Uplašeno dijete

Moja curica ima 2,5 godine jako je uplašena. Svega se boji i jako se teško prilagođava. Sa 15 mjeseci je krenula u jaslice išla je otprilike 3 mjeseca i svaki dan je plakala morala sam je ispisati. Sada ide u igraonicu četiri sata, prilagodba je trajala oko mjesec dana i zavolila je igraonicu ali jučer kada ju je mm dovezao u igraonicu počela je plakati i uhvatila se za njega, danas ista priča. Zvala sam tetu u igraonicu i pitala sam šta se događa, ona kaže da misli da joj je to neka faza i da će proći. Ona meni stalno govori da je djeca tuku, teta kaže da se oni naguravaju (ona je najsitnija tamo) ali da se nitko ne tuče. Ona je jako osjetljiva, za Uskrs smo išli u crkvu i ona je sjela, sagnila glavu i poćela gristi nokte i onda se rasplakala da smo morali izaći. Odmalena se boji buke i bučnih mjesta a kod kuće je jako živahna i otvorena. Nemam nikoga da ju čuva ja radim (drugo djete je 1,5 godina,dečko, bez problema prihvać jaslice). Bojim se da će imati nekakve posljedice zbog toga što mora ići u igraonicu. Šta da radim? Kako ju prilagoditi na vanjski svijet? Inače voli šetati i ići u trgovačke centre(toga se ne boji).

Pretpostavljam da je jučer ponovno krenula u igraonicu nakon prekida od nekoliko dana (vikend, Uskrs)? Ako je tako, eto ti odgovora zašto je plakala.
Moja Mia je dobre 2 godine imala problema oko odlaska u vrtić svakog ponedjeljka ujutro. Zašto? Zato što je takva!
Prvi korak je prihvatiti činjenicu da ti je curica takvog karaktera i psihičke konstitucije, a onda joj nastojati pomoći da se snađe u svakodnevnim situacijama. Za roditelja je to strašno psihički naporno, jer hrpa svakodnevnih situacija koja su većini djece sasvim uobičajena, takvom osjetljivom djetetu predstavljaju prepreku koja se čini nepremostivom.
Mia je krenula na radionice u Psihološki centar Medvešćak, pa se nadam da ćemo prije polaska u školu uspjeti barem nešto napraviti po tom pitanju.

Uvijek mislim da sam ja negdje pogriješila u vezi njenog odgoja. Kada sam rodila drugo dijete ona je imala 15 mjeseci i ja sam ju previše razmazila bojeći se da će se osjećati zapostavljenom. Sada vidim da sam pogriješila. U trgovini se dosta često zna bacati na pod kada nešto ne može dobiti, brata stalno tuče i maltretira a sada je počeo i on nju tuči. Teško mi je izgubila sam se u svemu neznam kako da se postavim.

Meni se čini da se radi o dvije odvojene stvari. To što je, kako ti kažeš "uplašena" je njen karakter i vjerojatno se na neki način očitovalo od rođenja. Bacanje po podu kad nešto ne dobije, udaranje brata isl. je jednostavno ljubomora izazvana dobivanjem brata. Sva ju "prva" djeca prođu, u ovom ili onom obliku.

Citiraj:

---

Neanea prvotno napisa

Uvijek mislim da sam ja negdje pogriješila u vezi njenog odgoja. Kada sam rodila drugo dijete ona je imala 15 mjeseci i ja sam ju previše razmazila bojeći se da će se osjećati zapostavljenom. Sada vidim da sam pogriješila. U trgovini se dosta često zna bacati na pod kada nešto ne može dobiti, brata stalno tuče i maltretira a sada je počeo i on nju tuči. Teško mi je izgubila sam se u svemu neznam kako da se postavim.

---

mala ti uopce nije razmazena nego nesretna

ako ti uz ovo sve ima probavne probleme (recimo cesto jako tvrda stolica ili cesti proljev) preporucila bih da odete do psihologa

kakva ti je doma situacija sa partnerom? jel aktivan kao roditelj (takva se nesigurnost javlja kod neaktivnih oceva)

nije istina da je to sto radi jednostavno ljubomoora

I ja sam pomislila da je nesretna ali jako joj se puno pažnje posveti, više njoj nego bratu. Istina je da sam ja većinu vremena sama s njima muž radi po cijeli dan. To sam i ja sama rekla mami da mislim da je ona nesretna alimama mi je rekla da sine umišljam jer noj svi posvećuju više pažnje. Ja sam sada počela raditi ( sin mi je napunio godinu dana ) i kada dodjem s posla posvetim se najviše njima ali onda mi pukne film jer ništa drugo nestignem pa već na kraju dana budem nervozna i umorna.

Odi dječjem psihologu, osim dijagnoze djeteta usput i ti porazgovaraj kako da se postaviš prema situaciji i koliko možeš i trebaš očekivati od sebe i svoje djece prma stručnoj procjeni psihologa - to neka ti bude okosnica za tvoja opažanja i zaključke koje ćeš donositi promatranjem svoje djece dok "popravljate" situaciju.
U ove 3 godine koliko sam majka skužila sam da je jedna od ključnih stvari znati koliko se može očekivati od djeteta određene dobi, kao što i svaki roditelj treba znati koje su mu mogućnosti i sposobnosti kao majke/oca.

Probaj, može samo ići nabolje :*

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

Citiraj:

---

Neanea prvotno napisa

Uvijek mislim da sam ja negdje pogriješila u vezi njenog odgoja. Kada sam rodila drugo dijete ona je imala 15 mjeseci i ja sam ju previše razmazila bojeći se da će se osjećati zapostavljenom. Sada vidim da sam pogriješila. U trgovini se dosta često zna bacati na pod kada nešto ne može dobiti, brata stalno tuče i maltretira a sada je počeo i on nju tuči. Teško mi je izgubila sam se u svemu neznam kako da se postavim.

---

mala ti uopce nije razmazena nego nesretna

---

Po meni je ovo preozbiljna dijagnoza da bi se na temelju maminog opisa mogla donositi.Zašto misliš da je dijete nesretno?Zato što je sramežljiva i treba joj duže vremena da se prilagodi novim situacijama i ljudima nego drugoj djeci?Ili zato što tuče brata?Ma meni je baš bezveze to što se danas od svake sitnice pravi dijagnoza,od normalne djece prave se pacijenti i donose preozbiljni zaključci.Moje mišljenje je da bi samo trebalo poraditi na njezinom samopouzdanju i biti uz nju dok se ne prilagodi u novoj sredini.Ako nije prihvatila vrtić Ok,ne ide u vrtić,možda joj je prerano.Ali crkva?Pa i meni se plače kad sam tamo i neugodna mi je atmosfera,zašto bi se ona tako mala morala osjećati ugodno tamo kad ima hrpa velikih ljudi oko nje,čovjek obučen u nešto čudno priča nešto što ne razumije monotonim glasom u jednom tonalitetu.Normalno da joj se ne sviđa.Samo što je možda malo osjetljivija ili se ustručava (možda i boji vaše reakcije) pa nije rekla da želi otići nego se rasplakala.To što tuče brata je sasvim normalno,ja bi rekla da je to faza koja će proći.

Na mjestu ja bih samo malo više razgovarala s njom o svemu što je tišti i stalno joj davala do znanja da ti može reći SVE što joj je na pameti,ne mora se bojati tvoje reakcije.A ti se potrudi da budeš blaga i da je oslobodiš mogućih strahova

Neri treba 20-ak min za prihvaćanje nove okoline
takva je: senzibilna i plaha, pravo ženska
zato je nikad ne odbijam kad traži "zaklon", dajem joj do znanja da sam tu da ću je štititi, ako joj se približava osoba od koje se želi skloniti , uvijek postavim dio svog tijela između nje i te osobe
životinjski instikti su kod neke djece jaki: nepoznate osobe / okruženje doživljavaju kao moguću opasnost, oni o tome ne razmišljaju , oni to samo tako osječaju

kad prihvati da je okolina/ljudi bezopasni onda se počne normslno ponašati, igrati ...

Citiraj:

---

Neanea prvotno napisa

UU trgovini se dosta često zna bacati na pod kada nešto ne može dobiti,.

---

to radu sva djeca, izbjegavaj dućan, tu situaciju ne možeš riješiti, reci: Neću kupiti i točka, odi dalje niz police, daj joj odmak : kad nema publike nema ni predstave

teoretski je već napravila scenu, pa je sasvim svejedno da li na podu leži 5 ili 15min, budi kul, ako joj se leži neka leži, ti nastavi sa šopingom, nema pregovora, ne puštaj je iz vidokruga
zanemari druge, ovo je između vas, a možda i nekog naučiš i drugu opciju osim izmlatiti dijete

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

to radu sva djeca, izbjegavaj dućan, tu situaciju ne možeš riješiti, reci: Neću kupiti i točka, odi dalje niz police, daj joj odmak : kad nema publike nema ni predstave

teoretski je već napravila scenu, pa je sasvim svejedno da li na podu leži 5 ili 15min, budi kul, ako joj se leži neka leži, ti nastavi sa šopingom, nema pregovora, ne puštaj je iz vidokruga
zanemari druge, ovo je između vas, a možda i nekog naučiš i drugu opciju osim izmlatiti dijete

---

ajde nas malo prosvijetli detaljnije o tome. meni se J nikad, ali baš niti jednom nije vani tako bacao po podu, a kako je imao takve napade doma, uvijek sam bila u strahu - bože moj, što ću napraviti ako mi se tako počne bacati po podu nasred dućana ili nasred ulice. ne znam zašto, ali eto, nije. doma smo to rješavali na način da smo ga pustili da odvrišti svoje, s time da je MM svaki put bio siguran da ga trebamo voditi kod psihologa - dok nisam našla neki članak u "bebama" gdje je pisalo da je to prilično normalno kod djece te dobi. mislim da je svega 10-tak puta (možda i manje) imao te napade bjesnila, s time da je jednom, sjećam se jedno sat vremena urlao u sobi na podu i zvao "mama dođi" i čim bi ja došla počeo vrištati "mama idi ća". i onda, kao da se ništa nije desilo, došao bi do mene, čvrsto me zagrlio i počeo se smijati.

e sad, ako ova naša gospođica ne bude bila tako fina kao njen brat i svoje nagomilane frustracije bude htjela, recimo iskaljivati,nasred Konzuma...majko mila...već me je strah...da ju pustim da ležii vrišti nasred dućana??

Citiraj:

---

mala ti uopce nije razmazena nego nesretna

---

Ovo je zaista malo preozbiljna "dijagnoza", osim ako ne uzmeš u obzir da je svako dijete dolaskom brata/sestre zapravo pomalo nesretno jer mu se promijeni cijeli svijet.

cvjeta, ovo nije u pitanju tantra, ili napad bjesa
ovo je u pitanju cendranje i manipulacija da dobije igračku/slatkiš koji hoće

manipulacija i napad bijesa su dvi različite stvari

stray_cat je napisala:
mala ti uopce nije razmazena nego nesretna

Ovo me stvarno pogodilo! Već dva dana se preispitujem gdje griješim kada mi to netko može reći "nesretna"... djete ti je nesretno, užasno me to pogodilo. A kako se to odgaja dijete da bude sretno???? :?

Neanea, daj se smiri, ovo je bilo zaista malo bezobzirno rečeno. Nitko ti samo tako na osnovu par riječi ne može sprašiti u facu da ti je dijete nesretno. Ako si više na Rodi sigurno si pročitala bezbroj iskustava drugih mama koje su prolazile slične situacije s djecom.
Ja sasvim sigurno nisam za marginaliziranje problema i zatvaranje očiju (uostalom odvela sam svoje starije dijete na psihološku obradu i sad ide na radionice), ali ne treba od fizioloških ponašanja koja prate određenu dob i situaciju praviti "dijagnozu".
Jedino ti znaš treba li tvome djetetu i tebi stručna pomoć da vas "pogurne" u pravome smjeru, ili sve možeš ishendlati sama (uz pomoć literature, tuđih iskustava isl).
Ja više nisam znala (nakon 6 godina isprobavanja različitih pristupa rješavanju problema), pa sam se obratila nekom stručnijem od mene.

Citiraj:

---

Neanea prvotno napisa

stray_cat je napisala:
mala ti uopce nije razmazena nego nesretna

Ovo me stvarno pogodilo! Već dva dana se preispitujem gdje griješim kada mi to netko može reći "nesretna"... djete ti je nesretno, užasno me to pogodilo. A kako se to odgaja dijete da bude sretno???? :?

---

A baš sam se pitala kako to da jučer nisi reagirala na to :)

Prekopaj malo ovaj podforum pa ćeš naći na tisuće identičnih situacija i kod druge djece. :love:

mamanatali ti je dobro rekla-ne možeš se uzbuđivati zbog vjerojatno dobronamjernog komentara neke anonimne žene - mi nikako ne možemo na osnovu tvoje dvije rečenice znati kakvo je tvoje dijete.

ovdje ti žene odgovaraju na temelju ili pročitane literature ili svojih iskustava, iz perspektive svog djeteta - što je super. ti lijepo sve pročitaš, odvagneš i onda odlučiš što ćeš i kako ćeš.

Nesretna- prejak opis za nešto poprilično normalno za njenu dob. Bacanje po podu i udaranje brata-sasvim normalno (sto ne znaci da to treba pustiti, naravno).
Iako ja cesto preporucujem psihologa ( :mrgreen: ) u ovoj situaciji ne vidim da je to nuzno. Ako je igraonicu prihvacala, a sad place, vodite je i dalje, maksimalno skratite oprastanje i pitajte tetu kako se ponasa tijekom boravka u igraonici- to je bolji pokazatelj kako prihvaća od dramatičnih rastanaka.Općenito je pokušajte manje štititi i pomalo poguravati (lagano i bez nervoze) prema stvarima od kojih zazire. Kako hrabru djecu katkad treba stopirati, tako i preoprezne treba gurati (bez pazi past ćeš i sl. komentara i drame ako se malo udari ili dobije od nekog).
Ono što je važno- da se ti riješiš osjećaja krivnje prema kćeri, dobila je brata i nije više centar svijeta, ah, kako bolno, istina, ali...helooo, tko od nas jeste, to je njen život i pusti je da se nosi s njim, ona to može. Baca se po dućanu, ok, dignes je, ne daš ono što hoće i izneseš van bez puno komentara. Kad skuži da ne pali, polako će prestati (vjeruj, mog je dvoje ljudi trebalo držati kad on odluči divljati po dućanu, sad ga prošlo, dogovorimo se na ulazu, par puta podsjećanja na dogovor i sve 5).