Printable View
Prije mjesec dana postala sam mama prekrasom dječaku. Neopisiva sreća. Onda su počeli navirati strahovi i strepnje, realni, nerealni i sve ih je više...Od kulerice sam postala strašljivica. Paničarim, radim od muhe slona, ako čujem nešto što se dogodilo nekom drugom djetetu totalno se isprepadam. Jel da to pripišem postporođajnom ludilu ili je nešto s čim ću morati dalje? Kako se vi nosite s tim djelom roditeljstva?
Proći će s vremenom... :love: Meni je na početku bilo nezamislivo dati joj nešto što je slučajno palo na pod a nije oprano :roll: , a sad... stalno je na podu, ne mogu kontrolirati sve... s vremenom ćeš shvatiti da jednostavno ima previše stvari na koje moraš paziti pa nećeš stizati...i s vremenom ćeš postati tolerantnija na neke stvari..
ne brini, ne ludiš. samo si MAJKA. :love:
Sve ce to proci s vremenom sigurno. I ja sam bila panicar u pocetku ali sam s vremenom shvatila da on i nije bas toliko krhak i bespomocan, a ni da ga ne trebam staviti pod stakleno zvono da bi prezivio. Samo ti njega puno mazi i ljubi i to je sve sto njemu sad treba (osim hranjenja i presvacenja naravno) Za koji mjesec ces shvatit o cemu ti pricam.
Ja sam prva 2tjedna bar jednom dnevno zaplakala iz nekog straha za nju. Danas ni meni nije jasno zašto sam takva bila (valjda hormoni??) ali onda mi je sve bilo strašno.
Misli pozitivno i tako će i biti!!
ovako i ja... nije da radim od muhe slona, ali ne mogu reći da svakodnevno ne mučim sebe svakakvim mislima koje mi ne daju mira...Citiraj:
Neopisiva sreća. Onda su počeli navirati strahovi i strepnje, realni, nerealni i sve ih je više...Od kulerice sam postala strašljivica
Mene nije prošlo ni nakon skoro 4 godine... ne muče mene danas "svakodnevne sitnice", već budućnost i strah da neću biti na visini majčinstva, kako ću je zaštititi od lošeg društva, utjecaja, droge, poroka....Citiraj:
Sve ce to proci s vremenom sigurno.
Jedne vrste straha se oslobodiš, pa te uhvati druga... Sve je to dio majčinstva... nekako mi je postalo lakše kad sam shvatila da većinu mojih prijateljica muče iste stvari... tj. da nisam jedina...
iz mene su nakon poroda izronili potpuno neobicni i nepoznati i na trenutke neopisivo snazni strahovi (hocu imat dovoljno mlijeka, hocu ga moc hranit, hocu ga znat mijenjat, hocu znat zasto place, kako cu skuzit kad ga boli, ocu zivit dovoljno dugo da mu osiguram sve potrebno :? o boze, cega li sve ne! ) ali sam se tjesila da je to normlano i da ce proc. a kad bi cula da se nekom djetetu nesto dogodilo samo bi povlacila paralele "a sta da je sad mom tako" uh...
disi duboko i racunaj da je to normalan dio majcinstva, s vremenom se smiris i opustis, samo polako. :love:
kod mene još traje...........
to je normalno stanje...barem mi se čini da je tako kod većine žena...
ja sam isto bila iznenađena.. samo mi se jedan dan dogodilo (nakon što smo došli iz rodilišta) kao da mi je neko stisnuo straašnuu šamarčinu: hoću li ja to moći/znati/uspjeti? a kako ću ja to moći/znati/uspjeti?...
onda kreneš mic-po-mic....hraniš ga, mijenjaš pelene, uspavljuješ..
hormoni se smire pa postane lakše. naravno da uvijek postoji ono pitanje i ona odgovornost za dijete, ali nije takva panična, već onako sitna i pozitivna.
cure, selim na izazove roditeljstva :)
anitalu, tebi saljem puno :love:
Mene ovakvo stanje intenzivno držalo dok mi G. nije napunio možda čak i godinu i po!Citiraj:
anitalu prvotno napisa
Ne sekiraj se, sve je ok! :)
I kod mene :/Citiraj:
Garfy prvotno napisa
O, da znam kako ti je!
ja sam to stanje prvih par mjeseci zvala "fear of the day is..." i MM-u bih referirala u čemu je problem.
Da te utješim, meni se intenzitet smanjio, sad me hvata svako par dana :mrgreen:
Ovo potpisujem. Uvijek ima nešto čega se bojim, ali se silno trudim da to potisnem, ili bar sakrijem, jer ne želim da je učinim nesigurnom i sputanom. I stalno se divim svojoj majci koja je te svoje majčinske strahove super kamuflirala i pustila nas da živimo.Citiraj:
tinkie winkie prvotno napisa
Ja isto tako. Taj roditeljski strah je posljedica kombinacije osjećaja odgovornosti za taj mali život i ogromne ljubavi koju osjećaš prema njemu. Ali ne želim dopustiti da moji strahovi koče djecu u bilo čemu. Jednostavno odbacujem sve one postupke za koje znam da proizlaze iz straha. I, isto tako, primjećujem da se manje bojim što mi dijete preuzima više odgovornosti za sebe.Citiraj:
Strobery Shortcake prvotno napisa
i j sam primjetila da sam postala strašljivica od kad sam mama. drugačije gledam na više stvari.
strah me bombona i ne redovito ih odbijam pa kakvi god da su oni, Dora ih ne smije jesti. ja sam gledala svog brata kad se davio s bombonom.
bojim se dati joj bojice ili žličice a da ja nisam blizu - da ne padne i ne ubode se.
ne ostavaljam je spavati na krevetu da ne padne s njega.
a o većim strahovima neću...
ne znam dal će me proći il ne ali ću napraviti sve da svoje dijete maknem od opasnosti.
ne brinem zbog pada pri trčanju, zmazanih hlača, ne jurim joj oprati ruke čim takne peseka - ali joj nedam jesti neopranim rukama.
...
kad čitam od čega ste vi sve strahovale, onda sam ja stijena bez strahova :?
doduše mene je po njenom rođenju držalo: ajme ako joj se nešto dogodi, pa se razboli, pa umre.....strava. tih se misli neko vrime nisam mogla nikako oslobodit.
ali u isto vrime me nije zabrinjavalo: šta ako padne s kreveta, šta ako uzme nešto i proguta, šta ako stavlja šporke ruke u usta.....na jednu stranu me držao strah, a u isto vrime nisam činila baš nešto specijalno da provedem mjere totalne zaštite.
nikad joj nisam oprala npr. dudu kad nam je u šetnji pala na pod (stavila bi je sebi u usta i vratila njoj), nikad me nije zabrinjavalo što dira mačku pa stavlja ruke u usta, nikad me nije zabrinjavalo što joj nisam oprala ruke neposredno prije jela, rijetko kad bi kad je bila beba prokuhavala boce (prala bi ih detrđentom i toplom vodom).....i takve stvari.
isto ovako.Citiraj:
Strobery Shortcake prvotno napisa
s tim da moja mama svoje strahove i paniku ne da nije kamuflirala, već me i dan danas jako opterećuje s njima, pa ja nikako ne želim to isto ponoviti sa svojim djetetom.
Imam i ja jednu mamu koja ne sputava svoje strahove, u neposrednoj blizini :mrgreen: , zato se i divim svojoj mami.
Hvala cure. Ja nekad stvarno zabrijem, mm me smo gleda ono :? :? :?
Pa to ti je normalno, majke su takve stvorene da bi mladunci preživjeli. Samo ne daj da ti to utiče na funkcionalnost tebe kao roditelja i da sputava dijete u njegovom otkrivanju svijeta. Nikad neće saznati kakve opasnosti prijete ako se nikad ne lupi.
super tu temu obrađuje "Budizam za majke"
mene je takvo stanje počelo prati još u trudnoći. MM mi je rekao da bi mogla raditi u fušu i da samo stavim oglas u novine "strahujem po kućama". I jel me prošlo? Malo, ali ne sasvim.
Da se i ja priključim, i nakon 9 mjeseci mene često peru strahovi. Baš iz tog razloga sama sebi sam zabranila neke teme na Forumu, jer se stvarno brzo zabrinem i vidim pola simptoma. Više ne čitam Zdravlje djece, jer jednostavno kad "vidim što se nudi" ja kao da samo biram. Koma. I žalim za svakim pročitanim tekstom vezanim za cijepljenje, bolesti, motoriku,... da ne nabrajam dalje, jer kod mene je jednostavno znanje prokletstvo, bolje je kad ne znam ništa. A da ne govorim da je tako bilo i u trudnoći, bila sam informiranija od pola doktora. I danas se zna dogoditi da dođemo kod pedijatra, a da ja baratam informacijama prema najnovijim istraživanjima, a da pedijatar nije za to niti čuo. Ponavljam: kod mene višak informacija stvara strah, a pogotovo kad prikupim stručne informacije, a naravno nisam dio struke da bih ih adekvatno razmotrila.
potpisujem,to je i moj problem :oops:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
ali evo ja imam i registrirani :mrgreen: poremečaj:napadaji panike od kad sam rodila tjeskobna sam i stalno paničarim
znam da se treba opustiti ali pokraj dva mala djeteta(5mj)ti se opusti :roll:
a da ne pričam o strahovima u trudnoći
I kod mene. :roll:Citiraj:
Garfy prvotno napisa
Kako je moj Bartol nespavač, ja često kad zaspi provjeravam da li diše. Valjda me to već trebalo proći, ali eto me i malo prije sam to radila. Neki dan mi je vani zaspao kad sam ga nosila i nisam uspjela skužiti diše li. Oblio me hladan znoj i čini mi se da sam u toj sekundi potrošila godinu života. Budalasto, ali ne mogu si pomoći.