govore li vam kako je bilo u vrtiću

F (3g) od prije 2 tjedna krenuo je u vrtić u mješovitu skupinu. Jedine vijesti iz vrtića su mi one koje mi tete ispričaju. Moje brbljavo dijete, na bilo koje naše pitanje tipa šta je radio u vrtiću, kaže "neću ti reći!". Niti spontano mu ne dođe da nešto spomene.
Adaptacija nije bila bolna, ali tete kažu da se ne igra s drugom djecom. Nešto sam prčka, "gluvari" po kuhinji s kuharicom, pjeva svoje pjesme, nema govora o jedenju - odbija skoro sve. Iz vrtića ga uzmemo prije spavanja.
Jesu li vaši individualci pričali priče o doživljajima iz vrtića? Ova njegova šutnja me straši više nego da plače... :?

topluvodu, ne brini, jer moja je K. slično proživljavala svoje prve korake u vrtiću! Nije se odmah sprijateljila sa svom djecom, voljela se u početku igrati sama s igračkama (posebno je voljela figurice životinja, slaganje puzli i sl.). Sprijateljila se s kuharicom (ali nije baš puno jela :mrgreen: ), a i s tetama je imala lijep odnos (posebno je zavoljela tetu M.). U vrtiću je cijelu godinu bila na ručku, tj. do spavanja, jer sam bila doma s bebačem, pa bih po nju dolazila ja, mm ili baka. Ponekad je pričala kako je bilo u vrtiću, ponekad nije. U početku je bilo suza kod ostajanja u vrtiću, jer se ranije nije odvajala od nas, a i baka ju je čuvala u vrijeme dok sam radila (do navršenih 2,5 godina).

Od ove godine (2007./2008.) ne moram ni naglašavati da je pjesma sasvim drukčija - mala 4-godišnja harambašica! :mrgreen:

U kojem je vrtiću tvoj pilić? Moja K. je na Vojaku, u Pčelicama.
Pozdravčić i hrabro.

topluvodu, tvoj dječak ide u jaslice tek dva tjedna, ovo što sada prolazi je adaptacija. Nisu sva djeca jednaka, neka plaču, a neka svoje "odrade" u šutnji i izolaciji. Odbijanje jela je također dio cijelog paketa.

Daj mu vremena, biti će sve u redu. :love:

Citiraj:

---

topluvodu prvotno napisa

Jedine vijesti iz vrtića su mi one koje mi tete ispričaju. Moje brbljavo dijete, na bilo koje naše pitanje tipa šta je radio u vrtiću, kaže "neću ti reći!". Niti spontano mu ne dođe da nešto spomene.
Adaptacija nije bila bolna, ali tete kažu da se ne igra s drugom djecom. Nešto sam prčka, "gluvari" po kuhinji s kuharicom, pjeva svoje pjesme, nema govora o jedenju - odbija skoro sve. Iz vrtića ga uzmemo prije spavanja.

---

Kod nas je dosta dugo bilo ovako, i iako je adaptacija prošla relativno glatko, i mene je isto plašilo to što on ništa ne priča o vrtiću. Tješilo me to što su tete govorile da nema problema, da je sve super, a to što se ne igra s drugom djecom, neka me ne brine i da je to normalno. Istina, s jelom nije bilo problema.
Nije ni sad puno pričljiviji, ali već znam na koji način "izvući" iz njega rečenicu-dvije, a vidim i da je počeo komunicirati s djecom u grupi (nakon 6 mjeseci!). U međuvremenu je počeo zafrkavati oko jela :mrgreen: ali to više nema veze s adaptacijom nego s ispitivanjem granica doma i u vrtiću (moje objašnjenje). Dok ga nitko ne prisiljava da jede, ja zadovoljna.
E da, još uvijek mi nije jasno kakva je to njegova komunikacija s drugom djecom, mislim da se još uvijek ne igraju skupa (njemu je i dalje najvažnije da lista knjigu ili gleda brojke na CD-playeru), ali bar na povratku iz vrtića skupa trče kroz hodnik do vrata... trebam biti zadovoljna i s malim :mrgreen:

Marna, Filip ide u Veseljko na Pećinama. To je vrtić koji na moje ogromno čudo nema parka nego neki pješčanik veličine 10x3metra, bez IKAKVIH sadržaja u njemu. Dakle, nema tobogana, ljuljački ... ničega. Njegova jedina dobra strana je što je blizu moje mame pa ona odrađuje dugotrajnu adaptaciju i to što u grupu dolazi 15-tak djece dnevno.

Tanjab, po ranijim tvojim postovima sam skužila da imamo sličnu djecu. Filip je svoju fascinaciju brojevima i slovima sada trenutno zamjenio stranim jezicima. Pa sad ti vidi s kim bi se u vrtiću mogao povezati zbog zajedničkih interesa. Djecu ne percipira osim ako ga neko od njih ugrožava. Tada vrišti i plače tako jako da mu svaki put krv ide iz nosa. Tek kada ga fokusira neko djete s ogromnim kvocijentom emocionalne inteligencije, tada se filip igra. U vrtiću izgleda nema takvih, a on je usput, mlađi od najmlađeg djeteta u grupi 1 godinu. Nikada, ama baš nikada ne prilazi djeci ni u vrtiću ni u parku. Moja je sreća da više ne bježi od djece, ali svejedno u vrtiću kažu da uvijek nađe neko usamljeno mjesto (kuhinja, predvorje) pa tamo pjeva svoje pjesme ili broji na svim mogućim jezicima. Naravno da ga svi znaju i pozdravljaju već sa vrata, jer su takvi čudaci valjda svima zanimljivi. On ne pozdravlja nikoga iako se teti nasmije od uha do uha što je prekrasno. Ne igra se ni s jednom igračkom, ali niti doma to ne radi. Pa kad pitam tetu pa šta onda radi, one kažu da uvijek nađe neku svoju zabavu. Rekla bih da to u prijevodu znači da filip jednostavno odrađuje dosadnu jutarnju smjenu i čeka kad će ga baka pokupiti.
S ovakvim nedjetinjim interesima uz emocionalnu nezrelost i izraženu individualnost, sigurna sam da se još dugo neće zabavljati u vrtiću dok god bude djece u vrtiću i dok god svi pričaju na hrvatskom jeziku.

Marna, Filip ide u Veseljko na Pećinama. To je vrtić koji na moje ogromno čudo nema parka nego neki pješčanik veličine 10x3metra, bez IKAKVIH sadržaja u njemu. Dakle, nema tobogana, ljuljački ... ničega. Njegova jedina dobra strana je što je blizu moje mame pa ona odrađuje dugotrajnu adaptaciju i to što u grupu dolazi 15-tak djece dnevno.

Tanjab, po ranijim tvojim postovima sam skužila da imamo sličnu djecu. Filip je svoju fascinaciju brojevima i slovima sada trenutno zamjenio stranim jezicima. Pa sad ti vidi s kim bi se u vrtiću mogao povezati zbog zajedničkih interesa. Djecu ne percipira osim ako ga neko od njih ugrožava. Tada vrišti i plače tako jako da mu svaki put krv ide iz nosa. Tek kada ga fokusira neko djete s ogromnim kvocijentom emocionalne inteligencije, tada se filip igra. U vrtiću izgleda nema takvih, a on je usput, mlađi od najmlađeg djeteta u grupi 1 godinu. Nikada, ama baš nikada ne prilazi djeci ni u vrtiću ni u parku. Moja je sreća da više ne bježi od djece, ali svejedno u vrtiću kažu da uvijek nađe neko usamljeno mjesto (kuhinja, predvorje) pa tamo pjeva svoje pjesme ili broji na svim mogućim jezicima. Naravno da ga svi znaju i pozdravljaju već sa vrata, jer su takvi čudaci valjda svima zanimljivi. On ne pozdravlja nikoga iako se teti nasmije od uha do uha što je prekrasno. Ne igra se ni s jednom igračkom, ali niti doma to ne radi. Pa kad pitam tetu pa šta onda radi, one kažu da uvijek nađe neku svoju zabavu. Rekla bih da to u prijevodu znači da filip jednostavno odrađuje dosadnu jutarnju smjenu i čeka kad će ga baka pokupiti.
S ovakvim nedjetinjim interesima uz emocionalnu nezrelost i izraženu individualnost, sigurna sam da se još dugo neće zabavljati u vrtiću dok god bude djece u vrtiću i dok god svi pričaju na hrvatskom jeziku.

topluvodu, koje sve jezike govori tvoj Filip?
Možda si ga trebala upisati u tal. vrtić (takvih ima u RI).
U Morčiću na Vežici djeca imaju mogućnost učenja tal. jezika, a u Pčelicama je bila ponuđena mogućnost učenja tal. ili engl. jezika.
Jako je malo zainteresiranih. :(

I mojoj K. je često dosadno u vrtiću, ali doma već imamo svoj program.
K. ima svoja specifična pitanja koja zahtijevaju ponekad i virenje u enciklopedije, jer nije zadovoljna s tek jednostavnim objašnjenjem koje se uobičajeno kaže djeci. :mrgreen:

Djeca su je zavoljela od početka, ali je ona znala biti agresivna prema njima ili ih je ignorirala. Zovu je često na rođendane, djeca (a i tete) kažu kako K. govori čudnim riječima (odnosi se na stručne termine koje čuje od mm ili mene :mrgreen: ), ipak raduje me da se K. druži s djecom i da je njena socijalizacija uspješna.

O standardima naših vrtića postoje već otvorene teme na ovom forumu.
O tome ne treba trošiti riječi ni sekunde ... dovoljan je smajlić :x

Promjene, promjene :cekam:

A čekat ćemo ...

Filip bi htio govoriti svim jezicima jer su mu riječi najdraže igračke. Za sada se zadovoljava našim znanjem eng. i tal. jezika, a ostale jezike (uglavnom brojeve i slova) tražimo na e-rječniku.
Pokušala sam ga odvesti na igraonicu engleskog u Stribor, ali on nije uopće shvatio šta se događa jer mu je koncentracija obrnuto proporcionalna broju prisutne djece.

Naravno da vrtići/škole u Rijeci nisu prilagođeni drugačijoj djeci baš kao ni drugdje. I zato sam uvjerena da barem zasada Filipu niti jedan vrtić ne bi pomogao ni na koji način, nego pomaže meni jer nemam gdje sa njim.
Tete su u vrtiću tople i srdačne i Filipu drage i to mi je važnije nego bilo koji drugi dodatni sadržaj jer njega potiče samo one-to-one pristup, potpuno nemoguć u vrtiću.

Njegovo odbijanje da priča o vrtiću straši me jer je inače otvoren, brbljiv i prilično ekspresivan u iskazivanju svojih osjećaja, naročito negativnih. Iako nikada ne plače, po puno drugih znakova jasno mi je da ga nikako ne veseli odlazak tamo, ali to ne izražava otvoreno. Valjda će ga proći ta faza pa da iz njegovih usta čujem njegov doživljaj crtica iz vrtića.

uglavnom ništa ne govori niti komentira. Sve što saznam je iz usta teta i prijateljice čiji klinac ide s M. u istu grupu.

priča kad ga pitam- kako je bilo-što ste radili...sudjeluje u razgovoru,super mi je što svaki dan ponavljamo imena prijatelja/ica iz grupe i teta to ponavljanje mi se čini jako zgodno za razvoj motorike a i njemu je ful zanimljivo

Što se tiče pitanja, ona u stilu: "kako je bilo" ni ne postavljam, jer sam već naučila da na takva pitanja neću dobiti odgovor :mrgreen:
Na pitanje "što ste radili" dobijem odgovor: doručkovali smo, ručali, spavali, užinali. Dnevni raspored u jednoj rečenici, bez osobnog štiha.

Ako želim saznati što je stvarno radio, najbolje mi je postavljati konkretna pitanja, u stilu: "što ste radili vani", "jeste li danas crtali", "što si ti crtao" (na ovo pitanje odgovor je najčešće ništa :mrgreen: ), "koliko vas je bilo u grupi danas" (ovo je obično vrlo poticajno za nastavak razgovora!), i sl.

pitanje što ste radili...povlači i to jeste crtali-što,jeste bili vani-dali i na toboganu...
mislim da ti adaptacija u pravom smislu tek počinje
:)

ne prica skoro pa nista!!
a i kad prica cesto izmislja-npr. prije par dana je rekla da ju je u vrtiću tukao sv. Nikola!! :?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

"koliko vas je bilo u grupi danas" (ovo je obično vrlo poticajno za nastavak razgovora!), i sl.

---

Andrej 8)

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

a i kad prica cesto izmislja-npr. prije par dana je rekla da ju je u vrtiću tukao sv. Nikola!! :?

---

Ajme, Nika :lol: :lol:

Jakov priča, uglavnom što su jeli, tko nije a tko je bio i pjeva pjesmice koje su naučili.

topluvodu, u potpunosti razumijem o čemu pričaš, razumijem tvoje osjećaje i zabrinutost za Filipov razvoj i odrastanje!

Po svemu sudeći nama roditeljima je dana zadaća da se stalno i bez prestanka bavimo svojom djecom, jureći i tražeći sve moguće izvore znanja kako bi utažili njihovu glad za znanjem i istraživanjem.

Te male pametne glavice :* :love:

Priznajem da sam ponekad i sama umorna i iscrpljena, pa me iscrpe i naši dodatni programi kod kuće. Ufff.

Nije lako, ali sam sretna da traže i žele više.

Ako si za komjunikejšn, može i na pp, da ne bude začatavanja na pdf-u. ;)

Uf ovo gore je greška :oops: . Mislila sam da pišem na PP. Sorry svima. Marna javi se na PP.

topluvodu, tvoj pp sam kopirala Marni i izbrisala post, nadam se da je OK.

Imam samo jedan primjer kako su moji roditelji znali saznati šta se radi u vrtiću i kako se kolegica i ja ponašamo sa djecom.
Doduše djeca su bila veća, stvorila su se prijateljstva ( i između djece i između roditelja ) i družili su se i privatno.
Dođu jedan dan dvije mame k meni i umiru od smijeha. Curice su se igrale vrtića kroz imitativnu igru. Svaka je bila jedna teta. Vele da sad sve znaju o nama , kao se ponašamo, ama sve. Meni je to bilo super, imali smo svi jako bliski odnos, ja nemam šta tajiti.
Pa na taj način i tete koje si daju truda slušati djecu, mogu saznati sve o odnosima u obitelji. Klinci se prekrasno igraju, obožavaju se igrati mame, tate i djece ( jer im je to najbliža tema) uživljavaju u uloge i naravno opnašaju svoje mame i tate. To je jedan prekrasan svijet u kojem nema tajni.
Kroz dječju igru se sve sazna. Posebno su pogodne i lutkice za kazallište i samo se malo verbalno potakne tema.
Naravno, govorim o nešto starijoj djeci, koja se mogu verbalno izražavati.
Eto, možda vam pomogne na taj način nešto saznati, jer djeca inače, govorim iz iskustva, rijetko roditeljima pričaju šta rade. Pa i nama je teško ispričati svoj radni dan nekome u detalje. To je njihov svijet. Ne treba forsirati. Zato je jako važno imati partnerski odnos sa tetama ( i trebalo bi puno više vremena za razgovor osim za vrijeme dolaska i odlaska po dijete ) koje će isve spričati .

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Što se tiče pitanja, ona u stilu: "kako je bilo" ni ne postavljam, jer sam već naučila da na takva pitanja neću dobiti odgovor

---

Djeci je najgore kad ih odmah pri dolasku iz vrtića (a i škole) pitamo što je bilo. Nema odgovora.

Ja razgovaram o vrtiću kasnije, obično pred spavanje.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ako želim saznati što je stvarno radio, najbolje mi je postavljati konkretna pitanja, u stilu: "što ste radili vani", "jeste li danas crtali", "što si ti crtao" (na ovo pitanje odgovor je najčešće ništa :mrgreen: ), "koliko vas je bilo u grupi danas" (ovo je obično vrlo poticajno za nastavak razgovora!), i sl.

---

X
Mi imamo bilježnicu (crtančicu) iz koje vidim što su radili ili crtali, ima li koja obavijest ili zadaća za nju ili za roditelje.

Citiraj:

---

Erin prvotno napisa

Jakov priča, uglavnom što su jeli, tko nije a tko je bio i pjeva pjesmice koje su naučili.

---

Potpis!

A. nikad ne priča što je bilo u vrtiću, ali baš nikad, ponekad uspijem izvući par rečenica i to je sve :/ . A jako voli ići i djeca je vole.

Patrik nije nikad puno pričao što je bilo u vrtiću. Obično kaže da je bilo super :) , da nije bilo ništa za jesti ili eventualno kruha i vode :roll:, ponekad spomene što su radili ali kad on hoće a ne kad ga netko pita, priča svakakve izmišljene priče npr. Luka je slomio nogu i onda je išao staviti gips i sada ga nema u vrtiću i doći će se pokazati da svi vidimo gips..... mislim tko mu ne bi povjerovao - i ja pukim slučajem saznam da to uopće nije istina ida ama baš nitko iz vrtića nije nogu slomio :shock: - ima takvih priča hrpa.
S druge strane, mala moja brbljavica mi svaki dan izreferira tko je sve u vrtiću bio, što su jeli, igrali se, koje su pjesme pjevali, koliko je puta kakala, pripomene da ju je teta štipnula za guzu dok joj je pelenu presvlačila :lol: ama ono kompletan izvještaj. :)