Istinite laži?!

Prvo da vam kažem kako sam veliki pobornik dojenja i da Zala sa 20 mjeseci još uvijek doji i vjerojatano će još dugo s obzirom na njeno obožavanje cice i moje veliko uživanje i sreću. O dojenju sam se još u trudnoći informirala na Rodi i još onda čvrsto odlučila kako ću dojiti što duže budem mogla. Kao i svaka friška i po prvi puta majka, naišla sam na mnoge probleme i dezinformacije oko dojenja još u bolnici, pod utjecajem hormona i glavne brige svake majke u početku – straha da joj beba slučajno nije gladna – i ja sam za svaki slučaj usred noći slala muža da kupi bočicu i adaptirano mlijeko.No hvala Bogu do same konzumacije istoga nikad nije došlo. Koliko god bila informirana i koliko god sam veliki pobornik dojenja (do te mjere da često razgovori o dojenju pređu u svađu kada mi netko proba kontrirati), naslušala sam se raznih priča mojih prijateljica kojima ne mogu ne vjerovati i znam da mi ne lažu i znam da su pokušale SVE da održe dojenje što duže, ali jednostavno nije im išlo.Kažu – beba je bila gladna, majčino mlijeko nije bilo dovoljno za bebu – i one su naravno pokleknule i ponudile adaptirano mlijeko i istog časa im je laknulo:prvo jer je beba bila sretna i zadovoljna, drugo jer je beba spavala čitavu noć u komadu! I takvih je primjera masu. Tada se zapitam je li to stvarno istina, je li istina da neke majke ipak imaju «slabije» mlijeko koje ne zadovoljava bebu, je li istina da svaka majka ima dovoljno mlijeka za svoju bebu, je li istina da ama baš svaka majka može dojiti svoju bebu? Ja naravno vjerujem da je sve to istina, ali opet ne mogu da ne vjerujem svojim prijateljicama koje su imale upravo suprotan slučaj i uvjeravaju me da je tome tako!Ja sam imala sreću sa Zalom da nam je od samog početka dobro krenulo, naravno uz sve uobičajene početničke probleme i imam veliku podršku od samog početka,a uostalom to mi pričinjava veliku sreću i zadovoljstvo,a njoj još više.No ima trenutaka kada se stvarno zapitam što bi bilo kad bi bilo, što da sam imala veće probleme, da nisam imala podršku od ostalih, da nisam bila toliko informirana – možda bi i ja posegnula za adaptiranim mlijekom iz straha da mi je beba gladna.No dobro, u ovoj rečenici sam si možda već i sama odgovorila na pitanje, no zanima me što vi mislite o tome?Jer stvarno, kako objasniti činjenicu da se Zala dan danas budi po nekoliko puta po noći i traži cicu,a njen prijatelj koji je prestao dojiti zbog mamine druge trudnoće koja je isto veliki pobornik dojenja, od kada je prestao dojiti, ali od tog dana spava cijelu noć u komadu dok se prije isto budio po nekoliko puta?

vidi, da me je netko pitao pred sedam godina, kada sam nakon dva i pol mjeseca prestala dojiti rekla bi: stvarno sam učinila sve što sam mogla i nije išlo. Mislim, to je i danas istila ali je i istina da danas o dojenju znam puno više nego onda i da danas znam što zapravo tada nisam znala i što sam sve mogla još učiniti ali nisam za to znala niti me je tko imao savjetovati...

što se tiče adaptiranog i spavanja: kada sam prvi puta djetetu dala bocu - spavao je u komadu valjda dva sata (po danu, što je do tada bilo nezamislivo). naravno da sam osjetila olakšanje, naravno da je bilo lijepo odmoriti se ta dva sata ali već nakon nekoliko dana organizam se priviknuo na adaptirano i B je spavao sve manje i manje, tj. vratio se na raniji ritam spavanja. On je oduvijek bio dobar noćni spavač, noćne obroke je izbacio već sa 6 mjeseci ali to ne znači da se nije budio. Što je bio stariji to se više budio, pa tražio dudu, pa tražio moju ruku - eto, ja stvarno vjerujem da spavanje nema nikakve veze s načinom hranjenja djeteta tj. da je normalno što se dijete budi po noći.
Vjerujem isto, da mame imaju malo optimizam pamćenja, na neki način da bi opravdale i sebi olakšale neke odluke.

Što se tiče spavanja, i ja mislim da način hranjenja nema veze s brojem buđenja. Mia je prvih 6 mjeseci spavala super, budila se samo za jedno cicanje. Onda smo počeli s dohranom i nevezano za to ona se počela buditi više puta po noći. Sada spava s nama i budi se po 5-6 puta ali i dalje cica samo jednom (samo zato što meni cike već budu prepune oko 2 ujutro pa joj dam). Stvar je u tome da se ona onako u polusnu okrene na trbuh, ulovi za ogradicu i digne na noge i naravno da se razbudi. Zato ja pokušavam da se uopće ne uspije toliko udaljiti od mene nego ju zagrlim i dam joj da me pipa po licu dok se ne smiri. Dakle uopće nam nije potrebna cika da bi nastavile spavati. Mislim da većina majki (uključujući i mene do nedavno) riješava to buđenje i meškoljenje automatskim davanjem cike jer je tako najlakše da se dijete smiri pa se automatski pretpostavi da se dijete budi zbog cike. Ja vjerujem da se moje dijete budi da provjeri jesam li ja tu, a ne zato što je gladno.

A što se tiče slabog mlijeka u to ne vjerujem. Moje je dijete u prvih mjesec dana dobilo cca 300 g (više se ni ne sjećam točno) i svi su mi govorili da je gladna i da imam "slabo" mlijeko. Ja nisam popuštala. Ležale smo u krevetu i cicale. Mene je mm hranio na ležećki, tuširala sam se u minutama (doslovno) dok bi ona malo zaspala, i nisam popuštala. Evo je danas, 8 i pol mjeseci, 9 kila, savršeno zdravo dijete.

Andrija ne doji već 5-6 mjeseci, i dalje se budi obično 2 puta i traži mlijeko, isto kao što se budio dok je dojio. Samo se sad još moram i ustati da mu ugrijem mlijeko.

Cijelu 1 noć je odspavao u komadu.

Evo ja danas mislim da svaka majka može prehraniti svoju bebu u optimalnim uvjetima (ne odvajanje u rodilištu, ne nadohranjivanje u rodilištu itd.). Koji su kod nas rijetkost.
Drugo, mislim da nemaju sve žene istu količinu mlijeka, tj. mislim da bi u tim optimalnim uvjetima svaka mama imala barem taman ili ponekad i više nego taman mlijeka.
Zato u ovim našim traljavim uvjetima žene koje nemaju više nego taman mlijeka ne mogu odmah prehraniti svoje dijete.
Govorim o kritičnom periodu u prvom mjesecu dojenja.

Iako se ovo što sam napisala kosi s onim što sam prije poroda mislila o dojenju, evo sad mislim ovako.
I zanima me isto što drugi misle, imaju li neke žene više, a neke manje mlijeka?

Mi smo imali ovakav slucaj:nismo bili zajeno u rodilistu,cak ni poslije poroda nije uspio uloviti cicu iako smo bili zajedno,u rodilistu su ga dohranjivali jer kad bi ga donjeli bio je nezainteresiran,nisam ga mogla ni namjestiti,a dosta je i spavao,treci dan smo isli doma,bili smo zuti i jako uspavani.
Ja sam se u trudnoci informirala o dojenju,bila na rodinoj skoli dojenja i odlucila da cu dojiti sto duze budem mogla.
I tako mi doma, a bebac spava i spava,a ja ga ne mogu namjestiti,a on nece/nemoze posteno povuci da krene.Nemamo ni bocica ni adaptiranog za svaki slucaj.Uzmem ja izdajalicu,pa cijedim,pa nista,pa joj sad vec je sigurno i gladan,pa spava od zutice.... :cry: Iscijedim ja kolostruma s izdajalicom a on to jedva pocucla,al barem je pelena mokra..Dva dana smo se tako mucili namjetali i iscijedjivali..Dosli smo doma u cetvrtak i u subotu navecer dijete primi cicu i od tad ne pusta. :D Sad smo 6mj i iskljucivo dojimo,mislim da to puno znaci jer stvarno koliko povuce toliko ima mlijeka.Sad vise ne sumnjam da to ide na principu potraznja-ponuda iako mi je sve u pocetku izgledalo labavo.
Ima jos jedna istina,treba volje.

Sto se tice okoline mislim da treba imati stav,mi smo rekli da dojimo i da isklucivo dojimo.Bilo je svega i prijedloga za caj/vodu i potpore i pohvala.

I ja imam hrpu prijateljica koje kažu da su napravile SVe da dojenje uspije ali jednostavno nije uspilo i prešli su na adaptirano.A tada je uslijedila idila,beba se napokon najela i slične priče.Ja znam da one ne lažu i znam da su stvarno napravile sve da dojenje uspije ali isto tako znam da toliko malo znaju o dojenju i svemu što dojenje nosi da su mi njihove pogreške kristalno jasne i jasno mi je da takav pristup i takvo neznanje nije ni moglo rezultirati ničim osim prestankom dojenja.Žao mi je samo kad ih čujem da drugim mladim mamama i trudnicama pričaju te priče i šire krive informacije.Meni je glupo svakoj od njih reći:"Slušaj, pogriješila si u tome,tome i tome" ali pokušavam diskretno dati do znanja što nije valjalo

[quote="eki3".Dosli smo doma u cetvrtak i u subotu navecer dijete primi cicu i od tad ne pusta. :D Sad smo 6mj i iskljucivo dojimo,mislim da to puno znaci jer stvarno koliko povuce toliko ima mlijeka.Sad vise ne sumnjam da to ide na principu potraznja-ponuda iako mi je sve u pocetku izgledalo labavo.
Ima jos jedna istina,treba volje.
[/quote]

Moj je isto primio i nije puštao mjesec dana. Piškio je i kakao. I nije se udebljao.
Volje na pretek i podrške okoline dovoljno.

A ja i dalje mislim da je volja presudna.
Zbog svog primjera.
Odvajanja od djeteta, nedostatka mlijeka, nemogućnosti izdajanja (npr. 5 ml nakon pola sata vremena izdajanja električnom izdajalicom-6.dan po porodu), mlohave i nezainteresire bebe koja nije znala ni mogla sisati, pada na težini. S mjesec dana za 100 g manja kilaža nego na porodu. Nepodrške supruga, pedijatra, patronažne....i vlastite lude upornosti.
Istina, vagala sam ga prije podoja, za vrijeme podoja, nakon podoja, izdajala se, gurala izdojeno mlijeko u dozi koju je morao popiti. Vagala svaku mokru i pokakanu pelenu, vagala ga golog svako jutro u određeno vrijeme. Držala na sisi 16 h dnevno, ostatak se izdajala. Navijala sat po noći. Živjela pod stresom, gladovala, imala vrtoglavice i omaglice od nametnutog tempa i umora.

No opet vjerujem da sam imala drugo malo dijete uz njega takav ritam si ne bih mogla priuštiti.
Ali onda bih bila mirna sa svojom odlukom, valjda.

ja sam uvjerena da bebači na adaptiranom bolje spavaju
to mlijeko je zasitnije a i dudanje bočice ne pruža im takav užitak kao cicanje
moja curka (6 mj) budi se kao i prvog dana svaka 2-3 sata i traži cicu, to više nije toliko zbog mlijeka jer ona povuče par puta i ponovo zaspe, već traži moju blizinu
meni je važnije što moje dijete jede ono što je najbolje za njega i što mu pružam što više mogu, nego da spavam cijelu noć
imam još hvala Bogu dosta života pred sobom pa ću se naspavati

Citiraj:

---

Kažu – beba je bila gladna, majčino mlijeko nije bilo dovoljno za bebu

---

ovo je poslijedica marketinga adaptiranog, "kulture bočice" ....
to je tako jako usađeno u žene ... užas
najgore od svega što ima masu patronažnih i pedijatara koji razmišljaju da je to normalna pojava

Što reći? Mi cickamo od prvog dana, hvala Bogu, bez ikakvih problema. Iskreno se nadam da će tako i ostati još jako dugo. Ne vjerujem u sve te priče (slabo mlijeko, malo mlijeka .... :lol: ) pretpostavljam zbog toga što smo počeli bez problema, a i nisam razmišljala dal imam dosta mlijeka, jel mi slabo itd. Jednostavno sam vjerovala da se majka priroda a i moje tijelo pobrinulo da sve bude ok. Istina je i to da sam cijelu trudnoću čitala o dojenju 5 puta više nego o samoj trudnoći.
Vezano uz navedena pitanja mislim da je najbolji odgovor dala jedna pedijatrica mojoj strini, još prije 30 godina na selu, kada joj se strina pojadala da je imala ''slabo mlijeko'' i da je prestala dojit: ''Draga gospođo! Jeste li ikada vidjeli da je krava odbila svoje tele od cice?'' :roll:

Citiraj:

---

bibai prvotno napisa

S mjesec dana za 100 g manja kilaža nego na porodu. Nepodrške supruga, pedijatra, patronažne....i vlastite lude upornosti.
Istina, vagala sam ga prije podoja, za vrijeme podoja, nakon podoja, izdajala se, gurala izdojeno mlijeko u dozi koju je morao popiti. Vagala svaku mokru i pokakanu pelenu, vagala ga golog svako jutro u određeno vrijeme. Držala na sisi 16 h dnevno, ostatak se izdajala.

---

Svaka čast. Nas su zbog premalog dobivanja na težini poslali u bolnicu. A od tamo ne možeš izać bez adaptiranog.
Ja sad, pet mjeseci nakon toga, uz vaganja, izdajanja, mastitise i dalje nažalost vučem 2x100ml dnevno adaptiranog (a bilo je duplo više na duplo manju kilažu). Jer moja beba od kad zna za bočicu nema živaca za cicu baš uvijek. A za dojenje je potrebno dvoje. Barem kad su već malo veći.

Citiraj:

---

bibai prvotno napisa

Zbog svog primjera.
Odvajanja od djeteta, nedostatka mlijeka, nemogućnosti izdajanja (npr. 5 ml nakon pola sata vremena izdajanja električnom izdajalicom-6.dan po porodu).

---

Zbog svog i ovakvih sličnih primjera sam ja i napisala da mislim da u nepovoljnim uvjetima žene koje nemaju "puno" tj. više nego dovoljno mlijeka imaju problema.
I da postoje žene s više i s manje mlijeka u prvim danima nakon poroda.
Kod ovih s više mlijeka odvajanje i nadohranjivanje ne poremeti kasnije dojenje.
Kod ovih s manje mlijeka je za uspjeh u dojenju presudna volja, ali i niz drugih faktora. Ponavljam, u uvjetima kakve imamo u našim bolnicama.

ja sam mlada mama i još uvijek sam prilično u strahu hoću li imati dovoljno, je li se najela i slično... rodila sam na carski rez, tako da sam u staru imala manje šanse da nastavim sa dojenjem, ali ja se nisam predala. nakon groznog mastitisa koji se javio treću večer i cijeli četvrti dan, ponovo nisam odustala, iako je svaki podoj užasno bolio. ali, ja sam si rekla da to mora tako i da neću odustajati. i uspjela sam na kraju. srećom, ona je bila uz mene cijelo vrijeme, tako dam je mogla dojiti kad god je tražila. ipak, i sad se znam zabrinuti imam li dovoljno mlijeka, iako malena super napreduje (dobila 1 300 grama u mjesec dana :D )

no, neki dan mi sveki reče za ženu koja je prestala dojiti dijete, jer joj je bilo dosadno ležati i dojiti!!!!! :shock: stvarno ne mogu da vjerujem da ima takvih ljudi. a ima...

Uz ono sta smo vec napisali u svakoj od prica prepoznam se barem u jednoj recenici.
Potpisujem u potpunosi khanu!
Vec sam zaboravila da me svaki podoj bolio,nikad nije doslo do mastitisa,al sam se uvijek za vrijeme tusiranja masirala.
Mi smo dosta dobivali na kilazi.
Iskreno sad kad sam sama mama i kad nesto vise znam o dojenju jako sam iznenadjena koliko zena zivi na mitovima i babskim pricama(svih profila i razlicitih godina).Jos me vise cudi sto se nemaju potrebu informirati :? :cry: ,da ne kazem koliko bi se strucnih osoba(sestre,doktori,itd) trebalo reeducirati jer njima se jos uvijek najvise vjeruje i slusa ih se!
Mozda moj slucaj izgleda kao da sam imala srece ( to mi cesto neupuceni znaju reci),al ja znam da je trebalo i truda i znanja. :)

Barbie i ja sam jedno vreme imala slične nedoumice. A onda sam shvatila da je to do osobe. Naime, kad dođeš iz rodilišta (naročito sa prvom bebom) ma koliko bila spremna na sve dočeka te potpuna promena. Hormoni, umor, strah, nesigurnost, (ne)podrška muža i drugih bliskih osoba, doktora ključni su po meni za uspeh ili neuspeh dojenja.
Ja sam celu trudnoću preležala u krevetu, "vrteći" ovaj forum više sati dnevno. Znala sam o dojenju valjda koliko i savetnice ;) ali sam čitala i druge pdf-e pa sam videla mnogo o plakanju, grčevima, nespavanju beba. I opet je postojao jedan tenutak nesigurnosti kada smo Nađi smućkali bočicu (koju ja izričito nisam htela da kupim, ali smo je dobili kao poklon od grada u paketu za bebu a uzorak adaptiranog je stigao u paketu iz rodilišta :evil: ) ali ona srećom nije htela ni da joj priđe.
Šta sam htela da kažem: beba je mala, plače, mama (i tata verovatno) je uplašena i nesigurna i pokušava da "reši problem". Nosili smo-plače, dam joj sisu-plače, presvučem, razgolitim, obučem, okupam, podojim - ona plače i normalno svakakve ti stvari dolaze u glavu. Samo zavisi na koju stranu briješ u tom ludilu (a svakome od nas u trenucima očaja svašta dolazi u glavu-pod pritiskom si i nema šanse da realno sagledaš situaciju). Neki će odmah voditi bebu kod lekara, neki će kupiti sirup za grčeve a neki će pomisliti da je beba gladna. I daš bebi bočicu, ona, zbog jakog nagona za sisanjem isprazni istu, omami se i zaspi. Ti se tog trenutka opustiš jer si rešila problem (a znamo koliko mamino raspoloženje utiče na bebu) i dobiješ i smirenu bebu. Svako normalan bi pomislio da mu je dete bilo gladno.
Zbog toga se ja javljam na svaki topic o zahtevnoj deci i opisujem iznova naše opsadno stanje (koje još traje a beba ima 10 meseci) da mame i buduće mame znaju da postoje i takva deca koja traže maminu blizinu i sisu u ustima 24/7 a nisu gladna.

I ja sam još davno prije trudnoće nailazila na rečenice tipa "dojit ću ako bude mlijeka" i sve u tom stilu. Pa sam mislila da je dojenje kao lutrija koja je jednostavno Bogomdana-neke mame imaju a neke nemaju mlijeka ili ga nema dovoljno. U mojoj okolini, a eto sad ću pobrojiti 10-ak beba poznanika i sestara nitko nije dojio dulje od mjesec dana jer mlijeka nije bilo-kako su mi rekli.
Kad sam ostala trudna i rodila, upoznavši se preko ovog foruma sa dojenjem (a pod tim mislim na SVE što se tiče dojenja) promijenila sam mišljenje oko tih priča. I dojila isključivo svoju bebu DUBOKO UVJERENA da joj ništa drugo ne treba. I onda je krenula muka zvana prirast težine koji je iz mjeseca u mjesec (3mj zaredom) išao sve lošije i lošije da bi na kraju beba počela gubiti na kilaži. Ispalo je da je u 5 mj od rođenja dobio samo 1.5 kg!!!
U isto vrijeme smo završili u bolnici radi jetre, dr nije potvrdio da je mališa radi jetre slabije dobivao na kilaži. I onda, kad stvarno više nisam imala izlaza ni objašnjenja sam dala adaptirano, 1 bočicu dnevno.
I dan danas mi nije jasno ŠTO i KAKO nije bilo dobro, a radila sam sve odlično, što se vidi iz prirasta prvih mjesec dana gdje je beba dobila malo manje od kilograma. Dojen i po noći i po danu, na zahtjev, koliko hoćw, bez vode i ičeg drugog. Eto, sad pričam o dojenju sa rezervom, iako dajem podršku sestri i trudnoj šogorici i naglašavam da je moj slučaj izdvojen. I da se beba MOŽE a i trebala bi se dojiti.

E da, htjela sam reći da sam ja imala volje ko mazga. Pedi na zamjeni koja me pokušala uvjeriti da nemam mlijeka sam odbrusila da kako ona zna da nemam. A mjesec ranije našoj pedi sam rekla da nikakva bočica ne dolazi u obzir. Pa sam mijenjala položaje, davala češće istu cicu, davala svako sat-dva. A mlijeka je bilo, znam da sam uspijevala za noć u bolnici iz jedne izdojiti bez problema 120ml.
U bolnici sam ga danima držala na cici samo da bi malo dobio na kilaži i borila se ko lavica sa dr i sestrama i njihovim nebulozama, od dojenja svako 4 sata, do čajeva i vode.
Ali kad kazaljka na vagi počne ići unatrag i kad sam shvatila da sam stvarno SVE napravila pristala sam na tu jednu bočicu.
Meni nije u interesu bilo da beba spava cijelu noć, niti da kaka 5 puta dnevno.
U tjednima depresije koji su uslijedili sam zaključila da mojoj velikoj bebi moje mlijeko nakon nekog vremena možda nije bilo odvoljno, jer neznam što bi drugo mislila. Kad je nakon otprilike 2 mj skroz odbacio cicu, krenula sam sa izdajanjem. Sad ima preko godinu dana, a ja još izdajam jer mislim da mu radim najbolje. I izdajat ću do daljnjega.
Ako ikad budem imala drugo dijete, kad dođemo kući iz rodilišta i opet neće biti u kući adaptiranog, kako nije bilo ni sa mališom. I opet ću dojiti, možda drugi put bude bolje.
Mjeseci su prošli, ja znam da sam radila najbolje, ali još uvijek neznam ZAŠTO.

Ja nisam imala nikakvih problema s dojenjem, ali sam vidjela kak se mučila žena koja je bila samnom u sobi u rodilištu. Ona je čvrsto odlučila da će dojiti, ali joj nikak nije išlo. Naime, ona je imala jako velike bradavice i nikako ih beba nije mogla uhvatiti. Ona ju je nakon poroda cijelo vrijeme stavljala na prsa, ali je beba cuclala bradavicu kao dudu. Objašnjavala sam joj da od toga nikakve koristi jer beba mora obuhvatiti i dio oko bradavice. Njoj to jednostavno nije sve skupa stalo u usta. Cura mlijeka uopće nije imala jer beba nije sisala pa se nije imalo od čega stvoriti. Napravile su joj se krvave rane od tog neispravnog sisanja, beba joj je bila gladna pa su ju hranili na bočicu i sve skupa ju je totalno deprimiralo.

Ja sam iz početka imala problema oko dojenja.
Prvo su me živcirala pitanja tipa misliš li dojit...koja glupost,zar se o tome odlučuje unaprijed???
A onda nakon poroda nisam dojila prvi dan (bila uspavana radi čiščenja posteljice,probudila se u jako lošem stanju,primila krv da se mogu ustat uopče iz kreveta) a drugi dan sam pokušavala,ali je mala i dalje plakala i vidila sam da joj daju bočicu kad je odvedu.
Treči dan meni je nadošlo mlijeko,počela se temperatura dizat,cice prepune,bebač ne može uopče uhvatit bradavicu,pomogle su mi dvije sestre i edukatorica o dojenju,izdajale me(da padne napetost) prije nego bi stavila bebu da može uhvat sama.
I tako se beba borila i plakala,ja plakala s njon,ali nisam popuštala,kad bi beba plakala tražila sam je sebi u sobu i trudila se da uhvatii,molila sestre,cimerive,bilo koga ko je bio u blizini da mi pomogne namjestit bebu.
kad smo došli kuči beba je još imala jaku žuticu,puno je spavala i bila je ljena vuči,ja sam se izdajala i davala joj sve dok nije sama povukla.
Velika potpora mi je bila mama (koje je dojila nas četvero djece),muž i patronažna.
Dojim malo više od tri mjeseca i po mjesecu malena mi dobiva kilogram,a prvi mjesec je čak dobila 1200.

A svaki plač za moje ukučane je značio da je djete gladno,ja sam čak i bila sumljičava dok nismo došli sa prve kontrole pa vidili koliko je napredovalo jedno pospano i ljeno dijete koje je sa mjesec dana još imalo žuticu.
A nakon dva mjeseca svekar mi je čak jednom dok je mala plakala reka da joj ne dajem svoje mljeko jer MOJE MLIJEKO NEVALJA I ZBOG TOGA PLAČE,da dam bocu jer ako su njegova djeca pila da može i moje :shock: :shock: :shock:

a moje prijateljice niti na prst ruke ne mogu izbrojit koliko ih ima šta su dojile,a komentari su bili nravno da NISU IMALE MLJEKA...nestalo im odjednom :shock:
A moja draga zava i dan danas se ne može načudit da ja dojim,a največa joj je enigma kako ja imam mljeka za dojit po noči jer je ona uspila dojit po danu,ali je noču davala bocu da joj mala bolje spava jer nije imala svog mlijeka :?

I sad kad vidim koliko sam se trudila i šta sam prošla i kad čujem komentare vidim kako su ljudi komodni,jer ja se u ova 3 mjeseca nisam odvojila od bebe radi dojenja ...a drugima je i to bio problem,lakše je dat bocu i ostavit djete mami ili mužu a one na kavu i u shoping :evil:

uh 90% od gore navedenog mogu ptpisati...3 mjeseca pakla..carski rez, 1 podoj tek nakon 24h, dohranjivana u bolnici, pa se i kuci nastavilo s tom praksom, okolina, izuzev MM, uzas, kao da svojoj bebi hocu davati teske droge a ne MAJCINO mlijeko :evil:

a komentari su se uglavnom svodili na to da SVE zene kad tad predju na bocicu jer im oslabi prozvodnja mlijeka, oslabi im kvaliteta mlijeka :? :evil: pa moraju dati bocicu...vrhunac je bio komentar "pokazi mi ko je to othranio bebu samo na majcinom mlijeku" :? :evil: :x

L se malo promeskolji - place, ona je gladna, stavi prst u usta ona je gladna, ne spava po danu gladna je...pa sto joj ne das bar malo :? bocice ...kao da sam ja neka zla maceha koja svju bebu muci gladju...

do prije mjesec dana smo uspijele izbaciti sve mrske dodatke sem onog pred spavanje a posljednjih 10 dana smo totalno bocica/adaptirano free i ja uzivam u svakom momentu naseg dojenja :D i nadam se da cemo nastaciti jos dugoo dugoo sa dojenjem
e da i dijete koje sam ja nemajka mucilo gladju jer joj nisam davala adaptirano sa nepuna 4 mjeseca ima 7200 i 64 cm- i veseala je i zadovoljna djevojcica

Citiraj:

---

MoMo prvotno napisa

uh 90% od gore navedenog mogu ptpisati...3 mjeseca pakla..carski rez, 1 podoj tek nakon 24h, dohranjivana u bolnici, pa se i kuci nastavilo s tom praksom, okolina, izuzev MM, uzas, kao da svojoj bebi hocu davati teske droge a ne MAJCINO mlijeko :evil:

a komentari su se uglavnom svodili na to da SVE zene kad tad predju na bocicu jer im oslabi prozvodnja mlijeka, oslabi im kvaliteta mlijeka :? :evil: pa moraju dati bocicu...vrhunac je bio komentar "pokazi mi ko je to othranio bebu samo na majcinom mlijeku" :? :evil: :x

L se malo promeskolji - place, ona je gladna, stavi prst u usta ona je gladna, ne spava po danu gladna je...pa sto joj ne das bar malo :? bocice ...kao da sam ja neka zla maceha koja svju bebu muci gladju...

do prije mjesec dana smo uspijele izbaciti sve mrske dodatke sem onog pred spavanje a posljednjih 10 dana smo totalno bocica/adaptirano free i ja uzivam u svakom momentu naseg dojenja :D i nadam se da cemo nastaciti jos dugoo dugoo sa dojenjem
e da i dijete koje sam ja nemajka mucilo gladju jer joj nisam davala adaptirano sa nepuna 4 mjeseca ima 7200 i 64 cm- i veseala je i zadovoljna djevojcica

---

Hoce to kod nekvalitetnog mlijeka :mrgreen:
:*

O, ja još i sada slušam kako imam "stvarno dobro mlijeko", "ko bi rekao da ću tako dugo dojiti" i slične komentare.

Lovro i Leda su imali potpuno drugačije početke. Lovro je rođen dva mjeseca ranije i dva mjeseca je proveo u bolnici. Izdajala sam se svaka tri sata. Dobivao je hranu na bočicu, moje mlijeko koje su prokuhavali i u njega dodavali formulu. Bila sam jako blijeda kada me sestra iz bolnice vidjela i valjda je zaključila da mi je onda i mlijeko "slabo" :roll: Kada je došao doma, pokušali smo dojiti, krenulo je i doji i sada, mada ga pomalo odvikavam. U 4. mjesecu će 3 godine. Budio se do 1,5 godine po dva puta u noći.
Leda je rođena na vrijeme, iz bolnice smo izašli s 20 g manje od porođajne težine. Sa tri mjeseca je počela spavati cijelu noć. Sada ima 13 mjeseci, spava cijelu noć u komadu, osim perioda kada joj izlaze zubići pa se zbna probudit jednom u noći.

Neko dijete se budi po noći, neko ne. Mislim da to apsolutno nema veze s načinom hranjenja.

iako sam jako friska mama, mislim da je apsolutno stvar pristupa hoce li dojenje uspjeti ili ne.
mi smo uspjeli odmah i bez problema, nemam niti jednu ranicu, u bolnici sam imala mlijeka za jos 3 bebe, sada imam manje, pa me zanima da li je to normalno? imamo 3 tjedna i na pocetku smo imali ritam svaka 2 sata, pa se prorjedilo na 3 ili 4 sata i sad hoce opet svaka 2 sata. dal to znaci da mi je mlijeko oslabilo ili...
bio mi je malo tezi oporavak od poroda, tek sam neki dan dosla k sebi, pa sam nesto manje jela..
kako se uopce i zasto gubi mlijeko? i zasto slabi?

imate skok u rastu sa 3 tjedna
neka doji koliko hoće i kad hoće ;)

skokovi su:
3. i 6. dan
3. i 6. tjedan
3. i 6. mjesec

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=111&Show=260

mlijeko ne slabi, ne nestaje
nego bebica raste :mrgreen:

joj hvala puno!!!
sad mi je lakse...nisam znala za to! ja sam se vec uplasila da place zbog neceg drugog a ja to rjesavam cicom...al sad znam da dobro rjesavam :D

nema na čemu
i drugi put :)