Maštarije o roditeljstvu

Jeste li maštali o roditeljstvu dok još niste bili roditelji?

Ja sam zamišljala kako ću imati sina koji će pisati hvalospjeve o svojoj mamici u školskim sastavcima.

I zamišljala sam (pod utjecajem neke knjige) kako će moje dijete slikati nogama (!) po papiru - pisalo je u knjizi da je to djeci vrhunski gušt.

I zamišljala sam da ću imati beskrajno puno strpljenja za djecu.

Epilog: Imam sina, ali još ne zna ni olovku primiti u ruke (što znači da za hvalospjeve o najboljoj mami na svijetu još imam šanse), starijem sam djetetu dala šansu da slika nogama, ali se prvi put poskliznula i pala, a drugi put zaprljala zid u hodniku..., a strpljenje mi baš nije jača strana...

A vi?

ja još uvijek maštam :oops:

da ću ih imati barem troje. da ću umjeti s njih troje.
ako ih budem imala četvero, da ću ih imati dvoje u kratkom razmaku,
pa pauza, pa još dvoje.

da ćemo biti ekipa. da ćemo se puno smijati.
da ću ostati ovako šašava u srcu i glavi i da će to naslijediti od mene.

da će svirati neki instrument, da će se baviti sportom,
da će voljeti čitati.

i da, ovo sa strpljenjem. definitivno :mrgreen:

Strašno sam želela decu a jako dugo ih nisam imala (10 godina). Ipak, jedina maštarija koja me je opsedala je bila kićenje bora sa decom (čudno jer bih za 10 godina morala da ih imam više). Odprilike kad smo mi krenuli u radove na bebi dever je dobio ćerkicu. Pošto žive ispod nas a izolacija nije baš najidealnija nisam propuštala da čujem nijedno njihovo novogodišnje spremanje - pustili bi muziku glasnije a onda utroje ukrašavali kuću, smejući se i pevajući. To su bili najteži periodi mog lečenja neplodnosti. Tešila sam se da ću i ja jednog dana sa svojim detetom i mužem isto tako raditi.

Momci su se rodili početkom decembra. Prve godine je mm sam kitio bor dok sam ja dojila. Naredne godine je mm hitno bio pozvan u Beograd pa sam ga kitila dok su momci spavali (i još jedno 100 puta dok ga nismo konačno raskitili). Treće godine je jedan bio bolestan pa smo ga kitili u etapama. Konačno, ove godine smo ga kitili nas troje dok je tata bacao pogled da ne propusti Star Trek i borbu Klingonaca i Vulkanaca.

clumsy mom, baš me je dirnula tvoja priča. I podsjetila koja je radost moći imati djecu, takve priče teraju nas na razmišljanje.

:heart:

:yes:

samo nisam mastala o tome kakvo ce mi dijete/djeca bit nego kakva cu ja bit ko mama, sta cu sve radit a jos vise sta necu radit. o tome da ih imam troje sa malom razlikom, da vise vremena provodimo vani u prirodi nego u kuci, da se smijemo i pricamo o svakoj i najmanjoj stvari da provodimo puno vremena zajedno i da mi nista za njih nije tesko i naporno i da imam jaaaaaaako puno strpljenja za sve. :heart:

o tome mastam i dalje i za sada nam ostvarivanje ide, al tek smo krenili...

:bouncing:

Ja jos uvijek mastam o tome da postanem mama . Cesto dok sjedim sa MM i pijem kafu zamislim malu mrvicu kako se mota oko nas , po sobi noseci igracke . Sanjam o ukakitim pelenama , ciki , vriski , mastam o problemima dojenja .. Nekad sam PLANIRALA troje . Jedno da lici na mene , drugo na MM , a trece da bude neka mjesavina onog najboljeg kod nas :mrgreen:
Sad mastam o jednom , bar jednom ...

Voljela bih da mi se pruzi ta sansa ..

Btty :love:
Biti će, sigurna sam, i cike i vriske i motanja oko nogu. Samo još malo strpljenja :heart:

I ja sam maštala o djeci prije. Uglavnom bi te maštarije bile kao iz nekog američkog obiteljskog filmića. Obiteljska idila, svi sretni i veseli, i puuuni strpljenja :lol:
I sada kada imam svoja dva blaga nekih dana živim svoje maštarije, a nekih... njihovu drugu krajnost :tele:
Sve u svemu uživam :)

Btty= Betty :oops:

ja uopće nisam maštala o dici sve dok se nismo odlučili imat dite. a to je bilo nakon 6 godina veze. i tek tad mi se javila želja za potomstvom. i onda - hop: problem - nikako do trudnoće.
i te dvi i po godine su mi stvarno bile agonija i patnja. ne zbog same činjenice da diteta još nema nego zbog nezaobilaznog pitanja hoće li ga ikad bit.
i sad kad vratim film unazad imam osjećaj da sam te dvi i po godine intenzivno živila s mišlju kako je imat dite, kako je kad nismo više sami mm i ja, kako je kad sam sebi više nisi na prvom mistu i kad jedno malo biće ovisi o tebi. i kako je to kad si zgažen, nikakav, umoran, jadan, a moraš bit čio i vesel i oran i pun energije jer je dite tu.

a najživlje su mi slike stavljanja robe na sušilo. uvik i svako stavljanje sam zamišljala kako je uz našu veliku stavljat i one slatke male stvarčice po sušilu. i to me i dan danas oduševljava. :heart:

Maštala sam.... i pre nego što sam upoznala MMa, ma ja mislim još u pubertetu sam zamišljala svoj budući život u kome sam mama (naravno kao ona sa reklama - karijera, muž, deca, kuća blista, svi sretni :mrgreen: )
Kad smo MM i ja počeli da živimo zajedno maštali smo u dvoje, radili na bebi i kako se dugo nije ništa dešavalo sve smo se manje usuđivali da o tome pričamo. Ali ja sam i dalje maštala, uvek o sasvim maloj bebici koja spava pored mene a ja je gledam :heart:
I pitala sam se da li će jednog dana..... zato se sad rascmoljim kad uveče preskačem razbacane igračke, kad se male gaćice suše na konopcu. Sinoć je MM peglao i slažući stvari u ormar kaže mi: U životu nisam sanjao da ću peglati suknjicu za MOJU ćerku :heart:

Najjasnija slika iz tog, predmamskog perioda mi je ona koju sam zamišljala kad god bih se vraćala pješice sa posla, jedna mala topla ručica u mojoj, dok mi je druga ruka pretrpana kesama sa pijace, i jedno maleno biće koje hoda pored mene i priča neke svoje priče do u beskraj. Pa taman smo sad negdje u tom razdoblju, i srce mi je puno kao šipak :heart:

ja se uvijek cmoljim na ovakve topike :heart:

mislim da je jedina stvar o kojoj sam mastala, i jos uvijek mastam, da ih imam 4 ili 5 i da se slazu, vole i budu jedni drugima potpora. to mi je najveca zelja.

ja sam uvijek o tome razmišljala, pa bih si stavljala jastuk kao trbuh... Htjela sam da mi se sin zove roko ili ivano, na kraju je ispao mali karlo :mrgreen:
I željela bih još barem 2 djece :love:

Betty :heart: . Da maštala sam o djetetu , slično kao Brunda. I nadam se da će svi ostvariti takve svoje maštarije, jer nema većeg blaga i zadovoljstva od djece.

Nikad nisam maštala o djeci. Mislila sam jedino da bi bilo zgodno imati curicu i dečka jer ja imam brata.

Sad kad imam djecu, maštam da ih imam još...

oh daaaa, maštala sam o kućici u cvijeću, ja u prekrasnom vrtu odmorna i svježa čitam knjigu, oko mene skakuće četvero, petero dječice, sve divno i krasno.
danas kad se ustanem nakon neprospavane noći sa podočnjacima do koljena spremajući jednom doručak, drugom stvari za vrtić, trudeći se bar još malo stan dovest u red nikako ne mogu pronaći tu idiličnu sliku ni u najdubljem kutu svojih misli, čak je se niti ne sjetim :/

ono u čemu sam sebe najviše iznenadila je u stvari ta strpljivost s djecom. inače sam užasno nestrpljiva osoba, sve što naumim mora biti sad i odmah, ali s njima je to nekako drugačije. valjda je to bit roditeljstva i kad ti gaze po glavi, čupaju živce i dalje ih bezrezervno voliš i obožavaš.
a još kad te prime onim svojim malim (ili malo većim) ručicama, nježno pogledaju i dovedu do totalnog rastapanja nema te zvijezde koju ne bih skinula.
tako da, iako nema kućice u cvijeću svejedno uživam u tome svemu.

Ja nisam maštala o roditeljstvu i sve je super na tom polju.
Maštala sam o braku, a tu je sve ispalo naopako :/

Ja sam mašatala i o brtaku i o roditeljstvu još od kada sam bila curica.
Stalno sam zamišljala kak ću s ja udati, imati dječicu...I tako sam se i igrala... :mrgreen:

Ja sam maštala o jednoj prekrasnoj curici s plavim uvojcima, kojoj ću raditi frizure, puštati kosu, vezati mašnice, lijepo je oblačiti :heart:

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Najjasnija slika iz tog, predmamskog perioda mi je ona koju sam zamišljala kad god bih se vraćala pješice sa posla, jedna mala topla ručica u mojoj, dok mi je druga ruka pretrpana kesama sa pijace, i jedno maleno biće koje hoda pored mene i priča neke svoje priče do u beskraj. Pa taman smo sad negdje u tom razdoblju, i srce mi je puno kao šipak :heart:

---

Ovako točno i ja! Baš jutros ga vodim u vrtić i držim tu malenu toplu ručicu...i sad kad čitam ovaj topik na poslu, oči su mi pune suza, a želja da radni rad što prije prođe i da vidim svoje zlato neizdrživa.
I jedva čekam da idem po njega i da kad dođemo doma da kaže "mamač i tatač idemo se malo glupirati!" :heart:

ja sam maštala sebe u odjelcu, s jaaako važnim poslom i preuspješnom karijerom.
brak - jeste normalne?? ja ću biti slobodnaaaaaaaaaa i sretna i nikad u životu neću skuhati ručak niti oprati wc školjku
djeca - nema šanse da neki alien raste u mom trbuhu, i da rađam. odvratno. dojenje - najljigavija stvar na svijetu.

onda sam navršila 27, primila dragog za ruku i totalno raznježeno sa suzama u učima rekla : hoću beebuuuuuuu :)

Citiraj:

---

ja sam maštala sebe u odjelcu, s jaaako važnim poslom i preuspješnom karijerom.
brak - jeste normalne?? ja ću biti slobodnaaaaaaaaaa i sretna i nikad u životu neću skuhati ručak niti oprati wc školjku
djeca - nema šanse da neki alien raste u mom trbuhu, i da rađam. odvratno. dojenje - najljigavija stvar na svijetu.

---

ovo su potpuno identične riječi moje kume kojih se još uvijek drži. Dosad sam bila jako tužna zbog toga, ali sad kad sam ovo pročitala, više vjerujem da će se u njoj nešto promijeniti. :)

I ja sam maštala i brak i djecu. Brak je ispao upravo takav kakvim sam ga zamišljala. A dijete me, moram priznat, malo iznenadilo :lol: , ali svakim danom sve više nalikuje curici iz moje mašte. :zaljubljen:

ni ja bas nisam mastala...
uglavnom sam mastala o karijeri, a buduci da mi je to najbolje u zivotu islo, te da sam "onog pravog" partnera upoznala tek u 30-oj, mislila sam da cu eventualno uspjeti imati jedno dijete, a mozda can niti jedno.
no cim sam rodila, a narocito tijekom prve godine zivota moje kceri, znali smo da zelimo jos djece...sve mi se u zivotu izokrenulo (na bolje) a evo nas sad vec razmisljamo i o trecem :) .
da mi sad netko kaze da vise nikad u zivotu ne moram brinuti o financijama i zivotnom prostoru, radjala bih doslovce dokle god ide :lol:

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

1..Jeste li maštali o roditeljstvu dok još niste bili roditelji?

2...Ja sam zamišljala kako ću imati sina koji će pisati hvalospjeve o svojoj mamici u školskim sastavcima.

3..I zamišljala sam (pod utjecajem neke knjige) kako će moje dijete slikati nogama (!) po papiru - pisalo je u knjizi da je to djeci vrhunski gušt.

4..I zamišljala sam da ću imati beskrajno puno strpljenja za djecu.

---

1. ne, tek pred i u trudnoći
2. dijete jake osobnosti (da pomaže slabijima, poštenje ... )
3. slikanje prstičima .. još čekam
4. nisam uopće o tome razmišljala, ali radim na tome , svakim danom imam sve više strpljenja

Ja jos uvijek mastam...dok sam imala oko 14 god. rekli su da imam pcos i da necu moci imati djece. To je stvarno bilo glupo uopce govoriti jer sam i sama prakticki bila dijete. Od tada sam zamisljla kako bi to bilo.
Sto sam vise doktora promijenila, vise njih je reklo da to nije istina, da cu moci imati djece al se malo vise potruditi nego drugi :mrgreen: bila sam tako sretna :heart:

Kad sam upoznala MD znala sam da je to to, da je on ljubav mog zivota a tako je i s njegove strane. Ubrzo smo poceli pricati o djeci i barem jednom na dan ih spomenemo (toliko smo daleko dosli da smo cak imena izabrali :love: pokusavamo skoro godinu i pol).
Bila sam u Viliju i doktor je bio tako siguran da ce to vrlo brzo upaliti (klomifen) pa smo odlucili pricekati dok ne diplomiram (jos mjesec dana!!!) i onda cu se moci posvetiti samo tome :heart:
Zeljeli bi imati blizance posto je doktor rekao da postoji velika sansa za to...i jos 2-3 uz njih :love: kucicu s vrtom da mogu biti vani, velika ljubav, sloga...joooj, da bar... :heart: Nedavno smo bili u kiki i MD si je isprobavao koja kolica mu pasu :lol: navija za blizance da bi svatko mogao imat svoja (oboje se svadamo tko ce vozit nasu necakinju heheheehe)
ah...

ja sam samo maštala kako ću svoju mrvicu privijati čvrsto uz sebe.
o bezgraničnom strpljenju sam počela maštati sada. i radim na tome.
također maštam o povećanju obitelji. maštam kako ću (drugi put) duuuuuugo dojiti i kako ćemo se svi zajedno nedjeljom ujutro još sneni valjati po krevetu...

ja sam imala dvije "slike" u glavi.

prva je bila - slika mene koja pripremam/raspremam rucak, a mm se s djecom igra na travnjaku u dvoristu (nogomet, lovice, kosarka, nesto sto ukljucuje ganjanje i vrisku i ciku ;)) - ovo mi se ostvarilo i puno se puta vidim u toj slici :heart:

druga je bila - to famozno sneno valjanje po krevetu vikendom :mrgreen: dozivjela ravno - nula puta :shock: :roll: jer su sva nasa djeca izraziti ranoranioci (izmedju 6 i 7 ujutro) i jos nemaju pojma sto znaci rijec - vikend :P al ja sam "zlopamtilo" i sve cu im to vratiti kad budu u pubertetu i kad pocnu jutrom spavat :mrgreen: :P

OT litala ovaj potpis sitnim slovcima je zakon

ja nisam mastala ni o braku ni o trudnoci a ponajmanje o djeci :/ uvijek sam smatrala da ja nikako nisam bas neki materijal za mamu. i kad sam ostala trudna bila sam u soku, kad sam rodila bila sam zbunjena izbezumljena i stalno se bojala da sve radim krivo. onda sam putem naucila da u mom zivotu nema nista vaznije i da je zapravo sve vodilo upravo do toga samo sto ja to nisam vidjela.
i jesam umorna, cesto nenaspavana, zivcana i svakakva. ali naucila sam uzivati u onim divnim trenutcima koje svi opisujete i svjesno ih spremati za one trenutke kad nije sve tako bajno :mrgreen: onda ih vadim iz sladim se njima i tjesim se da su teskoce, tantrumi i sve ostalo sitica u odnosu na to koliko dobivam. i silno zelim jos jedno dijete i nadam se da cemo se mm i ja uspjeti usuglasiti oko toga.

Kad sam bila mala a i kao tinejđerica uvjek sam ponavljala:
"Ja se NIKAD neću udati i imati djecu!!!". :lol: Moš' mislit!

Uhvatila me jaaakaaa želja i onda sam počela sanjariti:
- o duuugom dojenju
- o pričanju priča prije spavanja
- prekrasnim igrama koje ćemo zajedno smišljati
- o crtežima koje će visiti na našem frižideru
- o duuugim šetnjama
- kako ću gledati svoje zlato dok spava
- kako ćemo sve raditi skupa
- kako će biti nježna i povučena kako njena mama (Hvala Bogu, ispala je čista suprotnost - otvorena, vesela osobica :heart: )
- kako ćemo se duuugo grliti i valjati po krevetu
- kako će mi pomagati i praviti se veeelikom kad dođe drugo djete
- kako mi ništa neće biti teško
- kako ću biti puna strpljenja

Šteta što su neke od ovih stvari ostale samo u snovima. I zbog toga sam jako tužna. :( :cry:
Nemam puno strpljenja, a i jako se malo igramo skupa. Ali ja i dalje sanjam da ćemo jednog dana sve ovo ostvariti skupa. :love:

mastala sam i mastam
od kad sam u ovoj 5godisnom putu do bebice ne tako aktivno kao ranije, ali uhvatim sebe ponekad dok nesto pisem/radim/gledam da zamislim kako je moje djete tu negdje ispred mene i prica najmilijim glasicem na svijetu - Mama vidi ovo, mama ono...
***
Visnja :heart:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Maštala sam.... i pre nego što sam upoznala MMa, ma ja mislim još u pubertetu sam zamišljala svoj budući život u kome sam mama (naravno kao ona sa reklama - karijera, muž, deca, kuća blista, svi sretni :mrgreen: )
Kad smo MM i ja počeli da živimo zajedno maštali smo u dvoje, radili na bebi i kako se dugo nije ništa dešavalo sve smo se manje usuđivali da o tome pričamo. Ali ja sam i dalje maštala, uvek o sasvim maloj bebici koja spava pored mene a ja je gledam :heart:
I pitala sam se da li će jednog dana..... zato se sad rascmoljim kad uveče preskačem razbacane igračke, kad se male gaćice suše na konopcu. Sinoć je MM peglao i slažući stvari u ormar kaže mi: U životu nisam sanjao da ću peglati suknjicu za MOJU ćerku :heart:

---

nadam se da cu ovo docekati.
***
Betty ovo bi podpisala

Citiraj:

---

Betty prvotno napisa

Ja jos uvijek mastam o tome da postanem mama . Cesto dok sjedim sa MM i pijem kafu zamislim malu mrvicu kako se mota oko nas , po sobi noseci igracke . Sanjam o ukakitim pelenama , ciki , vriski , mastam o problemima dojenja .. Nekad sam PLANIRALA troje . Jedno da lici na mene , drugo na MM , a trece da bude neka mjesavina onog najboljeg kod nas :mrgreen:
Sad mastam o jednom , bar jednom ...

Voljela bih da mi se pruzi ta sansa ..

---

***
a ovo je jos jedan san

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Najjasnija slika iz tog, predmamskog perioda mi je ona koju sam zamišljala kad god bih se vraćala pješice sa posla, jedna mala topla ručica u mojoj, dok mi je druga ruka pretrpana kesama sa pijace, i jedno maleno biće koje hoda pored mene i priča neke svoje priče do u beskraj. Pa taman smo sad negdje u tom razdoblju, i srce mi je puno kao šipak :heart:

---

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

OT litala ovaj potpis sitnim slovcima je zakon

---

ot - pjesmica istarskog barda drage orlica :heart:

Citiraj:

---

Betty prvotno napisa

Ja jos uvijek mastam o tome da postanem mama . Cesto dok sjedim sa MM i pijem kafu zamislim malu mrvicu kako se mota oko nas , po sobi noseci igracke . Sanjam o ukakitim pelenama , ciki , vriski , mastam o problemima dojenja .. Nekad sam PLANIRALA troje . Jedno da lici na mene , drugo na MM , a trece da bude neka mjesavina onog najboljeg kod nas :mrgreen:
Sad mastam o jednom , bar jednom ...

Voljela bih da mi se pruzi ta sansa ..

---

:(
:love: :heart:

Želim ti da ti se ostvari tvoje maštanje, što prije.

Slično kao Lutonjica samo bez odjelca :lol:

... i jedva dočekala 25 :mrgreen:

... i mene je dragi primio ;)

A o bezgraničnom strpljenju i maštam i sanjam neprestano.


*
*
*

Betty, Arkana10 i ostale cure :love: :heart:

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ja sam maštala sebe u odjelcu, s jaaako važnim poslom i preuspješnom karijerom.
brak - jeste normalne?? ja ću biti slobodnaaaaaaaaaa i sretna i nikad u životu neću skuhati ručak niti oprati wc školjku
djeca - nema šanse da neki alien raste u mom trbuhu, i da rađam. odvratno. dojenje - najljigavija stvar na svijetu.

onda sam navršila 27, primila dragog za ruku i totalno raznježeno sa suzama u učima rekla : hoću beebuuuuuuu :)

---

točno ovako, onda me nešto puklo u 26-oj i rodila moju stariju curu kojia je bila toliko zahtjevno dijete da sam rekla 'više nikad'. I onda, sam Bog zna što mi bi, u 30-oj sam opet počela cmoljiti :roll: i rodila mlađu...
eh sad....opet kažem više nikad, ali čovjek ne zna što mu život nosi.
Najljepše su mi večeri kad se nas tri cure skupimo u krevetu i pričamo priče za laku noć i jutra kad se one, još pospane, uvuku u naš krevet :heart: , kad me svaki dan sa nečim iznenade i kad pomisliš da će ti srce pući od ljubavi, a onda otkriješ kako ih voliš sve više i više.

mastala sam da cu biti mama ko one iz najboljih filmova i reklama a i djeca isto takva dobra cista i medena :lol: :lol:

sad po nekad imam osjecaj da sam rodila aliena koliko zivahna moze biti a nema ni traga onome sto sam mastala da ce biti :lol: :lol:

Maštam, ali ne očekujem ništa jer znam da je dijete osoba za sebe. U biti, najviše se veselim činjenici upoznavanju tog bića i gorim od znatiželje kakav će biti. Da li će mu ići bolje prirodni predmeti na mamu ili društveni na tatu, da li će biti umjetnik na mamu ili tehničar na tatu, kako će naučiti plivati, voziti bicikl....
Kakav god bio - MM i ja smo tu da ga čuvamo, da ga učimo, savjetujemo i da damo sve od sebe da mu omogućimo da se razvije u zdravu, sretnu, samostalnu odraslu osobu bez strahova.

Citiraj:

---

ZIMA prvotno napisa

najviše se veselim činjenici upoznavanju tog bića i gorim od znatiželje kakav će biti.

---

predivno :heart: ja isto tako razmisljam :)

Ja nikada nisam maštala o tome da ću biti mama i supruga. Ono kao: kome to još treba?

Maštala sam o svom stanu uređenom u minimalističkom stilu, ludoj karijeri i khm... u svakom bitnijem gradu na kugli zemaljskoj. :mrgreen:

A pitajte me sada: živim u kući na brdašcu, uređenoj u rustikalnom stilu, hobi mi je vrtlarstvo i iznad svega sam ponosna što sam mama i supruga. :heart: