cure koje su odležale trudnoću
Legli su me prvi dan kad sam saznala da sam u drugom stanju i tako do poroda. ne želim daviti o tome što znači ležati toliko dugo vremena i za tijelo i za psihu. iskreno, ne znam koji dio mene je gore prošao. i tako nakon poroda svi su podragali dijete, slikali se s njim, divili se, čudili kako sam mogla toliko dugo ležati i nestali.
i sada sam s potpuno artrofiranim mišićima (bila sam na masaži i žena kaže da se čudi da uopće hodam) ljubim svoje dijete i brinem se o njemu na najbolji mogući način razvijajući mu i tijelo i psihupo cijeli Božji dan.
počeli smo čim je zatoplilo izlaziti vani. mislila sam da će me to spasiti i "dignuti" me malo, međutim za takve stvari ja više neama kondicije, ni snage. ipak izađem svaki dan, pa i p 2 puta, ali se onda dogodi kao jučer kad sam morala u gradu ujutro obaviti nešto da sam u 18 h potpuno slomljena. počnem se tresti, znojiti, povraća mi se i ne mogu govoriti. ni kapi snage u meni, legnem lutka kraj sebe i molim Boga da mu ništa ne zatreba, jer ne bih mogla ni korak dalje.
svaki dan kasno popodne počnem gubiti snagu. a tako bih silno htjela izaći, promjeniti ambijent, vidjeti prijatelje, a to ne mogu. strašno me to frustrira kao i činjenica da možda mome lutku ne pružam maksimum.
pijem i vitamine i nastojim dobro jesti, koliko mogu,, počinjem i lagano vježbati, ali sve skupa užasno sporo ide.
jedno od gorih osjećaja u životu je izgubiti povjerenje u svoje tijelo.
ima li neka od cura koja je to prošla i kad joj se vratila snaga?
Re: cure koje su odležale trudnoću
Mislim da sam jedna od onih koje te apsolutno razumiju. Moja prva trudnoća završila je spontanim pobačajem u 10. tjednu (1999. god.). Nakon toga kada sam zatrudnila s Larom (2000. god.), imala sam rizičnu trudnoću i morala ležati od prvog dana. Ne mislim ležati i odmarati se. Bila sam u takvom stanju da su me htjeli hospitalizirati od samog početka. Ginekologica mi je govorila da bih mogla pobaciti i ako sjedim...
Smjela sam samo ići na wc. Čak sam i jela na ležećki. A da ne govorim o tome koliko sam lijekova morala popiti da bih sačuvala trudnoću. Bilo je dana kada sam pila po 11 tableta dnevno. Lara je rođena 2 tjedna ranije carskim rezom. Još ležanja.
Moram napomenuti da je moje mirovanje započelo 1997. godine kada sam operirala tumor na kosti desne potkoljenice.
Kada sam zatrudnila s Alanom (2004. god.) sve je bilo ok prvih 5 dana. Onda sam prokrvarila i ponovo u krevet. Strogo mirovanje ako hoću zadržati trudnoću.
S Larom sam prokrvarila na 1 dan, ali sve je prošlo ok.
S Alanom sam prokrvarila 9 puta!!! Ipak sam izdržala trudnoću do kraja i prenijela ga 2 dana. I još k tome rodila ga vaginalno (nakon carskog).
Nakon Lare sam bila u lošoj formi. I kada sam krenula na fitnes, najgore od svega mi je bilo reći trenerici "Čujte, ja nisam ništa radila 5 godina, ali apsolutno ništa..."
Sada se dobro osjećam. Još nakon Lare sam krenula lagano s badmintomom ispred kuće s frendovima koji mi dođu na kavu. Nisam se previše forsirala. Treba vremena da se oporaviš, ali nemoj klonuti duhom.
Ja sam se s Larom dosta udebljala (16 kg, s tim da sam imala viška barem 10 kg). Najgora stvar mi je bila nakon poroda pogledati se u ogledalo i zamisliti kako bi MM uopće stavio ruku na mene obzirom na to kako izgledam. A bilo je ljeto i djevojke u ljetnim haljinicama i ostale spike... A ja cijelo vrijeme u pidžami, jer ništa ne ide na mene.
Ali eto, još uvijek smo tu i imamo još jedno malo stvorenje.
Moj posao je takav da cijelo radno vrijeme sjedim, ali trudim se ne zapostaviti se. Kada imam vremena naganjam se s Larom i MM oko stola u kuhinji. I to je fizička aktivnost.
Najbitnije od svega je da sama sebe ubjeđuješ da ti je dobro, bez obzira kako se osjećaš. Stalno si govori dobro mi je, mogu ja to. Vidjet ćeš da ćeš puno bolje funkcionirati.
Sretno. ;)