Kao prvo, ne mogu vjerovati da pokrećem ovakav topic. Odrasla sam i živim u totalno sredini za koju sam bila uvjerena da je prodojeća. Stariju sam kćer dojila do skoro druge godine, od čega je prvu godinu dana gotovo samo sisala, jer je bila (i ostala) slabo zainteresirana za drugu hranu.
A onda je došao Vilenjak :heart: Taj dečko je od prvog dana fasciniran hranom. Kad god vidi da se jede, vrišti dok i on ne dobije. Pojeo bi sve što mu dođe pod ruku tako da ga uopće ne moram hraniti. (Sve pojede sam, i onda traži još.)
Problem se javio u vidu rodbine -- i, pod njihovim utjecajem mm-a -- koji tvrde da on mora biti užasno gladan kad toliko jede, a ne deblja se. Naime, dječak je dosta sitan - u prosjeku je nakon drugog mjeseca života dobivao po 250 g mjesečno i s 9 mjeseci ima jedva 8 kila. Jako je aktivan, pa sam to pripisivala njegovom puzanju od 6. mjeseca života, ali sad sve više sumnjam da nije možda stvarno gladan. :? Naravno da me svi uvjeravaju da jest, jer zašto bi toliko jeo da mu je moje mlijeko dovoljno? A istovremeno sumnjam da mu dohrana može ponuditi dovoljno hranjivih tvari... Što da radim?
Inače, nije ni upola toliko zainteresiran za dojenje, pa to uglavnom odrađujemo pred spavanje i noću, kad je mir i tišina. (Imamo oko 4 dnevna i 3 noćna podoja.)
