halo, ovdje svjeza mama po prvi put u zivotu, malac trenutno ima jos koji dan do punih 7 mjeseci, borimo se s pocecima dohrane.
buduci da o dohrani malo znam a o nekoj pedagogiji il psihologiji za stolom jos manje, evo pitanja: kad odbija hranu, trebam li ga dalje nutkati?
nekako se ne vidim u buducnosti kao mama koja hoda po kuci za djecom i sopa ih, nutka i pregovara kolko ce zalogaja pojesti, stvarno mi to sve skupa nikad nije imalo smisla (ovo u opisu bi vise bila moja mama), al sad smo tek na pocetku i kad malac jedan dan strusi cijelu kasicu na koju zijeva (radi se o kruski ) a kad pokusam bilo sto novo uvesti, mali nece ni da zine. ni pod koju cijenu. tocno zna da ga pokusavam nasamariti (dajem mu zvecku da je zagrize pa da mu uvaljam zlicu, al nema sanse, on stisne celjusti). sad ne mogu ja reci: dobro, neces, bas me briga, nisi gladan, idemo dalje jer ipak bi bilo u redu da pojede bar 2 ili 3 zlice a on nista. nekako mi je tesko prestati, imam griznju savjesti da nisam nahranila svoje dijete jer to ne znam.
tako da ponekad pojede cijelu kasicu, danas recimo sam skuhala palentu i nema sanse. onda mi se cini da malcu fali cijeli obrok za xy kalorija a ja nista po tom pitanju nisam poduzela.
i da, palenta nam nikako ne ide, valjda mu se mrvice ne svidjaju...
