Kako otkriti da li sam u onih 5%?

Vidim da se cesto spominje da samo 5% zena stvarno ne moze dojiti (neki kazu i samo 1%), pa me zanima na osnovu cega se doslo do te brojke i tko i kako moze zakljuciti da zena stvarno ne moze dojiti? Po pricama koje ovdje citam vidim da se ne moze bas uvijek vjerovati pedijatrima. Zanima me i da li postoje neke konkretne pretrage po kojima bi se to moglo sigurno znati ili se zakljucuje kad se pocne dojiti.

Naime ja s prvim djetetom nisam uspjela, a jedan od razloga sto sam prekinula je da postoje i neki potencijalni fizicki razlozi zbog kojih mozda ne bi mogla (konkretnije, imala sam operaciju, ne na samim dojkama, nego u neposrednoj blizini), a posto mi je dijete puno izgubilo na kilazi u bolnici, a nakon toga i doma u drugom tjednu, ja sam pocela s dohranom (na preporuku pedijatra). Cijelo vrijeme sam bila uvjerena da je kriv samo los pocetak (carski rez, zutica, pa tri dana mucenja sa stavljanjem na prsa) i da cu s drugim djetetom (jednog dana) vjerojatno uspjeti. Medjutim, u zadnje vrijeme razmisljam da drugo uopce i ne pocnem dojiti (mozda stvarno ne mogu zbog te operacije, pa ne bih htjela izgladnjivati dijete), a ako se i odlucim poceti, bojim se da bih ponovo mogla brzo odustati zbog sumnje, pa bih rado prije provjerila da li nesto stvarno nije u redu.

Da sad ne pisem predugacki post, pitajte me ako vam trebaju jos neki podaci.

Sigurno ce ti se javiti mame iz edukacije koje ce znati postaviti prava pitanja.

Evo ti moje iskreno misljenje :)

Ako samu sebe ubjedis da ne mozes dojiti niti po drugi put to ce ti se i desiti.Jednostavno ne mozes tako razmisljati.Koliko vidim nisi jos niti trudna predpostavljam a vec imas tako negativne misli u vezi dojenja.Sabotazu sama sebi radis.Ja iskreno mislim da covjek mora biti i cist u glavi sa pozitivnim razmisljanjima da bi mogao dojiti.Zanima me bas koliko tvoja beba nije napredovalo to na pocetku tj koliko je dobila na pocetku pa si odustala.Moras imati prvenstveno povjerenja i vjerovati sama u sebe.
Ajde malo napisi koliko je bebica dobijala recimo taj prvi mjesec?

Ne moraju sva djeca dobiti 1 kg ili vise daq bi se majka smatrala uspjesnom dojiljom.Pogresno je uskratiti drugo dijete samo zbog nekog straha.Od kud znas da drugo nece biti super u dojenju.Svako dijete je prica za sebe.I na kraju i sama sam neuspjesna dojilja koja je zavrsila na dugom izdajanju ali sam probala a ne samo odustala a vjerujem da je prvi put bilo totalno neznanje u pitanju jer dijete je dobilo 600gr prvi mjesec pa me iznapadali da nije dobro i zapoceti sa adaptiranim a drugi pu je nastupi strah pa sam opet presla na izdajanje jer sam ja morala biti u potpunoj kontroli i znati koliko jede i dobija na kilazi.Znaci samu sebe sabotirala.Nisam bila cista u glavi.Razmisli malo o ovome :)

Samo da jos kazem da ja do sad nikog nisam upoznala koji je u tih famoznih 5 ili 1 posto nego samo mame koje nisu zeljele dojiti kao nije to za njih i te spike.Zadnja mi je ono jako dobra frendica koja je rekla ma hoce on ali meni se neda.Za mene je to sebicnost ali nikad joj to nisam rekla.Pitala bih je sta bi ti da moras dijete kapaljkom hraniti ili da nece nikako jesti.

Dakle sto se kilaze tice u prvih pet dana u bolnici izgubila je 500 grama. Meni se iskreno nije cinilo tako katastofalno puno u odnosu na njenju porodjajnu tezinu od 4400, ali su doktori zakljucili da je to jako lose i prepisali joj vaganje i nadohranu. Tada mi je uglavnom dolazila spavajuci i potpuno sita da sam ostala dva dana imala po 2 podoja dnevno.
Kod kuce sam dojila na zahtjev, sto je ispalo otprilike 45 minuta doji 15 spava, pa ponovo doji. Nakon tjedan dana smo bili naruceni u bolnicu na ponovni pregled (zbog tog gubitka tezine), i onda je bilo 90 grama manje (dakle nije bio manji dobitak tezine nego gubitak). Tada sam pocela dohranu.
Vjerujem da cu ipak dojiti i drugo, pa ako bude dobro islo, super, ali me zanima sto bih mogla uraditi ako bude ista ili slicna situacija, odnosno sto sam mogla sad napraviti. Jer gubitak tezine u drugom tjednu mi se nimalo ne svidja (osim ako me netko ne uvjeri da je to u redu?).

Gubitak na tezini kod tvoje prve bebe koji opisujes je znatan i ne bi se smio zanemariti. Medutim, trebaju se razmotriti moguci razlozi koji su doveli do gubitka na tezini iako si ti, barem nakon dolaska iz bolnice, ocito dojila vremenski zadovoljavajuce za vecinu beba.

Najcesci problem u situacijama gdje majka doji bebu na zahtjev ali dijete ne dobiva na tezini je pogresan polozaj. Vecina nas na pocetku dojenja uhvati pogresan polozaj ali razlika se javlja izmedu onih koji uspiju "ulovit" dobar polozaj ili im netko pomogne da ga "ulove" i onih koji ne uspiju ispravit polozaj u relativno kratkom vremenu, a obicno zato jer niti neznaju da imaju krivi polozaj.

Jos jedan cesti uzrok je takozvano precesto presaltavanje. Do njega obicno dode kada majke po "dobronamjernim" savjetima pustaju bebu da sise na jednu dojku maksimalno odreden period vremena (od 10 do 20 minuta). Problem u takvom ogranicavanju je da se vrlo cesto desi da beba ne dode do masnog mlijeka, koje se otpusta pri kraju podoja, a koje daje bebi kalorije da raste.

Istina je da kod odredenih beba ili majki dojenje ne zadovoljava bebine potrebe . Ali postotci tocni ne postoje i, ono sto je najvaznije, ne postoji nista sto bi prije bebinog rodenja moglo indicirati da dojenje definitivno nece ici (osim, naravno, u drasticnoj situaciji kada su majci kirurski odstranjene obje dojke, ili kad recimo nece biti dozvoljeno zbog odredenih lijekova koje mama mora uzimati zbog nekih zdravstvenih problema, a koji mogu stetiti bebi).

Jedini nacin kako se moze procijeniti da majka i beba spadaju u taj famozni "postotak" (koji god da je bio) je putem proba i eliminacije. Znaci, potrebno je eliminirati sve druge moguce razloge zbog kojih beba ne raste unatoc dojenju (kao recimo ovi koje sam gore navela) i tek onda razmotriti i mogucu nemogucnost rasta uz iskljucivo sisanje.

Ako ti mislis da je tvoje mlijeko najbolja hrana za tvoju (buducu) bebu i ako se cvrsto odlucis da zelis dati sve od sebe kako bi ovaj put uspjela unatoc neuspjehu kod prve bebe, prvi korak je psiholoski. Onda ide edukacija i trazenje prakticne pomoci kada ti zatreba. Pa ako stvarno ispadne da mozda ipak ti jesi u tom "postotku", znati ces da si ucinila sve sto si mogla i s mirom ces preci na nadohranu ako je to tvojoj bebi zaista potrebno.

Ali ako ne vjerujes da mozes dojiti, onda vjerojatno i "neces moci". Kako je i Natasa rekla, prva bitka koju moras pobijediti je psiholoske prirode.

Zene koje ne mogu dojiti ne postoje. Postoje zene koje ne mogu proizvesti dovoljno mlijeka za svoju bebu ali su i one izuzetno rijetke. Postotcima se strasno spekulira. 5% je preveliki broj, skroz je neutemeljen. Puno je utemeljenije reci da svaka zena moze dojiti.
Operacija grudi je nesto sto moze dovesti do toga da ne mozes proizvesti dovoljno mlijeka ali to zavisi kako je operacija napravljena. Koliko znam, Natasa30 je imala operaciju dojki i svejedno se je izdajala mjesecima i sin joj je jako dobro napredovao na njezinome mlijeku. S tim da se ona izdajala zbog refluxa, inace ne bi to trebala.
Tako da je sve to skupa, kada sve zbrojis i oduzmes, prije svega stvar volje.
Gubitak tezine u drugome tjednu nije nesto sto se smatra normalnim ali isto tako nije nesto sto se ne moze rijesiti. Uz edukaciju i malo podrske moze se izaci iz te situacije.

lynn potpuno razumijem tvoj strah :( ja sam jedna od onih koji su htjeli dojiti, imali podrsku, izuzetno dobru suradnju s patronazom i sestrama u bolnici, forum...prijateljice - ma skoro pa sve. Ali imala sam i operaciju ispod papile(izvuceno je tkivo velicine oraha), jednu prilicno tesku dijagnozu, ali niti jedan doc ti ne moze reci da li ce to ometati dojenje ili ne. Trudili smo se jako, jako - gubili na tezini i zavrsili na dojenackom odjelu zbog konvulzija uzrokovanih metabolickim poremecajem jer nije dobivala dovoljno hranjivih tvari. I tad sam pristala na nadohranu :( moje je iskustvo lose i bilo mi je vrlo tesko (i sad mi je) ali...ono sto je najvaznije je probati i truditi se, napraviti ono sto je najbolje za dijete. Majcino je mlijeko jedna od tih najboljih stvari.
I nakon boravka u bolnici dojile smo se jos neko vrijeme i ja sam se trudila izdajati i povecavati kolicinu mlijeka. Uvijek moze ostati pitanje - mogu li jos vise, jesam li trebala ovako-onako.
Ali ako nam ta pitanja ne donose olaksanje i vjeru bolje je i ne postavljati ih. Svaka trudnoca je drugacija, svaka beba je drugacija, mame s svakim djetetom rastu ( u psihickom smislu ;)... Iako me je strah (pakleni) da mozda s drugim djetetom ne ponovi se situacija konvulzija mislim da cu ponovno probati. To je ono sto mogu sebi i djetetu obecati, nazalost ponekad iako mozemo biti ponovno sigurni u svoje odluke ne mzemo biti sasvim sigurni u ishode.

Pusa :)

lynn, vidi forografiju na ovoj stranici

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=141&Show=639

meni je jako potresna i jako lijepa :)

Hvala vam na odgovorima, ali ne mogu reci da ste me bas utjesile. Nekako sam se nadala da postoji neka pretraga kojom se to moze otkriti prije pocetka dojenja pa da ne moram sve prolaziti ponovo (bili smo 2 mjeseca na raznoraznim pretragama u bolnicama da bi na kraju shvatili da je potpuno zdrava) ili da ne zavrsimo jos gore.

Sto se tice mogucih uzroka koje je nabrojala Ancica, precesto presaltavanje sigurno nije jer je uglavnom jedan podoj (oko 45 minuta) bila na jednoj dojci i uvijek je pustila sama, a ako je trazila jos dala sam joj drugu.
Polozaj na dojci se meni cinio u redu, onako bas fino po knjigama. Gledala je patronazna (koja je, cini mi se, bila prilicno za dojenje) i nije rekla nista. Medjutim tu sam se mogla prevariti, ali ne znam kako bi to mogla i provjeriti, jer nemam nikog tko nesto vise zna o tome u blizini. Mozda se moze preko telefona opisati, pa cu probati, ako ce jos raditi Rodin telefon.

Dakle, ako sam ja dobro shvatila, treba samo probati, truditi se pa ako nikako ne uspije, pomiriti se s tim. Imam jos dosta vremena za razmisljanje i skupljanje informacija do slijedece trudnoce, pa cu vidjeti. Nadam se da ce Rodin telefon jos uvijek raditi.

Ja mislim da ako STVARNO, ali stvarno jako budeš željela dojiti da ćeš u tome i uspjeti. Ja sam na početku imala sličan problem. Moj malac je rođen carskim rezom i dobila sam ga tek treći dan na dojenje, a ne trebam ni pisati da apsolutno NIŠTA nisam znala o dojenju, jer sam mislila da je to sasvim prirodna stvar i da se ne trebam previše brinuti oko toga i da će to ići "kao po loju". Kakva greška!!!! U porodilištu mi niko nije pokazao kako se trebamo namjestiti, a patronažna je rekla da je sa dojenjem sve OK iako je bilo sve samo ne OK. Naime, kad smo sa mjesec dana otišli na kontrolu, ustanovilo se da je izgubio 200 gr (rođen sa 3500, na kontroli 3300). Meni su bradavice bile u groznom stanju, u ragadama, krastama, krvi - ma prizor iz horor filma. Pa su to još bile i gljivice i razna čuda... Plus sam ja slušala kako beba treba jesti max 20 minuta na jednoj, pa ako želi onda na drugoj i strogo se držala toga... GROZNO
Uglavnom da skratim, položaj je očigledno bio kriv za sve i nakon te prve kontrole i pronalaska RODE mi smo počeli dojiti po cijeli dan i noć i liječili smo gljivice i bilivit or not dobili za 8 dana 600 grama, a za narednih 8 još 250. Danas imamo 8300 i skoro pa 6 mjeseci i još dojimo, mada sam tada bila ubjeđena da nema mlijeka i da mi mlijeko ne valja i sve ostale gluposti.
Eto, samo treba biti uporan i prije svega pustiti bebu da odlučuje o svemu.

Ja nisam dojila svoje dijete, ali ne zbog toga sto nisam zeljela, vec zato sto sam poslusno poslusala neonatologa u bolnici koji mi je rekao da ja ne mogu dojiti i da je najbolje da bebi dam adaptirano.
Problemi: velike grudi bez kapi mlijeka, bez bradavica i beba koja ne zeli prihvatiti dojku, bez pomoci sestara i lijecnika koji su nas odmah otpisali. Nakon dva neuspjela pokusaja dojenja uz pomoc sestre, odmahnuli su glavom i rekli da to kod mene nece ici. Poslije kad sam ih zvala da mi pomognu, nisu ni htjele doci.
A i moja Matilda, tvrdoglavo dijete, cim bih joj priblizila dojku, odmicala bi glavu na drugu stranu. I dan danas to radi. Odlucila sam se izdajati (po sat vremena sam pumpala da bih dobila 10 kapi kolostruma).
Izdajanjem sam dobila mlijeko, ali sto sam se vise izdajala, to je mlijeka bilo sve manje i manje. Na kraju je nestalo. Ni patronazna mi u nicem nije pomogla jer je lijecnik rekao svoje.
Bila sam neiskusna, prvi put mama, tako da su me jos vise zbunili i zblesirali. Ali drugi put nece.
No, vec sam puno puta pisala o tome i ne svrstavam se u nikakve postotke jer ne vjerujem u njih. Takav je bio splet okolnosti i da sam unaprijed znala sto me ceka, bila bih upornija u trazenju pomoci.
Ma zapravo, poslije me bilo sram traziti pomoc jer su sestre vec komentirale i imala sam osjecaj da sam na njihovoj crnoj listi jer su morale raditi adaptirano mlijeko za moju bebu.
Prema mamama koje su imale probleme bile su grube i drske. Tamo gdje nije bilo posla niti oko mame niti oko bebe cak su stale kraj njihovog kreveta i popricale.

Lynn, mislim da bi ti UZV pregledom dojki mogli vidjeti da li je sve u redu s mliječnim žlijezdama.

I znam jednu mamu koja spada u taj mali postotak žena koje ne mogu dojiti.

moze li se uzv dojki raditi za vrijeme dok zena doji?

ne mislim za vrijeme podoja, nego...

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

moze li se uzv dojki raditi za vrijeme dok zena doji?

ne mislim za vrijeme podoja, nego...

---

:D :D :D :D :D

Koliko sam čitala, može, samo bi liječnik koji radi UZV trebao biti iskusan u očitavanju UZV-a dojki u laktaciji.

Da se ne dogodi kao Nanuibebi da nalaz bude "dojke u laktaciji" :o:D.

Eto, ja sam jedna od onih koje posjeduju bas dijagnozu "vrlo malo zlijezdanog tkiva". :(
Prvo dijete sam odlucila dojiti svom snagom i voljom, ali nazalost to je trajalo damo 10-tak dana, tada sam pocela s nadohranom, a nakon toga totalno prestala :(
Sto se tice mog uvjerenja i volje izdrzala bi ja duze, ali svi simptomi su pokazivali da beba ne dobiva dovoljno hrane (pad na tezini, malo mokrih pelena, zelena sluzava stolica). A posto je pedijatar potvrdio sve moje sumnje, moralo se tako i zavrsiti, ali s time da ja jos uvijek nisam znala ZASTO ja nemam dovoljno mlijeka.
Najgore od svega je to, sto Paula nije htjela nista drugo osim prsa, nikakve dude, flasice - totalna katastrofa.
Na kraju sam doma imala kolekciju duda, da ni sama nisam znala broj i velicinu, ali na sve moguce nacine sam se trudila kako bi udovoljila mom djetetu :( , a ona bi ciku i gotovo :) - koja nepravda :( .

Nakon godine dana, sam morala raditi kontrolni UZV grudi, posto mi je mama imala karcinom dojke i tu je zapravo otkrivena misterija da imam vrlo malo zlijezdanog tkiva u dojkama, tako da kada kod djeteta nastane veca potraznja moji "galoni" zataje :( .
Kod tog pregleda prvo sto me doc pitala je KOLIKO SAM DUGO DOJILA?
S time da naglasim isla sam bas kod specijaliste s jako puno iskustva na tom podrucju.

Za Petru sam bila pripravna da ce trajati kratko, ali smo dojile sve u 16 :wink: , dok je islo, islo, cak sam uspjela zadrzati duze i na nadohrani :) , jer kod Paule to nije funkcioniralo ona me izmlatila rucicama ko vola :shock: , kod nje nije palilo malo ovog , pa onog - ili sve , ili nista :? A posto su i bile nad prosjecno teske, cure su nadprosjecno i trazile :lol:

I tocno je sto cure kazu, nema mame koja ne moze dojiti, ostalo su samo popratni problemi, bar sam ja tog uvjerenja.

Nisam sad 100%, ali mislim da se uzv pregledom ne moze postaviti pouzdana dijagnoza jer sve ne ovisi o zlijezdama vec i o kanalicima. Mislim da se to ne vidi.
I uzv se moze raditi dok zena doji.

ja sam ga nedavno radila (UZV) i zena je rekla da nije jos imala dojku na uzv u fazi laktacije, tj, da se svi kanalici prosireni i da se bas lijepo vidi...:)

Ali to se ne vidi prije laktacije, je li tako?

e pa ne znam, vjerojatno ne, ili bar nije ovoliko vidljivo....
mislim, zena je fakat bila odusevljena, mlijeka je bilo u mlijecnim zlijezdama, u kanalicima i bas je bio dobar kontrast ..

Ja svake godine trebam ici na kontrolu, a sad mi nekako i pada termin, pa kad odem ispitati cu je koliko sto vise o detaljnim inf., a mozda ju nagovorim za nekekav clanak za portal ili tako nesto :wink:

E da, sad sam se sjetila kod pregleda je govorila i o kanalicima, neki se vide, ali ne smiju biti prosireni i ne daj boze ispunjeni kakvom tekucinom :shock: , naravno mislim na stanje kad nema laktacije.

vezano za onih 5%. ima žena koje su prisiljene na adptirano mlijeko jer su bolesne i same uzimaju tablete pa ne smiju dojiti. moja rođakinja je jedna od njih i mogu vam reći da je to jedna jako teška situacija. ona je nesretna jer nije mogla uživati u dojenju (svaki put kad idemo u posjet imam grižnju savjesti jer mi možemo dojiti-djeca su nam vršnjaci). mala joj je totalno nezadovoljna, plače stalno (ne mislim ja da je to zbog ne dojenja ali nekako mi teško pri srcu).
znači moje mišljenje je da postoje žene koje ne mogu dojiti iz zdravstvenih razloga ovog gore navedenog ili neke operacije.
ostatak su samo oni problemi u glavi. jer kad klikneš u glavi da ćeš dojiti nema tog razloga da ne dojiš.
kad nam je patronažna rekla izdojite se da vidite koliko mlijeka imate pa ako nije dovoljno??? nadohranjujte ga, odmah sam je otkantala. ja sam znala da mogu dojiti i ništa me nije moglo razuvjeriti, niti bolovi u dojkama prva dva mjeseca, niti periodi kad je stalno visio na siki, niti okolina koja me i dan danas masira (joj što me to uzrujava, mogla bih nekoga :twisted: :twisted: ).
okolina i rodbina su mi najbolji. prvo priče tipa:krasno je kad žena doji, doji samo doji. a sad kad mali Sami ima 9 mjeseci (sutra deeset :D ) šta, još uvjek dojiš pa daj prestani, nisi normalna. eto ko da je na sisi 9 godina a ne 9 mjeseci.
ja sam za to da svaka majka treba pokušati dojiti i dati sve od sebe jer zbilja nema ništa bolje za dijete i dobro odvagnuti koje će savjete okoline (doktora, rodbine i svih koji su stalno on-line sa savjetima) prihvatiti a koje ne.

"...prolaktin osigurava mlijeko za iduće dojenje. Ako se dojenje prekine, ili dođe do oštećenja hipotalamusa ili hipofize, dojka za nekoliko dana izgubi sposobnost stvaranja mlijeka."
to sam procitala vezano za stanja kada majka ne moze dojiti. jos spominju i nedovoljnu funkciju nadbubrezne zlijezde i poremecaj nekih hormona ali to se javlja u 0,1% slucajeva.