Printable View
dali ste plakale kad je beba izašla van? ja sam plakala ko ljuta godina ali od sreće :D . to mi je bio najsretniji trenutak u životu kad sam ugledala svoju bebicu :heart: . kad sam zvala muža da mu kažem da sam rodila on mene pita zažto ja plačem :lol: :lol: , a ja njemu velim pa od sreće. svašta, koje glupo pitanje :lol: :lol:
O, da, jako, dugo, na glas. Plakala dva sata poslije poroda.
ja isto ko kišna godina i svaki put kad bi me zvao netko ko mi je drag ja bi se raspekmezila, i nije mi žao ako bog da opet ću :D
I mm-u su oči bile suzne kad je prvi put vidio karla :love:
prvi put sam u čudu gledala u bebu :? a babica u mene u još većem čudu
drugi put su mi suze došle kad sam pogledala MM-a (on je taj koji ima izljeve)
Da
ne! bila sam previše obuzeta nekim spokojnim osjećajem ogromne sreće...
plakala sam tek kada su me izgurali na hodnik i kada sam vidjele sve "moje ljude" kak stoje vani....
Nisam. "Puknulo" me tek kasnije....
nisam. ali zato je mm plakao za nas oboje. oba puta.
prvi put ne, odnosno uopće nisam znala šta me snašlo :mrgreen:
Al zato drugi put da, jer sam saznala da mu je vrpca bila omotana oko vrata dva puta, pa me valjda strefilo da nije važno šta nije žensko, nego da je živ i zdrav.
da, oba puta skup sa mm-om čim su bebe izašle
to je bila prva reakcija :)
ne.
pustila od broja jednu jedinu suzu, skupila napokon noge i malo promatrala naše remek djelo :heart:
plakala sam ko ljuta godina tek kad su mi rekli kako mi beba nije dobro i ide na neonatologiju :cry:
ne, ali me stisnulo u grlu kada sam je dobila odmah u zagrljaj
I ja isto, ali na drugom porodu :) kad me prala moja vlastita lavina hormona. I da bi stvar bila gora :) , na sav glas sam izjavila, potpuno puknuta (pred kompletnim osobljem): Plačem, plačem, ali od sreće. :lol:
jesam, jesam
O, da.
Jesam, kad su mi je donijeli u šok sobu, nakon 12h neuspješnih trudova i 3h operacije (carski). Naravno da sam plakala. Od sreće što smo obe žive.
Ja sam plakala kad mi je sestra rodila,i kad je šogorica rodila, i kad je kuma.....
Mislila sam kad ja budem rodila da će biti potop u bolnici, a na kraju ništa, bila sam sva neka smirena i sretna, a možda i premorena da bi plakala.
naravno. najsretnije suze u zivotu.
jesam, nekako u šoku, a babica me je onako pogledala i komentirala da bi se mogla i nasmijati, pa rodila sam zdravo dijete
ne, bila sam na intenzivnoj jedan ili dva dana ne sjećam se više
tek poslije.....kad sam došla k sebi
ma ne želim se ni sjećati, a sama pomisao da bi mi se sve isto moglo ponoviti ako bi nekim čudom ostala trudna ( što je popilično nemoguće )
me trenutno zaledi
da
i sad placem kad citam price s poroda, ili gledam fotografije s poroda ili kad zene pricaju o svojim porodima
uvijek me to dirne
:heart:
Da oba puta,i MM i ja :heart:
i sad mi dođe za plakat (od sreće naravno) kad se sjetim tih trenutaka
Ne, smijala sam se ko ludakinja. Tek kad su me izgurali na hodnik, kad sa nazvala sve koga sam trebala i kad sam prvi put pogledala bebinu sliku u mobitelu, tek onda su krenule suze koje nisam mogla zaustavit. Ali osjecaj je bio neki cudan, jako mi je nedostajala moja bebica iako je proslo vrlo malo vremena otkad su ga odnjeli.
o da :heart:
Jesam,i još više sam plakala kad su nas otpustili iz rodilišta doma,koji osjećaj!!
I ja sam plakala svo vrijeme nakon poroda i tek sam se pred jutro smirila, ali nažalost od tuge i muke jer nisam znala da li će mališan biti ok....i sada mi je muka kada se sjetim kako mi je bilo :(
XCitiraj:
ra prvotno napisa
prvi porod ne, toliko su me izmrcvarili forsirajući porod, da nisam imala snage otvoriti oči i priviti je na grudi isti tren kad su mi je dali.
Za par minuta kad sam uspjela doći k sebi, nju su već odnijeli. Ja sam provela ona 2h u rađaoni plačući od tuge, tjeskobe, povrijeđenosti, očaja. I onih preostali 2,3h kada mi je i dalje nisu donosili iako su mene premjestili u sobu.
Na drugom porodu da. Dobila sam odmah bebu na prsa, bila sam presretna i ponosna na cijelu našu malu obitelj, osjećala sam se kao da bih mogla kroz sve ponovo.
placem i sada kad citam telegrame
ne, samo sam ponavljala da ne mogu virovat da sam vec rodila :mrgreen:
Kad sam je vidjela bila sam sva zbunjena i uplašena jer nije plakala, no nakon par trenutaka kad je zaplakala, zaplakala sam i ja skupa s njom...
plakala, plakala i te kako od sreće, onako histerično-imam te suze zauvijek uhvaćene u kadar :-)
Nisam odmah jer sam rodila na carski pod općom ali sam zaplakala od sreće kad u mi je donijeli :heart: . Prekrasan osjećaj.
Ni suzu nisam pustila (a inače plačem za svaku sitnicu, svaku priču sa poroda sam čitala u suzama). Ne znam zašto, toliko sam bila zbunjena, samo sam je gledala.
Kad sam ga vidjela, gledala sam ga u čudu i nisam mogla vjerovati da je to moj sin, da je tako lijep, da maše ručicama, gleda, zijeva i svašta. A onda sam bila u euforiji; suze su mi curile, ali sam se smješkala ko luđakinja. I tvrdila da meni nakon carskog ne trebaju ništa davati (rekli su da će mi dati nešto za smirenje, što li) da sam supeeeer. (moš mislit, al to se u tom trenu tako činilo)
mogla sam samo plakati kad sam vidjela kako je ružna :shock:
nisam od onih mama koje se trudnoćom i rođenjem zaljube u svoje dijete, to je došlo tek kasnije.
čim su je odnijeli, ja telefonirala prijateljicama da mi brže prođe vrijeme šivanja.
Plakala sva tri puta. Zezali su me: "Gospođo kaj se plačete, kaj vam nije lijepa beba? Ak vam nije lijepa, imamo ih tu dosta pa možete zamijeniti za neku koja vas se više sviđa!" A ja tulim: "Najljepša na svijetu!"
Plakala sva tri puta. Zezali su me: "Gospođo kaj se plačete, kaj vam nije lijepa beba? Ak vam nije lijepa, imamo ih tu dosta pa možete zamijeniti za neku koja vas se više sviđa!" A ja tulim: "Najljepša na svijetu!"
:lol:Citiraj:
apricot prvotno napisa
OT meni je bila lijepa kad se rodila, puna crvena usta, od hormona
kad su je donjeli nakon 12 h ajme ružnoće, svima sam govorila da izgleda kao Bobetko
a što je bila dlakava :roll:
Nisam, bila sam u nekom dolantin-transu, uopće mi ništa nije bilo jasno. :(
ali kad me poslije puklo...