Printable View
Bok svima! Intersira me taj status samohrane majke. Trebam li se negdje prijavit, dobit iskaznicu? Kod mene vrtić zna da sam samohrana majka ali i dalje plaćam punu cijenu. Ili je to samo do uprave vrtića? Ima li u Splitu koja udruga samohranih roditelja gdje se mogu informirati? Može li poslodavac tražiti da radim drugu smijenu, makar zna da sam samohrana majka (kćer 4.god) i da nemam kamo sa njom? Imam li zakonsku prednost pred drugim radnicima što se tiče smjene? :?
Bok Gia,
ne znam za iskaznicu, ali i ja sam "samohrana" majka jednog 4-godišnjaka u Splitu. Za pitanja o smjeni vjerovatno je bolji forum za pravna pitanja, što se tiče vrtića mislim da imamo pravo na sniženu cijenu (mislim oko 75%) ali za to treba priložiti nekakvu molbu. Ja sam još u brakorazvodnoj pa nisam i na papiru razvedena, ali čim budem raspitat ću se. Je li ti vrtić privatni ili državni? Ovo znam za državni, i to Grigor Vitez.
Ako ti treba podrška ili samo kavica i sugovornica, javi se.
pozdrav
indira
Bok Gia,
ne znam za iskaznicu, ali i ja sam "samohrana" majka jednog 4-godišnjaka u Splitu. Za pitanja o smjeni vjerovatno je bolji forum za pravna pitanja, što se tiče vrtića mislim da imamo pravo na sniženu cijenu (mislim oko 75%) ali za to treba priložiti nekakvu molbu. Ja sam još u brakorazvodnoj pa nisam i na papiru razvedena, ali čim budem raspitat ću se. Je li ti vrtić privatni ili državni? Ovo znam za državni, i to Grigor Vitez.
Ako ti treba podrška ili samo kavica i sugovornica, javi se.
pozdrav
indira
Hvala bogu da ima netko i ovdje! Ja sam službeno rastavljena, imam sve službeno riješeno, svi to znaju ali ništa. Ne razumijem kako nas mogu tretirati isto! Ponekad pomislim da sam izabrala pogrešno što sam ju uzela k sebi, jer sam joj time priuštila teži život nego da je ostala sa ocem. On ima mamu, kuću, obitelj. Uvijek ima netko tko ju može pričuvati. A ja sam sama. I ne vidim baš da mi netko izlazi u susret. Nije da se žalim ili tražim nešto, ali..zapitam se. Sa druge strane, ja joj jesam mama, i nikada mi ne bi oprostila da ju ostavim, kao što ni ja nisam svojoj.
mislim da razmisljas jako krivo, da bi djetetu bilo bolje da si ju ostavila nekome drugom, pa makar i ocu... smatram da je to lose razmisljanje.
Nikada niti jednog trenutka mi nije tako nesto pala na pamet, a isto sam sama, sa djetetom od godine dana, radim od 8 do 4 i nas dvoje zivimo sami.
svu muku na ovom svijetu ne bi mijenjala za njegov osmjeh ujutro, a znam da i njemu nema zamjene od toga da se po noci kada nesto ruzno sanja stisne uz svoju mamu ...
na temu za vrtic, imas pravo na subvenciju kao samohrana majka, ali ne znam u kojem postotku i koji su ti papiri potrebni. Mozda bi se trebala informirati na CZSS.
Evo sam se raspitala:
75% je cijena od pune ako si samohrana.
Moraš podnit molbu u vrtić. Naravno najbolje nazovi vrtić i pitaj.
I sva je bit u tome. Pitaj. Traži. Ništa samo ne dođe. I za sebe, ali bogami i za svoje mladunče...
"On ima mamu uvik može neko pričuvat" - pa ta je mama i dalje tvome djetetu baba, pa nek ga pričuva. Samo zovi i pitaj. "Gđo ta i ta, ovdje Gia. Malena je malo smrcava pa je ne bih mogla dat u vrtic danas a moram ic radit. Biste li je vi mogli pricuvat do 16:00? Da vam je dovedem ili cete je vi doc ovdje cuvat?" - moze / ne moze. Ali ne znas dok ne pitas.
Ne znam u kakvim ste odnosima. Ali ako baba i tata nisu nasilni i retardirani, ili narko dileri onda ne vidim razloga da im ne povjeris dijete. Na par sati joj nista nece bit. Mozda ocekujes da oni prvi pruze ruku, ali mozda i oni to ocekuju od tebe.
Ponos je za bogate, lavice se moraju pandžama boriti.
Ufff sta sam se raspametila od lavljeg poleta.
Bez sale. Moji zive daleko. Sama sam tu (osim Roka i papige). Ne mogu niti u kino. I sta bi ja da nisam progutala knedlu i rekla sebi: ako si hoces u kino, zovi Didu. Ako te odbije, steta za njega.
Ali tajna je da i Dida voli Roka. Ooooo jos kako. I tako ja okurazim Didu da i on jednom nazove i pita "suncan je dan mogu li ja danas po Roka u vrtic?"
O pa bilo je tu i lekcije mog BM-a da ja ne bih trebala zloupotrebljavat Didinu dobru volju (?!) I naravski da sam zbog toga popi...la pilulu za smirenje ali svakog cuda za tri dana.
Ako su svi normalni sto u najvise slucajeva jesu, onda se s vremenom isprazne te negativne emocije i svi žanju samo najbolje iz situacije:
- Tata voli bit s malim, mama voli imat po ure za sebe.
- Dida voli bit s malim, mama ne mora uzet bolovanje pa ima punu placu umjesto umanjene.
- Baba voli Roku kupit veliku tortu za rođendan na Supermena a mami je lakse jer ne mora sve troskove oko rođendana podnijeti sama.
A Roko? Uživa. Jer ga svi vole. Jer vidi da svi surađuju zbog i oko njega.
Naravski, bila sam i na "onoj" strani:
- šta će meni njena torta, da ju je bar napravila sama, nego je kupila...nije njoj uopće do Roka, samo se tila pokazat da je njena torta najveća
- šta taj Dida nekad ne nazove u nedilju ujutro kad je lip dan i izvede dite vanka, nego misle da ću im ga ja dovodit?
- šta si taj Tata umišlja, on će meni popovat ako jednu večer u godinu dana ostavim dite u njegovih a on može izlazit svaku večer...
Sad sam se baš raspisala o sebi. Šta ću, još je friško, prerađujem...
Sve u svemu:
- dijete je obaveza, odgovornost i hrabri je nose ponosno
- ništa se ne daje. pitaj. i vrata raja se otvore kad lijepo pokucaš
- "pa makar bilo i s ocem" upućuje da i sama misliš da to nije najbolje rješenje. očito, jer bi i ti s njenim ocem ostala?
preispituješ li zaista bi li malenoj bilo bolje bez tebe ili ti samo treba ohrabrenje?
pusa, drž se hrabro.
Evo odmah i isprike...
dakle nisu tvoje riječi bile "pa makar i s ocem"
nego riječi samamame...
ja sam ih krivo interpretirala iz sasvim drugog konteksta
sorry....
nadam se da je tata pozitivan lik koji voli svoju 'ćer
Eto, drago mi je što si se raspisala, to mi je trebalo. Moja je sumnja normalana, i sasvim je normalno da to u nekom trenutku svaka od nas pomisli. Samo ja se ne bojim priznati. Ipak ja sam odrasla bez majke i oca, u domovima i obitelji, od sedamnaeste sam sama i znam kako izgleda druga strana ovog života.Zar je čudno ako se na tren preplašoim da njoj ne priuštim isto' Čovijek treba biti realan i sagledat obje strane.
Hvala, crvenkapice
:bye:
:lol: :lol:Citiraj:
Crvenkapica007 prvotno napisa
pa di si bila do sada ženo!? :* baš si guštam čitati ovo što pišeš! :mrgreen:
(nekak mi se čini da si ti sredila vuka dok je još bio u šumi! :lol: )
gia, vjerujem da ti je bilo teško... :love: i razumijem tvoje dileme. ovo što si napravila je prekrasno. uzela si svoje dijete sa sobom, što znači da si puno toga naučila u svojim najtežim danima. ne sumnjaj u svoju odluku. ona je najispravnija koju si mogla donijeti.Citiraj:
Gia prvotno napisa
sve ostalo ti je napisala crvenkapica ;)
Citiraj:
Crvenkapica007 prvotno napisa
Kaj sam sad napisala!? :?
Aj ispočetka.
Na crvenkapićin post sam samo dala komentar:
Kako su rijeći suvišne i samo moj :naklon: vama "hrabrim lavicama".
Gia, svaka čast. I da se svi preispitujemo i da se ne usude sve priznati.
Kažeš ti "Zar je čudno ako se na tren preplašoim da njoj ne priuštim isto' Čovijek treba biti realan i sagledat obje strane." i ja kažem nije to čudno već jako, jako odgovorno!
Da, upravo odgovorno. Jer medene izjave o tome da ne bih mogla zamisliti jutro bez osmijeha svog djeteta su drage i istinite ali iz ugla jedne mame (svake mame, jer svakoj je melem osmijeh njenog čeda) i njene sebične potrebe da ima svoje dijete uza se. Ali odgovornost prema djetetu je osigurati mu što bolji mogući život, nažalost čak i ako to znači ne biti s njim u svakom trenutku.
Ne znam na kakav će odjek naići ove moje misli (jer do sad sam se topila u vašim pohvalama, ne bih htjela pokvariti). Ali to je to. Jeste li vi žene svjesne da su Tate u većini (iako ne i u svakom slučaju) morale pristati upravo na to - da ne dijele svaki moment sa svojim djetetom.
Ja niti u jednom trenutku nisam dvojila da ću se za Roka boriti do zadnje kapi krvi. To srećom nije bilo potrebno. Ali sam isto u jednom trenutku morala stati i razmisliti: radim li ja to jer meni treba Roko ili zato što je to za njega najbolje? Srećom pogodilo se da je ono što meni treba upravo i ono što je za njega najbolje (čak se i Tata s tim složio).
Ali zato sam se obavezala na još nešto. Ne uskraćivati iz svojih sebičnih pobuda svome djetetu nii Tatu ni Babu ni Didu (ni sve ostale). A to znači progutati dosta bijesa, ponosa, jeda, ljubomore, umora, besparice, vremena, svega, svega, progutati sve to izbrojati do deset, zaroniti u te mudre male okice koje nista nisu od mog zivota trazile, cak ni da dodju na ovaj svijet, a ipak su tu, i vidjeti u njima razlog za svo to gutanje, a to je da on jednog dana bude potpun čovjek. Ne želim mu svjesno iskopati niti jednu malu rupicu u djetinjstvu koju će on kasnije kao veliki čovjek (i kad rupica izraste u rupetinu) zatrpavati ko zna čime. I kriviti mene. (ok, ovo je ipak sebično?)
Gia, ti vjerojatno znas bolje i od mene o cemu ja tu pricam. Ne mogu ni zamisliti kakvo je tvoje odrastanje bilo. I zato jos jednom bravo za tvoje zrelo i hrabro razmisljanje. Kažeš da ti svojoj mami nisi oprostila. Ne znam kakva je njena životna priča, ali možda sada, kao roditelj, imaš bolji uvid u nju. Tj. šta se njoj vrzmalo u glavi kad je ona donosila svoju odluku. Na žalost i put do pakla popločan je najboljim namjerama...
Javi mi se ako hoces privatnom porukom, mozemo se koji put i nac, popit kavu, izjadat se. Meni to nekad stvarno treba. Netko tko ima slične jade. Kome se mogu tužit. (kad već doma stalno gutam)
Jer ne uspijem se uvijek skulirat i izbrojat do deset. (ma nekad ni do tri) Nekad puknem po šavu i naravski mali moj car najvise plati za to. No valjda je to normalno.
Puno "normalnih" roditeljskih situacija proživljavam drastično iz vlastite grižnje savjesti da sam ja ta koja je djetetu uskratila rast uz oba roditelja. To je ta cijena. I onda iz te grižnje savjesti radim još veće greške.
Sad imam terapiju. Malac nešto hoće.
"mama, ja bi ovaj dividi na nindze...."
"ne moze, sta ce ti to, to je papilova. imamo tih dividijeva na bacanje"
"ma moooooooooolim teeee"
"daj prekini, odgovorila sam ti vec na to pitanje"
"taaaaaaaaaataaaaaaaaaaaa"
"?!?" gric gric moja savjest "a moze li da ti kupim kinder jaje?"
(ovo je bila iskarikirana, ali opet sasvim vjerno opisana situacija)
e sad: moja terapija je sljedeca. Sta da sam ja udana? Bi li i onda moj sin prizivao tatu u pomoc ili od tate trazio ono sto mu mama brani? Jesam li i ja to radila kad sam bila mala (u jednom sasvim prosjecnom konzervativnom braku) - jesam, jesu, da, djeca napipaju pravi put...
I onda ja hladno oglušim na vapaje za tatom i tati ispričam njegovo jadanje ispred njega (da zna da to ne pali).
Opet ja meljem, meljem i ako me neko ne zaustavi, ode rode u jagode. Ja sam nova na forumu, nisam se još "ispucala"...
PS. za rinama i sorciere i njihove tople riječi: Hvala žene, ja sam isto tu jer mi treba poticaj i ohrabrenje, iako izgleda kao da ja dijelim nekakve lekcije. Hvala jer su mi vaše riječi utjeha da sam normalna (o jesus nadam se da ste i vi :lol: ) pusa, volim vas sve ( e je lako volit na neviđeno :mrgreen: )
:shock:Citiraj:
Crvenkapica007 prvotno napisa
:lol: :lol: :lol:
Crvenkapo,
nekog tako normalnog i razboritog već dugo nisam čitala!
:naklon:
Ne dajte se, cure. :love:
Crvenkapo,
doista si ugodno osvježenje na ovom mjestu, slažem se potpuno s prethodnom konstatacijom, da te je vrlo lijepo čitati. Opširna si, detaljna, dosljedna i zanimljiva. Iako kad napišeš Tata s velikim "T" zabezeknem se ko da mene netko proziva, al skidam kapu uz dozu oduševljenja tom novom pojavom, koja će sigurno oživiti ovo mjesto svježinom novog iskustva, pametnih razboritih savjeta s glavom i repom i staloženom mudrošću.
Neobično mi se sviđa, ton vedrine i pomirljivosti kojim zrače tvoji postovi, racionalnosti i dinamike kojom nižeš sve te misli. Ako je netko ikada mislio da se Tata! pojavio u ženskom rodu, eto Vam ga u liku Crvenkape!
Svaka čast i dobro došla u društvo u kome protiv patetike treba zračiti ovakvom nepokolebljivom životnom energijom s vedrim osmjehom na licu...jer to je jedini način izlaza, koliko god se mnogi za(t)varali u samosaželjenje!
dobrodošla! :D
gia, prvo dobro došla. :DCitiraj:
Crvenkapica007 prvotno napisa
a šta se tiče zazivanja onoga koji trenutno nije u dućanu kad počnu tantrumi kuuuuupi: i moja to radi. identično. ja zabranim, a ona udri u skriku tatakanja.
e kad vidi da nema tate i da ja ne popuštam tad se pomiri sa situacijom.
još kad objasnim strogim glasom: možeš ti zazivat i svetog tatu, ali ako sam ja kazala nema kupovanja onda ti ni tata neće kupit.
Crvenkapice, svaka čast. Ponosna sam na ovu temu, izazvala je odlične reakcije odličnih ljudi. Svakom od vas zahvaljujem na vremenu i volji da mi pomognete i podijelite sa mnom svoja iskustva. Crvenkapice, famozna si, stvarno me oduševljava tvoja iskrenost. Sada nemam puno vremena, nastavim ću u drugom posjetu. Crvenkapice, rado bi sa tobom na kavu, ali morati češ mi objasniti kako da ti se javim :oops:
Pozdrav svima.
PP ili privatna poruka, PM ili prajvat mesidž (ili još nešto prosto, ali moglo bi se zvat i vrelo života :lol: )
dakle podno ovog mog napisa leže dva ajmo reć botunića...
botunić "Profile": Tu kad stisnes onda vidis moju krvnu grupu (ako sam je dala u javnost)
A kad stisneš "PM" onda ti se otvori prozorčić u kojem mi možeš napisat Privatnu poruku.
E onda ja kad se logiram ne dobijem natpis "Nemate novih privatnih poruka" nego nešto drugo (zaboravila sam šta) Svakako to drugo stisneš da pregledaš svoje prajvat mesidže...
Crvenkapice, svaka čast, baš si pozitiva, guštam te čitati! Dobro je rekao Tata!, evo Tate! u ženskom obličju. ;)
A fino se nadopunjuju i Zagreb i Split. :D
Pitam se kako vi uspijete same, financijski. Ja kako god da se zbrojim, uvijek sam na knap. Ostala sam ovdje, nakon rastave da bi mala i dalje imala oca, jer je eto tu rođena, njena, kakva takva obitelj je tu, pa da dam šansu i njoj i njima. Sa te strane, ovisim o tome da mi ju BM ponekad pričuva. On ima naviku reči mi-Neću ti ju čuvati. (to je znao reči i kada smo bili u braku) Nakon mojih molbi i/ili prijetnji on ju ipak uzme, jer ako platim dadilju samo dva dana u mjesecu, ta dva dana ću biti na dijeti. To je situacija u kojoj se i dalje samo vrtim u krug, i dozvoljavam mu da i dalje manipulira mojim životom. U odluci sam da se selim. I strah me. Onako pravo. Jeste li vi prošle možda slično i imate li koji savjet. :shock:
gia, ja sam doslovno bila gladna. ali je kikica imala sve što joj je trebalo. preživjela sam ;) . ona mi je bila motivacija da se borim za bolju budućnost.
ufffffffffff.
ti ostala da mala ima tatu a tata nece da je TEBI cuva???
ufffffffffffffffff.
idem negdje izbrojat do 10 prvo.
Gia, moja je mama bila u sličnoj situaciji i odlučila se preseliti bliže svojima. Mislim da joj je to bila jedna od najboljih odluka, ponajviše zbog neke njene psihičke sigurnosti. Teško je, ne mogu ni zamisliti koliko...
mislim na vas splićanke
OT, Crvenkapo, dok brojiš do deset daj razmisli o nekom drugom avataru, stalno te mijenjam s mamuškom ;)
avatar je baš fora... a kaj kad pol foruma stavi iste znakove - a ja mislim da jedna priča sama sa sobom? :? :lol:Citiraj:
Imga prvotno napisa
Dakle, dva-tri su tu pitanja i naravno bez cijele slike teško mi se stavit u tvoje cipele.
Financije...ja se ne mogu požaliti. Ne mogu reći da ne spajam kraj s krajem, ali imam jos neke opcije i ne mogu reći da spadam u one koji se opravdano žale...Mogla bih puno bolje živjeti za ono šta zarađujem da me BM nije opljačkao al to je neki drugi roman....
stvar je u tome je li takva situacija kratkoročna, vidi li se svjetlo na kraju tunela....Jer ako se ne vidi, traži. Promisli. Sorciere, javi živis li ti sad bolje financijski i kako je do toga došlo. Jer ne znamo sad baš sve pisati Harry Pottera...
E sad, slutim da se tvoje svjetlo na kraju tunela povezuje s tom selidbom. Znas da bi ti negdje bilo lakše, više bi zarađivala, ili bi ti više bila "doma"...
I onda ti ne seliš zbog male jer je njena obitelj tu. I to je ok. Dok imate što jesti. Ali ta njena obitelj nju doživljava kao uslugu tebi? To me podsjeća na ono
Žena pegla, povremeno promiješa ručak i donese mužu vode dok on leži na kauču i gleda Tv. Dijete zaplače. Muž kaže "mala ti plače"
Koliko se vas prepoznalo?
Dakle i opet ponavljam: dijete je odgovornost. Kako tvoja tako i njegova. I tako mu trebaš pristupati. Mislim bivšem. Napravite dogovor tako da to ne bude uvijek moljenje da ti ga pričuva. Kad se dijete razboli, jednom ti organiziraš čuvanje, jednom on. Pa se držite toga. Isto kao i vikendi. jednom ti, jednom on. Ili kako vec imate regulirano viđanje?
Oko preseljenja je jako teško dobiti razumijevanje jer se može shvatiti kao prijetnja. Općenito držim da je teško izolirati te odnose koji bi trebali evoluirati u zdrave roditeljske odnose u kojima oba partnera imaju zajdnički cilj - dobrobit djeteta. Često se to miješa sa osjećajima koje partneri razvijaju jedno prema drugome na ruševinama nekadašnje ljubavi. Zavist, ljubomora, želja da napakoste jedno drugome, da pokažu ili dokažu jedno drugome nešto iz vlastite potrebe za zacjeljivanjem starih rana...
I onda tu važeš. Jesu li vaši odnosi takvi da dijete ima dva roditelja koja ravnopravno doprinose djetetovom razvoju i budućnosti? Ili bi barem mogli postati? Jer ako si ti ta koja kuva puru na mlijeku za ručak i tušira se jednom tjedno da uštedi na vodi - a imaš opciju za bolje...Imaš li?
Tako veliku odluku treba razmotriti s veće udaljenosti. (vremenske) Kakvu će budućnost imati dijete u ovim i onim uvjetima. Što dobija ako ostajete i ako odlazite? Što gubi? Što zaista gubi? Sutra, u školi, kad završi školu? Što je s tobom? Jer koliko ti budeš zadovoljna ili nezadovoljna sobom najvećim će udjelom utjecati na dijete. Svaka mama je bolja mama ako ima manje briga, voli sebe i zna kuda ide. Onda je i dijete lakše voditi.
Ono čega se ja najviše bojim je dan kada moj sin bude mogao razumijevati odnose između muškaraca i žena i onog momenta kad bude razmišljao o obitelji i bude preispitivao svoje roditelje i njihove postupke. Onda sam ja pod povećalom. Jer to je držim najveća pokora roditelja s kojim dijete odrasta. Dijete koje sluša i vidi jednu stranu, sklono je tome da mistificira drugu. I onda naravno ima više za prigovoriti i predbaciti onome koji je cijeli život "nešto" za njega radio za razliku od onoga koji nije ništa za njega radio...
I sad kako je to moja najveća strepnja: kako odgajati svoje dijete da mu ne navlačim svoje očale odnosa prema ocu i životu već ga pustiti da ih stvara sam, a opet donositi odluke za njega...
Ja to gledam ovako:
Hoće li tvoja kćer sutra cijeniti više to što ima jagode na stolu, bolje opcije školovanja i odrastanja, ili će na to sve zažmuriti kad ti bude govorila da si ti nju odvela daleko od oca i da si ti kriva što se njihov odnos sveo na rođendanske čestitke? Ili će i dalje živjeti u istom gradu s ocem, a opet će se odnosi svesti na rođendanske čestitke, i ona će ti reći da joj nisi mogla priuštiti da ide na ekskurziju s drugom djecom ili upiše fakultet u Zagrebu?
Zastrašujuće.
Da.
Jer su oba ta scenaria i najgora.
Ali ima i boljih.
Jedan od njih je da tvoja kćer ostaje u gradu u kojem živi i otac, ima s njim divan odnos i odlazi Božić provesti s njim i njegovom novom obitelji, upravo su dobili malog bracu, a ti kuvaš puru na mlijeku (sebi) i pitaš se je li TEBI moglo biti bolje negdje drugdje.
uffffffffffff
nisam dovoljno brojala. malo je do deset.
evo novi avatar...
baš je fora, nisam znala da noj bio plagijat...
a pošto sam ja jedinstvena....
valjda je ovaj sad jedinstven, a i sad nema zabune...crvenkapa likom i djelom
iako zbunjeni noj koji je taman izvadio glavu iz pijeska, pa nije li to bilo simbolično? :lol:
u originalu ove slike pisalo je: "Draga bako! Vuk me stalno presreće u šumi, pa ti se javljam e-mailom. Kolačići, voće, vino i andoli (pazi kombinacije, op.a.) su ti u attachmentu. BTW. zašto imaš tako veliki font?"
:lol:
:naklon:
...kada postavim pitanje na forum. Lijepa je sposobnost sagledavanja situacije sa svih strana. I rijetki ju imaju. Drago mi je da sam ja u životu upoznala dvje sa tim darom-ja to nažalost nemam. Nema greške u tvom izlaganju i stvarno si pokrila više opcija nego ja. Sada mi slika ima sva četiri čoška i okvir. Ja sam odrasla u Zagrebu i školovala se u Zagrebu. To je moj dom. I nema sigurno grada koji može ponuditi više. I kroz školovanje i razvoj i zaposlenje. Neusporedivo mudi više i za mene i za nju. A tata? Ne možeš natjerati nekog da bude tata. Ili jesi ili nisi. I onda je daljina nebitna. Tako bi bar trebalo biti.
gia, ako je zagreb tvoj dom, i ako u njemu imaš mogućnosti stvoriti lijep život za sebe i svoje dijete - što te sprečava da to napraviš?
nitko to neće napraviti umjesto tebe :*
Gia, sve si sama rekla (iako ti post izgleda pocijepan, kao da počinje od sredine?)
No svejedno čini mi se da je srž tu. Ti trebaš gledati što je najbolje za Tebe i za tvoju Malenu. Kao što to i Tata treba gledati. Ako ti već ne želi pomoći da ti olakša život tu, da bi on iz toga imao veći udio u roditeljstvu onda nekakva tvoja žrtva da bi osigurala djetetu oca koji sam sebe ne osigurava - nema smisla.
Kao što reče potpis jednog Tate! "Dijete te ne čini roditeljem, kao što te ni klavir ne čini pijanistom"
S druge strane sorciere pita što te sprječava? To si lijepo objasni, pa ćeš znati. Samo ti možeš najpametnije odlučiti za sebe, a što je najvažnije samo ti to možeš sprovesti u djelo.
A na kraju balade, ipak je to samo ZG, a ja mislila negdi u Australiju...
Evo ja ovo pišem u ZG (trenutna lokacija:)) a u nedilju se već nadam s tobom popit kavu u ST..."šta ti je čo'ek ka 'tica - čas ovamo, čas onamo" :lol:
pusa, tejk ker (uzmi kera op.a)
Naravno, htjela sam dati šansu i maloj i njenom tati. I, hvala na vašim savjetima i brizi ali, s obzirom da mi je ovo prvi forum, oprostite mi na krivom navođenju. Nije bilo pitanje hoču li se ili neću selit, već me čisto interesira tehnička strana- doktori, odjave, prijave, prenašanja kartona, ograničenja vremenska i to. Mislila sam ako se koja od vas selila, sama sa djetetom, sigurno je to sve prošča i svaka je smjernica, naravno dobro došla. :love:
I moja je kćer rođena carskim rezom.
I zadržala svoj carski status :lol:
Puno pozdrava svima. Sretna sam što ste tu. :D :D :D
Da završim ovu temu: odselila sam se u Zadar. Počela sam već i raditi i uspijela sam malu i upisati u vrtić. U Splitu sam upoznala, zahvaljujući ovoj temi, jednu samohranu majku, Crvenkapicu, koja je prekrasna osoba, pametna i začudo i lijepa. :lol:
Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj temi.
:lol:
pusa tebi i plavokoso plavookoj, sretno cuvajte se i zamisli čuda od ovog interneta, zapravo i nije bitno di si, opet se ovdje možeš isto susretati....
pozdrav
ljepotica :lol:
Da li samohrana znači samo majka ili otac koji samostalno uzdržavaju dijete , dakle bez alimentacije ili i oni koji primaju alimentaciju od drugog roditelja s kojim dijete ne živi?
Dobro pitanje!
i mene to zanima... nekako mi logika nalaže da je samohran onaj koji nema ničiju financijsku potporu u podizanju djeteta, recimo u slučaju "otac nepoznat", udovac/udovica i sl... ja to bar tako doživljavam, a opet vidim da mi se BŽ, pred službenim tijelima, predstavlja kao samohrana majka, bez obzira što ja plaćam redovnu alimentaciju i financijski pratim i sve dodatne troškove djeteta, a što je time definitivno nikako ne svrstava u socijalne slučajeve, koji su vjerojatno pod statusom "samohrani" sigurno zakonom potpomognuti i kojekakvim povlasticama zaštićeni... nadam se da ne griješim!
možda ti i ovaj link pomogne rasvjetliti svoju nedoumicu... debata s Rode:
http://roda.hr/forum/viewtopic.php?=&p=1025732
imate ok portal, bar mi se tako cini
http://samohrani.com/index.html
nisam iz Splita, nisam samohrana, ali mi je drago da sam nabasala na ovu temu
i ja želim dobrodošlicu Crvenkapici007
pravo si osvježenje na forumu
nisam samohrana ali sam već pisala postove na ovom podforumu malo sam se jadala ali tila sam samo reć da si i mene crvenkapice oduševila sa svojim pozitivnim stavom rijetko ga se ima u takvoj životnoj prilici(ne želim nikoga uvridit :) )ako ti treba razgovor slobodno se javi :*