nezadovoljstvo ili ?

stalno brijem da nesto krivo radim, pa vas molim da me savjetujete, utjesite.
daklem imamo 16 mjesecno dijete koje vise-manje po cijele dane sizi.
kroz dan se izmjenjuje red placa, red smijanja i vristanja, pa red cviljenja koje preraste u revanje i tak..ne znam sto vise.
mislim da je nazadovoljna, da nesto zeli, a kada joj pokusavam udovoljiti cini mi ne zna ni sama sto zeli (npr. zeli nesto sa stola ja ju stavim na stol da si uzme a ona nastavlja cviliti i dalje) nema mira dulje od 10sek osim ako radi nesto nedozvoljeno (stavlja nesto u usta, rastura macka, pere ruke u wc skoljki,..)
kada smo vani uglavnom nema vecih problema (osim sto vojerski obilazi djecu koji sjede na klupicama i pilji u njih :mrgreen: ) no problem nastaje cim se vratimo kuci..sve isto. zadovoljna je samo kada skacemo, vristimo, plesemo i sl. po kuci no ja to zaista ne mogu po cijele dane.
size prelaze u grozan plac koji smiruje jedino cica a mislim da to nije rjesenje
ne moram ni spominjati da uz nju ne mogu raditi apsolutno nista u kuci, da se po noci stalno budi, da se ne zeli voziti u kolicima,...

Znaci, sto vise u prirodu. :mrgreen:

Novi poticaji i učenje novih vještina, češće igranje s drugom djecom, promjena dnevne rutine ili pak dosljednije držanje starog rasporeda, bolest, zubi, dosada, previše/premalo slobode...?

Kreni sistemom eliminacije.

Javi se za daljnje upute.

:*


(svi smo to prošli, znam da je frazetina al je tak)

mamash istina je vecina sto si napisala. nama pomaze promjena d.rutine, druzenje s drugom djecom (mislim da se druzimo puno vise nego vecina dj.njenje dobi jer imamo veliko drustvo s foruma), a s ucenjem novih vjestina je problem jer mi se cini da nju nista ne interesira.. npr.jos uvijek ne mase papa ali zato zna skoro sve sto ju mi nismo ucili ili zeljeli da radi (gura kjuc u kljucanicu, utikac u uticncu, usb stic u port,....)
najveci je problem sto s njom kod kuce.kada se vratimo iz vana ili kada je lose vrijeme. znam da se je o tome dosta pisalo, ali fakat sam probala svasta. no vrlo brzo postane cendrava ili nezainteresirana. i na najmanje moje forsiranje ili zabranu ona dobiva momentalni napad histerije :roll: a nisam ni ja od kamena..vec sam mislila da smo u krugu njena nervoza-moja nervoza, no jedan dan sam pratila. ona je pocela zivcaniti iako sam ja bila totalno skulirana..ma kada je dan dobar cini mi se da pretjerujem no takvi su dani puno rjedji

Kolegice moja po cendravosti! :mrgreen: :love:
Znaš šta moja radi kad se probudi i najede? Fino ode do svoje male vješalice, uzme jaknu i kapicu, dođe do mene i viče pa-pa! I kad je vani suho (čitaj: uopće nije bitno da je lijepo nego doslovno - suho), sve ok. Spremimo se i vani smo do drugog spavanja. ALI problem je naravno kad vani pljušti. :nope: Naravno da nema načina da joj ja objasnim da vani pljušti i da se u tom slučaju ne možemo igrati vani. A onda počne :cry: :cry: .
Sve u svemu, kad kiša pada ja zovem susjede, rodbinu i tako... žicam tko će mi doć u goste ili kod koga ćemo se mi uvaliti. Ni u kom slučaju ne ostajem doma.

i moja je sklonija neg. raspolozenjima, ja ju znam u sebi zvati mrgud...nekako je takav tip i kuzim koliko to zna biti tesko :love: da te utjesim sad je puno lakse :*

Ima nas još...
Maša je užasno svojevoljna...neki dan u šetnji, pored nas prolaze mama, tata i curica (cca 2 mjeseca starija od Maše). Ima kapicu na glavi i hoda pored tate držeći ga za ruku. Oni dođu do birca i sjednu, s tim da i curica mirno sjedi.
MM komentira kako je curica mirna, ja mu objasnim da je ona 'ipak malo starija od Maše', a on: ne vjerujem da će Maša ikad biti tako mirna.
Tipičan izlazak:

stavimo kapicu, Maša vrišti i skida je
pustimo je da hoda- ona trči na cestu ili na travu koja je za.rana od psećeg dreka
pustimo je da hoda- ona ugleda čik i pokušava ga pokupiti sa ceste.
pokušavamo je primiti za rukicu-vrišti i trči..na cestu.
Dođemo u park- bježi sa tobogana i pokušava gurati tuđi biciklić i pobjeći iz parka
idemo iz parka - prolazi pored klupice gdje je neko dijete ostavilo svoju lutku -vrišti i hoće lutku.
I onda odemo doma...a ja se osjećam k'o zadnje govno jer joj nisam dala da se igra sa tuđim igračkama ili da trči u travu koja je prepuna psećeg dreka.

Zaključila sam da trebamo što više ići u prirodu, po mogućnosti sa prijateljima koji imaju djecu, nositi sa sobom hrpu igračaka i ne živcirati se previše što ona sve pokušava strpati u usta.

znatizeljna - rekla bih prije da je tvoja curica tipično jednogodišnje dijete.
Još će neko vrijeme probati trpati sve u usta, isprobava vaše i svoje granice i sposobnosti, a to kaj se hoće igrati sa tuđim igračkama je najobičnija znatiželja. Pristojno i smireno reci i svom i tuđem djetetu "možemo li malo pogledati tvoju igračku?" i još bi bio zgodan potez imati uza sebe neku vašu koju ćete ponuditi za razgledavanje. Neka nauči dijeliti i igračke i roditelje s drugim ljudima i s drugom djecom - uskoro ćete joj prestati biti isključivi centar svijeta i na to se morate svi zajedno pripremiti.
Idite se igrati negdje gdje je koncentracija d.eka najmanja pa makar to bilo jednom tjedno umjesto svaki dan - bolje dva sata kvalitetnog igranja nego svaki dan nervoza i galama.
Rijetka su djeca koja sa godinu dana mogu sjediti u kafiću - uostalom po meni to i nije mjesto za tako malu djecu, pa bila to i terasa kafića (nema dima) - doći će vrijeme kad ćeš sa svojim djetetom moći otići i na ručak u restoran i zaista pojesti naručeno :mrgreen: .

Strpljenje, diplomacija i pokušaj predvidjeti moguće scenarije i izbjeći nepotrebno natezanje i galamu. Nisu roditelji uvijek u pravu, tj. nemoj očekivati da ćeš svaki put uspjeti provesti što si naumila niti da će tvoje dijete uvijek biti jednako spremno na suradnju.

Moja najveća mudrost koju sam usvojila kao mama je da se trudim uvijek unaprijed samoj sebi objasniti što mogu očekivati od svoje djece u određenoj dobi i kako da samu sebe prilagodim fazi koja nam slijedi.

Puno pričajte s Mašom, učinite joj svaki detalj u svijetu koji ju okružuje zanimljivim, pa joj trčanje na cestu i bježanje od roditelja neće biti vrhunac zabave.
Uključite se oboje u proučavanje pčelica, prolaznika, automobila na cesti, druge djece, prozora na zgradama..........., zaokupite joj maštu.
Nemojte joj posvuda nositi hrpu njenih igračaka, ionako joj je tuđe zanimljivije, a i odlazak u poštu ili banku može biti avantura - strpaš ju u kolica ili maramu i nek ti bude podrška dok plaćaš račune ili kupuješ nešto.
Doziraj joj nove podražaje i iskustva da se ne zasiti prebrzo jer će onda imati želju i volju za nepodopštinama pošto će joj tipične dječje zgode i nezgode postati dosadne.
Nemoj se bojati biti dosljedna i nemoj se bojati reći NE.

:love2:

mamasch :*
Zašto ja nisam mudra mama, zašto?!

Hej znatiželjna sve se to nauči samo ti treba strpljenja za samu sebe i za dijete ( a i za tatu).
Ja imam dobru školu sa blizancima, cura i dečko - totalno različiti karakteri i različiti interesi, bilo je i još je potrebno enormno mnogo mojeg i dječjeg razumijevanja i opraštanja za svaki dignuti ton i svaku pogrešku. Naravno puno ti znači ako se TM trudi biti razuman i ako ti u prvo vrijeme prepušta kormilo jer ipak si zasad ti najvažnija djetetu i ti imaš glavnu riječ, sigurno si više s djetetom od tate. Ja sam recimo uvijek šizila kad bi mi MM prigovarao zašto nije ovako ili onako i trebalo mu je dosta vremena nasamo sa klincima da vidi kako je zapravo teško odgajati djecu i koliko je potrebno truda i snage, diplomacije i volje, žrtvovanja i kompromisa. Bilo je tu i zagorenih ručkova i neopranog veša, prašine po svuda, povremeno je bilo malo ili ništa sexa ili zajedno odgledanih filmova ali evo s vremenom i kako djeca odrastaju sve se to nadoknadi, samo je bitno zadržati zdrav razum dok ne dođeš do te faze.

Hvala ti na komplimentu :* ali i ja sam ipak samo čovjek (kako bi moja djeca rekla "mama jesi i ti ljud?", i ja griješim i galamim i bacim poneku igračku u smeće kad više ne znam što bi (uglavnom ju kasnije krišom izvadim :lol: ), a priznajem da sam dala koji put i po guzi. Ne hvalim se time ali se i ne stidim, to je do sada nekoliko puta bio moj način rješavanja one krajnje krizne i neizdržive situacije. Valjda me neće nitko drvljem i kamenjem...
:oops:


Raspitaj se malo za našu duplu duplicu - ima dva para duplića, ona je meni idol i ideal, uvijek ju dajem za primjer.

Citiraj:

---

znatizeljna prvotno napisa

mamasch :*
Zašto ja nisam mudra mama, zašto?!

---

nije ti grah tako pao. :mrgreen:

Citiraj:

---

Hello_Kitty prvotno napisa

stalno brijem da nesto krivo radim, pa vas molim da me savjetujete, utjesite.
daklem imamo 16 mjesecno dijete koje vise-manje po cijele dane sizi.
kroz dan se izmjenjuje red placa, red smijanja i vristanja, pa red cviljenja koje preraste u revanje i tak..ne znam sto vise.
mislim da je nazadovoljna, da nesto zeli, a kada joj pokusavam udovoljiti cini mi ne zna ni sama sto zeli (npr. zeli nesto sa stola ja ju stavim na stol da si uzme a ona nastavlja cviliti i dalje) nema mira dulje od 10sek osim ako radi nesto nedozvoljeno (stavlja nesto u usta, rastura macka, pere ruke u wc skoljki,..)
kada smo vani uglavnom nema vecih problema (osim sto vojerski obilazi djecu koji sjede na klupicama i pilji u njih :mrgreen: ) no problem nastaje cim se vratimo kuci..sve isto. zadovoljna je samo kada skacemo, vristimo, plesemo i sl. po kuci no ja to zaista ne mogu po cijele dane.
size prelaze u grozan plac koji smiruje jedino cica a mislim da to nije rjesenje
ne moram ni spominjati da uz nju ne mogu raditi apsolutno nista u kuci, da se po noci stalno budi, da se ne zeli voziti u kolicima,...

---

ovo mi jako dobro poznati scenarij...oh da! Moja starija je bila takva da sam rekla da ću si radije začepiti onu stvar za cijeli život nego imati još jedno (a trebala je biti i blizanac, ajme meni :roll: ) I još smo bile osuđene jedna na drugu jer smo bile u inozemstvu, a MM pilot. Slušala sam ju po cijele dane i noći, gurala prazna kolica i nju na rukama (žali bože para za kolica, ode moja kičma zauvijek u bananu, bila je po meni ko mladi majmun), na rukama dok kuham, peglam, pričam na telefon, usisavam....po noći je spavala na meni do njenih 18 mj :shock: :x . Jedino je vani bila ok, ali i to samo ako su se sve okolnosti poklopile, dakle bila je sita, na mjestu na kojem je željela biti i imala društvo koje joj je odgovaralo :roll: . Ne znam ti dati pametan savjet osim da izdržiš dok malo ne odraste. S mojom je prijelomni trenutak bio u 4-oj godini kad se rodila mlađa. Odjednom je postala ozbiljnija, odraslija iv oljna kooperirati i slušati. Sad je zlato od djeteta (skoro će 9), ali mi sad mlađa naplaćuje ceh :mrgreen:
Ja sam sa starijom bila i kod psihologa, ali je rekao da se jedno dijete od njih 10 rodi takvo (pa kud baš meni :mrgreen: :? ) i da će ići na bolje kako bude rasla. Čuvaj živce i izdrži :love: znam kako ti je!

I kod nas isti scenarij...po cijele dane vrišti i dere se bez razloga, na rubu sam živaca i na izmaku snaga.

Kada smo vani sve je super (ili kada smo u kući i stavlja ruku u školjku :roll: ) mada se i onda zna desiti da se baca po podu i da plače.

Stvarno ne znam u čemu je problem :?

stavi je u kadu nek se iskupa i nek proljeva, preljeva u plastične čaše,moči krpice, ako ne možete van ili improviziraj baby gym po stanu. Ja sam znala od djelova za dječji šator i malih stolica i jastuka raditi provlačilice- nešto kao penjalicu za male. Nugatino i mašta mogu svašta. Ti pojedi nugatino i da vidiš :mrgreen:

Ali ako ništa ne pomaže razmisli da li je nešto stvarn osmeta - moja Di je takva kad ima neurodermitis - nije samo zbog osipa nego je cijela probava da ne velim vriti pa je nervozna i cendrava do bola. Primjetili smo da kadnema dermitisa nemani tog neutješnog plakanja

cure hvala na utjehi, no iridana2666 ti me bas i nisi utjesila

Citiraj:

---

da izdržiš dok malo ne odraste. S mojom je prijelomni trenutak bio u 4-oj godini kad se rodila mlađa

---

jos ovakve 3 godine i po mene nece trebati dolaziti policija da me odvede u ludnicu, ja cu moliti da me odvedu :lol: :mrgreen:
salim se..zaista ima dobrih savjeta, a znatizeljna, ive, ana i lulu drago mi je da vas vidim ovdje :*

i mi prijavljujemo jednog takvog, što da ti kažem, nemam pojma...

Jedino što mi nije baš najjasnije je da ga tete u vrtiću stalno hvale kako je dobar, prekrasan itd. i mi nekad dođemo ranije pa ga gledamo da on nas ne vidi i stvarno dijete je anđeo u jaslicama, a čim nas vidi, udri dreku...

Stariji je bio skroz drugaciji.