Mala deca i računar

Pre nekih desetak dana bili smo u gostima kod prijatelja. Naš mali drug koji u martu puni 3 većinu vremena proveo je za računarom igrajući igricu. Igrica nije komplikovana, odprilike je za uzrast od 4 recimo, mali odlično barata mišem i snalazi se na opšte oduševljenje roditelja i mm-a. I na opšte oduševljenje mojih klinaca koji su imali full pristup svim njegovim igračkama za koje on nije davao ni pet para

Kad smo stigli kući pomenuo mi je da ne bi bilo loše da i mi krenemo da B&M polako upoznajemo sa računarom. Naveo je koordinaciju pokreta ruke, učenje kroz igru, dobru zabavu u kišnim večerima...Problem je samo što dece ima 2 komada a računar je jedan.

S moje tačke gledišta deca savršeno uče i bez računara za sada, super se zabavljamo i na druge načine, imaju sasvim dobru koordinaciju ruku i prstića što dokazujemo sve bolje obojenim crtežima i sve pažljivije nizanim perlicama. Nekako još uvek ne želim da ih vidim ispred monitora sa isplaženim jezikom dok pokušavaju da krokodila upakuju u kavez uz pomoć miša kao jedinog oruđa. Radije im dam home made plastelin koji posle jednog popodneva vajanja stružem da tepiha 2 dana. Bojim se najviše zavisnosti od ovakve vrste zabave

Jako puno male dece u našem gradu koristi računar (tačnije igra igrice primerene ili neprimerene uzrastu i polu). Imam prilično pouzdan podatak jer smo jedini u gradu koji se bavimo distribucijom originalnog software-a. Svakog dana mi dolaze roditelji sa sve manjom i manjom decom, imamo grupe redovnih kupaca koji barem jednom mesečno usrećuju svoje čedo sa barem jednom igricom (ti mali zavisnici su uglavnom već preorijentisani na pucačine), gledam i decu i roditelje u večitom sukobu oko odabira igrice gde na kraju ili već na početku roditelj popušta zarad mira u kući.

Da se razumemo, ja radim sa računarima poslednjih 10 godina (baš radim sa njima, ne kuckam ili vodim poslovne knjige - sklapam, instaliram, distribuiram...) ali sam u globalu papirni tip - za mene je knjiga svetinja i svaki slobodan trenutak ću pre posvetiti čitanju nečeg papirnatog nego što ću surfovati internetom iako ću u drugom slučaju sigurno dobiti puno više korisnih informacija. Gledam da tu svoju ljubav prema čitanju prenesem i deci isto kao što pokušavam da ih naučim da postoje mnogi drugi načini zabave, barem za sada.

Odužih malo ali evo napokon konkretnih pitanja. Kada su vaši klinci počeli da nešto rade na računaru, da li ste ih vi 'terali' ili su sami pokazali interesovanje gledajući vas i šta je to čime se vaša deca zabavljaju zureći u monitor?

Nas sin je godinama gledao tatu pogrbljenog za racunalom, te zakljucio da se ovaj 'muci' i da to i nije nesto silno privlacno. Igrati se poceo tek s pet, skoro sest godina, i to ne previse. Ovo ljeto ga je uhvatila prava strast, otkrio je (za njega) novu igru, Heroes. Vec sam se zabrinula zbog te ovisnosti, a onda je samo tako prosla.

E vidiš, naš tata se 'muči' van našeg vidokruga (na 50m od nas ali u drugoj zgradi) pa im je i zanimljivo gledati ga ponekad tako pogrbljenog a onda dođu kući i 'muče' se kao tata naredna tri dana nadkriveni nad nekim rashodovanim tipkovnicama :/

Ja ću ti napisati naše iskustvo, koje je možda malo atipično.
Namjeravali smo Andreja što kasnije pripustiti kompjutoru, iako je pokazivao interes da lupa po tastaturi. Međutim, ljetos smo pokleknuli (malo prije 3. rođendana). Ne sjećam se više koja je bila situacija, uglavnom, ponudili smo mu da mu pokažemo kako se pišu slova i brojke.
(dogovor je bio - i toga se još uvijek držimo - nema nikakvih igrica ni interneta!)
Dakle, otvorili smo mu MS Word, namjestili font na 24, Caps lock, i piši, ako te zanima. Računali smo da će ga to držati koji dan, ali da će mu biti premonotono i da će mu ubrzo dosaditi, a igrica ionako nemamo u kući, ni instaliranih.
Međutim, on je poludio za Wordom! Imali smo neke faze kad ga je puštalo, ali trenutno je i opet glavna zabava - kompjutor, i to isključivo pisanje slova i brojeva u Wordu. Sad je u fazi da prepisuje slovo po slovo npr. iz naslova pjesmica na CD-u, prepisuje nazive tramvajskih stanica, i slično. Zna napisati sva imena djece iz svoje grupe u vrtiću. U stanju je sjediti i sat vremena, i dulje, i drži koncentraciju.

Neću se buniti, zbilja je puno naučio. Ali po meni je to što on radi - previše, i ne sviđa mi se. Radije bih da mu nismo ponudili ni taj Word, ali zbilja nam u onom trenutku nije bilo na kraj pameti da bi ga to moglo toliko obuzeti (nema boja, nema sličica, nema zvukova - samo goli ekran i slova). Da sam to znala, sigurno ga ne bih još neko vrijeme pustila za kompjutor. A što bi bilo da imamo igrice... ne želim ni misliti. U svakom slučaju, sigurni smo da nema igrica do daljnjega (zasad ionako ni ne zna za igrice, pa mu je svejedno).
Dapače, neki dan je teti u vrtiću izjavio da "više voli kad tata dođe po njega, jer mu tata da da piše slova i brojke po kompjutoru, a mama kaže da idemo raditi nešto drugo" :roll:
Ako već želi pisati, bilo bi mi draže da uzme olovku u ruku i da šara po papiru, jer mu je grafomotorika - grozna (ni u vrtiću ne želi crtati, a kamoli doma).

Moj je zaključak - nemojte se žuriti, ima vremena i za kompjutor. Mi smo pokleknuli prerano :/

Ovako....misljenja sam da se djeca u toj dobi mogu sasvim dobro zabavljati ili educirati i bez kompjutera.
Isto tako sam i misljenja da ne treba a priori sve odbijati i da se svatko treba prilagoditi svojoj osobnoj situaciji, stavovima, dnevnom rasporedu, problemima s kojima se suocava itd.
Nasa situacija je takva da mi muz radi od kuce, programira, popravlja pc-ove i sve ostalo sto ide uz bransu.
Znaci, uz kompjuter koji je prakticki citavi dan upaljen nema sanse da se dijete ne zapita sta je to, mogu li i ja nesto napisati itd. Tako je npr. moja Zorka sa neke tri godine tu i tamo znala skrabati slova po Wordu, tu i tamo je nesto crtkala. Onda smo otkrili nekakve igrice na bbc-ju, pa je znala tu i tamo odigrati neku igricu.
Sve u svemu, trudili smo se takvu vrstu igranja i educiranja maksimalno drzati pod kontrolom, ali je nismo izbjegavali jer smo mislili da bi to bilo samo kontraproduktivno ako vec postoji interes (u nasoj situaciji).
Sto se mene tice, povremeno svrljanje po igricama, ucenje slova i sl. putem kompjutera nije stetno pod uvjetom da su svi drugi "nacini" edukacije i igre pokriveni. I da im se da velika prednost pred buljenjem u monitor. :mrgreen:

Ne sjećam se kad se Lea točno počela igrati na kompjuteru, kad vidi mene onda se zgura i pita 'Ima li mjesta za mene?'. Voli pogledati svoje i inače omiljene likove - Miffy, Pika, pa Boowu i Kwalu, a sad više voli pisanje slova u Wordu. Jedno vrijeme ju je to više držalo, sad danima ne pita. Nemamo niti jednu kupljenu igricu niti kakav dječji sw.
Sad je, recimo, puno više zainteresirana za crtiće, pa možda sa tim malo pretjeruje.

Meni je igranje na računalu OK, i stvarno mislim da može biti edukativno i korisno, ali naravno ako je u nekim normalnim granicama i ako ne zamjenjuje druge aktivnosti.

Naš dečko već duže vrijeme ima svoj repertoar videospotova na my spaceu. MM je dosta za kompjutorom i kad ga mali vidi odmah viče - stavi Bowie.

Inače su mu i prijatelji iz priča Bowie,Fredy,Cure i drugi koje MM mu servira.
Neće on bilo koju pjesmu, ima mali već i svoj ukus( bitno je dal ide vlak, da ima puno bubnjeva, da su djeca u spotu...)
Znamo skupa pogledati i neke crtiće na You tubu kojih drugdje ne možemo naći a simpa su nam iz naših dana , kao Gustav, La linea, muppeti itd.

Mislim da kompjuter doživljava više kao televiziju kojoj možeš narediti da ti prikazuje što želiš.

Citiraj:

---

Sve u svemu, trudili smo se takvu vrstu igranja i educiranja maksimalno drzati pod kontrolom, ali je nismo izbjegavali jer smo mislili da bi to bilo samo kontraproduktivno ako vec postoji interes (u nasoj situaciji).
Sto se mene tice, povremeno svrljanje po igricama, ucenje slova i sl. putem kompjutera nije stetno pod uvjetom da su svi drugi "nacini" edukacije i igre pokriveni. I da im se da velika prednost pred buljenjem u monitor.

---

x

U nasoj kuci se dvoje, svaki na svoj nacin, profesionalno bavi racunalima. Imamo svatko svoj komp i uvijek je jedan komp (zbog posla). Ema se dohvatila misa s 18 mj. Povremeno je igrala igrice (edukativne, primjerene dobi), imala periode kad smo morali dozirati komp jer je htjela puno vise nego sto smo mi osjecali da je ok i periode kad ga se nije sjetila uopce jako dugo. I uvijek je netko od odraslih bio uz nju i usput pricao o stvarima koje radi na kompu, nismo je prepustali kompu.

Vjerujem da je dijelom i zahvaljujuci kompu (ali ne samo njemu) naucila raspoznavati slova, boje, vokabular joj se bitno povecao - na engleskom.

Sada (6.5 g.) povremno ga pali, opet odigra neku novu edukativnu igricu, ode na net (na par edukativnih sajtova)... malo se poigra i krati vrijeme dok ja ne poobavljam svoje obaveze pa da joj se posvetim, i uci - sada izgovor slova i citanje rijeci, na engleskom.

Moj je zakljucak isti ovaj:

Citiraj:

---

Sto se mene tice, povremeno svrljanje po igricama, ucenje slova i sl. putem kompjutera nije stetno pod uvjetom da su svi drugi "nacini" edukacije i igre pokriveni. I da im se da velika prednost pred buljenjem u monitor.

---

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

Citiraj:

---

Sve u svemu, trudili smo se takvu vrstu igranja i educiranja maksimalno drzati pod kontrolom, ali je nismo izbjegavali jer smo mislili da bi to bilo samo kontraproduktivno ako vec postoji interes (u nasoj situaciji).
Sto se mene tice, povremeno svrljanje po igricama, ucenje slova i sl. putem kompjutera nije stetno pod uvjetom da su svi drugi "nacini" edukacije i igre pokriveni. I da im se da velika prednost pred buljenjem u monitor.

---

x

---

Još jedan x

m. se pocela igrati na kompu s 2 i pol godine kada je naucila rukovati misem. meni je to isto bilo malo :/ tim vise sto se u pocetku nije htjela skinut s kompjutora pa sam bila stvarno zabrinuta. ali s obzirom na to da ona puno vremena provodi vani, a jos vise u raznim kreativnim aktivnostima pustila sam je, a znalo je biti stvarno koma, po 4 sata za kompjutorom. kad je doslo ljeto na moru je potpuno zaboravila na to, a od jeseni se jedva i sjeti, mozda jednom tjedno zatrazi da se igra i onda stvarno pazim da joj stavim neku "pametnu" igricu.
ista stvar je bila i sa crticima, a sad je pak u fazi da ih uopce ne gleda.

ja imam u kući 3 ovisnika o kompjuterima, playstationu, dvd-u i svim oblicima elektronskih igrica.
A. ima 9, P. ima 5 godina a MM je "odrasla osoba" :lol:
Komp im je u kući sigurno već 6 - 7 godina, neznam točno jer nisam živjela s njima tad.
U našem slučaju djeca ili igraju igrice na kompu, ili playstationu ili na mobitelima.... nekolko su puta htjele moj mobitel da malo vide kakve ja imam igrice, što ja nisam dozvolila i što je rezultiralo sveopćim durenjem.

Ja sam apsolutno protiv toga da se djeci prije 6-7 godine dozvoljava kompjuter, osim u slučajevima predškolske dobi, i to isključivo u edukativne svrhe.
Osobno sam kreativne prirode i mogu sebe i djecu animirati na stotine načina, ali u ovom slučaju je to nemoguće.
Jednom sam prilikom A. istjerala iz kuće da se ide igrati na dvorištu (koje je btw ogromno i nema čega nemaju). Ona je izašla van, naslonila se na fasadu i rekla: I? Kaj da sad radim?
Poludih! Totalno!

Društvenih igrica imamo kolko hoćete, od čovječe do rizika....al s tim se ja mogu sama igrat. njih ne zanima.
P. još kontroliram i ne dozvoljavam joj, ali A. nemogu jer je prije i poslje škole sama doma.
Toliko ovisnost je rezultirala tim da A. jako teško sklapa nova prijateljstva, nezna što bi kad je s djecom, kad odemo negdje u goste ili nam netko dođe. Totalno je asocijalan tip.

nedavno smo joj, jao nama, pokazali igrice. Prvo mama na internetu teletabise ili nešto slično. pa je tata nabavio neke igrice. Pa je naučila baratati u roku 2 h.

Nisam sretna.... Sad ga ne smijemo paliti jer se odmah uvali na stolicu. Srećom, ne sjeti se pitati kad je ugašen.

Nadam se da ćemo nastaviti držati pod kontrolom što duže....


I još nešto.... par put mi se potužila dok je za kompom da je bole oči.... Prestravila sam se.

Igra Sunčicu od navršenog 4. rođendana, a od treće godine tu i tamo je nešto prtljavio oko kompa, poigrao par online igrica tipa memory i Piko i to je to.

Sunčicu isto doziram, ali on to obično traži 'dok ja kuham ručak' i valjda bi najradije kad bih ja kuhala satima :roll: , al nekak me tješi da ipak neće ništ loše naučiti sa Sunčicom, čak štoviše, otkad ju je počeo igrati zaintrigirala su ga slova i brojke, sad smo na notama i glazbi te polako počinjemo s učenjem na sat uz SUnčicu u prirodi.

Maksimu maksimalnih maksimuma provede na kompu sat vremena, ali najčešće prekidamo prije.

Citiraj:

---

tinkie winkie prvotno napisa

Nisam sretna.... Sad ga ne smijemo paliti jer se odmah uvali na stolicu. Srećom, ne sjeti se pitati kad je ugašen.

---

Ne mogu te utješiti, mogu ti samo reći: čekaj malo, sjetit će se i toga :mrgreen:
Mi ga već odavno ne palimo po danu, ali on se sad sjeti i upali ga sam (naravno, prethodno pita za dozvolu, bar to).

Jan ima svoje računalo (igrom slučaja...). Sjedi za računalom maltene od rođenja. Nikada nismo računalo tretirali kao nešto posebno - u smislu zabrana - i tako se danas i on prema njemu odnosi. Već dugo je potpuno samosatalan u radu sa računalom ali ga nije upalio već daaaaaaanima.
Nema te igrice na računalu koja bi mu zamijenila čitanje priče, crtanje sa flomasterima ili playdoh.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

tinkie winkie prvotno napisa

Nisam sretna.... Sad ga ne smijemo paliti jer se odmah uvali na stolicu. Srećom, ne sjeti se pitati kad je ugašen.

---

Ne mogu te utješiti, mogu ti samo reći: čekaj malo, sjetit će se i toga :mrgreen:
Mi ga već odavno ne palimo po danu, ali on se sad sjeti i upali ga sam (naravno, prethodno pita za dozvolu, bar to).

---

znam :(

M. je počeo koristiti računalo s 2, 5 godine, što nije nikakvo čudo, jer sam ja stalno za računalom. U kući ih imamo tri, a barem jedno je uvijek ukopčano. Kao takav mali igrao je edukativne igrice i pisao u Wordu, a to voli i danas. Za 7. rođendan dobio je PS. Sada ima 7,5 godina, informatika mu je jedan od najzanimljivijih predmeta u školi, a nije ovisan ni o PC ni o PS - to konkretno znači da može proći i tjedan-dva da neće igrati.

B. se isto zna koristiti računalom, ali ne pokazuje preveliki interes za to. Ona želi računalo ili PS onda kad se i M. igra s njima.

Uopće nisam protiv toga da se djeca igraju na računalu u dobi kada to žele. Na odraslima je da limitiraju sadržaje i vrijeme provedeno na računalu.

ja samo imam fobiju da bi sjedenje za kompom od ranih godina moglo utjecati na njihov vid.... :/
Mada, realno gledajući, mislim da monitor ima daleeko manje zračenje od TV.

Citiraj:

---

tinkie winkie prvotno napisa

ja samo imam fobiju da bi sjedenje za kompom od ranih godina moglo utjecati na njihov vid.... :/
Mada, realno gledajući, mislim da monitor ima daleeko manje zračenje od TV.

---

To je ono što i mene brine. Čim je počelo ružno vrijeme, više neće van, nego bi samo gledala crtiće. Bojim se da joj pokažem čari kompjutera, ne bi više niš drugo radila.

Danas sam nekaj radila na compu i ljubičica je došla i naravno htjela i ona. I otvorila sam joj Word, slova na 72 i pustila je da tipka. Onda sam malo opet ja, pa kad je vidla mene s 10 prstiju, odmah je počela i ona, ali je uspjela UGASITI COMP!!!!! U roku 5 sekundi takvog tipkanja!!!! To me prepalo, i onda sam joj zabranila s deset, može samo s jednim prstom!

Neću joj davati ni igrice ni niš bar do 4. godine - zbog vida.