Obiteljska pravila

Moj sin, sebi svojstvenim sistematičnim pristupom, došao je na ideju da glavne stvari o ponašanju u obitelji i u kući usustavimo kao pravilnik. Ja sam do sada više bila za nesistematičan pristup prihvaćanju pravila, ali se dogodilo nekoliko situacija kad sam mislila da djeca znaju točno što se od njih očekuje, a sin mi je rekao da nije to znao i da bi želio imati pravila. Za sada smo zajednički sastavili ugovor o miru u autu i on funkcionira, nadam se da će to potrajati. Od tada se bavim mišlju da stvarno konsenzusom sastavimo neki kućni red.

Imate li vi tako nešto i, ako da, što ste unijeli u takav pravilnik? Koliko je on detaljan? I kako djeluje?

ugovor o miru u autu :lol:

ja se to ocajno smijem
jer meni trebaju jedno 74 takva ugovora koja bi regulirala sve redom

btw. daj prijepis tog ugovora omiru u autu pliz, za pocetak
pa da se ugledam na tebe
mozda mi upali

Sin ti je zakon.
Ja bi bila sretna da mi djeca jednog dana požele na taj način uvesti red u kući, ali ja sam posebna priča, jer i sama volim da sve ide nekakvim redom .........
Npr. prije dva mjeseca sam došla u novu firmu gdje je živi kaos i uporno pokušavam posložiti procese itd., ali vidim da me ljudi čudno gledaju jer njima i ovako sve funkcionira (a ja sam sigurna da bi kad bi se uredilo bilo još i bolje ..........).

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

btw. daj prijepis tog ugovora omiru u autu pliz, za pocetak
pa da se ugledam na tebe
mozda mi upali

---

Ugovor o miru u autu

1. U autu moramo biti mirni da ne smetamo suputnicima i da ne ugrožavamo vožnju.

2. Dječja nagrada za mir je mamina i tatina dobrota, a mamina i tatina nagrada je dječja dobrota.

3. Ako zaboravimo na ugovor, dogovoreno je da nas vozač ili suvozač podsjeti samo jednom.

4. U kriznim situacijama vozač prestaje voziti, a nemirni putnici snose kazne, kao što je zabrana gledanja TV-a ili globa.


Ugovor smo sastavili zajedno, svi smo se potpisali, a primjerak ugovora je zalijepljen na strop u autu (to je M. smislio). I funkcionira. Sastavljanje ugovora je uslijedilo nakon nekoliko "kriznih situacija" pri povratku sa sanjkanja. :lol:

joooooj, ja jedva cekam da svi odrastu dovoljno da mozemo ovako uredjivati problematicne dijelove zajednistva :mrgreen:


ovako mi stalno jedni upadaju u koncepciju, drugi ispadaju, pa se oni prvi pravdaju ovim drugima, ovi drugi pojma nemaju o cemu se radi i tako u krug... :roll:


stvarno - jedva cekam :mrgreen:

frikusa 8)

ponekad mi je veći problem suprug nego mala. pa on je veće dijete od nje. :sick:

Zdenka2 sve pohvale za mladog organizatora, ugovor je mrak :lol:
enivej već sutra predlažem isto za kod kuće, a mladu damu ćemo uključiti koliko se može. ovdje moram potpisati i sir_oliver, jer je često i gospodin veći problem nego njih dvoje zajedno: kao ono zašto je takva buka u autu (a nas troje pjevamo!!). :roll:

Mi nemamo doma pravilnik, ali Viki ima u školi i mislim da je to dobra fora.
Po točkama je točno razrađeno što se ne smije, i mislim da ih se pridržavaju. Bar se ne mogu izvlačiti na foru "nisam znao..."

Izgleda da nitko nema kućni pravilnik. Ja već polako sastavljam prijedlog pravilnika koje ću dati na javnu raspravu kućnom vijeću, pa ćemo vidjeti što ostaje, a što se dodaje, jer mislim da se oko svih točaka moramo složiti. Htjela sam savjet zbog toga što ne bih htjela pretrpati pravilnik. Uglavnom, nastojim da bude sastavljen pozitivno, odnosno da više propisuje ono što činimo nego ono što ne činimo, ali sam ubacila i nekoliko čvrstih zabrana.

Mi isto nemamo pravilnik kod kuće, Paula ga je imala u nižim razredima u školi, Daniel ga ima u vrtić, i sad mi se čini da ćemo sastaviti naš kućni. Klinci su to već predlagali, ali smo mi lijeni odrasli stalno odgađali...

Sad su ovi moji veliki otišli malo kod bake i dide na praznike, i prije puta smo sastavili ugovor o obaveznom nošenju papuča koji je baka zahtijevala - to je bio uvjet za put :lol: Uglavnom, potpisali su, i pridržavaju se :)

Mi imamo pravilnik za dolazak kući , tj. redoslijed radnji koje moramo napraviti kad izvana dođemo doma:
1. skinuti jakne
2. skinuti cipele i obući papuče
3. oprati ruke
4. presvući se u 'robu za po doma' (barem hlače, jer to uvijek bude ili mokro ili zamazano ili oboje)

E tek tada se mogu uzeti igračke u ruke.

I taj pravilnik provodim otkako su bili puzavci, ali i nakon svih ovih godina dogodi se da ih moram podsjećati da operu ruke, da skinu blatne hlače prije nego se odu igrati u sobu...
To i pranje ruku nakon wc-a je valjda jedino na čemu inzistiram da se mora napraviti baš tada i baš tako, oko svega ostaloga se dogovaramo, čak i oko stvari koje se također moraju napraviti, npr. pranje zuba (hoćemo li prati zube prije tuširanja ili kad obučemo pidžamu)...

meni je nekako ko litali i sir oliveru...

a nedavno sam nesto raspravljala s muzem o mogucem kracem putu pa sam dobila poruku da ce im biti super bez mene jer da su im dosadila moja pravila (a moje trecerodjeno mi zna reci: ti stalno nesto: vrijeme je za ovo, vrijeme je za ono...) tako da se moji svi ježe na pravila (za sada).

Nikako mi se ne svidja ideja o Pravilniku, nekako mi je to previse formalno za obitelj. Dosta mi je sto me pravila i regule tlace na poslu i u drustvu....pa da jos i djetetu, MM i sebi masem s tim ispred nosa...mislim da bi skrenula...

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Nikako mi se ne svidja ideja o Pravilniku, nekako mi je to previse formalno za obitelj. Dosta mi je sto me pravila i regule tlace na poslu i u drustvu....pa da jos i djetetu, MM i sebi masem s tim ispred nosa...mislim da bi skrenula...

---

slažem se, mada se bojim da mi se poprilično permisivni odgoj polako već obija o glavu
mislim i kod nas je obavezno kad se dođe doma obuti papuče, oprati ruke i skinut se u robu za po doma
ali to nije regulirano nikakvim pravilnikom, to mi je potreba

ja bih rekla, kad iz svoje situacije gledam situacije vas kojima se ideja o pravilniku ne svidja - da, prvenstveno imate jos dovoljno malo dijete kojemu je dovoljan jedan odrastao da bi se one stvari koje se trebaju napraviti i napravile bas onda kad treba i onako kako treba, a pod drugo - imate (jos uvijek) samo jedno dijete koje te neke stvari treba napraviti :)


ja priznajem da jesam frikusa, i volim kad su stvari definirane (iako, u mojoj zbilji rijetko i jesu, pa sam i poprilicno neorganizirana i kampanjac i kaskam u nekim stvarima i tako...), a pogotovo mi ono sto smo uspjeli definirat i u cemu ustrajemo s pravilima, umnogome olaksava zajednicki zivot s cetvero djece u dobi od pet mjeseci do osam godina :)

i, da ponovim, pravila su za one koji ih mogu razumijeti i koji ih se mogu pridrzavati - dakle, u nasoj obiteji, za starije od pet godina. :*

Mi smo pravilnik i raspored imali na ljetovanju ove godine.
Idemo ljetovati sa sestrom i njena dva živahna dečka, koji su u kombinaciji s N tornado. Tako da smo odmah po dolasku napisali kratka pravila ponašanja i raspored tipa;
Pon. A. skuplja igračke na plaži
I. brine o igračkama doma
N. pomaže postaviti stol...
Uto. I nosi igračke...

Tako nekako i za ostale dane u tjednu i neke druge aktivnosti, neispunjavanje zadataka je vodilo ukidanju crtića ili odlaska navečer na sladoled ili nešto slično.
Tako smo se donekle uspjeli odmoriti i preživjeti dva tjedna, na poslijednja 2 ljetovanja. Samo ove godine P još nije hodao, što li nas čeka iduće ljetovanje
:mrgreen:
Dečki imaju I i N 6, A 8,5 godina.

Slažem se s litalom. Nije slučajno da sam ovo pitanje postavila na ovom pdf-u, iako bi na izazovima roditeljstva bilo mnogo više odaziva. Mislim da se roditelji male djece jednostavno ne suočavaju s istim problemima. Njihova djeca su manje samostalna i mnogo manje odlučuju nego što to čine moja djeca. Naravno, svatko je sa svojim mišljenjem dobrodošao u diskusiji, ali mene osobno zanimaju mišljenja roditelja koji imaju djecu u dobi kao moja ili stariju.

Mom sinu je sinula ideja o pravilniku, jer voli jasne situacije. Izričito je rekao da želi znati točna pravila. Ima pravo, želi točno znati što se od njega očekuje. Kako ja sada sastavljam ta pravila, prilika mi je da definiram što točno očekujem od djece u formi pravila, a što ne očekujem. To isto nije loše.

Zanimljiv mi je pikuličin pravilnik, jer me je podsjetio da ja u svoj pravilnik nisam unijela nikakve dječje obaveze, pa ću to sad učiniti.

Mi planiramo već neko vrijeme, napisati pravilnik i za doma, već je i prije bilo razgovora o tome, ali tek sad N zna lijepo samostalno čitati pa ćemo uskoro na posao.
Zdenka2; kad ste gotovi s pravilnikom, molim te napiši neke osnovne smijernice koje možda i drugi mogu upotrijebiti kao orjentir (npr. mi) :)

Citiraj:

---

Nije slučajno da sam ovo pitanje postavila na ovom pdf-u, iako bi na izazovima roditeljstva bilo mnogo više odaziva. Mislim da se roditelji male djece jednostavno ne suočavaju s istim problemima. Njihova djeca su manje samostalna i mnogo manje odlučuju nego što to čine moja djeca. Naravno, svatko je sa svojim mišljenjem dobrodošao u diskusiji, ali mene osobno zanimaju mišljenja roditelja koji imaju djecu u dobi kao moja ili stariju.

---

Nisam uopce skuzila koji je pdf :oops: .
Pa se javim za 3g, nadam se sa istim stavom.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

Nije slučajno da sam ovo pitanje postavila na ovom pdf-u, iako bi na izazovima roditeljstva bilo mnogo više odaziva. Mislim da se roditelji male djece jednostavno ne suočavaju s istim problemima. Njihova djeca su manje samostalna i mnogo manje odlučuju nego što to čine moja djeca. Naravno, svatko je sa svojim mišljenjem dobrodošao u diskusiji, ali mene osobno zanimaju mišljenja roditelja koji imaju djecu u dobi kao moja ili stariju.

---

Nisam uopce skuzila koji je pdf :oops: .
Pa se javim za 3g, nadam se sa istim stavom.

---

meni je ovo više smiješno, ali opet te moram potpisati
i da sam falila forum
i da se nadam da ću jednako misliti
pravilnici, ugovori, to me podsjeća na vojsku i krutost
mada ja možda nisam shvatila samu koncepciju pravila
ako su pravila da ne može odšetati negdje u parku, a da nam se ne javi, i tako neke stvari koje se tiču osnovne sigurnosti, da se spremaju igračke....onda sam definitivno za to, anarhista nisam, ali mi je nekako prekruto uvjetovati roditeljsku dobrotu dječjim mirom

Citiraj:

---

ali mi je nekako prekruto uvjetovati roditeljsku dobrotu dječjim mirom

---

Zanimljivo, tu stavku je u ugovor o miru u autu dodao moj sin.

.. A da sad ne bi krenula lavina komentara kako inače nismo dobri prema djeci ili uvjetujemo svoju dobrotu, dodao je to zato što je želio iskamčiti nagradu za mir u autu, a mi smo rekli da ne možemo međusobno nagrađivati za mirno ponašanje nego da nam je samo to ponašanje nagrada. Tada je on izašao sa dotičnom formulacijom, jer je želio da barem nekakva nagrada bude uvrštena u ugovor, a mi smo to prihvatili.

Ja uopće ne mislim da je kruto ni vojnički dogovoriti s djecom pravila ponašanja i staviti to napismeno. Postoje i druge verzije: da pravila nisu definirana, da ovise od prilike do prilike, da ih nameću roditelji, da ih uopće nema... svakome svoje.

meni je jako zanimljiva ideja o pravilima... i ja bih jedan pravilnik :mrgreen:

zdenka, ovo s "nagradom za mirno ponašanje" je legendarno :lol: ... genijalan ti je sinko!

kod mene i Marka za sada funkcioniraju samo pravila osobne sigurnosti,
ostalo minira, eskivira i mijenja bez prethodne najave....

Vidjet ću za 3 godine

O, pravila su itekako potrebna. Ne naravno za sve, nego za određene stvari. Neke granice moraju postojati.
I život nas odraslih je omeđen pravilima.

Zgodna ideja!
Tima dolaska doma tj. dnevni red sam napravila, ali... nije imao baš utjecaja :shock: Možda Pravilnik pomogne!

Meni je ideja o pravilniku doma malo prekruta...nekako, ma neznam kako bi se izrazila. Dom smatram utočištem i mjestom za opuštanje, mislim da bi tako kruto postavljena pravila to narušila.

ja ne znam zasto je vas nekoliko steklo dojam da je pravilnik o nekim osnovama ponasanja (i nekim prigodama) u kuci - od kuce napravilo west point?

pravila smo definirali i verbalizirali, ali ja ne ocekujem (i praksa mi to upravo potvrdjuje) da djeca mogu, zele pa ni trebaju sva ta pravila popamtiti...


pravila nema milijun, ima ih tek nekoliko. al je bitno pridrzavati ih se. i upravo u ime opustanja i utocista, ja biram radije da su napisana, da ih ja ne moram ponavljati milijun puta, da se klinci ne frustriraju svaki put kad nesto zaborave/preskoce i da u konacnici svima bude lakse i jednostavnije, dakle i opustenije :)

Potpisujem litalu i dodajem da se nimalo ne ustručavam tražiti od djece poštivanje nekih pravila, a osim toga s njima ih i dogovaram. Kao što litala kaže, pravila postoje svugdje, samo je pitanje jesu li definirana ili se nameću ad hoc. Znači li to što netko nije zajedno s djecom napisao pravila na papir da ih nema? Znači li to što je netko napisao pravila na papir da ukućani nemaju pravo na grešku? Znači li to što su neke stvari stavljene na papir da se mi manje opuštamo nego oni koji ih nisu zapisali?

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali nisam otvorila ovaj topik kao mjesto načelnog izjašnjavanja o pravilima nego tražeći konkretan savjet od mama i tata koji s djecom imaju dogovorena, definirana i napisana pravila. Od topika u kojima se svi redom teoretski izjašnjavaju o nečem nikakve koristi.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Imate li vi tako nešto i, ako da, što ste unijeli u takav pravilnik? Koliko je on detaljan? I kako djeluje?

---

Ok, sorry ak sam fulala temu ali samo sam odgovorila na ovo pitanje, uostalom i sama si napisala

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Svatko ima pravo na svoje mišljenje,

---

Samo još nešto, pa napuštam temu

Citiraj:

---

Itala prvotno napisa

ja ne znam zasto je vas nekoliko steklo dojam da je pravilnik o nekim osnovama ponasanja (i nekim prigodama) u kuci - od kuce napravilo west point?

---

radi ovog dolje napisanog

Citiraj:

---

Itala prvotno napisa

pravila nema milijun, ima ih tek nekoliko.

---

da, yaya, pravila nema milijun, ima ih tek nekoliko (pravila koja moramo postivati da bi mogli uopce ikako funkcionirati). a ta su:

- pravilo o ponasanju pri ulasku u kucu
- pravilo o ponasanju pri skidanju odjece
- pravilo o ponasanju pri obavljanju osobne higijene
- pravilo o ponasanju za vrijeme obroka
- pravilo o ponasanju u automobilu i opcenito pri koristenju bilo kakvog prijevoznog sredstva


i pravila nisam napisala i plastificirala i dala uokviriti kad se ida rodila :P

ustanovili smo ih, kao obiteljska pravila, kad su klinci poceli kuzit o cemu se radi, a unatrag dvije-tri godine (negdje poslije idine pete) i poceli inzistirat na tome da se pamte i provode, da bi ih potvrdili i poceli pisati prije nekoliko mjeseci.


i, evo jos jednog naseg internog detalja, za one koji u ovome vide west point :P - ja sam svojim starijim klincima (idi i noi) zamislila, napisala i izvjesila cjenik za poslove koje odradim umjesto njih. znaci - imaju neke svoje obveze (pospremit krevet, pokupit igracke, povuc vodu u wc-u i tako dalje i tako blize) i za ono sto ne naprave (zaborave, ne da im se, lijeno im, horoskop im los ili odaberu da ne zele...) i napravim ja - ja dobijem naknadu :shock: :P

Citiraj:

---

ustanovili smo ih, kao obiteljska pravila, kad su klinci poceli kuzit o cemu se radi

---

Također, s time da je kod nas igralo veliku ulogu i to što nas je odjednom četvero. Ako netko ima učinkovitiji način da se djevojčicu koja je 6 godina živjela u domu upozna s nekim obiteljskim uzusima i da se dječaka koji je 6,5 godina bio jedinac upozori da se neki običaji moraju mijenjati, neka mi to svakako javi, otvorena sam za sva takva iskustva. I osim toga, podcrtavam ponovo da je pisana pravila tražio moj sin, upravo zato što mu se više sviđaju dogovorna, impersonalna pravila nego ad hoc zahtjevi roditelja.

Mi imamo puno obiteljskih pravila, jedino sto ih ne pisemo. Al cesto o njima govorimo pa se usjeku u pamcenje. Ova druga, kako se pojavi potreba.

Jedno je, recimo, pojavilo se jutros u razgovoru (moljakanju bolje receno) s Robijem, u stvari potreba da se jasno izrazi, a to je da iako u njegovom razredu ima djece koja ostaju doma cak i kad nisu bolesni vec jednostavno zato sto im se hoce, u nasoj obitelji je pravilo da se u skolu ide osim ako se bas ne moze od bolesti. "Ja bi ostao doma i gledao televiziju" nije razlog za ne ici u skolu. To je nase obiteljsko pravilo.

Neka vec ucrtana su pospremanje za sobom nakon jela, pospremanje kreveta ujutro prije neg se ide u skolu, spremanja jakni, cipela i sl. na mjesto koje im pripada kad se ude u kucu, pranje ruku poslije zahoda, pranje zubiju ujutro i navecer, ne vikanje jedan na drugog (na ovo se moramo cesto podsjecat), nemlacenje, pristojnost i koristenje rijeci koje iskazuju pristojnost (molim, hvala, izvoli, oprosti), ne gledanje televizije i ne igranje na kompu osim ako je vikend, jede se sto je servirano, cita se svako vece prije spavanja,... ima ih hrpa.

Al to su pravila zivota u nasoj obitelji, nemam nikakvih filozofskih nedoumica oko njih i potrebom za njima. Postavljana su po potrebi i drzimo ih se dok za njima postoji potreba.

S tim da su neka pravila pod ingerencijom roditelja, neka su kompromisna, neka su njihova.

Mi ih nemamo napisana al osobno ne vidim sto bi bilo lose u tome da jesu. U ovom trenutku mi za time jedino nemamo potrebu.

Jedino napisano pravilo imamo na papiru preko puta WC-a kojeg je Petra dizajnirala poput plakata i koje sluzi kao podsjetnik da se poslije WC-a pusti voda i operu ruke.

Moja mišica jako voli pisati (izmišljene priče) pa je sad kada je krenula u prvi razred napisala slijedeće na velikom listu papira:

''Dragi mama i tata, ovo je zakon koji svi u ovom stanu moraju poštivati. Da se ne svađamo, da se ne rugamo i da se ne guramo preko reda, nego se moramo voljeti.''

Ispod toga se potpisala i nacrtala našu malu obitelj. Mama je to ponosno zaljepila na zid u sred dnevnog boravka.

Nadam se da se ne ljutiš što upadam na "tuđi teren". Priznajem da mi je bilo malo neobična ideja o pravilima kad sam pročitala, ali kad sam razmislila i sve pročitala shvatila sam- svi imamo neka pravila kojih se držimo i tražimo od drugih da ih poštuju.

Kod mene to baš i nisu neka stroga, ali nije ni bitno. Npr. u autu uvijek u AS. Nema lupanja po maminom i tatinom sjedalu, to smeta u vožnji. Nakon wc mora oprati ruke. Ne smije tući sestru (ni bilo koga drugog).
To je kod nas ukratko to! Ali, vidiš u mom potpisu, moja djeca su mala. Ostale, tekuće stvari rješavamo ovisno o situaciji. Ali za neke stvari se zna da želimo/ne želimo da rade / ne rade.

Ako tvoj sin želi Pravilnik, pa napišite ga. Samo, predlažem, neka ne bude, onako nepersonalan, pisan u pasivu npr. "ne penje se na stol" - tako se, uostalom, ni ne pišu "pravi" ugovori.
već npr.
"ivan će ...to i to..."
"mama neće ulaziti u sobu bez kucanja" (ili/i obratno)

A sad, što ćeš s odredbama "u slučaju kršenja..." prepuštam tebi.

Sretno i javi kako je bilo!

Malo se kasno javljam, ali ipak imam potrebu napisati svoje iskustvo.

Mi nemamo cijeli pravilnik napisan, nego samo pravila (zapravo su to uvijek obaveze) koja su nam trenutno kamen spoticanja.

Podsjetnik o tome tko kada vadi suđe iz perilice i što se događa onome tko zaboravi, zaljepljen je na zidu u kuhinji.

Podjetnik u vezi obuće i ormarića za obuću zaljepljen je u predsoblju.

Što treba ponijeti kada izlazimo iz stana zaljepljeno je na izlaznim vratima.

Što treba učiniti nakon buđenja (presvući se, doručkovati, oprati zube) bilo je zaljepljeno na vratima sobe. Za najmlađeg koji nije znao čitati nacrtali smo.

...

Ti podsjetnici u mojoj obitelji smanjuju količinu objašnjavanja, dokazivanja i verbalnog podsjećanja. Ima puno drugih tema o kojima volim razgovarati sa svojom djecom.

Neprestano ponavljanje izvadi suđe, spremi cipele, baci smeće... me izluđuje.

Citiraj:

---

NetkoMiOteoNick prvotno napisa

Ti podsjetnici u mojoj obitelji smanjuju količinu objašnjavanja, dokazivanja i verbalnog podsjećanja. Ima puno drugih tema o kojima volim razgovarati sa svojom djecom.

Neprestano ponavljanje izvadi suđe, spremi cipele, baci smeće... me izluđuje.

---

:!:

Sjetila sam se i jedne knjige: "7 navika uspješnih obitelji", Stephen R. Covey.
Cijelo jedno poglavlje posvećeno je pisanju "obiteljske misije" – što mi se čini kao nadogradnja na pravilnik i samo je pitanje vremena kada će Zdenkin M predložiti tako nešto.

(Šala mala Zdenka, nemoj ovaj komentar krivo shvatiti jer meni se sviđa i knjiga i tvoj M)

Svaki član obitelji (sam za sebe) razmisli i napiše:

Što očekuje od obitelji?
Što mu znači obitelj?
Što voli kod svoje obitelji?
Što ne voli kod svoje obitelji?
Kakvu bi obitelj želio?
Kakve odnose u obitelji bi želio?
Kakvo ozračje bi želio?
U kakvu obitelj bi želio dovoditi svoje prijatelje?
...

Kroz nekoliko dana sjednu svi zajedno, raspravljaju o onome što su napisali i sastavljaju zajedničku "misiju". Postupak se ponavlja (kroz tjedan svatko piše svoje, u nedjelju se sastanu i pišu zajednički). Autor piše da je njegova obitelj "misiju" sastavljala 3 mjeseca.

Kako djeca rastu, ili dolaze novi članovi obitelji, tako se i "misija" nadopunjuje.

Čemu služi "obiteljska izjava o misiji"?
Ona daje odredište (kuda trebaju stići) i kompas (smjer kojim trebaju ići).

Autor piše da on navečer legne u krevet, čita njihovu "misiju" i preispituje se je li on danas bio takav, što je, a što nije bilo u skladu s "misijom", kako da popravi ono loše...

To bi bilo vrlo kratko. Nisam sigurna jesam li jasno prikazala. U knjizi je bar 20-ak stranica o tome. Meni se cijela knjiga jako svidjela i puno stvari koje sam u njoj pročitala primjenjujem u svojoj obitelji.

Autorova internet adresa:
http://www.stephencovey.com/about/personalbio.php

Podižem.
Uveli i mi obiteljska pravila. :D
Za D je najveći izazov bio kako ćemo ustanoviti tko je bio bolji (ona ili seka). Pa je smislila ovo: za svaku dobrotu jedno srce,a za svaku zločestoću minus s rogovima :lol: . Sve je to upisano u tablicu koju je sama smislila.
Na kraju tjedna rezime: koliko je više srčeka od minusa toliko kuna dobiju, ako je obratno moraju dati svoju lovu u zajedničku kasicu.
Za sada još nisam bankrotirala! Ha,ha,ha...
Kako je kod vas friških s pravilima? Ponašaju li se klinci bolje?
Moram priznati da kod nas ima pozitivnih pomaka.