1. Božić kao jednoroditelj...
Život se normalizirao... Iako je prošlo tek 6 mjeseci, imam osjećaj kao da sam oduvijek sama... Dobro se snalazim... zadovoljna sam sobom...
Do sada se nisam mogla požaliti... ništa mi ne fali... (osim možda malo više sna :mrgreen: , ali tako je to s malom bebom svima)...
Negdje od sv. Nikole, osjećam se čudno... nisam tužna... ne bojim se samoće... uostalom i nisam sama,:saint: :saint:
ALI ... ne radujem se Božiću kao dosadašnjih godina, ne uživam u pomisli na kićenje bora, otvaranje darova... (Iskreno jedino što me raduje je - francuska salata :lol:)
Pretpostavljam da su ovi osjećaji normalni. Uostalom, ovo nam je prvi Božić bez tate, a opet tu je nova beba koja još nije ni imala priliku provesti Božić s tatom. :(
Kako ste vi preživjele ili tek namjeravate preživjeti taj 1. Božić?
Re: 1. Božić kao jednoroditelj...
Citiraj:
zizi prvotno napisa
Kako ste vi preživjele ili tek namjeravate preživjeti taj 1. Božić?
pa ja sam se uvijek okretala onima koji su uz mene :mrgreen: . ako ja nekom ne trebam, bome ne treba ni on meni. ;)
btw - uz dvije curke i francusku salatu - meni stvarno niš ne bi falilo :D :D ...
a kolko ima te francuske... ???? :lol:
Re: 1. Božić kao jednoroditelj...
Citiraj:
zizi prvotno napisa
Kako ste vi preživjele ili tek namjeravate preživjeti taj 1. Božić?
Mi se tek spremamo za "preživljavanje", mada ja to ne bih opisala tako očajnom riječju kao što je "preživljavanje".
Pravit ćemo kolače, ukrašavati kuću, kititi bor.
Idemo u nedjelju da G. gleda "žive jaslice", ni ja to nisam nikad vidjela.
Možda kupimo kakve bombone i stavimo ih u vreću, pa nek G. svima dijeli kao poklon!
(Mislim da ima od prošle godine kapu a la Deda Mraz, možda mu i bradu napravim :trep: )
Ići ćemo kod bake na ručak i to je to.
Meni sasvim dovoljno, a i ne znam šta bih tražila više.