Drugo dijete

Mame koje imaju dvoje i vise djece molim za savjet.
Naime vec sam pocela panicariti kako cu sve uskladiti dolaskom drugog dijeteta kada ce razlika tada biti tacno 2 godine.
Ono sto me muci:
1. Da li i kada odvojiti dijete u drugu sobu ili drugi krevetic. Koji je najbezbolniji nacin?

Naime, nas sin spava u kinderbedu u nasoj sobi, ujutro prelazi u nas krevet. Dolaskom bebe nema jednostavno mjesta da se svi 4 smjestimo na jedan krevet ili da stavimo 2 krevetica u sobu. Znaci on bi se trebao preseliti u drugu sobu jer cini mi se da vidi bebu koja sada dijeli sa nama krevet ce izazvati kod njega samo negativnu reakciju. Opet da dijete dojim cijelu nocu i trpim mog vrtiguza kako se okrece non stop i udara po nama znam da nece moci, a nece moci ni da slusam njegov plac jer zeli kod nas u krevet.
Kako ste vi prosle kroz ovaku situaciju konkretno?

2. Kako mu dolazak bebe uciniti sto prirodnije da se ne osjeca zapostavljeno, ljubomorno, zeljno nase paznje?

3. On ide na cuvanje u manji vrtic, da li ga ispisati da se ne osjeca zapostavljenim ili zadrzati rutinu?

4. Kako ste ih prilagodili na novog clana, kroz koje igre, zadatke, da se osjecaju vaznim i sretnim.

5. Koliko ste ranije poceli da pricate o novoj bebi ( koliko je to moguce rano kada su u pitanju dvogodisnjaci )?

Citiraj:

---

aprilska_mama prvotno napisa

Mame koje imaju dvoje i vise djece molim za savjet.
Naime vec sam pocela panicariti kako cu sve uskladiti dolaskom drugog dijeteta kada ce razlika tada biti tacno 2 godine.
Ono sto me muci:
1. Da li i kada odvojiti dijete u drugu sobu ili drugi krevetic. Koji je najbezbolniji nacin?

Naime, nas sin spava u kinderbedu u nasoj sobi, ujutro prelazi u nas krevet. Dolaskom bebe nema jednostavno mjesta da se svi 4 smjestimo na jedan krevet ili da stavimo 2 krevetica u sobu. Znaci on bi se trebao preseliti u drugu sobu jer cini mi se da vidi bebu koja sada dijeli sa nama krevet ce izazvati kod njega samo negativnu reakciju. Opet da dijete dojim cijelu nocu i trpim mog vrtiguza kako se okrece non stop i udara po nama znam da nece moci, a nece moci ni da slusam njegov plac jer zeli kod nas u krevet.
Kako ste vi prosle kroz ovaku situaciju konkretno?

2. Kako mu dolazak bebe uciniti sto prirodnije da se ne osjeca zapostavljeno, ljubomorno, zeljno nase paznje?

3. On ide na cuvanje u manji vrtic, da li ga ispisati da se ne osjeca zapostavljenim ili zadrzati rutinu?

4. Kako ste ih prilagodili na novog clana, kroz koje igre, zadatke, da se osjecaju vaznim i sretnim.

5. Koliko ste ranije poceli da pricate o novoj bebi ( koliko je to moguce rano kada su u pitanju dvogodisnjaci )?

---

ja nemam iskustva sa zajedničkim spavanjem s dvoje djece, pa ti tu zaista ne mogu pomoći.

što se tiče ostalih stvari:

2. Uključi ga u sve aktivnosti oko bebe: pripremanje, kupovanje, prematanje, dodaj mi ovo, dodaj mi ono, objasni što sad beba radi, što sad hoće, zašto plače, ...

3. ako možeš, preporučam vađenje iz vrtića na neko vrijeme nakon što se beba rodi. da vidi da ti i beba ne radite ništa posebno, što inače ne bi radila s njim. da se saživi s novom situacijom koja će postati trajna.

4. odgovor. br. 2.

5. ja sam počela čim sam saznala da sam trudna, ali mislim da je bilo bolje da nisam. ona je od početka bila ljubomorna, a to je pokazivala konstantnim ignoriranjem. to bi isto radila i da sam joj rekla kasnije, tako da ipak mislim da je ovo bilo ok, jer je imala 8 mjeseci vremena na prilagodbu. imala je skoro 3 godine tada.
Najbolje ćeš odlučiti ti, jer najbolje poznaješ svoje dijete.

1. Da li i kada odvojiti dijete u drugu sobu ili drugi krevetic. Koji je najbezbolniji nacin?

Moj je vec bio u svojoj sobi (razlika 2.5) ali smo ju preuredili cca 2 mjeseca prije rođenja malog

Naime, nas sin spava u kinderbedu u nasoj sobi, ujutro prelazi u nas krevet. Dolaskom bebe nema jednostavno mjesta da se svi 4 smjestimo na jedan krevet ili da stavimo 2 krevetica u sobu. Znaci on bi se trebao preseliti u drugu sobu jer cini mi se da vidi bebu koja sada dijeli sa nama krevet ce izazvati kod njega samo negativnu reakciju. Opet da dijete dojim cijelu nocu i trpim mog vrtiguza kako se okrece non stop i udara po nama znam da nece moci, a nece moci ni da slusam njegov plac jer zeli kod nas u krevet.
Kako ste vi prosle kroz ovaku situaciju konkretno?

Ne znam koliko imaš do poroda ali mislim da bi bilo dobro što prije ga preseliti da to ne poveže s dolaskom bebe, a ako ipak poveže onda mu treba reći da je to zato što bebe puno plaču i da ide u svoju sobu da može spavati u miru

2. Kako mu dolazak bebe uciniti sto prirodnije da se ne osjeca zapostavljeno, ljubomorno, zeljno nase paznje?

Ja sam imala sreće jer je bebač prva 3 - 4 mjeseca samo papao i spavao, cicao po 10 min i spavao dalje, pa sam se mola maksimalno posvetiti velikom

3. On ide na cuvanje u manji vrtic, da li ga ispisati da se ne osjeca zapostavljenim ili zadrzati rutinu?

Bio je kod kuće tjedan dana koliko i MM, da vidi bebu, da vidi da nije osobito zanimljivo a onda je krenuo u vrtić dalje, da se može igrati s prijateljima dok mama kuha i sprema, pa onda ima popodne vremena za njega

4. Kako ste ih prilagodili na novog clana, kroz koje igre, zadatke, da se osjecaju vaznim i sretnim.

Neka ti dodaje pelene, bočice, ...

5. Koliko ste ranije poceli da pricate o novoj bebi ( koliko je to moguce rano kada su u pitanju dvogodisnjaci )

Negdje oko polovice trudnoće kad mi se već vidio trbuh pa više nije smio hopsati po meni

1. Spavanje,
Ako ne spava sam u drugoj sobi, mislim da ti nije dobro da ga sad seliš. Sama prinova po sebi će mu biti velika promjena.
Mogao bi se osjećati odbačeno. Stavi mu neki krevet kod vas u sobu.
Mislim da je okrutno sad ga iseliti. Tko zna kakav bi mu se film vrtio u glavi.
Kod mene je razlika 2 god i 5 mj. Stariji je spavao u svojoj sobi sam, ali kad mu je brat došao kući i on se meni uselio u krevet. Suprug uglavnom spava u dnevnoj. Beba u krevetiću a stariji miš po želji nekad kod mene, a nekad se vrati u svoju sobu. Uglavnom nikad ga nevraćam u svoju sobu.
Bojim se ljubomore ionako mi je puno borbe jer još nije speman da dijeli sve s bratom.
Ali ide nam na bolje,.. :)
2. Vrtić, ako želi forsiraj ga da ide. Dobro će mu doći da se igra s djecom jer ti baš nećeš uvijek imati vremena za njegove želje.
3. Uključivanje,..hmm već 6 mjeseci ima brata i ide na bolje. Nama je teško, pripremala sam ga ali izgleda da nisam dobro.
Sad u zadnje vrijeme vidim da ga voli, rađa se ljubav ali još uvijek ima ispada ljubomore. :(

Ako namjeravaš preseliti starije dijete u svoju sobu napravi to što prije, da prođe što više vremena između preseljenja i dolazka nove bebe. Tako starije dijete preseljenje neće povezivati sa dolaskom bebe. Mi to nismo učinili na vrijeme i sada spava nas 4 zajedno u jednom velikom krevetu
..Ali nama tako odgovara i nam je super :D

Ja sam starijo kčeri počela govorit bebi odmah kad smo saznali, da sam trudna. Nabavila sam par knjig na tu tematiku pa smo o tome prićali uz pomoč tih knjigica...Kad je beba stigla sam je ukljičivala u sve, ali baš sve...Pomaže mi kod kupanja (pere mu glavu, ) kot prematanja ( stavlja kremicu, ...), dam joj da izabere šta će Mali obuć...Dam joj, da ga dira, mazi, grli, ljubi...

Ja mu ne bih mijenjala rutinu pogotovo ako on voli ić u vrtić. Šta se ovog tiće možda najbolje, da saćekaš da se beba rodi pa onda odlućiš i procijeniš situacijo...Možda, da ga imaš doma par dana...Naša nije u vrtiću pa ti tu baš i nemogu pomoč..

RAzlika između mojih cura je skoro 2 godine.
Ja sam joj počela pričati otprilike početkom 2. tromjesečja.
Kupila sam knjigu koja svira pa je Lana to puštala seki dok je bila u trbuhu.
Kad se rodila kupala ju je, mazala, sušila kosu...to je njoj bilo kao igra s bebom!

A što se tiče spavanja- ja nisam željela nju preseliti u drugu sobu. Kad bi Lanu netko pitao želi li u svoju sobu- izričito bi rekla da NE, da ona spava s mamom i tatom u krevetu- kinderbet joj nikad nije bio jača strana :)

Kad se Jalelna rodila, spavala je uvijek u kindaću, ja bi je noću podojila i vratila. Sad i ona spava s nama jer ne želi u kinderbet :)

Imamo još jedan krevet spojen s bračnim, sve je onako jedna razina- od zida do zida pa nam to pomaže u prostornom rješenju!

Ne znam kad ćemo ih prebaciti u njihovu sobu, vjerojatno kad Jelena bude veća i ne bude se budila po noći.

A što se tiče ljubomore- toga ima. Nije bilo u početku, ali nakon 8, 9 mjeseci je pravo počelo.

Ali sad se one već znaju malo igrati same i maziti i plesati... :heart: onda sam najsretnija!!!

Želim ti puno sreće s tvojom dječicom!

E da, ja nisam kupila maramu niti bilo koju nosiljku a to mi se čini da je super, bebu možeš stalno držati, a sa starijim se igrati po podu, slagati kockice i slagalice i sl.

Vidjela sam na forumu da to višestruke mame uvijek preporučuju. A ja sam kasno otkrila forum, a nije mi prije palo na pamet...sad mi je žao!