Printable View
Nije da ne želim čuti šta mi ima za reći (čuje se tu svakakvih korisnih informacija :mrgreen: ), ali nije baš ni da mi se sviđa to tužakanje ...
I kako objasniti djetetu zašto to nije lijepo?
A najgore što je ona sva ponosna jer je uhvatila mlađu da radi šta je mama rekla da ne smije raditi!
Ma sva djeca tuzakaju jedni druge ,a kad malo "ostare" onda i ucjenjuju. Ja svoju opcenito ucim da nikad drugom ne rade ono sto ne zele da netko radi njima. To ukljucuju tucu , laganje , tuzakanje , uzimanje igracaka...Samo malo preformuliram kljucne rijeci u propovjedi :mrgreen:
Pravim se da me se ne tiče to što je tužibaba upravo otkrila. Ako je krupnija stvar u pitanju onda odreagujem ali ono tužakanje kao sredstvo za skretanje pažnje ne podnosim.
Moji su skoro počeli sa ''Mama, on je...'' ali neću dozvoliti da to zaživi. Oni su mali da bih imala prevelika očekivanja od njih ali su ipak dovoljno veliki da razumeju neke stvari.
Ja želim da se vole i poštuju bezrezervno isto kao što od mene tu ljubav dobijaju bezrezervno - ne volim ja njega zato što mi je dokazao da je u nekom trenutku bio savesniji. Mi doduše imamo to iskonsko otimanje za mamu/tatu/mesto na krevetu/igračku ali blizanci su i to im je što im je ali ne želim da se prljavim trikovima trude da pridobiju nekog od nas.
Vidim da kapiraju poentu i tužakanje se svelo na najmanju moguću meru. Prosto kapiraju da ne pali :mrgreen:
Moja B. je počela privlačiti pažnju tužakanjem. To sam riješila ignoriranjem. Jednostavno ne reagiram na tužakanje.
Kako se praviti da te se ne tiče, kad ona ponavlja i ponavlja ...Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
Npr:
- Mama, ona je galamila.
- Je l' ti spavaš? Vrijeme je za spavanje!
- Mama, mama, ona je galamila.
- Ššššš. Vrijeme je za spavanje!
- Mama, samo da ti kažem nešto. Mama, ona je galamila.
- Evo još jedna pusa za laku noć i spavanac!
- Maaamaa. Pusa! Mama, ona je galamila.
- ... i tako još neko vrijeme ...
I tako do u beskonačno.
I sad sam već nepristojna jer ne slušam što govori.
A šta da joj kažem "Ne zanima me što je galamila!", "Čula sam da je galamila." , "Da, u pravu si, galamila je ... ?
Kako ignoriranjem zaustaviti taj beskonačni niz?
Treba mi nešto za zaustavljanje niza, nešto jače od ignoriranja ...
Dobro , seka je galamila. A sto ti sada radis? Da li ti isto galamis? Nemoj vise galamiti jer ni ti ne volis kad seka galami u vrijeme spavanja. I pusa za laku noc obima! :love:
onak se napravim da ne čujem a kad je jako uporna samo velim " mislim da se nebi ugodno osječala da netko sada o tebi tako priča"
i za sada je ok metoda..
i jako mi bude smješno kako oni to ozbiljno iznose :lol:
obicno im kazem da me u principu ne zanima tko je nesto ucinio, nego tko je i kako rijesio problem :)
koliko god to cesto ponavljam, jos nisu prestali tuzakati i rjesavati :roll:
I mene tužakanje jaako nervira.
Skužila sam da im jedna teta u vrtiću povoljno reagira na tužakanje (ureduje nad tuženim pa tužibabe ostvare neki svoju korist) i sad je to novost u našoj kući. Starija je donijela doma a mlađa ju oponaša :roll:.
Ja pokušam prebaciti odgovornost za reakciju na tužibabu.
"I šta si ti onda napravila? Jesi joj rekla da ne galami?" ili slično.
Citiraj:
MikiMama prvotno napisa
a da napravite porodicni igrokaz? (kako sam kreativna kad nije my ass u pitanju) :mrgreen:
Npr. kad budes znala da te ona cuje, ti nju (a da ispadne kao da mislis da te ne cuje) tuzakaj za nesto tati. A onda tebi tata kaze kako ne zeli slusati ta tuzakanja, kako trebas ti to s njom rijesiti, kako joj sama trebas reci da to i to nije u redu,zasto tuzakanje ne valja itd..?
moj izbor:Citiraj:
MikiMama prvotno napisa
"Da, u pravu si, galamila je ... ?
i onda :
-pa galamiš i ti
-pa ni ti ne šutiš
kasnije , kod veće djece ide prvo pitanje: a što si TI napravio (kod tuče)
i nema daljnje komunikacije dok se ne dobije odgovor na to pitanje
učenje o osobnoj odgovornosti
moja baka je imala "sistem" :
rekla bi: tko zadnji pisne , g**** stisne!
poa ti pisni :lol: :lol:
Ovako i ja pokušavam, to mi se čini najprimjerenija metoda. Ali, uporna li su ta djeca ... :roll:Citiraj:
babax2 prvotno napisa
Ima li kojih roditelja na forumu da je uspio iskorijeniti tužakanje (mislim: tužakali su, sad više ne tužakaju ...)?Citiraj:
litala prvotno napisa
pa bit ce i toga, ja za sve kontam da bi se tamo negdje do 15-18-te trebalo nekako razrijesit :mrgreen: ;)
ja sam to uspjela iskorijeniti jednim dijelom kod A, iako joj nisam prava mama al obzirom da sam maćeha valjda spadam u neku grupu roditelja.Citiraj:
MikiMama prvotno napisa
njoj je 10 g. njenoj sestri 5.5 a bratiću koji živi s nama na dvorištu i koji s njom ide u školu također 10.
A je tužakala sve za sve: Meni je P rekla da..., F mi je danas u školi...., P me ovo, F mi ono....
Istovremeno sam jako puno pažnje obraćala na njeno ponašanje i odnos prema drugima i vidjela da nije u redu, da izaziva, provocira, omalovažava....
Nakon silnih razgovora o njenom ponašanju, i uzrocima svađa, a besmisleno jer me uopće ne želi poslušati, sam odustala i dobrih 2-3 mjeseca na svako njeno tužakanje sam joj odgovorila:
"Mene to ne zanima, to su vaše dječje svađe, i vi ćete se pomiriti za pet minuta. Ja nisam tvoj policajac a ni ti nisi u svemu tome bila anđeo"
A za tužakanje ako su npr ostale same doma dok sam ja otišla u dućan, pa se vratim a ona počne: "P je razbacala sve jastuke po podu i skakala po trosjedu...P nije htjela pospremat krevet...."
Na takve stvari sam ju smao pitala: "A ti si bila savršeno dobra i nisi ništa slično napravila?"
Prestala je, više ne tužaka meni ni MM-u, ali zato tužaka baki, al to je drugi par čarapa.
P ne tužaka, ona ako može rješiti stvar sama, rješi ju, ako nemože makne se i basta.
Još je nešto dosta važno kod tužakanja - to je način na koji dijete privlači pažnju - želi privući tu osobu kojoj tužaka. Naravno, na tužakanje ne treba pozitivno odgovarati, ali treba djetetu pružiti pažnju na drugom planu.
ne mora to biti ni tako strasno.
tonka je od nedavno pocela tuzakati - ali to je vise da se napravi vazna, da pokaze kako se ona zna ponasati, za razliku od npr. tonceka.
nekad mi to bude i korisno, kad npr. tuzi tete ili djecu iz vrtica, jer tako saznam neke info koje inace ne bih (iako ih treba uzeti s rezervom, jer je sklona i izvrtanju istine).
uglavnom, za sad me jos to ne smeta, ali vjerujem da ce me smetati ako s tim i dalje nastavi ili pojaca.
Kod antuna mi je cak veci problem bio (i jos je) sto nje nikad tuzio, nikad se ne bi pozalio na nekog, osim ako smo to klijestima izvlacili iz njega.
Cak i sad ga ucim, da dodje k meni i potuzi se.
Ali kako povuci granicu izmedju tuzakanja i stvari koje se moraju reci? To je ono sto mene muci. Mene je vise strah da ne bi nesto rekli jer nece da budu tuzibabe a neke stvari se moraju reci.
Da, priče iz vrtića su nadasve "korisno tužakanje" koje svakako želim održati u svakodnevnoj komunikaciji. I kako definirati granicu?Citiraj:
Natasa30 prvotno napisa
Meni odgovara tužakanje,bar znam što se sve dešava dok ne gledam.
Ja svojoj kćeri kažem da prvo proba rješit stvar sama a onda da "tuži"- meni, teti u vrtiću i sl.
Ona još ne tužaka sestru i sl. Valjda je još mala.
Mi smo starijeg sina naucili da prvo proba rijesiti problem sam, a ako ne uspije da potrazi pomoc.Citiraj:
Natasa30 prvotno napisa
Dakle izbacili smo rijeci "dodji se pozaliti" ili "reci da je taj i taj napravio to i to".
Ima mladjeg brata i znam kako je to jer smo sve prosli.
Mamaaa, braco baca igracke
Mamaaa braco dira ovo
Mamaaa braco dira ono :roll:
Dali smo mu odgovornost, s obzirom da je bio u fazi "ja sam velik i sve znam" rekli smo mu da upozori bracu da se to nesmije raditi i da mu skrene paznju na nesto drugo.
Sada kada braco krene dirati npr. PC on dotrci sa loptom i kaze "ne dirati to, to je ruzno, evo tebi lopta" :mrgreen:
Pravi mali policajac, ako ne uspije odvratiti bracu od necega zove nas i to rjesavamo na licu mjesta.
Nikada mu nismo dozvolili da razlaze u cemu je problem ako "optuzeni" nije prisutan, mislim da je tu velika razlika izmedju tuzakanja i odgovornosti ;)
Vrticke probleme takodjer rjesavamo u vrticu, ako je bilo konflikata sa nekim djetetom porazgovaramo sa djetetom i tetom.
Takve stvari ne smatram tuzakanjem jer ipak oni su tamo daleko od nas, bolje da mi kaze nego da presuti nesto bitno.
Tu smo napravili jasnu granicu i on ju jako dobro razumije (ima 5 godina)
Moj problem je što sam ih JA naučila tužakanju, naime, kada god bi izbio fizički sukob među njima, nakon smirivanja krenuli bi utvrditi uzrok svađe, npr. on mi je uzeo knjigu, pa sam ja njega vukao da mi vrati, pa je on mene knjigom po glavi, pa sam ja njega....znate već kako to ide.
Tada bi ja rekla da drugi put dođu MENI reći kada netko nešto napravi, umjesto da se potuku, jer mi se to činilo kao manje zlo.
Sada se tužakaju, a ako ignoriram, odmah krene fizičko obračunavanje!
Upomoooć!!!
Trenutno imam isti problem s Karlom, samo kaj je kod njega trenutno gadna ljubomora na seku u pitanju, pa je tužaka za svaku i najmanju glupost. Ponekad imam osječaj da ču sviznut :(
Ovo mi se sviđa! Mislim da si mi dala ideju! :*Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Još jedan problem koji mi se javlja vezano na tužakanje:
dakle, moj Veliki policajac je u principu "u pravu" kad tužaka, jer ono što prijavljuje je stvarno ono što se ne smije raditi (kad je mala udari, ugrize ili sl.). Ako se to nije zbivalo pred mojim očima ne volim reagirati, jer ne znam koliko je sama doprinjela toj situaciji izazivajući malu na neki način.
Dakle, preostaje mi da ignoriram tužakanje ili preusmjerim na nju tipa "A šta si ti njoj radila?".
Ali, sad dolazim do tog drugog problema, to u očima velike princeze izgleda kao da maloj prešutno dozvoljavam stvari koje velikoj branim i zbog kojih velika dobiva kaznu. Naravno da to nije istina, ali njoj to izgleda baš tako!
Objasni joj da se ne radi o tome nego da ti ne moraš rješavati sve sukobe između njih.