblacio je samo prugaste majice, crtali smo mu brkove i za hlace vezali trakicu-rep. I rikao je non-stop, i hodao cetveronoske.
Kad je bio skakavac, nosio je ekstra majicu koju bi navukao samo preko glave, a rukavi su leprsali (to je bio jos jedan par ruku), i jos prsluk na to (to su bila krila). Po mogucnosti sto vise zelenog. I skakanje.
Kad je bio t-rex (a to je bila najzesca i najdugotrajnija faza, s brojnim recidivima, pa i do danas), do savrsenstva je skinuo kretanje tiranosaura (hod na prstima, veliki koraci, dva prsta na rukama kao kandze, rikanje i plazenje jezika) i jedno vrijeme mu je takav nacin kretanja postao toliko uobicajen da se morao koncentrirati ako bi htio hodati normalno. A izgledalo je stravicno.

Sam ne baš, ali kad se igra sa svojom najboljom frendicom, onda se ufuraju. Glavne igre su pesek i beba. On je pesek, ona gazdarica, da mu zdjelicu za hranu, pokrije ga dok leži na podu, a ona spava na krevetu, šeće ga po sobi i sve super dok njemu ne dojadi i ne počne čitati njene knjige.

U igri bebe ona je beba, a on tata, ona spava u krevetiću, a on obavlja poslove po kući :mrgreen: i kad beba počne plakati brže-bolje joj uvali bočicu u usta (onu za bebe). :roll:

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

O, moze to uhvatiti i decke, itekako!
Toncek je odmalena bio zoolosko-paleontoloske orijentacije, pa se najcesce igrao zivotinja i oponasao ih. Prosao je razne faze: tigar, t-rex i skakavac su bile najizrazenije.
Kad je bio tigar, oblacio je samo prugaste majice, crtali smo mu brkove i za hlace vezali trakicu-rep. I rikao je non-stop, i hodao cetveronoske.
Kad je bio skakavac, nosio je ekstra majicu koju bi navukao samo preko glave, a rukavi su leprsali (to je bio jos jedan par ruku), i jos prsluk na to (to su bila krila). Po mogucnosti sto vise zelenog. I skakanje.
Kad je bio t-rex (a to je bila najzesca i najdugotrajnija faza, s brojnim recidivima, pa i do danas), do savrsenstva je skinuo kretanje tiranosaura (hod na prstima, veliki koraci, dva prsta na rukama kao kandze, rikanje i plazenje jezika) i jedno vrijeme mu je takav nacin kretanja postao toliko uobicajen da se morao koncentrirati ako bi htio hodati normalno. A izgledalo je stravicno.

---

Joj, sjećam se kad si pisala o ovome svojedobno i umirala sam od smijeha :lol: Ali tebi vjerojatno i nije bilo uvijek do smijeha.

I moj nećak je imao fazu igranja dinosaura, pa kukca, a danas ima laboratorij, meni je najbolje što su i njegovi starci totalno usvojili terminologiju pa najnormalnije kažu da je M. u laboratoriju :mrgreen:

Lea se jako puno sama zaigrava, hoda po kući i mrmlja nešto ispod glasa, glavni rekviziti u igri su joj strgani dječji usisavač i jedna žuta špaga :roll: , igra se Pika, Hobita, Hlapića, Petra Pana, sad joj je glavno da je Nany iz Petra Pana pa hoda četveronoške i pokušava nositi nešto na glavi i smrtno se uvrijedila na baku kad je ova mislila da je Piko a ne Nany. Ali nije ovoliko predana igri, i to posebno ne nekoj određenoj.

pa uglavnom smo se i mi zabavljali, osim kad ujutro npr. nismo mogli naci ni jednu prugastu majicu.
a i taj t-rex hod mi je znao ruzno izgledati. Onak, vidis malo slatko dijete, a on hoda ko sumanut, beci oci, plazi jezik i rice. Vjerojatno su se neki pitali koja mu je dijagnoza.
Ali ocito u skoli to vise ne radi ;) Jer, bije ga glas da je jako fin i fino odgojen.

Jedino uživljavanje u igru ove vrste kod nas dolazi do izražaja na izletima.
Kad mu se ne da hodati, dovoljno je da netko od nas povikne: a tko će biti lokomotiva? Andrej drekne: JA!!! I onda nas postroji: on je lomotiva, a MM i ja smo vagoni i onda tako hodamo jedno iza drugoga.
Blaženi vlakići...

(ali nedavno je odustao od igre vlakova i počeo nas je postrojavati po brojevima: on je broj 1, MM broj 2, a ja sam (tek) broj 3 :mrgreen:)

Kad smo kod vlakića, Lindi je svako postrojavanje ili red, vlakić. Npr. kad se kupa, na rub kade poreda sve šampone i viče "mama, jakić!" Isto radi s voćem, keksima... i onda se oduševljava s "jakićima".

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

(ali nedavno je odustao od igre vlakova i počeo nas je postrojavati po brojevima: on je broj 1, MM broj 2, a ja sam (tek) broj 3 :mrgreen:)

---

Andreeeeej :love:
Ne znam bih li mogla pojmiti tu silnu ljubav za brojeve, da nisam vidjela na vlastite oči "bilo kuda, kalkulator svuda!" :heart:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Lea se jako puno sama zaigrava, hoda po kući i mrmlja nešto ispod glasa,

---

Evo, ovako i Kristina. Sve manje traži da ja sudjelujem u njenoj igri. Stalno nešto priča igračkama, posloži lutke jednu do druge pa im nešto objašnjava, ali ja pol toga ne čujem.
Zajedno najviše igramo memory i čovječe ne ljuti se. Inače je maher za memory, koncetrirana, prati kartice u maniri pravog kockara. Moram se dobro skoncetrirati ako mislim pobijediti, a nekad mi čak ni tada ne uspije.
Da, jako se voli igrati da je ona mama, a ja dijete. Onda umire od smijeha kad nju glumim.

Totalno ste me raznjezile s pricom o knjiznici, igri posudjivanja i vracanja knjiga....meni je to bila opsesija. Isto sam sve knjige imala polijepljene s onim kartoncicima, koristili smo tatin pecat...ja i sestra smo znale sate provesti igrajuci se toga :)
Moja Zorka je u zadnje vrijeme jako uzivljena u igru skole. Ja sam, naravno, uciteljica....pa Jasenu kao vodimo u predskolsku grupu....po citave dane isti scenarij.
Sto se tice Jasene, ona jos nije bila u takvim fazama. Ali, kad slaze npr. puzzle, ona se toliko zadubi u to da mogu valjda i bombe okolo padati, ona to nece primijetiti.