Upirati ili ne

Duje je prije dva mjeseca dobio poziv u zbor "Cvrčak" jedan od najuglednijih dječjih zborova u Šibeniku. Zahvaljujući dobrom sluhu i glasu, na testiranju u vrtiću dobio je epitet iznimno nadarenog djeteta i da bi bilo dobro taj glas uvježbavati jer, očito, ima potencijal.
Ali problem je u tome šta je Duje malo lijenkast, pa mu se ne da ići svaki put. A znam i zašto. Poslije ručka ima sat, sat i pol vremena "za sebe" i može ga iskoristit kako god želi. Najčešće je to gledanje crtića, igranje igrica ili crtanje.
Kad dođe vrijeme za ići na zbor (dva puta tjedno), njemu se ne da jer misli da će se nastaviti igrati. Prvih pola sata ne dopuštam, a onda opet radi šta hoće.
E sad, dal da ga forsiram to šta on može (a i ne mora) postati ili da mu puštam da zabušava???
Bitno mi je da ime neku aktivnost (prošle godine je išao na plivanje, ali nam to sad vremenski ne odgovara) jer u vrijeme kad je bio slobodan od svega, i vrtića, čak, previše je vremena provodio radeći ništa. A "ništa" su njemu igrice na kompjuter, satelit, dvd-i video kazete. Sljedeće godine kreće u školu i bitno mi je da ima barem malo reda.
Hoću li upiranjem ugroziti njegovu slobodu ili mu pomoći da se usmjeri?

A jel on uživa u toj aktivnosti (nakon početne nevoljkosti da krene), ništa ne mogu iščitati?

pa da ti Duje ima 23 godine i da ne želi ići na zbor a ti ga forsiraš, onda bi mu zaista ugrožavala slobodu.

Sad ima 6 godina i nadaren je - ja bi vodila na zbor. Potakni ga - možda će zaista to zavoljeti. Ako nema priliku upoznati, onda ne može ni zavoljeti.

Naravno, daj mu neko vrijeme. Nema potrebe za forsiranjem npr. godinu dana ako zaista ne želi.

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

A jel on uživa u toj aktivnosti (nakon početne nevoljkosti da krene), ništa ne mogu iščitati?

---

to i mene zanima
V ide na ples u ZeKaeM
ali svaki put je natezanje kad idemo
njoj se neda, ona neće, hoće doma gledati crtiće, pobaca sve legiće po podu i najljepše se zaigra
kažem joj da idemo sada i da ćemo tamo teti reći da se Vanja ispisuje i da više neće ići, da ne možemo samo tako ne otići
odemo, čim se obuče u plesnu robu utrči u dvoranu i sva je sretna
kad je gotova pitam je da li će se ispisati, neće ni slučajno

idući put opet natezanje, uvjeravanje.......

ovako ko što piše vanja tako i moji dvoje - on za judo, ona za "balet" kako zove svoj ples. Oboje ozareni nakon treninga (po dva puta tjedno). I to mi je kriterij.

da...zaboravila sam napisati... :roll:
Nakon početnog natezanja, potezanja i sl. kad dođe tamo cijeli je sretan i zadovoljan.
Ovih dana imaju puno nastupa, pa je dobio nošnju. A sreće njegove :mrgreen: morala sam ga slikati iz svih poza i djelova.
Vidim da je zadovoljan, i svaki put mi donese novu pjesmicu koju je zaboravio.
Pa mogu reći da je baš ovako kako aleksandra piše...

off...majo, kamo ide tvoja na 'balet'? njezina prijateljica se raspituje...da ju nazove ili ces mi ti reci :mrgreen: ?

Tala plesni centar, Savska :)

ja bih na tvom mjestu inzistirala da redovito ispunjava svoje obveze, posebno zbog toga što je očito da ipak voli taj svoj rad u zboru. moj je stav prema obvezama da se ono što je započeto mora završiti. malo je djece koja baš nikad ne pružaju otpor kada treba ići na neku aktivnost, no većinom kada tamo stignu zaborave da im " se nije dalo ".
mislim da je inzistiranje na ispunjavanju obveza način da uče o disciplini, odgovornosti i tome da ne može čovjek baš uvijek raditi ono što mu se hoće. treba se ponekad odreći gledanja crtanih filmova da bi se kasnije moglo šepuriti pred publikom u narodnoj nošnji s glasom malog slavuja. ;)

Ja bih ga potaknula da ide. Moj M. je imao isti takav odnos prema glazbenom vrtiću. Jako je volio tamo ići i bio bi veseo svaki puta kada bi došao, ali je znao govoriti da ne želi ići zbog nekog crtića, igre ili druge aktivnosti. Općenito mislim da malu djecu treba poticati na aktivnosti. Kada bi roditelji na svaku takvu ideju odmah ispisivali dijete nitko od njih ne bi ništa postizao. Ako dijete zaista ne želi neku aktivnost i nije sretno tamo ne bih forsirala bez obzira na nadarenost. U tom slučaju je nametanje takve aktivnost oduzimanje vremena od nečeg drugog što bi dijete radije radilo.

naše iskustvo: otkad sam ukinula popodnevni crtić 8) ritmika je postala super i jedva čeka svaki sat
(za kompjuterske igrice još ne zna, a i kad konačno dozvolim, dobit će sunčicu i poslije učilicu)

pobježe mi post :oops: prije kraja

htjela sam reći, probala bi forsirati u tom smislu (s tim da mi popodnevni crtić sada dozvoljavamo samo u iznimnim situacijama, npr. kad je bolesna, ostale dane se mora zabaviti drugim igračkama) - ograničiti DVD, komp i sl., moguće je da će mu i zbor naglo postati zanimljiviji
možeš mu probati i dati rok do kojeg se može odlučiti da li želi ići na zbor

ja ga ne bi tjerala na zbor (može izazvati kontraefekt), ali malo poticaja ne može škoditi
a možda bi mu se više svidio npr. muzički vrtić (na to sam ja išla) jer se tamo i crta i igra i pjeva (znači razvija svoj talent uz igru)

Moram napomenuti da je Duje dijete koje malo govori. Kad treba. Kad ne treba, prvi je.
Ja ne znam šta je bilo u vrtiću, da nisam išla nebi znala ni šta je bilo na plivanju, ne znam šta se dešava na zboru, kod bake i djeda.
Od te njegove šutljivosti često dobijem dojam da nešto ne valja, da mu nije po volji. Naravno, često sam u krivu, jer je on tip koji jednostavno ne voli "govoriti o tome"
I same znate kad Sveti Nikola ili Dida Mraz dođu u vrtić, vaše dijete je puno dojmova, prepričava svaki detalj i to...
Mi pojma nemamo da je itko opće bio u vrtiću.
A njega i inaće treba malo pogurnit. Bilo da se mora ustati, obući, skinuti ići leći. Za sve...

uglavnom, odlučila sam ga ipak malo poticati, neće škoditi... ograničit ću neke aktivnosti unutar četiri zida. Tko zna... možda mu se svidi nastupati....A i masu ste me utješile sa svojim iskustvima :*

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ja bih ga potaknula da ide. Moj M. je imao isti takav odnos prema glazbenom vrtiću. Jako je volio tamo ići i bio bi veseo svaki puta kada bi došao, ali je znao govoriti da ne želi ići zbog nekog crtića, igre ili druge aktivnosti. Općenito mislim da malu djecu treba poticati na aktivnosti. Kada bi roditelji na svaku takvu ideju odmah ispisivali dijete nitko od njih ne bi ništa postizao. Ako dijete zaista ne želi neku aktivnost i nije sretno tamo ne bih forsirala bez obzira na nadarenost. U tom slučaju je nametanje takve aktivnost oduzimanje vremena od nečeg drugog što bi dijete radije radilo.

---

baš tako
nisu oni toliko zreli da mogu svoje obaveze izvršavati full koncentrirani ko roboti...nit se to od njih treba očekivati
ja sam istog mišljenja da se i treba s njima "navlačiti"

sutra može reć da neće u školu i da nije zadovoljan...i što sad, da mu kažem ok nema frke sjedi kod kuće za igricama
il da probam otkrit u kojem grmu leži zec

isto mislim da je najvažnije kako se on osjeća na zboru i po povratku kući. Ne mora pricati ali vidi se to na njemu. Ono sto je nama dodatno pomagalo je postavljanje nekih granica: OK, ides do kraja mjeseca pa ako i onda ne budeš želio možeš odustati. Sada je to već do kraja polugodišta. Isto tako, mi bi pregovarali sve dok ne bi došli do točke da ako želi odustati od juda mora vratiti kimono - na ovoj bi stepenici odmah odustao :) Ove godine mu uopce ne pada odustati od aktivnosti (sada su to judo i badminton).

Ja radim u glazbenoj školi pa se svakodnevno susrećem s tom problematikom. I sama sam prošla periode tijekom svoga školovanja kada mi se nije dalo vježati, ići na sate i sl. no to su sve normalne faze koje u pravilu ni jedno dijete ne zaobiđu. Moj stav je da dijete treba poticati na izvršavanje preuzetih obveza samo ukoliko je ono samo izrazilo želju za tim, ukoliko to voli i naravno ima smisla i talenta. Imala sam nekoliko slučajeva kada su se talentirana djeca koja vole svirati ispisala iz škole jer su upala u trenutnu fazu ljenosti ( a napominjem da još nijedno dijete s kojim sam do sada radila tu fazu nije prošlo) i nakon nekog vremena su se vratila u školu tražeći da ih se ponovno upiše. Mislim da roditelj ne treba siliti dijete na bavljenje nekom aktivnosti, ali da ga treba poticati, pomagati mu, ponekad i pogurati u onome što voli i što je sam odabrao svakako treba.