Malo filozofije...

Često razmišljam o tome kako je roditeljstvo zapravo jako težak posao. I fizički i psihički. Mislim da će se većina složiti sa mnom. Ali zašto je to tako?! Postoji li neki poseban svemirski, evolucijski, božanski ili ne znam kakav već razlog zašto mora biti tako zahtjevno, naporno, a često i izluđujuće, odgojiti i podići na noge jednog novog čovjeka?!

Imam dvoje djece i ponekad baš osjećam kako se trošim, kako pucam po šavovima, kako mi je teško ići dalje, kako jedva dišem od svih tih obaveza i brige. I gledam našu mačku - svake godine okoti njih nekoliko i vrlo je brzo opet u formi. :) A meni je i dvoje ponekad previše. Doduše, svjesna sam da ona vjerojatno od svojih mačića ne dobije toliko radosti koliko ja od svojih i da njezin podmladak neće moći voziti bicikl ili zbrajati troznamenkaste brojeve, ali se ipak i dalje pitam zašto sve to u vezi s ljudskom mladunčadi mora biti tako naporno (trudnoća, porod, odgoj...).

Mislim, naravno da ne očekujem da će mi se sad javiti netko tko poznaje Kreatora svemira osobno pa ga može priupitati; pitanje je i tako poprilično retoričko, ali zanima me jeste li kada razmišljali u ovom smjeru i imate li ideju zašto smo kao vrsta toliko komplicirani... Nismo li mogli biti tako pametni i savršeni kakvi već jesmo s malo manje truda i muke? :unsure:

Citiraj:

---

zašto sve to u vezi s ljudskom mladunčadi mora biti tako naporno (trudnoća, porod, odgoj...).

---

mislim da samo po sebi nije naporno, nego smo ga mi ucinile takvim

kasnije cu probati nastaviti :)

Citiraj:

---

imate li ideju zašto smo kao vrsta toliko komplicirani... Nismo li mogli biti tako pametni i savršeni kakvi već jesmo s malo manje truda i muke?

---

Mislim da baš zato što smo tako pametni i "savršeni" i radimo takvu filozofiju od svega, pa tako i roditeljstva.
Kada nam već naš ljudski mozak to dopušta, zašto se ne bismo preispitivali i kombinirali tisuću i jedan način za istu stvar (govorim općenito, ne samo u roditeljstvu).
I imam osjećaj (možda se varam) da što je neko područje civiliziranije, ljudi školovaniji, mogućnosti veće, to smo i mi kompliciraniji i raznovrsniji u svojim razmišljanjima i postupcima.
A najviše kompliciramo i trudimo se, naravno, oko onoga što nam je najvažnije :)

Citiraj:

---

zašto sve to u vezi s ljudskom mladunčadi mora biti tako naporno (trudnoća, porod, odgoj...)

---

Kad bi sve navedeno mogli ogoliti, izolirati od drustva i ove globalne zajednice , nacina zivota, zahtjeva koji su stavljeni pred pojedinca, (a osobito pred zene od kojih se nerijetko ocekuje da rade i istovremeno brinu o potomcima i obitelji) ... i mogli premjestiti u manju, izoliraniju zajednicu (a koja je bar vecim dijelom samodostatna), uopce ne bi bilo tako. Bilo bi puno lakse i puno humanije.

Danas imamo puno vise prilika i mogucnosti, ali i puno vise napora moramo ulagati svakodnevno da napravimo ravnotezu izmedju onoga sto nam se nudi od opcija i onoga sto nam doista treba i sto ne mijenja nasu ljudsku bit (od svakodnevnih izbora do onih ozbiljnih, kao sto je nacin na koji cemo roditi, kako cemo hraniti dijete, hocemo li odmah ici raditi ili cemo ostati s djetetom kod kuce, itd.). To isto moramo raditi i za djecu koja su jos podloznija utjecajima izvana, bilo u obliku TV-a i sadrzaja na njemu, drustva u kojem borave, institucija u kojima borave, ... ne birati umjesto njih (osim u dobi kad to sami ne znaju napraviti), vec se pobrinuti da nauce prepoznati prave vrijednosti i utjecaja u moru onoga sto im se servira.

I zato..

Citiraj:

---

Nismo li mogli biti tako pametni i savršeni kakvi već jesmo s malo manje truda i muke?

---

Bojim se da ne. Mozemo manje filozofirati i opterecivati se usputnim greskama (i tako si olaksati), mozemo si stvoriti nekakvu mrezu podrske istomisljenika, ali danas, u ovom vremenu, mislim da treba uloziti puno truda i muke da potmak odraste u Covjeka.

kad druge vrste evoluiraju na našu (višu :? :nope: ) razinu i njima će biti teško i komplicirano odgajati mladunčad....

mislim da mojoj cromagnonskoj pramajci nije to bilo tako teško ni komplicirano. :mrgreen: ..

konkretno porod je teži zbog veličine mozga pa tako i veće glavice :mrgreen: u životinja nema tog nesrazmjera i njima je puno lakše roditi.

Budizam kaže da život treba živjeti bez očekivanja, sada.

Kada bismo tako nastupali prema svemu što nas okružuje onda nam to nebi bio napor, zamor, razočeranje, frustracija. Već jednostavno nešto što jest.
Pa onda postajemo sposobni za radost u svakom trenutku jer nismo opterećeni.

Često mi se u zadnje vrijeme desi kada sam ljuta zbog Mijinog ponašanja, ona dođe do mene i zagrli me. Kaže: "Ti si najbolja mama na svijetu." Naravno da joj uzvratim zagrljaj , no nisam u stanju tako lako pustiti ljutnji da prođe, a trebalo bi , zar ne?

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

konkretno porod je teži zbog veličine mozga pa tako i veće glavice :mrgreen: u životinja nema tog nesrazmjera i njima je puno lakše roditi.

---

ja mislim da je tezi zato sto previse mislimo u porodu i imamo previse pomagaca koji ometaju prirodni tijek poroda

a i nijedan sisavac bas ne radja lezeci u neprirodnom stavu kukca :roll:

Citiraj:

---

zrinka prvotno napisa

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

konkretno porod je teži zbog veličine mozga pa tako i veće glavice :mrgreen: u životinja nema tog nesrazmjera i njima je puno lakše roditi.

---

ja mislim da je tezi zato sto previse mislimo u porodu i imamo previse pomagaca koji ometaju prirodni tijek poroda

a i nijedan sisavac bas ne radja lezeci u neprirodnom stavu kukca :roll:

---

mislis kukca na ledjima dok se koprca :P

ma zezam se, jako dobra je tema. ja sam vec i prije puno puta rekla, da sam komplicirala toliko koliko neki ljudi danas kompliciraju roditeljstvo, ne bi imala ni jedno dijete, a kamoli petero.
roditeljstvo je rizik i kusnja i dozivotna briga, ali je isto tako i najprirodnija, najlaksa i najljepsa stvar na svijetu (pogotovo biti MAJKA ;) )

samo hrabro cure :D