Jabuka bježalica

Kažu da jabuka ne pada daleko od stabla.

Razmišljala sam o sebi i svojim roditeljima. Oni su, dakako, moje stablo, njihov se utjecaj na mene ne može poreći. Ali ja mislim da sam se ipak poprilično otkotrljala od tog stabla.

Odgajana sam da budem "zlatna sredina", da se ne ističem, da se uklopim, moralo se paziti "što će drugi reći", uglavnom takva neka filozofija. Roditelji su mi takvi. A ja sam ispala sasvim neki drugi tip osobe - imam neku svoju "spiku": niti razmišljam, niti izgledam, niti se ponašam ili čak hranim poput većine drugih ljudi. Mislim, nisam nikakav ekscentrik, ali sam bome jako daleko od onog što su oni željeli da budem. (Povremeno si na tome čestitam. :mrgreen: ) Znam da usprkos svemu imam još uvijek u sebi puno toga "njihovog", ali u nekom općenitom životnom stilu, filozofiji i poimanju svijeta miljama smo daleko. (Zove li se to samoostvarenje?!) Ponekad mi se oni čine kao djeca...

Kako s vama stoje stvari? Jeste li i vi jabuke bježalice? U čemu ste se najviše otklonili od svojih roditelja? Što ste zadržali?

Nekako sam sklona misliti da je generacijski sukob zapravo stvar koja pokreće svijet naprijed i da je dijete zapravo "dužno" napraviti iskorak, premda je puno lakše naprosto se uklopiti, prihvatiti tradicionalne vrijednosti i ići utabanom stazom. A opet me i plaši na koji će način "iskoraknuti" moja djeca... Ne bih baš voljela da se toliko razlikuju od mene kao ja od svojih roditelja... :mrgreen:

Uh, i ja sam od svojih više drukčija nego slična.

Nisam pobegulja. Imam dosta toga i od jednog i od drugog, i to me raduje. Vaspitali su me da budem svoja, ali sam, nekom čudnom životnom putanjom, sve više njihova, po mnogo čemu...
Budući da taj put smatram ispravnim, i kod moje dece me raduje kada prepoznam tu svoju, tj, njihovu crtu...

Pa lično smatram da je taj generacijski jaz uvek prisutan i da se deca skoro uvek razlikuju od roditelja. Danas, kad smo kulturno, ekonomski, intelektualno, tehnički daleeeeko odmakli od naših roditelja nije ni čudo da nam se čini da toliko odskačemo. Jedino ako ne misliš samo na odnose sa okolinom mada nisam stekla takav utisak.

Ja sam recimo vaspitavana drugačije a radim drugačije prosto jer današnji svet tako zahteva (na žalost jer mi je vaspitanje koje sam dobila od roditelja mnogo lakše za razumevanje). I školovanija sam od njih i snalažljivija i slobodnija ali sam ubeđena da sam takva samo da bih mogla da se snađem u životu.

Ono po čemu ne odkačem od svojih roditelja jeste da sam štediša (iako imam daleko više para nego što su oni ikad imali), iskrena i obožavam ljude (do te mere da upadnem u višemesečnu depresiju kada me neko razočara)

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

A opet me i plaši na koji će način "iskoraknuti" moja djeca... Ne bih baš voljela da se toliko razlikuju od mene kao ja od svojih roditelja... :mrgreen:

---

možda se vrate na stazu tvojih roditelja?

nikad se ne zna kako će to ispasti.
geni nose svoje, ali okolina ima užasno velik utjecaj,
i pod tim mislim društvo u cjelini, iako isprva obitelj ima najveći utjecaj.

ja užasno cijenim svoje roditelje i najiskrenije se nadam da ću
jednog dana uspjeti odgojiti svoju djecu nekim njihovim metodama
i da ću uspjeti ostvariti ovaj odnos kakav oni imaju sa mnom.

ne smatram se jabukom bježalicom (baš si to lijepo sročila).
od mame sam zadržala mirnoću u ophođenju s djecom,
popustljivost, nenametljiv način šminkanja i onaj stav da svatko zaslužuje priliku.

od tate karakter, duhovitost, iskričavost, ljubav prema pričanju dogodovština, lukavost u ophođenju s drugima i jake zglobove na prstima.

Trenutno su moja djeca karakterno ista ja...
Fizički isti MM...
Hm, da, ova kombinacija nije nimalo povoljna za mene :mrgreen:
Eh da je bar bilo obrnuto :roll:

ista sam pokojna baba

i svakim danom joj sve više sličim :mrgreen:

ja sam moja mama, na užas MM, karakterno, i s godinama sve više i fizički
od oca svjesno bježim, grozim se kad kod sebe primjetim koju njegovu crtu, mada bi mi njegova sposobnost, moć uvjeravanja i "prodaje priče", savršeno došla u životu, ali ako ima i malo toga u meni to svjesno potiskujem jer ne želim imati nikakve veze s njim

Puno puta sam mislila kako sam jako daleko od onoga kako su moji starci mislili i kako su me odgajali, ali u zadnje vrijeme i to vrlo često se sjetim nekih tatinih i maminih riječi i ispada da su bili u pravu! Nekada su mi te njihove izjave bile smješne i nemoguĆe, a danas vrlo često čujem onu poznatu "JESAM TI REKO/LA" :) Neke životne navike su mi potpuno drugačije od njihovih i živim drugačije, ali opet te neke stvari na koje su me upozoravali svarno jesu onakve kakvima su ih opisivali i vidim da se ponašam kao i oni!

I ja sam jabuka bježalica :mrgreen:

Meni se čini da su bježalice ona djeca kojima roditelji usađuju svoje stavove na neprihvatljive načine. Moji su toliko inzistirali na nekim stvarima i vrijednostima da su mi ih totalno zgadili :/

Dobro, s godinama sam uvidjela da sam neke stvari odbacivala iz čistog djetinjastog inata, no i dalje sam osoba koja ima poprilično različit sustav vrijednosti od svojih staraca i nije mi žao.
Kakva će nam biti djeca - vidjet ćemo 8)

Živim skroz drugačije od svojih roditelja. Oni su živjeli u sasvim drugačijim okolnostima radi čega naši životi i nisu baš usporedivi.
Kod sebe prepoznajem neka životna načela/vrijednosti koja su mi oni usadili i na tome sam im zahvalna.

Quote dadilja... (nazalno) Oh my God, I sound like my mother... end quote I svakim danom sam joj sve sličnija.....

Ja nisam bježalica.
U nekim stvarima bih voljela da smo i sličniji.

ja sam kruska :mrgreen:

ja sam bježalica, što se tiče ženske strane

što se tiče muške strane ... vidi se čija sam krv :mrgreen:

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

A opet me i plaši na koji će način "iskoraknuti" moja djeca... Ne bih baš voljela da se toliko razlikuju od mene kao ja od svojih roditelja... :mrgreen:

---

možda se vrate na stazu tvojih roditelja?

---

:)

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

Quote dadilja... (nazalno) Oh my God, I sound like my mother... end quote I svakim danom sam joj sve sličnija.....

---

ja bih ovo potpisala. s time da ja i uživo imam takav prekrasan nazalni glas.. :lol:

a sada malo ozbiljno...jesam drukčija, ali mislim da su i moji roditelji drukčiji od svojih roditelja, i tako redom. to mi se čini kao normalno stanje stvari.
ali isto tako sam im u nekim stvarima slična, i čak štoviše, što sam starija, neke njihove osobine koje su mi se prije činile dosadne i naprne, sada počinjem cijeniti. i nekada ih prepoznam kod sebe i budem im zahvalna na tome.