Privatne igračke u vrtićima
Fioni je ovo već treći vrtić - u prvi je krenula u Beču, drugi je bio jedan privatni u Zg nakon što smo se vratili (jer ju nismo uspjeli usred godine upisati u gradski vrtić koji smo željeli) i, konačno, od rujna prošle godine ide u gradski.
U prva dva vrtića se nisu smjele nositi privatne igračke, osim eventualno za spavanje. One koje su djeca donijela bile su u spremljene s piđamicama, vađene za spavanje i nakon spavanja opet pospremljene. Dakle, s njima se nije igralo i u tim vrtićima Fiona nikad nije ni izrazila želju da si ponese neku svoju igračku (čak ni za spavanje).
Međutim, u vrtiću u koji sad ide praksa je da se igračke slobodno nose. Ok, nije baš skroz slobodno, tj. postoje neke restrikcije, ali situacija izgleda ovako:
Pravilo je da se privatne igračke nose isključivo petkom.
Praksa je da se nose svaki dan, da se za vrijeme edukativnih sadržaja spreme u jednu veliku kutiju, no kad izađu u dvorište (a to je po lijepom vremenu dvaput dnevno), smiju ih izvaditi i igrati se njima.
Praksa također izgleda ovako da su oko Božića svi imali Barbike i onaj tko je nije imao nije se mogao igrati s drugima (govorim o curicama).
Zatim je došlo vrijeme My Little Pony i ista stvar: nemaš - ne možeš se igrati (Barbika, koju je od jednih frendova dobila za Božić, leži već tjednima netaknuta.)
Trenutno svi imaju Bratz. Fiona nema i to rezultira time da solira. Jednom je jedna curica donijela dvije lutkice, pa je jednu posudila Fioni i nije bilo veće sreće.
Ne znam koliko će trajati Bratz faza i što će doći nakon nje, no skužili ste pravilo.
Tetama je važno da klinci za vrijeme edukativnih sadržaja nemaju svoje igračke, kako im ne bi ometali planirane aktivnosti, no ne vide ništa lošeg u tome da se klinci vani igraju svojim igračkama. Znači, zabrana igračaka unutar grupe odnosi se samo na njihove aktivnosti i uopće nisu uzeli u obzir ulogu igračaka u isključivanju djece iz grupe.
Ja sam pokušala jako dugo biti čvrsta i ne dozvoliti nošenje igračaka osim petkom, no Fiona je bila silno nesretna zbog toga i ostala je ili jedina ili među rijetkima bez vlastitih igračaka, pa sam na kraju popustila. Međutim, tu se ne radi o tome da si dijete ponese najdražu igračku, nego popularnu igračku, a kako ja sama imam priličnu averziju prema trendovima i grupnom mentalitetu, takve me situacije dovode do ludila.
Fiona je od djeteta kojem je u vrtiću bilo super, koje je veselo odlazilo i jednako veselo ostajalo, koje je s puno radosti pričalo o tetama i djeci, postala tužno dijete koje svako jutro plače da neće u vrtić, da je njoj tamo grozno i da se nitko neće igrati s njom. :(
Tete krivnju svaljuju na mm-a i tvrde da se on predugo oprašta od nje (on ju vodi u vrtić). Kao, trebao bi ju samo pozdraviti, ostaviti u grupi i otići. Međutim, on se oduvijek oprašta jednako dugo i nikad to nije bio problem. Hoće jednu pusu - dobije jednu. Hoće pet pusa - dobije pet. Ponekad neće nijednu, nego samo otrči u grupu, jedva da i mahne, ali takvih dana nije bilo već dugo. Dakle, osobno mislim da nije problem ni u mm-u ni u dugačkom pozdravljanju.
Pokušala sam pričati s tetama o igračkama, no one tvrde da su bespomoćne. Njihov argument protiv privatnih igračaka je da im smetaju u provođenju edukativnih aktivnosti, pa su igračke za to vrijeme spremljene u kutiju, no budući da im na dvorištu ne ometaju nikakve njihove aktivnosti, nema razloga da ih zabrane. Ja, recimo, smatram da razloga itekako ima, jer je uključivanje i isključivanje djece u grupu na osnovi igračaka za mene izuzetno jak razlog.
E sad... Zanima me sljedeće:
1. Kakva je po tom pitanju situacija u vašim vrtićima?
2. Što mi predlažete da napravim?
Moj plan je bio još jednom - ali ozbiljno - razgovarati s tetama, pa ako se ništa ne promijeni ići korak dalje. Koji je to korak? Pedagoginja ili direktno ravnateljica?
Problem je i u tome što su roditelji dosta podijeljeni. Neki su izrazito protiv privatnih igračaka, a neki ih izrazito podržavaju. Na kraju, prije ili kasnije, sva djeca počnu nositi igračke ako ne žele biti isključena.
3. Ovo pitanje je više za pdf Izazovi roditeljstva, ali pitat ću vas ovdje, da ne pišem dvaput: kako da se postavim prema Fioni?
Pokušavam joj objasniti da nisi ono što imaš i da te ne definiraju stvari, da si ne smije dozvoliti da joj bilo tko uvjetuje društvo zbog nečega što posjeduje i sl., no ona je još mala i ne znam koliko joj to zapravo sjeda.
Grupe su mješovite, znači, u njima su djeca od tri godine do školaraca. Ovi najmlađi (među koje Fiona spada), naravno, prate pravila starijih, što je posve normalno u grupnoj dinamici. Mislim da je ona još uvijek premala (još nema ni četiri godine) da bi se znala efikasno obraniti od takve vrste pritiska, pa ću joj danas kupiti toliko željenu Bratz, no jednostavno ne želim da odraste u osobu kojoj će tuđa mišljenja biti važna i kojoj će ta vrsta prihvaćanja biti bitna.
Kako da to postignem? :? :/
Re: Privatne igračke u vrtićima
ad 1... moja #1 nije nikad voljela nositi svoje igračke u vrtić niti sam po njenim pričama mogla zaključiti da je to nešto bitno za status u grupi
ad 2... ne znam, ali ću se osvrnuti na ovo
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Pokušavam joj objasniti da nisi ono što imaš i da te ne definiraju stvari, da si ne smije dozvoliti da joj bilo tko uvjetuje društvo zbog nečega što posjeduje i sl., no ona je još mala i ne znam koliko joj to zapravo sjeda.
mislim da je premala da bi ovako nešto mogla shvatiti (osim u nekoj mjeri kroz primjer koji će oponašati)
i
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
no jednostavno ne želim da odraste u osobu kojoj će tuđa mišljenja biti važna i kojoj će ta vrsta prihvaćanja biti bitna.
moji su roditelji to pokušali postići tako da su branili stvari koje su smatrali bezveznim, a nekako se slučajno :/ poklopilo da su to bile upravo one koje su svi imali ili htjeli imati... uz prigodne prodike o povodljivosti, ono "da svi skaču s mosta jel bi i ti?" (najgluplji roditeljski kliše u povijesti svemira :roll:
nije im baš uspjelo :/
nemam recept, ne branim ništa, #1 ima svoj džeparac koji zadnjih tjedana troši isključivo na sličice Euromania :roll: , a nastojim pružiti dobar primjer... koliko uspijevam dalo bi se pričati :/
Re: Privatne igračke u vrtićima
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Kako da to postignem? :? :/
s djetetom fionine dobi vrlo teško. ne zato jer neće razumit nego je mala da bi uopće mogla razumit.
a traume isključivanja iz grupnih igara mogu joj stvarno ostat za cijeli život.
a i to što ćeš joj kupit popularnu igračku samo da bi bila prihvaćena je opet dvosjekli mač. šta će bit sutra, prekosutra, kad odraste. hoće li to bit najnoviji porsche da bi je društvo prihvatilo.
po meni je veliki pedagoški propust na tetama koje ne vide ili ne žele vidit (radi vlastitog mira i komoda) da ima djece koja radi toga pate. jer fiona očito pati čim se iz veselog diteta koje voli vrtić pretvorila u dite kojoj je vrtić mjesto sve veće nelagode i izazivanja vlastite patnje.
bez obzira što su roditelji podijeljeni tete su tu (a i ravnatelj i pedagog) da donesu odluku o nenošenju privatnih igračaka koje uzrokuju problem. i tako treba bit pa kome krivo kome pravo. jer radi nekolicine djece ne moraju traume imat ostali. a isključivanje iz druženja itekako ostavlja traume.
mogu razumit (a i podržavam) da je to neka omiljena igračka koja ditetu daje nekakvu sigurnost kad nisu roditelji uz njega, ali bome nikako igračke koje su -in- tjedan-dva.
Re: Privatne igračke u vrtićima
Citiraj:
Ailish prvotno napisa
moji su roditelji to pokušali postići tako da su branili stvari koje su smatrali bezveznim, a nekako se slučajno :/ poklopilo da su to bile upravo one koje su svi imali ili htjeli imati...
Posve te kužim. Meni moji nisu ništa branili, ali su mi te popularne stvari kupovali s mjerom, koliko su mogli (bila su druga vremena). Naučila sam da nešto mogu dobiti, a nešto ne mogu, ali sam jednako tako naučila da treba izbjegavati ljude koji će mi uvjetovati svoje vrijeme i društvo time imam li neku igračku/majicu/tenisice ili nemam.
Ja njoj ne branim ništa a priori, ali mi je žao kad vidim da neke igračke koje su joj bile važne i drage postaju sporedne, samo zato što je neka curica koja se nametnula kao glavna rekla da je ta igračka glupa, a svi trebaju imati nešto drugo... Naravno, ono što ima "glavna". :roll:
Re: Privatne igračke u vrtićima
Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
s djetetom fionine dobi vrlo teško. ne zato jer neće razumit nego je mala da bi uopće mogla razumit.
Upravo u njezinoj dobi i je glavni problem. Da je starija, mislim da bi mi se bilo lakše postaviti.
Iskreno, nisam očekivala takav tip problema u tako nježnim godinama. :/
Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
a i to što ćeš joj kupit popularnu igračku samo da bi bila prihvaćena je opet dvosjekli mač. šta će bit sutra, prekosutra, kad odraste. hoće li to bit najnoviji porsche da bi je društvo prihvatilo.
Točno to. Ne želim da s 13 godina propuši, s 15 proba drogu i sl. samo zato što to "svi rade".
Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
po meni je veliki pedagoški propust na tetama koje ne vide ili ne žele vidit (radi vlastitog mira i komoda) da ima djece koja radi toga pate.
Ne mislim da su tete komotne, zaista su dobre, posvećene djeci i Fiona ih obje voli, svakodvneno pokušam razgovarati s njima kad dođem po nju - ponekad je to minuta-dvije, ponekad deset, ovisno o tome koliko i one i ja imaju vremena. Ne bih željela da ispadne da su tete loše.
Samo mislim da su ovdje napravile krivu procjenu i da se ne znaju postaviti prema roditeljima koji krše pravilo.
Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
bez obzira što su roditelji podijeljeni tete su tu (a i ravnatelj i pedagog) da donesu odluku o nenošenju privatnih igračaka koje uzrokuju problem. i tako treba bit pa kome krivo kome pravo.
Da, to bi bilo odlično, ali ne znam koji je put do takve odluke. (Mislim na formalni, hijerarhijski put u vrtiću.)